1

Poslovni broj: 31 Gž-2528/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-2528/2022-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz M., OIB …, zastupan po punomoćnici M. P. S., odvjetnici iz K., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB …, zastupana po punomoćniku N. S., odvjetniku iz iz Z., radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-562/2021-6 od 21. ožujka 2022. godine, dana 23. studenog 2022. godine

 

r i j e š i o   j e

 

I              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-562/2021-6 od 21. ožujka 2022. godine.

 

II              Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka tuženika odluči u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Odbija se prigovor tuženika R. A. d.d. Z., OIB …, mjesne nenadležnosti ovoga suda."

 

2. Protiv ovog rješenja žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

 

4. Prvostupanjski sud navodi da za rješenje prigovora mjerodavna je primjena Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12, 56/13 i 41/14) u kojem je između ostalih implementirana i smjernica 99/13 Europske ekonomske zajednice o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora te na taj način hrvatsko zakonodavstvo je usklađeno s pravnom stečevinom europske unije u području zaštite potrošača. Nadalje u odredbi čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja je

suprotna načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te je to nepoštena ugovorna odredba.

4. Pretpostavka je da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog ugovora trgovca.

 

5. Iz navoda tužbe kao i iz dokaza koje je priložio sam tuženik – banka, proizlazi da je Ugovor o kreditu unaprijed pripremila banka na formuliranom obrascu pa se temeljem zakonske presumpcije može smatrati da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale te tužitelj nije imao nikakve mogućnosti utjecati na njegov sadržaj. Nesporna je činjenica da tužitelj ima prebivalište u M., a prema Ugovoru o kreditu bio bi nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu. Nesporno je isto da bi u tom slučaju tužitelj bio doveden u znatno težu situaciju jer bi morao putovati na sud u Z. što iziskuje i troškove i vrijeme pa je sigurno takva odredba nepoštena i kao takva ne može biti osnov za određivanje mjesne nadležnosti. Naime, odredbe Zakona o zaštiti potrošača i to čl. 49. i čl. 51. istog zakona jasan je i precizno govori o tome da se radi o nepoštenoj odredbi ugovora koji je unaprijed pripremila jedna strana – davatelj kredita na obrascima ugovora o kreditu koje je tužitelj mogao samo, da bi ostvario kredit, prihvatiti pa između ostalog i takvu odredbu čiji sadržaj je nepoštena ugovorna odredba i prema čl. 55. Zakona o zaštiti potrošača ništetna.

 

6. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju iako djelomično i iz drugih razloga.

 

7. U konkretnom slučaju navedeni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu, pa se posljedično tome, temeljem zakonske presumpcije ima smatrati da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke u postupku nisu pregovarale i obzirom na to tužitelj nije imao nikakve mogućnosti utjecati na sadržaj odredbe o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Zagrebu za postupanje u ovoj pravnoj stvari, radi čega je i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, takva odredba za tužitelja, kao potrošača nepoštena, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

 

8. Cijeneći okolnosti konkretnog slučaja i sadržaj navedenih odredbi, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je od strane tuženika sročena sa ciljem da se ugovaranjem mjesne nadležnosti suda za postupanje u sporovima koji budu proizašli iz navedenih ugovora o kreditu u sjedištu njegova poslovanja smanje njegovi troškovi postupka, za razliku od tužitelja, koji na takvu ugovornu odredbu nije mogao utjecati i obzirom na takvu ugovornu odredbu i njegovu udaljenost od mjesta ugovorene nadležnosti Općinskog suda u Zagrebu, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je time u znatnijoj mjeri narušena procesno pravna ravnoteža položaja ugovornih strana, pa je posljedično tome valjalo zaključiti da u konkretnom slučaju između stranaka u postupku nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. ZPP.

 

9. Pritom valja reći da su i tužitelj i tuženik predložili saslušanje tužitelja, dakle, tužitelj bi trebao putovati iz mjesta prebivanja (to se mjesto prebivanja nalazi kod K.) i time bi bio izložen određenom trošku kao što i valja reći, a vezano uz navode žalbe, u slučaju ukoliko tužitelj ne bi uspio u ovom sporu da bi tada svom punomoćniku morao platiti i troškove prijevoza vezano uz njegov odlazak na ročišta kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

 

10. Stoga, uzimajući u obzir prirodu ugovora koji predstavlja Ugovor o kreditu na iznos 37.747,82 CHF koji se otplaćuje kroz duže vremensko razdoblje u anuitetima, zatim uzimajući u obzir da se u pravomoćnim odlukama potvrđene presude donesene u kolektivnom sporu, a u kojim presudama je jasno utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik, ugovarale nepoštene odredbe glede nepromjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule u valuti švicarski franak (CHF) i ovaj sud smatra da sve te okolnosti predstavljaju razlog za utvrđenjem da je prorogacijska klauzula o mjesnoj nadležnosti u Ugovoru o kreditu ništetna.

 

11. Glede nadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru valja reći slijedeće.

 

11.1. Prema odredbi čl. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016 – dalje: ZPK) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010., tim se Zakonom uređuju ugovori o potrošačkom kreditu, informacije i prava o ugovoru o kreditu, pristup bazi podataka, nadzor i zaštita prava potrošača, a u kojima kao korisnik kredita nastupa potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u svrhu koju određuje ovaj Zakon.

 

12. Sudska nadležnost (apsolutna, stvarna, mjesna) se prosuđuje s obzirom na činjenično stanje kakvo je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe sudu, ali po propisima koji vrijede u vrijeme odlučivanja o nadležnosti.

 

12.1.              Dakle, pitanje nadležnosti suda je pretpostavka za postupanje nadležnog suda zbog čega se nadležnost ispituje primjenom procesnih zakonskih odredbi koje su na snazi, tj. koje se primjenjuju, u vrijeme odlučivanja o nadležnosti.

 

13. Polazeći od sadržaja citirane odredbe odredbi čl. 1. ZPK, taj zakon uređuje materijalnopravne odnose koji se zasnivaju na ugovoru o potrošačkom kreditu.

 

13.1. Citirani čl. 19.l. st. 1. ZPK je procesna odredba kojom je određena sudska nadležnost u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu i koja odredba je na snazi od 30. rujna 2015., što imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 90. st. 1. i 3. Ustava Republike Hrvatske, znači da se od tog dana ta odredba koja određuje mjesnu nadležnost suda u slučaju spora koji nastane u vezi ugovora o kreditu, mora primijeniti u svim postupcima u kojima se nakon stupanja na snagu ZID ZPK/15 odlučuje o sudskoj mjesnoj nadležnosti.

 

13.2. Svako drugo tumačenje u primjeni odredbe čl. 19.l. st. 1. ZPK kada se radi o sporu u vezi potrošačkog ugovora o kreditu koji je sklopljen prije 1. listopada 2010. kada je stupio na snagu ZPK, a obzirom na čl. 29. st. 1. ZPK kojim je propisano da se taj zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu tog zakona, dovelo bi do pretjeranog  formalizma u odlučivanju kao posljedice primjene pozitivnog prava bez sagledavanja pravnog problema u cjelini s aspekta da potrošač kao slabija ugovorna strana treba biti zaštićen pravilima o nadležnosti koja su povoljnija za njegove interese.

 

14. Zbog navedenog, a temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I).

 

15. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka tuženika ovisiti će o konačnoj odluci a kada će se i odlučiti o tom zatraženom trošku (točka II).

 

U Zagrebu, 23. studenog 2022. godine

 

        Sudac:

Marijan Vugić, v.r.