1                             Poslovni broj: I Kž-397/2022-4

 

Poslovni broj: I Kž-397/2022-4

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i mr.sc. Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. K. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 26. rujna 2022., broj K-11/2022-51, u sjednici vijeća održanoj 22. studenoga 2022.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog A. K. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno označenom presudom Županijskog suda u Osijeku optuženi A. K. je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela - ubojstvo u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., činjenično i pravno opisano kao u izreci presude, te je, na temelju istih propisa, uz primjenu članka 48. stavka 1. u vezi članka 49. stavka 1. točka 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

 

2. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. studenoga 2021., pa na dalje.

 

3. Na temelju članka 69. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se  izvršavati u okviru zatvorskog sustava, čije trajanje ne može biti kraće od jedne godine, ni dulje od tri godine.

 

4. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka kao i nužnih izdataka i nagrade postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti.

 

5. Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi A. K..

 

6. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izreče kazna zatvora u duljem trajanju.

 

7. Optuženik, u žalbi koju je podnio osobno i po branitelju A. Č., odvjetniku u O. društvu B.&M. D. j.t.d. iz O., žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se za inkriminirano kazneno djelo oslobodi od optužbe.

 

8. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je državno odvjetništvo predloživši da se ta žalba odbije kao neosnovana.

 

9. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

10. Žalbe nisu osnovane.

 

U odnosu na žalbu optuženika, osim na žalbu zbog odluke o kazni

 

11. Prije svega treba navesti da će ovaj drugostupanjski sud obje žalbe, i onu koju je optuženika osobno podnio, kao i onu koju je podnio po branitelju, ispitati kao jednu žalbu jer sadrže identične razloge zbog kojih pobijaju prvostupanjsku presudu.

 

11.1. Nije u pravu optuženik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje budući da iz izvedenih dokaza proizlazi da ga je oštećeni S. N. za vrijeme dok su se nalazili u caffe baru „H.“, u dva navrata, prvi napao, od kojeg se napada on branio, pa s obzirom da je postupao u nužnoj obrani smatra da u radnjama za koje se tereti „nisu ostvarena obilježja kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11“.

 

11.2. Nije sporno da je 29. studenog 2021. u caffe baru „H.“ u B. B., oko 21,00 sat između optuženog A. K. i oštećenog S. N. u dva navrata došlo do verbalne prepirke i fizičkog sukoba, time da je nakon prvog sukoba od strane A. V., sina vlasnika lokala, optuženik udaljen iz caffe bara, međutim, nakon pet do deset minuta, po odobrenju konobarice A. T., koja je izašla ispred lokala kako bi optuženiku dala kapu koja mu je ostala u caffe baru, vratio se u lokal, kojom prilikom je između optuženika i oštećenika ponovno došlo do verbalnog i fizičkog sukoba. Također, nije sporno da je u tom sukobu optuženik odlomljenim dijelom razbijene pivske boce oštećeniku zadao ubod u glavu, u području između desnog uha i vrata, te mu nanio ubodno-reznu ranu s ozljeđivanjem žlijezde slinovnice, arterije i ogranka facijalnog živca i plitku reznu na desnoj uški, koje ozljede, po mišljenju liječnika vještaka, čine jednu cjelinu, a vještak je tu ozljedu okvalificirao kao osobito tešku tjelesnu ozljedu opasnu za život, međutim, ta opasnost je otklonjena pravodobnom liječničkom intervencijom. S tim u vezi vještak je iskazao da je ova ozljeda najvjerojatnije nastala ubadanjem fragmenta stakla razbijene boce, a za njezin nastanak je bio dovoljan jedan ubod ili pritisak oštrog sredstva sile srednje jakog intenziteta.

 

11.3. Optuženi A. K. se očitovao da se ne smatra krivim za inkriminirano kazneno djelo, a u odnosu na okolnosti događaja za koje se tereti, isti je u svojoj obrani naveo da ga je oštećenik fizički napao, da mu je psovao sve živo i mrtvo i da mu je „zato to napravio“, time da nije želio odgovarati na pitanja.

 

11.4. Optuženik u žalbi, jednako kao i u svojoj obrani, ponavlja da ga je oštećenik prvi napao te je, kako bi se obranio od tog napada, razbijenim dijelom boce oštećeniku zadao naprijed opisane ozljede glave, zbog čega smatra da je postupao u nužnoj obrani, ili eventualno prekoračenju te obrane.

 

11.5. S druge strane, oštećeni S. N., u svom svjedočkom iskazu u odnosu na drugi sukob do kojega je između njega i optuženika došlo u prostoru caffe bara, je naveo da mu je optuženik tom prilikom najprije uputio prijetnju, govoreći mu „ubit ću te“, što nije shvatio ozbiljno, no nakon toga je čuo da je razbijena boca i kad se okrenuo vidio je optuženika koji se kretao prema njemu držeći tu razbijenu bocu te mu je govorio „jebat ću ti mater, zaklat ću te, ubit ću te“. Nakon toga optuženik ga je uspio zaskočiti te su obojica pala na pod, time da je on svojom rukom primio optuženika za ruku u kojoj je ovaj držao razbijenu bocu, međutim, isti ga je u jednom trenutku uspio razbijenom bocom ubosti u predjelu glave.

 

11.6. Suprotno žalbenim navodima optuženika, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud kao istinit cijenio svjedočki iskaz oštećenog S. N.. Naime, svjedoci A. T. i A. V., koji su, uz svjedoka M. R., koji, iako je bio prisutan, o događaju nije imao relevantnih saznanja, bili očevici događaja te su pogledu tijeka događaj i onog što se desilo između optuženika i oštećenika, u bitnom iskazivali istovjetno kao i oštećenik.

 

11.7. Svjedok A. V. je iskazao da nije vidio trenutak kad se optuženik vratio u lokal, no čuo je razbijanje boce, a nakon toga je vidio da su optuženik i oštećenik u „klinču“ i da padaju na pod, time da se oštećenik nalazio iznad optuženika koji je jednom rukom držao oštećenika, a u drugoj ruci je imao nešto čime ga je ubadao u predjelu vrata.

 

11.8. Svjedokinja A. T., koja je u caffe baru „H.“ radila kao konobarica, na raspravi od 8. srpnja 2022. je iskazala da je po povratku optuženika u caffe bar isti sjeo na svoje mjesto te mu se prvi obratio oštećenik, ali se ne sjeća što mu je govorio, a nakon toga optuženik se ustao prema oštećeniku, ali je oštećenik prvi krenuo prema optuženiku. Nakon toga je izašla iz lokala, a kada se za par minuta vratila, vidjela da je oštećenog S. N. na podu, a iznad njega se nalazio optuženik. Slijedeće što je vidjela je da oštećenik ide prema toaletu a na podu je bilo puno krvi.

 

11.9. Na okolnosti inkriminiranog događaja svjedokinja Tramišak je ispitana pred državnim odvjetništvom, te je tom prilikom, kako to proizlazi iz sadržaja zapisnika od 20. siječnja 2022. (stranica 172. do 174. spisa), iskazala da je kritične zgode oštećenik nešto dobacio optuženiku u smislu: „Ajde opet reci mome ocu da sam pravio sranja“, nakon čega je optuženik uzeo bocu piva te je krenuo prema oštećeniku. Ona se u tom trenutku nalazila unutar šanka te je uspjela reći; „Aco nemoj“, a vidjela je da isti „nije svoj“ i da je očito spreman nešto napraviti pa je uplašena istrčala iz lokala, time da je čula razbijanje boce, a kad se vratila u lokal vidjela je da se oštećenik nalazi na podu dok je optuženik bio na njemu.

 

11.10. S obzirom na očite razlike u iskazima, predsjednik vijeća je svjedokinji T. na raspravi je predočio ono što je u pogledu inkriminiranog događaja iskazala 20. siječnja 2022. te je ista navela da se događaj zbio na način kako je to tada iskazala.

 

11.11. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, svjedokinja T., u vrijeme kada je 20. siječnja 2022., prvi put ispitana, a s obzirom da je tada od događaja prošlo manje od dva mjeseca, tom prilikom se nedvojbeno puno bolje sjećala svih pojedinosti događaja nego u vrijeme kad je kao svjedok ispitana na raspravi dana 8. srpnja 2022., pa je taj njezin iskaz prvostupanjski sud ispravno cijenio kao vjerodostojan.

 

11.12. Prema tome, budući da iz naprijed navedenog iskaza svjedokinje T. nedvojbeno proizlazi da je optuženi A. K., kako je to iskazao i oštećeni S. N., u caffe baru razbijenom pivskom bocom napao oštećenika i nakon što su obojica pali na pod, odlomljenim dijelom te boce ga uboo u glavu, u predjelu između desnog uha i vrata te mu zadao naprijed navedenu tešku i po život opasnu ozljedu, nije u pravu optuženik kad u žalbi ističe da je kritične zgode postupao u nužnoj obrani kako bi od sebe odbio napad oštećenika, jer to ne proizlaze iz izvedenih dokaza, pa niti iz obrane samog optuženika. Važno je pri tome navesti da je u vrijeme događaja, prema zapisniku od 29. studenog 2021. (stranica 31. spisa), u organizmu optuženika utvrđena prisutnost alkohola od 1,13 g/kg, te je psihijatrijski vještak zaključio da se isti nalazio u pripitom stanju, što je, po mišljenju vještaka, imalo odlučujući utjecaj na strukturu njegove ličnosti koju karakterizira sindrom ovisnosti o alkoholu i afektivnog stanja srdžbe i bijesa koje je bilo usmjereno prema oštećeniku, a vještak je utvrdio da je u vrijeme događaja optuženik bio bitno smanjeno ubrojiv. Dakle, iz iskaza vještaka također proizlazi da se inkriminirano postupanje optuženika uklapa u strukturu njegove ličnosti.

 

11.13. Zbog svega prethodno iznesenog, suprotno žalbi optuženika, prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice u ovom kaznenom predmetu potpuno i pravilno utvrdio te je ispravno zaključio da se u njegovom ponašanju ostvaruju objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., za koje ga je proglasio krivim.

 

U odnosu na žalbe stranaka zbog odluke o kazni

 

12. Prvostupanjski je sud optuženog A. K. za inkriminirano kazneno djelo, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11., osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

 

12.1. Pri izboru vrste i mjere kazne optuženiku je kao olakotno cijenjena dosadašnja neosuđivanost, činjenica da je u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv, kao i to da je izrazio kajanje za počinjeno djelo, dok otegotnih okolnosti nije bilo.

 

12.2. Nije u pravu državni odvjetnik kad u žalbi ističe da pri odmjeravanju kazne prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio težinu ozljeda koje je zadobio oštećenik, a koje će, prema mišljenju liječnika vještaka, kod njega ostati trajne posljedice, kao i visoki stupanj kriminalne volje i upornosti koju je iskazao optuženik, a što po stavu državnog odvjetnika zahtijeva njegovo strože kažnjavanje.

 

12.3. Nasuprot naprijed iznesenom i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, je mišljenja da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne pravilnu cijenio sve naprijed navedene olakotne okolnosti, pa imajući u vidu da je inkriminirano kazneno djelo ostalo u pokušaju, kao i činjenicu da je u vrijeme počinjenja djela optuženik bio bitno smanjeno ubrojiv, što su zakonski razlozi za ublažavanje kazne, ispravno je sud optuženika, na temelju članka 48. stavka 1. u svezi članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Polazeći od principa individualizacije kazne, okolnost da će oštećeniku od zadobivene ozljede ostati trajne posljedice, na što u žalbi upire državni odvjetnik, s obzirom na sve utvrđene olakotne okolnosti ne dovodi u pitanje visinu kazne koju mu je izrekao prvostupanjski sud.

 

12.4. Naime, naprijed izrečena kazna, iako ublažena, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda je primjerena težini počinjenog kaznenog djela, ličnosti optuženika i okolnostima djela te će se tom kaznom postići sve one svrhe kažnjavanja koje su predviđene u članku 41. KZ/11, a koje se sastoje u tome da se izricanjem kazni utječe na optuženika, ali i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje njihove svijesti o pogibeljnost činjenja kaznenih djela (specijalna i generalna prevencija). Osim toga, izrečena kazna predstavlja adekvatnu društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela kojom se šalje jasna poruka o pravednosti kažnjavanja, što će dovesti do jačanja povjerenje građana u pravni poredak.

 

13. Iako se optuženik nije žalio zbog odluke o kazni, kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, prema članku 478. ZKP/08., u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu i u odnosu na ovu žalbenu osnovu te je utvrdio da naprijed navedena kazna koju je prvostupanjski sud izrekao optuženiku nije prestrogo odmjerena, već je ta kazna, po vrsti i mjeri, adekvatna svim utvrđenim okolnostima i pravilno odmjerena, pa žalba optuženika i u tom dijelu nije osnovana.

 

14. Isto tako, u skladu s člankom 478. ZKP/08., ispitano je je li prvostupanjski sud optuženiku opravdano izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, te je utvrđeno da je ovu mjeru, na temelju članka 69. KZ/11., sud pravilno i zakonski odredio.

 

15. Zbog svega naprijed navedenog, a s obzirom na to da povodom izjavljenih žalbi državnog odvjetnika i optuženika nisu utvrđene povrede kaznenog zakona iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., kao i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

 

 

Zagreb, 22. studenog 2022.