- 1 -              Rev 2765/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2765/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz V., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u V., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. D., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1306/2017-3 od 4. ožujka 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Pn-20/17-88 od 17. listopada 2017., na sjednici održanoj 22. studenoga 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Prihvaća se djelomično revizija tužitelja i preinačuje presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1306/2017-3 od 4. ožujka 2019. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je prihvaćena žalba tuženika, te se sudi:

 

„Odbija se žalba tuženika C. o. d.d., Z., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Pn-20/17-88 od 17. listopada 2017., u dosuđujućem dijelu pod točkom I. i II. izreke, te pod točkom III. izreke.

 

II. U preostalom dijelu, u odnosu na dio izreke citirane drugostupanjske presude u kojom je žalba tužitelja odbijena kao djelomično neosnovana, revizija se odbija kao djelomično neosnovana.

 

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u povodu revizije u iznosu od 2.531,25 kuna (335,95 EUR), u roku od 15 dana.

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom dosuđena je tužitelju naknada štete u visini od 170.729,90 kuna sa zateznim kamatama od dana presuđenja (dio pod t. I. izreke), naloženo je tuženiku plaćati rentu u visini od 373,80 kuna mjesečno pa nadalje, počev od 1. lipnja 2015. (dio pod t. II. izreke), i tuženiku je naloženu tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 27.185,21 kuna (dio pod t. III. izreke), dok su preostali dijelovi zahtjeva i to za naknadu štete u visini od 409.606,82 kune (dio pod t. I. izreke), rentnog zahtjeva za preostali iznos od 672,350 kuna mjesečno (dio pod t. II. izreke), te za naknadu troškova postupka iznad dosuđenog (dio pod t. III. izreke) odbijeni.

 

2. Drugostupanjskom presudom djelomično su prihvaćene žalbe pojedine od stranaka te je preinačena navedena prvostupanjska presuda tako da ta presuda „…u svojoj cjelini glasi: …“ da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 85.937,94 kune sa zateznim kamatama od 27. kolovoza 2011. do isplate, a da se odbija dio zahtjeva za isplatu iznosa od 494.398,78 kuna, te da se nalaže tuženiku da tužitelju isplaćuje mjesečni iznos od 224,28 kuna počev od 1. lipnja 20015, pa nadalje, a da se u preostalom mjesečnom iznosu od 840,87 kuna zahtjev odbija, te da se tuženiku nalaže tužitelju naknaditi troškove postupka u visini od 11.705,84 kune (t. I. izreke te odluke).

 

3. Protiv dijela drugostupanjske presude u kojem je odbijen tužbeni zahtjev, tužitelj podnosi reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP). Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu na način da dosudi cjelokupni iznos iz tužbenog zahtjeva, uz trošak postupka, uključujući i u povodu revizije, ili da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je djelomično osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, a što je ovdje slučaj.

 

7. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 392.a ZPP samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Neosnovano revident ističe da su počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka u donošenju drugostupanjske odluke opisno upućujući na odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP i čl. 354. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 8. ZPP. Pobijana odluka sadrži valjane, jasne i dostatne razloge za svoje zaključke, temeljene na utvrđenjima prvostupanjskog suda.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete prouzročene tužitelju u štetnom događaju 1. svibnja 2009.

 

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da se prometna nezgoda dogodila u Virovitici, na raskrižju državne ceste broj 5 (DC5) i lokalne ceste 40083, u kojoj je sudjelovao tužitelj upravljajući skuterom na način da se uključivao u promet na DC5, skrenuvši u lijevo, s namjerom da se nastavi kretati južnom polovinom kolnika u smjeru istoka, a iz kojeg smjera se je kretalo vozilo osiguranika tuženika koje je prije mimoilaženja sa skuterom tužitelja prešlo na južni kolnik te je došlo do naleta.

 

11.1. Prvostupanjski sud, između ostalog, na temelju rezultata prometnog vještačenja, utvrdio je da je brzina kretanja vozila u trenutku reagiranja kočenjem iznosila 75,6 km/h, da se tragovi kočenja vozila u cijelosti nalaze na južnoj polovini kolnika, a što da jasno upućuje na zaključak da se prije početka kočenja cijelom svojom širinom vozilo nalazilo na toj strani kolnika, da je vozač osobnog vozila skretanjem ulijevo reagirao u trenutku kada je tužitelj započeo prelaziti sjeverni rub kolnika i uključivati se u promet na DC5, te da je vozač vozila reagirao kočenjem kada je tužitelj prešao preko središnje linije kolnika sa sjeverne na južnu stranu, zatim, da u slučaju da vozač osobnog vozila nije poduzeo nikakvu radnju u cilju izbjegavanja nezgode i da se nastavio kretati jednakom brzinom da se nezgoda ne bi dogodila jer bi tužitelj sa skuterom bio u potpunosti na južnoj strani kolnika te da je zbog toga osiguranik tuženika pogriješio, jer da je na pojavu vozila tužitelja trebao samo smanjiti brzinu kretanja vozila kojim je upravljao. Nadalje akceptirajući rezultate vještačenja po vještaku toksikologu, utvrđeno je da je postojalo produženo vrijeme reagiranja osiguranika tuženika (najmanje 0,94g/kg alkohola u krvi), te da je dovoljno vremena na raspolaganju da izbjegne prometnu nezgodu.

 

11.2. Cijeneći utvrđene činjenice da su sudionici nezgode jedan drugog prvi put uočili na najmanje 300 metara, koja udaljenost da je dovoljna za racionalnu procjenu situacije i odgovarajuću reakciju, a da je udaljenost kada je tužitelj započeo prelaziti skuterom sjeverni dio kolnika iznosila 84,40m, prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljev doprinos nastanku prometne nezgode u omjeru 50%. S druge strane da je osiguranik tuženika bio pod utjecajem alkohola, smanjenih vozačkih sposobnosti, te da je uočivši tužitelja pogrešno reagirao prelaskom na suprotnu stranu kolnika kojom se kretao tužitelj, taj sud ocjenjuje doprinos osiguranika tuženika također sa 50%. Time da je osnovan prigovor tuženika o suodgovornosti tužitelja, a da se tužiteljeva suodgovornost ogleda upravo u utvrđenju da on nije odmah, kad je ugledao osiguranika tuženika na udaljenosti od 300 m, započeo uključivanje na kolnik DC5, nego tek na udaljenosti od 84,40 m. To jer da nije mogao očekivati da će ostali sudionici u prometu racionalno reagirati, a već kad se odmah nije uključio u promet da je trebao pričekati prolazak vozila osiguranika tuženika. Odgovornost da nije veća jer se sudar dogodio kada se već on uključio na južnu kolničku traku prešavši sjevernu, a na koju je bez potrebe skrenuo osiguranik tuženika, i to u alkoholiziranom stanju, koji je mogao izbjeći nezgodu nastavkom kretanja i usporivši brzinu.

 

12. Drugostupanjski sud, prihvaćajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, zaključuje da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1092. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.) te je pravnoga pristupa da je omjer suodgovornosti na strani tužitelja 70%, a na strani tuženika 30%.

 

13. Međutim, takvo shvaćanje drugostupanjskog suda ne prihvaća i ovaj sud pa je osnovan prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

 

14. Prema odredbi članka  1072. st. 1. ZOO kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Prema st. 2. ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje. Ovdje se radi o vozilima na pogon, pa imajući u vidu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova kao i sadržaj citiranih odredbi, prema shvaćanju ovog suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u ovom konkretnom slučaju omjer krivnje oba vozača u visini od 50%. To upravo iz onih razloga navedenih po prvostupanjskom koji se s jedne strane očituju u neadekvatnoj vremenskoj procjeni tužiteljeva uključivanja u promet na DC5, koje uključivanje je slijedilo, umjesto odmah kod uočavanja vozila na udaljenosti od 300m, na udaljenosti vozila od 84,40 metra, gdje se je mogla očekivati reakcija vozač skretanjem na suprotnu stranu kolnika, odnosno umjesto propuštanja prolaska vozila osiguranika tuženika. S druge strane osiguranik tuženika, pod utjecajem alkohola koji utjecaj se reflektira na njegovu sposobnost procjene prometnih situacija i reakcije, poduzima neadekvatnu radnju prelaskom u cijelosti na dio kolnika kojim se nastavio kretati tužitelj, iako je imao prostornih i vremenskih mogućnosti izbjeći nezgodu nastavkom kretanja uz lagano smanjivanje brzine kretanja, na svojoj strani kolnika.

 

15. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu štete nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom zglobne čašice lijevog kuka sa pomakom, prijelom krila crijevne kosti zdjelice lijevo, prijelom lijeve podlaktice sa pomakom, oštećenje krstačnog spleta živaca te prijelom platoa goljenične kosti bez pomaka u zglobu koljena, da se liječio oko godinu dana od čega je 55 dana proveo u bolnici, u više navrata je podvrgnut operativnim zahvatima te je provodio rehabilitaciju od čega stacionarno oko 42, te 17 na održavajućoj rehabilitaciji. Ukupno je u zdravstvenim ustanovama boravio 115 dana. Oko 8-10 tjedana tužitelj je bio što nepokretan (zbog čega je sve fiziološke potrebe obavljalo vezano uz ležanje u krevetu) ili slabo pokretan, da bi daljnjih šest tjedana kretao se otežano uz pomoć štaka. Trpio je jake bolove 15 dana, srednje jake bolove 30 te slabe bolove još 60 dana, trpio je primarni strah jakog intenziteta od nekoliko sekundi, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 56, srednjeg intenziteta 52 te slabog intenziteta još 106 dana. Kod tužitelja je došlo do  smanjenja životne aktivnosti od 60%, a isto se ogleda u promjenama u fizičkom i psihičkom planu (povremeni bolovi i kod najmanjeg fizičkog napora, pri svakodnevnim aktivnostima ili kod prinudnih položaja i promjene vremena, ovisnost o drugoj osobi pri oblačenju i skidanju obuće i odjeće, potrebna mu je pomoć pri stavljanju paronelane ortoze, pokretan je uz jednu štaku na kraćoj relaciji a uz dvije podlaktne štake na nešto dužim relacijama). Prisutno je naruženje jakog stupnja i ogleda se u ožiljcima na tijelu od kojih su neka stalna vidljiva, a prisutan je i otežan hod. Nosi ortopedske cipele. Rođen je 1939.

 

16. Prvostupanjski sud utvrdio je pravični novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u visini od 290.000,00 kuna i dosudio je prema omjeru krivnje. Drugostupanjski sud utvrđuje tu naknadu u visini od 235.000,00 kuna.

 

17. Osnovano revident u tom smislu prigovara primjeni materijalnog prava iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO. Pravilno je utvrđena naknada štete tužitelju po prvostupanjskom  sudu imajući u vidu težinu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelja i okolnosti samog slučaja, te s tim u vezi povrede koje je tužitelj zadobio, bolove i strah koje je pretrpio, stupanj umanjenja životne aktivnosti i manifestacije tog umanjenja na zdravlje kao i na funkcioniranje tužitelja u svakodnevnom životu, zatim imajući u vidu njegovu dob, dugotrajnost liječenja, podvrgavanja operacijama i reoperacijama te drugim medicinskim zahvatima, duljinu vremena hospitalizacije i rehabilitacije, kako stacionarne tako i ambulantnog liječenja, vidljivosti i karakteru zaostalih ožiljaka te stupanj naruženja, te imajući u vidu okolnosti samog načina stradavanja kao vozača skutera.

 

18. Stoga je radi pravilne primjene materijalnog prava, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, valjalo djelomično prihvatiti reviziju tužitelja tako da je trebalo odlučiti o glavnom zahtjevu, posljedično i o trošku prvostupanjskog postupka, upravo na način kako je odlučio prvostupanjskim sud, izuzev u dijelu odluke o tijeku kamata na neimovinsku štetu, u kojem dijelu je preinačena i ne pobijana revizijom drugostupanjska odluka, te u konačnosti odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom I.

 

19.1. U preostalom dijelu revizija je neosnovana te je u tom dijelu odbijena, i to u odnosu na neosnovano pobijanu odluku o visini nedosuđene pravične novčane naknade, u cijelosti kako je zahtijevano tužbenim zahtjevom tužitelja, jer svojim prigovorima tužitelj precjenjuje zaštićeno dobro.

 

19.2. Tužitelju valja naglasiti da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP, a ne kako on naznačuje uz primjenu odredbe čl. 373.a i 373.b ZPP. Zatim, neosnovano revidira odluci o tijeku kamata na imovinsku štetu na ime rentnog zahtjeva za tuđu pomoć tražeći je s tijekom i prije od 1. lipnja 2015. Od tog datuma je dosuđena renta na ime tuđe pomoći kako je zatraženo podneskom od 20. srpnja 2015. te u očitovanju 4. rujna 2017. na glavnoj raspravi, a nisu uopće prvostupanjskom presudom dosuđene zatezne kamate od zakašnjenja u plaćanju te rente, jer nisu ni zatražene. Pored toga u takvoj procesnoj situaciji, ako je tužitelj smatrao da je sud propustio odluči o dijelu njegova zahtjeva, trebao je predložiti u odnosu na taj dio zahtjeva donošenje dopunske presude. Neosnovano prigovara da bi postojao veći omjer krivnje na strani osiguranika tuženika, iz razloga obrazloženih pod odlomkom 14. ove odluke.

 

19.3. U navedenim dijelovima revizija je odbijena kao djelomično neosnovana, na temelju ovlasti iz odredbe čl. 393. ZPP.

 

20.1. U odnosu na trošak u povodu revizije tužitelj je zatražio trošak njena sastava uz PDV te trošak sudske pristojbe (7.500,00+1.875,00+5.709,00 kuna). Nema dokaza da je pristojba na reviziju plaćena, pa mu ista i ne može biti nadoknađena.

 

20.2. Vrijednost pobijanog dijela je iznos od 494.398,78 kuna (580.336,72 -80.937,94) + (plus) 49.312,20 kuna (62.769,00 kuna kao 1.046,15 kuna x 12 mjesec x 5 godina minus – 13.456,80 kuna kao 224,28 x 12 mjeseci x 5 godina) što je vrijednost od 543.710,98 kuna. Prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br.: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa), Tbr.10. t. 6. Tarife za sastavljanje revizije tužitelju bi svakako pripao zatraženi iznos od 750,00 bodova i to uz primjenu Tbr 42 i 50 Tarife, što je iznos od 9.375,00 kuna.

 

20.3. Tužitelj je uspio sa 170.729,90 kuna + 22.428,00 kuna (373,80x5x12) što je iznos od 193.157,90 kuna, pa je omjer uspjeha u reviziji 193.157,90 kuna u odnosu na vrijednost predmeta spora od 694.565,52 kune (580.336,72 kune+62.769,00 kuna (1046.15 kuna x 12 mjesec x 5 godina)), što je oko 27%.

 

20.4. Zbog toga je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak u povodu revizije u iznosu od 2.531,25 kuna, kao 27% od iznosa od 9.375,00 kuna, na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP u svezi odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.

 

20.5. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici
Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i
zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).

 

Zagreb, 22. studenoga 2022.

 

                                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                  dr. sc. Jadranko Jug, v.r.