1                            Poslovni broj: II Kž-443/2022-5

Poslovni broj: II Kž-443/2022-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek – Šabijan i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. Đ. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. i drugih Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93. – ispravak, 108/95., 16/96. – pročišćeni tekst i 28/96., dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi optuženog B. Đ. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv-Rz-7/2022. od 6. listopada 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2022.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog B. Đ. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kv-Rz-7/2022. od 6. listopada 2022., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-37/2015. od 14. listopada 2016., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-Rz-6/2016. od 13. ožujka 2019. protiv optuženog B. Đ. i drugih, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. i drugih OKZRH, na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08-I), produljen je istražni zatvor protiv optuženog B. Đ. iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 4. ZKP/08. koji traje od 4. svibnja 2022.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi B. Đ. po branitelju, odvjetniku Ž. O. bez navođenja žalbenih osnova s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "usvojiti žalbu i ukinuti istražni zatvor nad optuženikom, a podredno žalbu uvažiti i predmet vratiti sucu istrage na ponovno postupanje i odlučivanje".

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog B. Đ. iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 4. ZKP/08., pri čemu je za svoju odluku dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih nalazi da se jedino mjerom istražnog zatvora može ostvariti svrha istražnog zatvora, isključivši mogućnost zamjene istog mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga su neosnovani žalbeni navodi optuženika kako prvostupanjski sud polazi od paušalnog utvrđenja da bi i nadalje egzistirali razlozi zbog kojih je određen istražni zatvor nad optuženikom.

5.1. Nije u pravu žalitelj kada osporava postojanje osnovane sumnje da je optuženi B. Đ. počinio inkriminirana kaznena djela. Prvostupanjski sud zakonito je utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, proizlazi iz brojnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. To je, naime, kao i ocjena pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, a nakon provedene rasprave, ovlast i zadatak raspravnog suda. Stoga žalbeni navodi kojima žalitelj tumači i ocjenjuje vjerodostojnost pojedinih dokaza nisu od značaja.

6. U odnosu na postojanje opasnosti od bijega, ocjena je drugostupanjskog suda kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o optuženiku koji je državljanin R. S. koji nije posebno vezan za teritorij R. H. te bi istu mogao nesmetano napustiti. Na taj način bi postao nedostupan organima kaznenog progona R. H., s obzirom na nemogućnost izručenja iz R. S.. Nadalje, valja napomenuti da je protiv optuženika još u stadiju istrage vođene u svezi drugog kaznenog postupka zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 2. u svezi s stavkom 1. OKZRH, rješenjem suca istrage broj Kir-139/1995. od 27. listopada 1995. određen istražni zatvor, te su raspisane tuzemna i međunarodna tjeralica, a dotični optuženik uhićen tek 18. srpnja 2015. u C. G. nakon čega je izručen R. H.. Sve navedeno predstavlja one osobite okolnosti koje upućuju na neposrednu i konkretnu opasnost da će optuženik boravkom na slobodi pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti. Stoga žalbeni navodi optuženika kako za vrijeme trajanja suđenja može boraviti u R. H. kod brata, kao i da je (u slučaju boravka u R. S.) na snazi pravomoćno rješenje Višeg suda u Beogradu, Odjeljenja za ratne zločine broj Kpi-II/O-2/2015. od dana 25. kolovoza 2015., kojim rješenjem je optuženiku određen pritvor pa da je razvidno da bi optuženik u slučaju bijega ponovno bio u zatvoru, nisu od utjecaja na pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

7. Nasuprot žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Optuženom B. Đ. se u ovom kaznenom predmetu podignutom i potvrđenom optužnicom stavlja na teret da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. i drugih OKZRH za koje je propisana kazna zatvora najmanje pet godina ili kazna zatvora od dvadeset godina koja je izjednačena s kaznom dugotrajnog zatvora. Prvostupanjski sud ispravno zaključuje, a što je i pravilno obrazložio, kako je u konkretnom slučaju istražni zatvor nužan radi neometanog odvijanja postupka za kazneno djelo kod kojeg su okolnosti počinjenja posebno teške. U prilog postojanja okolnosti koje nadilaze ionako teške okolnosti svojstvene terećenom mu kaznenom djelu s pravom prvostupanjski sud ističe ulogu optuženog B. Đ. kao pripadnika i visokog zapovjednika vojnih snaga agresorske vojske, kojemu se stavlja na teret da je zajedno sa ostalim suoptuženicima, tijekom dugotrajne ratne agresije na R. H. ugrozio pravni i teritorijalni integritet R. H., a što je za posljedicu imalo brojna smrtna i druga stradavanja civila i njihove imovine te razaranja gospodarskih, stambenih, kulturnih i vjerskih objekata. Stoga ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je istražni zatvor protiv ovog optuženika nužan zbog neometanog odvijanja kaznenog postupka neovisno o proteku vremena od počinjenja terećenog kaznenog djela. S tim u vezi drugostupanjski sud smatra da ni okolnost životne dobi optuženika ne opravdava primjenu odredbe članka 122. stavka 2. ZKP/08. kojom je propisano da se istražni zatvor protiv osobe koja je navršila 70 godina može iznimno odrediti.

8. Nadalje, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi optuženiku bilo teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija) jer je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju razmotrio i konkretno obrazložio sve okolnosti koje upućuju na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, uslijed čega, suprotno žalbenim navodima, zaključak prvostupanjskog suda o posebno teškim okolnostima terećenih kaznenih djela kao i odluka o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora nije bila podložna, kako to navodi žalitelj "generalizacijama" koje nisu u svezi s okolnostima konkretnog slučaja.

9. U žalbi nadalje, optuženik upire da prvostupanjski sud nije vodio računa o tzv. "dinamičkom pristupu", jer sud ne nalaže i ne obrazlaže znatno podrobnije razloge već ponavlja iste razloge i obrazloženje u svojim prethodnim odlukama. Međutim, protivno tvrdnji žalitelja protekom vremena razlozi zbog kojih je istražni zatvor optuženom B. Đ. određen i produljen nisu izgubili na svom značaju. Prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a na temelju svih ranije izloženih osobitih okolnosti njegovo je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu, pri čemu nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika.

10. U odnosu na žalbeni navod optuženika da je prvostupanjski sud trebao voditi računa o načelu razmjernosti pri odlučivanju o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane, težine kaznenih djela za koje se tereti optuženik koja se reflektira u propisanoj kazni (kazna zatvora od najmanje pet godina ili kazna zatvora od dvadeset godina prema KZ/97., koja je pravno izjednačena s kaznom dugotrajnog zakona iz KZ/11.), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti ni iscrpljuje rokove najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08., s obzirom da optuženiku istražni zatvor u ovom kaznenom predmetu teče od 4. svibnja 2022.

11. U odnosu na opetovane žalbene prigovore optuženika kako je prvostupanjsko rješenje o određivanju istražnog zatvora od 13. svibnja 2021. po žalbi razmatrano tek godinu dana nakon donošenja, drugostupanjski sud napominje kako se u tom trenutku optuženik nalazio u istražnom zatvoru u drugom kaznenom postupku koji se vodio pred Županijskim sudom u Splitu pod brojem K-Rz-1/2020. i koji istražni zatvor mu je zbog isteka maksimalnih rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. stavka 6. ZKP/08. rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj II Kž-3/2022. od 4. svibnja 2022 ukinut da bi potom počeo teći istražni zatvor u ovom konkretnom postupku koji mu je pobijanim rješenjem i produljen.

12. U odnosu na žalbene primjedbe koje se pozivaju na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao i praksu međunarodnih sudova, smatrajući da je riječ o sličnim situacijama, napominje se da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu. Pozivanje žalitelja na praksu primijenjenu pred Međunarodnim kaznenim sudom vezano uz privremeno puštanje na slobodu iz humanitarnih razloga sukladno odredbama ZKP/08. ne dovodi u pitanje opstojnost istražnozatvorske osnove. Nadalje, isticanje optuženikove dobi i zdravstvenog stanja nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja, te se odgovarajuća zdravstvena skrb optuženiku može osigurati i unutar zatvorskog sustava.

13. Sukladno svemu navedenom neosnovano optuženik u žalbi sadržajno navodi da prvostupanjski sud nije pažljivo, detaljno i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje osnovane sumnje i opravdanost daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1 i 4. ZKP/08., smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.

14. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 22. studenog 2022.