Poslovni broj: Gž Ob-167/2022-2

1

 

 

                                                                                                               

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-167/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. M. iz S., brigade, OIB:..., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. S. i M. S., odvjetnicama iz S., protiv tuženika N. J. iz S., M. p., OIB:..., zastupanog po ocu Ž. J. iz S., M. p., OIB:..., i po punomoćniku Ž. O., odvjetniku iz S., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P Ob-342/2017-64 od 27. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

             

I. Prihvaća se žalba tužiteljice, uz odbijanje žalbe tuženika kao neosnovane, pa se toč. I. presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P Ob-342/2017-64 od 27. svibnja 2022. preinačuje na način da sada glasi:

 

„I. Nalaže se tuženiku N. J., OIB:..., da tužiteljici I. M., OIB:..., u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime izvršenih ulaganja u nekretninu tuženika isplati iznos od 67.417,45 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 25. travnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječe kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za više zatraženo u iznosu od 52.582,55kn tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.“

 

              II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje toč. II. presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P Ob-342/2017-64 od 27. svibnja 2022.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom, u toč. I., naloženo je tuženiku da tužiteljici u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime izvršenih ulaganja u nekretninu tuženika isplati iznos od 40.274,98 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 25. travnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječe kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za više zatraženo u iznosu od 79.725,02 kn tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan. Istom je presudom, u toč. II. naloženo tuženiku da isplati tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 21.025,73 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 27. svibnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječe kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

 

2. Protiv te presude pravodobne i dopuštene žalbe podnose obje parnične stranke.

 

2.1. Tužiteljica žalbu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je tijekom postupka sud nesporno utvrdio da su roditelji tužiteljice N. i M. M. darovali tužiteljici novčane iznose prije braka s tuženikom, a kojim je tužiteljica platila kuhinju s aparatima u ukupnom iznosu od 56.398,82 kn, ugradbene ormare u iznosu od 29.344,06 kn te je vrijednost kupljenih aparata, kuhinje i ugradbenih aparata cijenio sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Međutim, ističe da je sud prilikom donošenja odluke o visini pogrešno utvrdio iznose, čime je pogrešna odluka u odnosu na odbijajući dio pobijane presude jer je tužiteljica platila aparate novcem svojih roditelja u iznosu od 16.942,40 kn, to je onda vrijednost tih aparata u trenutku prestanka bračne zajednice u visini od 11.859,68 kn, a pogrešno je utvrdio i vrijednost ugradbenih ormara, koje je tužiteljica platila u iznosu od 29.344,00 kn pa je iznos koji treba dosuditi tužiteljici 19.073,60 kn. Ukazuje da sveukupna vrijednost kuhinje s aparatima i ugradbenih ormara, uzimajući u obzir period korištenja od kupnje do prestanka životne zajednice stranaka u srpnju 2015. iznosi 56.579,95 kn, dok je vrijednost ostalih pokretnina koje predstavljaju posebnu imovinu tužiteljice (kamene klupice-pragovi u iznosu od 2.250,00 kn i unutrašnje rolete u iznosu od 405,00 kn), kao i vrijednost pokretnina koje čine suvlasništvo stranaka u iznosu od 8.182,50 kn. Stoga smatra da je iznos koji je sud prvog stupnja trebao dosuditi tužiteljici 67.417,45 kn na ime ulaganja u nekretninu tuženika. Predlaže prihvaćanje žalbe te preinačenje odluke u odnosu na odbijajući dio presude sukladno žalbenim navodima.

 

2.2. Tuženik žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga, navodeći kako utvrđenja suda prvog stupnja nisu na zakonu utemeljena i protivna su ispravama koje prileže spisu. Navodi da sud uopće na daje obrazloženje zbog čega kao vjerodostojne prihvaća iskaze tužiteljice i njezinih roditelja kao osoba direktno zainteresiranih za ishod spora, a zbog čega ne prihvaća iskaz tuženika. Ukazuje da su kao jedini dokaz postojanja utuženog potraživanja tužiteljice prema tuženiku iz pravnog osnova stjecanja bez osnove dostavljene tri potvrde o izvršenim uplatama od strane majke tužiteljice, i to dvije pozajmice tužiteljice i jedna uplata trgovačkom društvu O. d.o.o., dok se sud prvog stupnja uopće ne očituje na činjenicu navođenja pozajmice kao razloga izvršenja uplata tužiteljici od strane njezina majke, a smatra da je po navedenim uplatama između majke tužiteljice i tužiteljice postojao sklopljen ugovor o zajmu po kojem isključivo tužiteljica može biti u obvezi povrata pozajmljenog iznosa kao zajmoprimac. Ističe da prihvaćanje isprava koje je tužiteljica dostavila nakon zaključenja prethodnog postupka iz razloga što da tužiteljica ne bi imala slobodan pristup računima koji su se nalazili u stanu nakon rujna 2015., iako se kao relevantan spominje samo račun trgovačkog društva T. d.o.o., ne može se prihvatiti iz razloga što je od navedenog datuma do dana zaključenja prethodnog postupka proteklo 2 godine i 4 mjeseca. Pogrešnim smatra i utvrđenje suda prvog stupnja da tužiteljica u rujnu 2015. godina kada je iz stana odnijela svoje stvari ne bi mogla odnijeti i pokretne stvari za koje u obrazloženju pobijane presude navodi da bi bile njena posebna imovina iz razloga što da u vremenu koje bi tužiteljica imala na raspolaganju za preuzimanje tih stvari zasigurno ne bi bilo moguće iznijeti. Pobija i odluku o troškovima postupka, ista se ukazuje protivna odredbi čl. 166. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP)u svezi s odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. istog zakona, budući je neprijeporno da uspjeh tuženika u parnici iznosi 66 %, a ne 34 %, pa je trebalo tužiteljici naložiti da tuženiku naknadi troškove postupka razmjerno uspjehu tuženika u parnici od 66%. Predlaže usvajanje žalbe i preinačenje pobijane presude sukladno žalbenim navodima, podredno, ukidanje presude u pobijanom dijelu, te vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.082,50 kn.

 

3.1. Sa tim je žalbama postupljeno prema odredbi čl. 359. ZPP-a.

             

3.2. Odgovori na te žalbe nisu podneseni.

 

4. Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

 

5. Pobijanom prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje bračne stečevine te je naloženo tuženiku da tužiteljici u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime izvršenih ulaganja u nekretninu tuženika isplati iznos od 40.274,98 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 25. travnja 2022. pa do isplate, dok je u preostalom iznosu od 79.725,02 kn tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da pobijana presuda nije valjana ni zakonita.

 

7. Prije svega, valja istaknuti da osporena presuda, u smislu ocjene osnovanosti žalbenog razloga ostvarenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, niti u izreci, a niti u obrazloženju ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se pravilnost odluke ne bi mogla ispitati, jer je izreka dovoljno jasna i određena, a u obrazloženju presude sud prvog stupnja navodi valjane razloge za svoje stajalište o neosnovanosti postavljenih zahtjeva. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

8. Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

 

9. Sud prvog stupnja nakon dovoljne raspravljenosti i po ocjeni ovog suda valjano utvrđuje:

              - da su tužiteljica i tuženik bili u braku od 6. srpnja 2013. do 4. veljače 2016., dok je njihova bračna i obiteljska zajednica prekinuta u ljeti 2015.,

              - da je tuženik vlasnik stana u S., T. te je isti stekao prije braka s tužiteljicom i on predstavlja njegovu vlastitu imovinu,

- da je neposredno prije sklapanja braka stranaka (u razdoblju od listopada do prosinca 2012.) taj stan opremljen tako da su u isti ugrađeni ugradbeni ormari u vrijednosti od 29.344,06 kn, kuhinja u vrijednosti od 39.456,42 kn, kuhinjski aparati u vrijednosti od 16.942,40 kn, pragovi u vrijednosti od 2.250,00 kn i unutrašnje rolete u iznosu od 405,00 kn,

- da su navedeni iznosi plaćeni uplatama od strane majke tužiteljice M. M. (sveukupno je uplatila iznos od 59.500,00 kn na račun tužiteljice i iznos od 29.344,06 kn na račun trgovačkog društva O. d.o.o.) pa da zato navedene pokretnine predstavljaju vlastitu imovinu tužiteljice.

             

10. Ta utvrđenja suda prvog stupnja rezultat su valjano provedenog postupka i valjane ocjene provedenih dokaza, a za ta utvrđenja sud prvog stupnja daje logično i životno obrazloženje.

 

11. Naime, kada sud odlučuje u parničnom postupku on odlučuje u granicama zahtjeva stavljenih u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a), pri tome je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219 st. 1 ZPP-a), a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a. ZPP-a).

 

12. Prema odredbi čl. 247. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 5/15, dalje: ObZ) koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine, bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Bračna stečevina je, sukladno čl. 248. ObZ-a imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je odredbom čl. 249. st. 1. ObZ-a propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije dogovorili. Nadalje, sukladno čl. 253. st. 1.ObZ-a imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a prema odredbi st. 2. istog članka vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 248. tog Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

 

13. U ovom je postupku i nadalje sporno je li osnovan zahtjev tužiteljice za utvrđenje da su predmetne pokretnine vlastita imovina tužiteljice, jer tuženik tijekom postupka tvrdi da je predmetni stan u cijelosti opremljen njegovim sredstvima.

 

14. Tuženik je prema odredbi čl. 219. ZPP-a bio dužan iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji te svoje tvrdnje ili kojim pobija navode i dokaze tužiteljice, pa kako to nije učinio, jer osim svog saslušanja i dostave neobvezujućih ponuda, na navedene okolnosti nije predložio niti jedan drugi dokaz, isti nije dokazao te svoje tvrdnje. Stoga je pravilna odluka suda prvog stupanja da tuženik nije dokazao da je on kupio predmetne pokretnine jer sud prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) nije mogao sa sigurnošću utvrditi odlučne činjenice pa je o njihovom postojanju pravilno zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a), a teret njihovog dokazivanja ležao je na tuženiku, a on nije dokazao da je upravo on platio predmetne pokretnine.

 

15. Istovremeno, tužiteljica je dokazala da je prije sklapanja braka, tijekom listopada, studenog i prosinca 2012., a na temelju dobivenih novčanih sredstava od svojih roditelja, kupila kuhinju za stan koji je bio u vlasništvu tuženika, kuhinjske aparate - bijelu tehniku, te je snosila troškove kupnje i ugradnje zidnih ormara, pragova i unutrašnjih roleta pa iste predstavljaju njenu vlastitu imovinu, jer ona nije stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice, niti potječe iz te imovine. Sud prvog stupnja pravilno je takav zaključak izveo, pored iskaza tužiteljice, i iz iskaza svjedoka (roditelja tužiteljice) i priloženih dokaza, odnosno iz informacija o platnoj transakciji, te ponude tvrtke O. d.o.o. od 27. rujna 2012. koji glasi na ime tužiteljice za kupnju i ugradnju zidnih ormara, s navedenom adresom tužiteljice S., T.. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja svoju odluku utemeljio na dokazima (računima) koje je tužiteljica dostavila nakon zaključenja prethodnog postupka.

 

16. Međutim, sud prvog stupnja pogrešno je utvrdio vrijednost predmetnih pokretnina u periodu korištenja od kupnje do prestanka životne zajednice stranaka u srpnju 2015. Naime, sudski vještak za jaku struju, autoelektriku i male kućanske aparate M. B. utvrdio je da je vrijednost hladnjaka, ploče za kuhanje, pećnice i perilice posuđa iznosila 16.942,40 kn, da je amortizacijska stopa za kućanske aparate po pravilima 10 % po godini pa bi onda vrijednost tih aparata po prestanku zajednice života vrijedila 30 % od njihove novonabavne vrijednosti. Sud prvog stupnja utvrdio je da bi vrijednost istih iznosila 5.082,72 kn, što međutim ne odgovara vrijednosti od 70% predmetnih pokretnina jer je ukupnu vrijednost prilikom kupnje trebalo umanjiti za 30% uslijed korištenja tijekom tri godine pa bi vrijednost predmetnih kuhinjskih uređaja iznosila 11.859,68 kn.

 

17. Nadalje, sudski vještak za drvodjelstvo I. J. je u svojem nalazu i mišljenju utvrdio da bi nakon 3 godine korištenja kuhinje njena vrijednost iznosila 65% od nabavne cijene, pa vrijednost iste nakon tri godine korištenja iznosi 25.646,67 kn, a pravilno tužiteljica u žalbi ukazuje da tu vrijednost valja uzeti i za procjenu vrijednosti zidnih ormara, koji se i manje upotrebljavaju od kuhinje, pa bi vrijednost ugrađenih ormara nakon tri godine korištenja iznosila 19.073,60 kn.

 

18. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava na pravilno utvrđeno činjenično stanje tužiteljici pripada ukupna vrijednost pokretnina za koje je utvrđeno da predstavljaju njenu posebnu imovinu (kuhinja i kuhinjski aparati, te ugradbeni ormari i ugrađeni pragovi i rolete) u iznosu od 59.234,95 kn. Tužiteljici pripada i iznos od 8.182,50 kn na ime utvrđenog suvlasništva drugih pokretnina stranaka koji tuženik u svojoj žalbi nije osporavao. Stoga tužiteljici ukupno pripada iznos od 67.417,45 kn na ime utvrđene vlastite imovine tužiteljice i bračne stečevine.

 

19. Protiv odluke o troškovima parničnog postupka žalbu je podnio samo tuženik, a istu bi, uslijed preinačenja presude o glavnoj stvari, valjalo preinačiti u korist tužiteljice i na štetu tuženika, pa budući da se sukladno čl. 374. ZPP-a presuda ne može preinačiti na štetu stranke koja se žalila, ako je samo ona podnijela žalbu, odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu u toč. II. pobijane presude valjalo je potvrditi.

 

20. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužiteljice, a odbiti žalbu tuženika te odlučiti kao u izreci ove presude, prema odredbi čl. 373. toč. 3., čl. 380. toč. 3. u vezi s čl. 381. i čl. 166. st. 2. ZPP-a.

 

21. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana.

 

 

U Puli - Pola 22. studenog 2022.

 

Predsjednica vijeća:

 

Marija Sošić, v.r.