Poslovni broj: Gž-1466/2021-3

 

 

Poslovni broj: Gž-1466/2021-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Helene Poropat, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice O. P., P., I. P. I., OIB:..., zastupane po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. K. i N. K., odvjetnicama u Z., protiv tuženice Ž. Z. M. iz Z., V., OIB:..., zastupane po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., radi utvrđenja prava vlasništva i razvrgnuća suvlasništva, i po protutužbi tuženice Ž. Z. M. iz Z., V., OIB:..., zastupane po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., protiv tužiteljice O. P., P., I. P. I., OIB:..., zastupane po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. K. i N. K., odvjetnicama u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužiteljice-protutuženice i tuženice-protutužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj: P-895/2017-46 od 2. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Prihvaća se žalba tužiteljice-protutuženice, uz odbijanje žalbe tuženice-protutužiteljice, pa se presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj: P-895/2017-46 od 2. studenog 2021.:

 

              - preinačava u toč. I izreke presude, na način da ista, sada preinačena, glasi:

             

              „ I              Utvrđuje se da je tužiteljica-protutuženica suvlasnik u 136/586 dijela, a tuženica-protutužiteljica u 450/586 dijela nekretnine k.č.br. 7953, B., ukupne površine 586 m2, u naravi stambena zgrada površine 67 m2 i dvorište površine 519 m2, upisane u zk.ul. 4110 k.o. P..

              Razvrgava se suvlasnička zajednica stranaka na nekretnini oznake k.č.br. 7953 k.o. P. na način da tužiteljici-protutuženici pripadne u odvojeni posjed i vlasništvo dio k.č.br. 7953 k.o. P. površine 71 m2 na skici sudskog očevida od 29. rujna 2020., izrađenoj po stalnom sudskom vještaku D. T., označen rozom bojom te likom i točkama A-B-C-D-E-K-J-A, a preostali dio k.č.br. 7953 k.o. P. površine 515 m2, označen žutom bojom te likom i točkama J-K-E-F-G-J pripadne u odvojeni posjed i vlasništvo tuženici-protutužiteljici.

              Tuženica-protutužiteljica dužna je isplatiti tužiteljici-protutuženici iznos od 47.696,25 kn/6.330,38 eura[1]. ";

 

              - potvrđuje u toč. II izreke presude, u cijelosti:

 

- preinačava u toč. II izreke rješenja, na način da ista, sada preinačena, glasi:

 

" II              Nalaže se tuženici-protutužiteljici da tužiteljici-protutuženici nadoknadi troškove parničnog postupka, u iznosu od 22.589,10 kn/2.998,09 eura, u roku od 15 dana, dok se odbijaju kao neosnovani zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 2.785,90 kn/369,75 eura, te zahtjev tuženice-protutužiteljice u cijelosti. ".

 

II.              Nalaže se tuženici-protutužiteljici da tužiteljici-protutuženici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn/518,45 eura, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja, u toč. I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

''1. Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnik u 136/586 dijela/tuženica u 450/586/ nekretnine k.č.br. 7953, B., ukupne površine 586 m2, u naravi stambena zgrada površine 67 m2 i dvorište površine 519 m2, upisane u zk.ul. 4110 k.o. P..

2. Razvrgava se suvlasnička zajednica stranaka na nekretnini oznake k.č.br. 7953 k.o. P. na način da tužiteljici-protutuženici pripadne u odvojeni posjed i vlasništvo dio k.č.br. 7953 k.o. P. površine 71 m2 na skici sudskog očevida od 29. rujna 2020.godine, izrađenoj po stalnom sudskom vještaku D. T. označen rozom bojom te likom i točkama A-B-C-D-E-K-J-A, a preostali dio k.č.br. 7953 k.o. P. površine 515 m2, označen žuto bojom te likom i točkama J-K-E-F-G-J pripadne u odvojeni posjed i vlasništvo tuženici-protutužiteljici.

3. Dužna je tuženica-protutužiteljica isplatiti tužiteljici-protutuženici iznos od 47.696,25 kn kao i naknaditi tužiteljici-protutuženici prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana.''

 

1.2. Nadalje, u toč. II izreke pobijane presude odbijen je protutužbeni zahtjev protutužiteljice koji glasi:

''Utvrđuje se da je tužena-protutužiteljica vlasnik pored 450/586 dijela i za dodatnih 136/586 dijela k.č.br. 7953 k.o. P. što je tužiteljica-protutuženica dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti upiše kao vlasnik pored 450/586 dijela i za dodatnih 136/586 dijela k.č.br. 7953 k.o. P., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. Dužna je tuženica-protutužiteljica naknaditi tužiteljici-protutuženici prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Pobijanim rješenjem, u toč. 1. izreke, dopuštena je preinaka tužbe tužiteljice-protutuženice, kao u podnesku od 16. veljače 2021. U toč. II. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

              3. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijele su obje parnične stranke.

 

3.1. Tužiteljica-protutuženica (dalje u tekstu: tužiteljica) žalbu podnosi protiv toč. I pobijane presude i toč. II pobijanog rješenja, zbog svih žalbenih razloga. Navodi kako je pobijana presuda proturječna rezultatima dokaznog postupka i obrazloženju pa je time počinjena apsolutno bitna povreda odredaba paničnog postupka. Nadalje, ukazuje da je dio tužbenog zahtjeve koji se odnosi na utvrđenje sud trebao odbaciti jer je uz tužbu predan zemljišnoknjižni izvadak iz kojega je razvidno da je tužiteljica suvlasnik predmetne nekretnine za 136/586 dijela te je u skladu s čl. 47. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“  broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV), nakon neuspjelog izvanparničnog razvrgnuća, ustala tužbom, a tuženica protutužbom kojom osporava suvlasnički dio tužiteljice. Zemljišnoknjižno stanje predmetne nekretnine utvrđeno je i raspravljeno u postupku nove izmjere za k.o. P. rješenjem poslovni broj: Z-11240/2007od 29. ožujka 2013., s kojim upisom se tužena suglasila. Smatra nejasnim zaključak suda iz točke 11.2. obrazloženja da se ne radi o suvlasništvu stranaka u smislu odredaba čl. 36. i 37. ZV-a pa da nema mjesta primjeni odredaba čl. 47.-50. ZV-a radi čega je odbijen kao neosnovan i tužbeni zahtjev radi razvrgnuća suvlasništva pod točkom I. 2. (a ne pogrešno označeno točkom II jer se radi o protutužbenom zahtjevu) izreke citirane presude. Smatra još nejasnijim zaključak suda u točki 11.1. obrazloženja u kojoj sud zaključuje da tužiteljica istovremeno traži utvrđenje suvlasništva, a ističe svoja prava na realnom dijelu, pa je iz toga razloga tužiteljica odbijena pod točkom 1. I sama tužiteljica ističe da utvrđivanje gdje bi se nalazio realni dio vlasništva Općine P. prema staroj izmjeri ne može biti predmet ove parnice jer je taj realni dio formiranjem k.č.br. 7953 k.o. P. pretvoren u idealni dio novonastale nekretnine. Ukazuje da je tužiteljica tijekom ovog postupka tražila da sud izvrši razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetne nekretnine prema varijanti II, budući je ista najpravednija, a o čemu je sud dužan prvenstveno voditi računa prilikom razvrgnuća suvlasničke zajednice pa sud prvog stupnja pogrešno zaključuje da bi tužiteljica istovremeno tražila utvrđenje suvlasništva, a ističe svoja prava na realnom dijelu k.č.br. 7953 k.o. P.. S druge strane sud prvog stupnja je pravilno odlučio kada je odbio protutužbeni zahtjev tuženice, ali protutužbeni zahtjev nije trebalo odbiti iz razloga koji je sud naveo u obrazloženju napadane presude (građenje na susjednoj nekretnini), već stoga što protutužiteljica nije dostavila baš nikakav dokaz o stjecanju prava vlasništva predmetne nekretnine za cijelo po bilo kojoj osnovi nakon završetka nove izmjere u k.o. P.. Naime u konkretnom slučaju radi se o upisu suvlasništva u postupku preoblikovanja zemljišne knjige kao posljedice spajanja čestica različitih vlasnika u jednu česticu. Ističe se kako je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je tuženica vezana rješenjem poslovni broj: Z-11240/2007 od 23. rujna 2013. kojim je upisano suvlasništvo k.č.br. 7953 k.o. P. u njenu korist za 450/586 dijela te u korist O. P. za 136/586 m2, jer nije izjavila prigovor niti podnijela tužbu za ispravak u smislu čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19, 128/22, dalje: ZZK). Budući je tužiteljica u svom prijedlogu za razvrgnuće u skladu sa nalazom vještaka geodeta i vještaka građevinske struke predložila najpovoljniju varijantu, geometrijske i civilne diobe koja je u ovoj pravnoj stvari najpravednija i na zakonu utemeljena, sud je to svakako morao uvažiti i u skladu sa materijalno pravnim propisima i pravilima Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. (dalje: ZSUP) koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 06. travnja 1941. godine („Narodne novine“ broj: 73/91) koji se u ovom slučaju imaju primijeniti, ili usvojiti precizirani tužbeni zahtjev tužiteljice pod točkom I. presude, odbiti protutužbeni zahtjev tuženice opisan u točki II presude i eventualno odbaciti tužbeni zahtjev tužiteljice pod točkom I 1. jer je tužiteljica već suvlasnik predmetne nekretnine za 135/586 dijela. Što se tiče protutužbenog zahtjeva isti je trebalo odbiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Žalbeni prijedlog tužiteljice je da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.1. Tuženica-protutužiteljica (dalje u tekstu: tuženica) žalbu podnosi protiv toč. II pobijane presude i toč. II pobijanog rješenja, zbog svih žalbenih razloga. Navodi kako je sud prvog stupnja pri donošenju pobijane presude i rješenja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer su navedeni razlozi u odnosu na odlučne činjenice nejasni i proturječni sami sebi i dokazima koji se nalaze u spisu, pa se presuda i rješenje ne mogu ispitati. Ističe da je sud prvog stupnja pogriješio kada je odlučio na način kao u toč. II pobijane presude i rješenja odnosno kada je protutužbeni zahtjev tuženice odbio u cijelosti te odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, jer smatra da tuženica, navodno, nije dokazala da bi nakon obnove zemljišne knjige za k.o. P. nastupile takve okolnosti, odnosno činjenice temeljem kojih bi ista mogla steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini za cijelo dok, s druge strane, okolnosti koje su postojale prije obnove zemljišne knjige da nemaju nikakvog utjecaja na stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tuženice. Ukazuje da je nesporno da tuženica u niti jednom dijelu ovog postupka nije istakla da bi ona bila vlasnikom predmetne nekretnine u cijelosti, iz razloga što je tijekom postupka obnove zemljišne knjige došlo do spajanja triju nekretnina u jednu nekretninu. Ona svoje pravo vlasništva crpi na temelju drugog osnova, konkretno građenja, pa u konačnici, dosjelosti, te je, nesporno, istakla i dokazala da predmetna nekretnina u naravi predstavlja jednu jedinstvenu cjelinu, odnosno obiteljsku kuću sa pripadajućim dvorištem koje je u cijeloj svojoj ukupnosti, a kako je to i istakao vještak građevinske struke, nužno za redovnu upotrebu te nekretnine, jer je to dvorište u toj funkciji te u nesmetanom posjedu tuženice osobno ili pak preko njenih prednika još od 1981., odnosno od trenutka kada su predmetnu nekretninu, tada kao dva ruševna objekta, kupili njeni roditelji. Ističe da se tijekom postupka obnove zemljišne knjige tuženica, pritisnuta i isprepadana od strane tadašnjeg punomoćnika tužiteljice kao predstavnika općinske vlasti, u svojem neznanju i strahu od eventualnih nelagodnosti, usuglasila sa upisom suvlasništva predmetne nekretnine na njeno ime i ime Općine P., međutim takav upis, nesporno ne odražava stvarno stanje na terenu. Iz skica sudskog očevida, proizlazi da je sjevernom stranom išao stari put koji je, kao takav evidentiran u katastarskom operatu (stara oznaka kao k.č.br. 1340/9 k.o. P.), pojašnjava da je položaj istoga bio upravo sjeverno od predmetne nekretnine i to upravo u dijelu u kojem isti i danas funkcionira kao put, a kako je to i upisano u postupku obnove zemljišne knjige za nekretninu oznake kao k.č.br. 7943/1 i 7943/2 k.o. P.. Napominje da je tijekom postupka dokazala da je predmetna nekretnina, u svojoj cjelini, jedna jedinstvena nekretnina, i to u naravi obiteljska kuća sa pripadajućim dvorištem koje je, kako je to i istakao vještak građevinske struke, nužno za redovnu upotrebu te nekretnine pa je, sukladno tomu, kao pošten graditelj, odnosno građenjem od strane njenih prednika stečeno pravo vlasništva na toj nekretnini u cijelosti, a ona je to pravo stekla nasljeđivanjem svojih roditelja, i to kao pošten stjecatelj pa je, u konačnici, pravo vlasništva stekla i dosjelošću.

Žalbeni prijedlog tuženice je da se pobijana presuda preinači na način da se protutužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 7.187,50 kn.

 

              4.1. Sa tim je žalbama postupljeno prema odredbi čl. 359. ZPP-a.

 

4.2. Odgovori na te žalbe nisu podneseni.

 

5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok je žalba tuženice neosnovana u cijelosti.

 

              6.1. Predmet ovog spora je, u ovom dijelu postupka, zahtjev tužiteljice da se razvrgne suvlasnička zajednica na nekretnini k.č.br. 7953 k.o. P. na način da tužiteljici pripadne u odvojeni posjed i vlasništvo dio k.č.br. 7953 k.o. P. površine 71 m2 na skici sudskog očevida od 29. rujna 2020., izrađenoj po stalnom sudskom vještaku D. T., označen rozom bojom te likom i točkama A-B-C-D-E-K-J-A, a preostali dio k.č.br. 7953 k.o. P. površine 515 m2, označen žutom bojom te likom i točkama J-K-E-F-G-J pripadne u odvojeni posjed i vlasništvo tuženici s time da je dužna isplatiti tužiteljici iznos od 47.696,25 kn.

 

              6.2. Osim toga, predmet ovog spora, u ovom dijelu postupka, je i protutužbeni zahtjev tuženice da se utvrdi da je tuženica vlasnica pored 450/586 dijela i za dodatnih 136/586 dijela k.č.br. 7953 k.o. P. što je tužiteljica dužna priznati i trpjeti da se tuženica temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti upiše kao vlasnica pored 450/586 dijela i za dodatnih 136/586 dijela k.č.br. 7953 k.o. P., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

              6.3. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice, uz obrazloženje da tužiteljica istovremeno traži utvrđenje suvlasništva (idealni dio), a ističe svoja prava na realnom dijelu k.č.br. 7953, te ne traži dio kuće i ograđene okućnice, niti spori da su kuća i okućnica isključivo tuženičini, dakle radi se o samostalnom vlasništvu stranaka na realnim dijelovima nekretnine, koje isključuje suvlasništvo, pa je taj zahtjev neosnovan, a kako je utvrđeno da se ne radi o suvlasništvu stranaka na k.č.br. 7953 k.o. P. u smislu odredba čl. 36. i 37. ZV-a, nema mjesta primjeni odredaba čl. 47.-50. ZV-a o razvrgnuću suvlasništva.

 

7. Ispitujući pobijanu odluku u granicama žalbenih navoda i dodatno pazeći na bitne povrede odredaba parničnog postupka, one na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a), kao i na ispravnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda da je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

             

8.1. Prije svega, valja istaknuti da osporena presuda, u smislu ocjene osnovanosti žalbenog razloga ostvarenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, niti u izreci, a niti u obrazloženju ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se pravilnost odluke ne bi mogla ispitati, jer je izreka dovoljno jasna i određena, a u obrazloženju presude sud prvog stupnja navodi valjane razloge za svoje stajalište o osnovanosti postavljenih zahtjeva.

 

8.2. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba postupka na koje se u svojim žalbama pozivaju žaliteljice, a nisu počinjene ni one bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

9. U ovom postupku nije sporno da je tuženica u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. P., prvo bila uknjižena vlasnicom k.č.br. 7953 površine 586 m2 u cijelosti, koja je prema popisnom listu 2743 nastala od dijela k.č.br. 1340/2 površine 758 m2 predmnijevanog vlasništva tužiteljice te k.č.br. 454/4 površine 450 m2 (na kojoj se nalaze objekti) uknjiženog vlasništva M. Z., prednice tuženice, kao posljedice ''spajanja'' čestica različitih suvlasnika u jednu česticu, te je povodom prijedloga tužiteljice s kojim je tuženica bila suglasna, na zapisniku od 23. rujna 2013. k.č.br. 7953 upisano suvlasništvo tuženice u 450/586 dijela i tužiteljice u 136/586 dijela.

 

              10. Među strankama je sporno jesu li stranke suvlasnice k.č.br. 7953 k.o. P. i to tužiteljica u 136/586 dijela, a tuženica u 450/586 dijela, te shodno tome imaju li pravo na razvrgnuće suvlasništva i na koji način, kao i je li tuženica, pored upisanih 450/536 dijela, stekla pravo vlasništva i preostalih 136/586 dijela predmetne nekretnine.

 

11. Tijekom dokaznog postupka sud prvog stupnja je iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka D. S. utvrdio da predmet spora predstavlja kuća s ograđenim dvorištem te zemljište izvan ograđenog dvorišta koje se nalazi između kuće i bijelog puta. Između bijelog puta i sporne nekretnine poslagano je kamenje na koje se u krajnjem sjeverozapadnom dijelu nastavlja betonski zid visine do 50 cm, a na taj se bijeli put pristupa između dvaju slivenih betonskih stupova.

 

              12. Tužiteljica tijekom postupka ističe svoja prava na realnom dijelu k.č.br. 7953 izvan okućnice tuženice, koji odgovara dijelu ranije k.č.br. 1340/2 k.o. P., ukazujući da je to bio put koji je prolazio uz ogradni zid tuženice, što su potvrdili i saslušani svjedoci I. M. i J. M., stoga, predlaže provesti razvrgnuće, uzimajući obzir da je tuženica vlasnica kuće i ograđene okućnice, a ona ostatka.

 

13. Pogrešan je stav suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju radi o samostalnom vlasništvu stranaka na realnim dijelovima nekretnine, koje isključuje suvlasništvo, pa da je radi toga tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži razvrgnuće suvlasničke zajednice neosnovan.

 

14. Naime, u postupku je utvrđeno da su parnične stranke nesporno upisane u zemljišnim knjigama suda prvog stupnja kao suvlasnice predmetne nekretnine, i to: tužiteljica u 136/586 dijela, a tuženica u 450/586 dijela. Također, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tuženica nije dokazala da je vlasnica predmetne nekretnine u cijelosti, jer je ista osobno sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige u kojem je, spajanjem dijela k.č.br. 1340/2 k.o. P. u vlasništvu tužiteljice te k.č.br. 454/4 k.o. P. u vlasništvu M. Z., nastala predmetna nekretnina i upisane parnične stranke kao suvlasnice u navedenim omjerima, a navedenom upisu nije prigovarala pa je stoga pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da su stranke suvlasnice predmetne nekretnine. Konačno, tuženica je tvrdila da su vlasnicima predmetne nekretnine u cijelosti postali njeni pravni prednici građenjem još 80-tih godina prošlog stoljeća (nekretninu su kupili 1981. s dvije ruševne kuće koje su nadogradili), a ona njihovim nasljeđivanjem, pa nije dokazala ni da je pravo vlasništva predmetne nekretnine stekla u cijelosti nakon preoblikovanja predmetne zemljišne knjige. Stoga je pravilna odluka suda prvog stupnja o odbijanju protutužbenog zahtjeva.

 

15. Iz obrazloženog slijedi da tužiteljica ima pravo tražiti razvrgnuće suvlasničke zajednice u ovoj pravnoj stvari.

 

16. Odredbom čl. 47. ZV-a propisano je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno; koje pravo mu ne zastarijeva (st. 1.) te da može zahtijevati razvrgnuće u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika (st. 2.).

 

17. Provedenim vještačenjem u ovom predmetu utvrđene su tri varijante diobe predmetne nekretnine.

 

17.1. Prema prvoj varijanti tužiteljici pripada neograđeni dio k.č.br 7953 k.o. P. u površini od 126 m2, te se taj dio opterećuje pravom služnosti u korist tuženice radi ostvarivanja kolnog i pješačkog prilaza na bijeli kolni put sa sjeveroistočne strane zgrade u površini od 39 m2, a ostvaruje se mjestima garažnog ulaza i glavnog pješačkog ulaza na parcelu. Tuženici pripada preostali dio predmetne nekretnine u površini od 460 m2 te je dužna tužiteljici isplatiti iznos od 13.061,43 kn na ime smanjenja udjela tužiteljice i na ime ostvarivanja prava služnosti.

 

17.2. Prema drugoj varijanti tužiteljici pripada sjeveroistočni dio k.č.br 7953 k.o. P. kojom se formira put u minimalnoj širini od 3 m te joj pripada ukupna površina od 71 m2. Tuženici pripada preostali dio predmetne nekretnine u površini od 515 m2 i stambena građevina na istoj te je dužna tužiteljici isplatiti iznos od 47.696,25 kn na ime smanjenja udjela tužiteljice.

 

17.3. Prema trećoj varijanti tuženici pripada predmetna nekretnina u cijelosti te je dužna tužiteljici isplatiti iznos od 99.795,44 kn na ime tužiteljičinog udjela u vlasništvu predmetne nekretnine.

 

18. Sukladno odredbi čl. 50. st. 1. ZV-a kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, kao i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. Ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1., sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski (st. 2.). Temeljem čl. 52. st. 3. ZV-a ako stvari koje ovakvim razvrgnućem pripadnu pojedinom suvlasniku prelaze vrijednost njegova suvlasničkoga dijela, taj suvlasnik dužan je nadoplatiti razliku ostalim suvlasnicima, a na nadoplatu će se na odgovarajući način primijeniti pravila o pravu na razvrgnuće isplatom.

 

19. Tužiteljica je predlagala da se razvrgnuće predmetne suvlasničke zajednice provede po drugoj varijanti, jer je u javnom interesu stanovnika Općine P. proširenje postojećeg puta, pa takvu opciju kao najsvrsishodniju ocjenjuje i ovaj sud. Stoga je, slijedom navedenog, valjalo prihvatiti žalbu tužiteljice, preinačiti pobijanu presudu u toč. I. te odrediti diobu sukladno drugoj varijanti, kako je to tužiteljica i predlagala specificiranim tužbenim zahtjevom od 16. veljače 2021.

 

20. Preinačenjem odluke o glavnoj stvari valjalo je u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka. Tužiteljica je „sada“ u cijelosti uspjela u ovom sporu, pa joj je tuženica sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužna naknaditi parnični trošak u cijelosti.

 

21. U skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s Tarifom tužiteljici pripada za sastav tužbe iznos od po 2.500,00 kn (Tbr. 7/1), za zastupanje na ročištima 16. listopada i 19. studenog 2019. te 30. ožujka 2021. iznos od po 1.250,00 kn (Tbr. 9/2), za zastupanje na uviđaju 29. rujna 2020., te ročištima 10. lipnja i 15. rujna 2021. iznos od po 2.500,00 kn (Tbr. 9/1), i za sastav podneska od 16. veljače 2021. iznos od 500,00 kn (Tbr. 8/3), odnosno ukupno 14.250,00 kn, što uvećano za trošak PDV-a od 25% iznosi 17.812,50 kn. Tužiteljici pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.460,00 kn i trošak vještačenja u iznosu od 3.316,60 kn.

 

22. Stoga tužiteljici, obzirom na preinačenje odluke o glavnoj stvari, sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a pripada parnični trošak u ukupnom iznosu od 22.589,10 kn, dok je isti u preostalom dijelu u iznosu od 2.785,90 kn valjalo odbiti kao neosnovan.

 

23. Obzirom da je uslijed preinačenja odluke o glavnoj stvari tuženica u cijelosti izgubila u ovom sporu, istoj ne pripada parnični trošak, stoga je valjalo odbiti njen zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 40.300,00 kn.

 

24. Tužiteljici pripada i trošak žalbenog dijela postupka sukladno uspjehu u ovom sporu, odnosno trošak sastava žalbe u iznosu od 3.906,25 kn.

 

25. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužiteljice, a odbiti žalbu tuženice te preinačiti pobijanu presudu i odlučiti kao u kao u izreci ove presude, prema odredbi čl. 373. toč. 3., čl. 380. toč. 3. u vezi s čl. 381. i čl. 166. st. 2. ZPP-a.

 

U Puli-Pola, 22. studenog 2022.

             

Predsjednica vijeća

 

Marija Sošić, v.r.