Poslovni broj: 14 UsI-1375/22-12

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Nataši Rogošić,
zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: S. U. iz S., U. A.
U. ., OIB: ……….., zastupan po opunomoćenicima iz Odvjetničkog
društva S&Đ, odvjetnicima u S., S. .., protiv tuženika:
Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za ljudske potencijale,
Služba disciplinskog sudovanja, Drugostupanjski disciplinski sud, Zagreb, Ulica
grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenik D. J.,
zaposlenik tuženika, temeljem generalne punomoći pohranjene u Uredu predsjednice
ovog Suda, radi teže povrede službene dužnosti, nakon neposredne i javne rasprave
zaključene dana 4. studenog 2022. u prisutnosti tužitelja zajedno s opunomoćenikom
I. S., odvjetnikom iz O. d. S&Đ u S. i
opunomoćenika tuženika, dana 22. studenog 2022.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika
Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale,
Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda KLASA: UP/ll-
114-04/21-02/146, URBROJ: 511-01-158-22-5 od dana 18. veljače 2022.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao
neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva
unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe
disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda KLASA: UP/ll-114-
04/21-02/146, URBROJ: 511-01-158-22-5 od dana 18. veljače 2022., tužitelj je, u
bitnom, naveo da su se u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu
vodila tri zasebna disciplinska postupka protiv tri policijska službenika za isti događaj.
Takvo postupanje da je suprotno načelu ekonomičnosti upravnog postupka te da
dovodi do onemogućavanja pravilnog utvrđenja činjenica i okolnosti bitnih za
rješavanje o upravnoj stvari. Tužitelj da je podnio detaljno izvješće na okolnosti
događaja koje da se u bitnom ne razlikuje od izvješća i podnesaka policijskih

2 Poslovni broj: 14 UsI-1375/22-12

službenika I. postaje prometne policije Zagreb, Sektora kriminalističke Policije,
Službe Kriminalističke tehnike, Službe općeg kriminaliteta, službenika I. PP Zagreb
koji su proveli kriminalističko istraživanje i izvršili detaljan očevid gdje da nisu
pronađeni ključni materijalni dokazi koji bi bili oprečni podnesenom izvješću niti je
pravno i činjenično osporen niti jedan njegov dio kao teoretski neutemeljen niti je
vidljivo da se imala namjera na bilo koji način u podnesenom izvješću prikriti
činjenično stanje i tragove ključne za rasvjetljavanja spornog događaja. Tako da nije
dokazano: da je pokolopac šahta stavljen u prtljažnik službenog automobila, mjesto
gdje je poklopac šahta odvezen, da su onečišćenja u prtljažniku nastala od poklopca
šahta niti da su oštećenja na drvetu nastala od udaraca čizmama. Činjenično
utvrđenje u postupku da se temelji isključivo na iskazu policijskog službenika F.
M. koji da je bio u alkoholiziranom stanju i koji da je imao motiv iskazivati kako
je iskazivao radi izbjegavanja vlastite disciplinske odgovornosti. Sud da je propustio
utvrditi i provesti dokaze: zapisnik o ispitivanju alkohola u organizmu za osobu F.
M., vještačenje obuće policijskih službenika (kojom su navodno oštetili drvo),
utvrditi da li su oštećenja na drvetu nastala od dizalice (vođa ekipe za očevide D.
J. da je iskazao da mu je F. M. rekao kritičnog vremena prilikom vršenja
očevida dana 19. travnja 2021. da su tragovi nastali dizalicom koju nije vještačio). U
provedenom disciplinskom postupku da su tijekom ocjene činjenica skroz
zanemareni izrazito otežani vremenski uvjeti postupanja i umor u trenutku postupanja
policijskih službenika U. – P. koji da su sukladno radnom nalogu bili najbliži
policijski službenici pretpostavljene prometne nesreće i mjesta događaja te da su
naknadno došli na adresu u Mesničku ulicu gdje da je zatečeno parkirano policijsko
vozilo. Važno da je napomenuti da je bila izrazito jaka kiša, olujni vjetar, magla, slaba
vidljivost, mrak, hladnoća, otežani vremenski uvjeti, kao i jedanaesti (11) radni sat od
dvanaest (12) satnog radnog vremena sukladno radnom nalogu te da su policijski
službenici U. i P. došli naknadno na mjesto poziva u Mesničku ulicu, gdje
da je vozilo već bilo premješteno po policijskim službenicima Ž. R. i F.
M. Dakle, da se vozilo nije niti nalazilo na pravom, realnom mjestu događaja
pretpostavljene prometne nesreće. U provedenom disciplinskom postupku da je sud
potpuno ignorirao činjenice: da tužitelj nije bio sudionik prometne nesreće, da je
vozilo u trenutku dolaska tužitelja bilo premješteno, da tužitelj nije mogao znati gdje
se točno prometna nesreća dogodila, da je vozilo vraćeno na mjesto prometne
nesreće po kazivanju sudionika prometne nesreće, da je na oštećenom vozilu marke
"Ford Focus" reg. ozn. …. zbog puknuća zamijenjena guma, da je zbog loših
vremenskih uvjeta oštećeno vozilo marke "Ford Focus" reg. ozn. ….. skliznulo s
dizalice te da su nastala dodatna oštećenja, da je svjedok D. J. (ekipa za
očevid) u postupku utvrdio da oštećenja na stablu nisu mogla nastati od udarca
čizmama, da tužitelj nije imao životno i logično nikakvog razloga za "fingiranje" tj.
lažiranje prometne nesreće. Slijedom navedenog da je u odnosu na gore navedene
okolnosti, u postupku činjenično stanje pogrešno utvrđeno. U postupku da nije
izveden niti jedan dokaz temeljem kojeg se može utvrditi da je tužitelj počinio djelo za
koje je proglašen odgovornim na način na koji mu se stavlja na teret (npr. vještačenje
obuće - čizama da se utvrde oštećenja od udaraca u stablo). Sukladno navedenom,
da nisu ostvareni razlozi za donošenje pobijanih rješenja pa da tužitelj predlaže da
sud donese presudu kojom se preinačuje osporeno rješenje i sudi da tužitelj nije
odgovoran te da se naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove spora.

2. U podnesku od dana 2. studenog 2022. tužitelj je naveo da ono o čemu ne
postoje čvrsti ni kvalitetni dokazi jest da je u svemu tome navodno sudjelovao i
policijski službenik S. U., ovdje tužitelj. Tužitelj da je te večeri s kolegom

3 Poslovni broj: 14 UsI-1375/22-12

I. P. bio raspoređen na poslovima opservacije Trga Sv. Marka u
Zagrebu kada je dobio poziv od policajca Ž. R. da je došlo do oštećenja
službenog vozila te da im je potrebna njihova asistencija. Policijski službenik S.
U., da se zajedno s policijskim službenikom I. P. zaputio na
mjesto događaja, gdje da su najprije pomogli kolegama da osposobe vozilo za
vožnju, da bi potom nakon što su im kolege R. i M. predočili svoju priču
kako je navodno došlo do nezgode, otišli zajedno s njima do mjesta na koje su im oni
ukazali i tamo osigurali prostor, do dolaska ekipe za očevide prometne policije
(obzirom U. i P. pripadaju temeljnoj policiji i nije im okviru poslova
istraživanje uzroka prometnih nesreća već samo osiguranje mjesta događaja). Po
dolasku ekipe za očevide, koja je bila nadležna utvrditi sve okolnosti U. i
P. da su se udaljili s mjesta događaja i da im je bio nepoznat daljnji tijek
postupanja. Čitava „priča“ o navodnom prethodnom dogovoru U. i P. sa
R. i M. oko fingiranja načina nastanka predmetne nezgode, da
počinje i počiva isključivo na iskazu F. M. koji da je prema svojim riječima
sam sudjelovao u fingiranju predmetne prometne nezgode. U jednom trenutku naime,
kada M. shvaća da priča oko načina nastanka nezgode neće proći, da on
mijenja svoj iskaz i priznaje fingiranje, ali da sebe izvlači pozivajući se na to da je
navodno od trojice starijih kolega R., i sada U. i P., bio nagovoren
na sudjelovanje u lažiranju načina nastanka nezgode. Upravo ovdje da se krije i
motiv koji upravnim tijelima uporno izmiče. Naime, da je M. pod pritiskom očitog
otkrivanja samo priznao da je zajedno s R. fingirao način nastanka prometne
nezgode onda da bi danas i on i R. bili zajedno u istom pravnom tretmanu, a
njemu (M.) da bi se samo kao olakotna okolnost uzelo priznanje. Međutim, ako
cijelu priču prikaže na način da je on kao mladi policajac bio uvučen u fingiranje od
trojice starijih kolega, kojima da se nije mogao oduprijeti, onda da su izgledi da se iz
svega izvuče neokrznut znatno veći. Tu da je taj jasan i logičan motiv: teretiti druge
da bi se umanjila vlastita odgovornost te stvoriti sliku nekakvog organiziranog pritiska
s više strana te se pokušati izvući kao žrtva. Ono što je ozbiljni nedostatak
M. priče u odnosu na U., da su dva izvješća koja se u provedenim
disciplinskim postupcima nisu u dovoljnoj mjeri cijenila, a koji da potpuno demantiraju
bilo kakav prethodni dogovor i kasnije neko aktivno sudjelovanje U. (i P.)
u predmetnim događajima. Naime, ako se pažljivije pogledaju materijali predmetnih
spisa da je vidljivo da su zajedno s policijskim službenicima P. i U. od
trenutka primanja R. poziva pa sve do osiguranja mjesta događaja, bili
skupa još dvoje policijskih službenika i to M. H. i D. Š.
Nijedno od to dvoje službenika, iako da su cijelo vrijeme bili s U. i P.,
nije čulo ni svjedočilo da bi U. (ili P.) s R. po njegovu pozivu,
dogovorili bilo kakvo fingiranje, da bi potom lupali po nekom stablu nogama ili dizali
šahtu s ceste i potom je odvozili u nepoznatom smjeru. Objektivno da je teško i
logički neopravdano poklanjati vjeru u cijelosti iskazu supočinitelja (M.) koji da je
sam priznao sudjelovanje u nezakonitim radnjama, a pri tome zanemariti izjave
svjedoka koji u tom dijelu (terećenje U. i P.) potpuno demantiraju
M.. Osim nepouzdane izjave M. (kojeg opovrgavaju u dijelu prethodnog
dogovora, svjedoci H. i Š.), da je jedini preostali materijalni trag koji bi,
teretio U. nečistoća u prtljažniku službenog Škoda Rapida i trag polumjeseca.
Na te „dokaze“ da treba reći da se radi o toliko uopćenom tragu i slabom dokazu, jer
da je po dokazima u spisu do onečišćenja moglo doći i prilikom zamjene gume na
drugom vozilu obzirom da se koristio i alat iz vozila U. i P.. Dakle, što su
R. i M. kritične prigode radili prije njegova dolaska, da tužitelj u to neće

4 Poslovni broj: 14 UsI-1375/22-12

ulaziti (iako i tu postoji niz nejasnoća), ali ono što je nedvojbeno jest da ne postoje
adekvatni dokazi na razini potrebne izvjesnosti, o nekakvom prethodnom dogovoru ili
sudjelovanju U. (i P.), koji da su se samo odazvali na poziv kolega za
pomoć i osigurali mjesto događaja do dolaska ekipe za očevid. Uvlačenje U. (i
P.) u cijeli taj događaj i navodni njihov prethodni dogovor da se temelji na
potpuno neprimjerenim dokazima (neanalizirani tragovi nečistoća iz prtljažnika i tragu
polumjeseca), ili na potpuno neuvjerljivom dokazu (iskaz M. koji je
kontradiktoran i ima motiva i interesa „uvući“ druge). A da ga direktno opovrgavaju
dva druga dokaza, izvješća H. i Š., prema kojima nikakvog prethodnog
dogovora nije bilo niti su U. ili P. sudjelovali u bilo kakvim radnjama
navodnog dizanja i odvoženja šahte ili lupanja po stablu, već da su samo osigurali
mjesto događaja i otišli. Tužitelj da zahtjeva da se pribave podaci o
prikazu lokacija UKW veza i lokacije GPS signala za U. (i P.) iz
kojeg da bi bilo jasno vidljivo njihovo kretanje i iz toga da nisu sudjelovali u
nikakvim radnjama fingiranja načina nastanka nezgode, navodnog odvoženja
poklopca šahte i sl. Prema tome, da se predlaže pažljivijom analizom svih dokaza u
spisima predmeta donijeti jedinu ispravnu odluku, a to da je poništenje pobijanog
rješenja i obustava disciplinskog postupka protiv tužitelja.

3. Opunomoćenik tužitelja je na ročištu kod ovog Suda dana 4. studenog 2022.
naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, posebno navoda iz podneska od
dana 2. studenog 2022. Posebno da konkretizira dokazni prijedlog vezano za pribavu
ispisa kretanja tužitelja prema njegovoj UKV vezi i vezi iz vozila koje je kritične
prigode zadužio i to na način da se taj podatak predlaže zatražiti od PU zagrebačke,
a iz tog dokaza da bi trebalo biti vidljivo da ne odgovara istini da bi tužitelj navodno
sa policijskim službenikom I. P. sudjelovao u uklanjanju šahte i
njezinom navodnom odvoženju daleko izvan kruga mjesta događaja, s obzirom da su
policijski službenici kritične prigode i provjeravali šire mjesto događaja i da nigdje nije
pronađena predmetna šahta. Što se tiče personalnih dokaza u konzultaciji sa samim
tužiteljem da se ne inzistira na neposrednom saslušanju svjedoka u ovom postupku,
ali da se još jednom skreće pozornost da je tužitelj bez konkretnih dokaza ubačen "u
priču" R. i M.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužitelj u tužbi u cijelosti ponavlja
prigovore koje je isticao tijekom prvostupanjskog postupka odnosno u žalbi, a koje da
je tuženik detaljno, jasno i argumentirano odbio pa da se, radi izbjegavanja
ponavljanja, upućuje na obrazloženje drugostupanjskog upravnog tijela. Tuženik da
se, kao suvišnima, protivi svim dokaznim prijedlozima tužitelja, te da ističe da nije
povrijeđeno načelo ekonomičnosti upravnog postupka, zbog toga što su vođena tri
zasebna disciplinska postupka protiv tri policijska službenika (Ž. R., I.
P. te tužitelja) niti je to dovelo do onemogućavanja pravilnog utvrđenja
činjenica i okolnosti bitnih za rješavanje ove upravne stvari. U odnosu na činjenično
stanje da tuženik smatra da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno,
odnosno da su na okolnosti djela koje se tužitelju stavljaju na teret izvedeni svi
potrebni dokazi te da je iz tako izvedenih dokaza izveden ispravan zaključak da je
tužitelj odgovoran za djelo činjenično i pravno opisano u izreci pobijanog rješenja.
Prvostupanjski sud da je detaljno analizirao izvedene dokaze pojedinačno i u
međusobnoj povezanosti te obrazložio kojim dokazima i iz kojih razloga je poklonio
vjeru i utvrdio činjenično stanje, dok se tuženik iscrpno osvrnuo na sve žalbene
navode tužitelja te jasno obrazložio zašto je žalba neosnovana, a izrečena sankcija
pravilna i zakonita te da se radi izbjegavanja ponavljanja upućuje na navedeno.

5 Poslovni broj: 14 UsI-1375/22-12

5. Opunomoćenik tuženika je na ročištu kod ovog Suda dana 4. studenog 2022.
naveo da ostaje u cijelosti pri navodima iz obrazloženja osporenog rješenja kao i kod
navoda sadržanih u odgovoru na tužbu te da se protivi navodima iz podneska
tužitelja od dana 2. studenog 2022. U konkretnom da se radi o jednoj interpretaciji
dokaza koja da je u suprotnosti sa stvarnim stanjem, odnosno dokazima u spisu, a
posebno višekratnim detaljnim i jasnim iskazivanjima F. M., koji da je teretio
tužitelja i na usmenoj raspravi kojoj je tužitelj nazočio zajedno sa braniteljem, kao i sa
rezultatima očevida na mjestu događaja. Posebno da se ističe da je branitelj tužitelja
na disciplinskoj raspravi odustao od prijedloga da se izvrši suočenje tužitelja i
svjedoka M. Nadalje, da policijski službenici H. i Š. nemaju
neposredna saznanja o detaljima koji inkriminiraju tužitelja. Ujedno, da se protivi kao
nevažnom dokaznom prijedlogu za pribavljanjem ispisa kretanja tužitelja prema
njegovoj UKV vezi, a u odnosu na iskaze J. i M., dane na raspravi dana

14. veljače 2022. te da se ističe da ti iskazi u bitnome ne odudaraju od njihovih ranijih
iskaza. Slijedom navedenog, da se predlaže zaključiti raspravu i odbiti tužbeni
zahtjev.

6. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike
Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja,
Drugostupanjskog disciplinskog suda KLASA: UP/ll-114-04/21-02/146, URBROJ:
511-01-158-22-5 od dana 18. veljače 2022. odbijena je žalba tužitelja uložena na
rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske
potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog
sudovanja u Zgrebu KLASA: UP/l-114-04/21-02/166, URBROJ: 511-01-158-21-12 od
dana 10. studenog 2021., a kojim rješenjem je S. U., ovdje tužitelj, sin
V., ovdje tužitelj, rođen .. ……. u S., s prebivalištem u S.,
P., A. U. . i boravištem u Z., U. g. C. .., zaposlen u
MUP-u RH od 15. srpnja 2013., raspoređen; u PU zagrebačku, I. PP Zagreb, na
radnom mjestu vođa ophodnje, u zvanju viši policajac, SSS, disciplinski nekažnjavan,
privremeno udaljen iz službe rješenjem načelnika PU zagrebačke broj: 511-19-01-
25/3-58/21 od 28. travnja 2021., nije sindikalni povjerenik, godišnja ocjena od 2017.
do 2020. - uspješan, nema nagrada niti odlikovanja, odgovoran je što je dana 19.
travnja 2021. oko 5,19 sati zajedno sa policijskim službenicima Ž. R. i
I. P. dogovorio „fingiranje", tj. lažiranje prometne nesreće u cilju
prikrivanja činjenica vezanih uz nastala oštećenja na službenom vozilu marke „Ford
Focus“, registarske oznake ……, koja su nastala u prometnoj nesreći koja se
dogodila 19. travnja 2021. oko 4,07 sati na raskrižju Streljačke ulice sa Dežmanovom
ulicom u Z. te što je sa imenovanim policijskim službenicima „fingirao“, tj.
lažirao prometnu nesreću na način da je nakon što je policijski službenik Ž.
R. na kolniku Ulice Tuškanac kod stupa javne rasvjete, broj: 3425/011 u blizini
kanalizacijskog „šahta“, „namjestio“, tj. zaustavio službeno vozilo marke „Ford
Focus", registarske oznake ….. uz drvo, kako bi izgledalo da su oštećenja na
vozilu nastala od udarca u drvo, zajedno sa policijskim službenicima I.
P. i Ž. R. podigao poklopac kanalizacijskog šahta iz težišta, te
navedeni poklopac zajedno sa imenovanim stavio u prtljažnik službenog vozila marke
„škoda Rapid“, kako bi insinuirali da poklopca šahte u trenutku prometne-nesreće nije
bilo na kolniku, te što je, zajedno sa policijskim službenicima I. P. i
Ž. R., nogama udarao po stablu drva kako bi napravili oštećenja na
stablu, koja bi se mogla pripisati prometnoj nesreći pa da je time počinio težu
povredu službene dužnosti iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka opisanu
u čl. 96. st. 1. toč. 7. Zakona o policiji kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan

6 Poslovni broj: 14 UsI-1375/22-12

službe kada teško šteti ugledu policije“ te mu se temeljem članka 110. st. 2. t. 5. u
svezi st. 4. istog članka Zakona o policiji izriče disciplinska kazna-uvjetna kazna
prestanka državne službe uz rok kušnje od 8 mjeseci s tim da se kazna neće izvršiti
pod uvjetom da policijski službenik u tom roku ne počini novu težu povredu službene
dužnosti. Određeno je i da je rješenje o privremenom udaljenju iz službe stavljeno
izvan snage po izvrsnosti rješenja.

7. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se
nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo u kojem je doneseno osporeno rješenje
te u spisu upravnog spora dok su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja da se sasluša
tužitelj i svjedoci predloženi u tužbi, da se provede vještačenje, da se pribave
zapisnici o usmenoj raspravi iz predmeta P. i R. (osim onih dostavljenih
po tužitelju) te da se pribavi ispis UKV veze i kretanja vozila tužitelja kritične prigode,
cijeneći da se s obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita
odluka može donijeti i bez izvođenja tog dokaza.

8. U sporu je dana 4. studenog 2022. održana rasprava u nazočnosti tužitelja
zajedno s opunomoćenikom i opunomoćenika tuženika na kojoj je dana mogućnost,
sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10,
143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i
pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

9. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog
spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i
činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom
ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni
zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Predmet ovog spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

11. Odredbom čl. 96. toč. 7. Zakona o policiji („Narodne novine“, br. 34/11,
130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19, dalje: Zakon) propisano je da je teža
povreda službene dužnosti nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško
šteti ugledu policije.

12. Člankom 97. st. 2. Zakona propisano je da za teže povrede službene dužnosti postupak vodi i odluku donosi disciplinski sud.

13. Sukladno odredbi čl. 110. st. 2. Zakona za teže povrede službene dužnosti
mogu se izreći sljedeće kazne:1. novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20% od
posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme
od 1 do 6 mjeseci, 2. zaustavljanje promicanja u zvanju od 2 do 4 godine, 3.
zaustavljanje napredovanja u službi u trajanju od 2 do 4 godine, 4. premještaj na
drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja, 5.
uvjetna kazna prestanka državne službe i 6. prestanak državne službe.

14. Prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona pri određivanju vrste kazne uzimaju se u
obzir težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskih
službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti
na strani policijskih službenika.

15. Shodno odredbi čl. 93. st. 3. Zakona kaznena, odnosno prekršajna
odgovornost ne isključuje odgovornost za povredu službene dužnosti ako djelo koje
je predmet kaznenog ili prekršajnog postupka ujedno predstavlja i povredu službene
dužnosti. Stavkom 4. istog članka propisano je da oslobođenje od kaznene, odnosno
prekršajne odgovornosti ne pretpostavlja oslobađanje od odgovornosti i za povredu
službene dužnosti ako je počinjeno djelo propisano kao povreda službene dužnosti.

7 Poslovni broj: 14 UsI-1375/22-12

16. Odredbom čl. 17. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika
("Narodne novine". br. 114/11, dalje: Pravilnik) propisano je da Disciplinski sud može
odlučiti: 1.da prijavljeni policijski službenik nije odgovoran za težu povredu službene
dužnosti, 2. da je prijavljeni policijski službenik odgovoran za težu povredu službene
dužnosti u cijelosti ili djelomice te mu izreći kaznu.

17. Ovdje valja napomenuti da se prema odredbi čl. 4. st. 2. ZUS-a upravni spor
ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne
ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama
ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana, pa ocjena o zakonitosti odluke ovisi o kvaliteti
danog obrazloženja.

18. U obrazloženju osporenog rješenja, u bitnom, je navedeno da je u žalbenom
postupku vijeće tog Suda, po službenoj dužnosti, utvrdilo da u prvostupanjskom
rješenju nema nepravilnosti koje ga čine ništavim prema odredbama čl. 128. stavka

1. ZUP-a. Neosnovanim da se nalazi žalbeni navod da podnositelj zahtjeva
inkriminirane radnje ne obrazlaže za svakog policijskog službenika posebno nego
koristi množinu pa nema definirane točne radnje pojedinca nego da se priklonio da
su svi radili sve, što da je nedopušteno sukladno Ustavu RH, Kaznenom zakonu,
Prekršajnom zakonu i Zakonu o kaznenom postupku. Pozivajući se na odredbu čl.

100. ZOP-a navodi se da je uvidom u zahtjev za pokretanje postupka od dana 30.
travnja 2021., razvidno da je isti sastavljen sukladno odredbi čl. 10. Pravilnika. Iz
činjeničnog opisa teže povrede službene dužnosti koja se prijavljenom zahtjevom
stavlja na teret, da je razvidno da se prijavljenog u bitnom tereti da je: „...zajedno sa
policijskim službenicima Ž. R. i I. P. dogovorio
“fingiranje”, tj. lažiranje prometne nesreće... te što je sa imenovanim policijskim
službenicima “fingirao”, tj. lažirao prometnu nesreću...zajedno sa policijskim
službenicima I. P. i Ž. R. podigao poklopac
kanalizacijskog šahta iz ležišta, te navedeni poklopac zajedno sa imenovanim stavio
u prtljažnik službenog vozila, …zajedno sa policijskim službenicima I.
P. i Ž. R. nogama udarao po stablu drva...". Iz navedenog
činjeničnog opisa teže povrede službene dužnosti da je potpuno jasno da se
prijavljenom ne stavljaju na teret radnje činjenja drugih policijskih službenika, nego da
se u opisu samog djela navode radnje iz kojih je razvidno zajedničko sudjelovanje
policijskih službenika (dogovor oko fingiranja prometne nesreće, zajednička
realizacija fingiranja prometne nesreće, zajedno podizanje poklopca šahta (zbog
težine) i stavljanja istog u prtljažnik vozila i na kraju zajedničko udaranje stabla drva).
Stoga, da eventualno „amnestiranje“ policijskog službenika F. M., kako to
navodi žalitelj, nije od utjecaja na odgovornost prijavljenog za djelo koje mu se
zahtjevom za pokretanje disciplinskog postupka stavlja na teret. Disciplinski sud da
nije nadležan za pokretanje disciplinskih postupaka protiv policijskih službenika, a
isto tako i da eventualna disciplinska odgovornost F. M. nije predmet ovog
disciplinskog postupka. U odnosu na činjenično stanje, da vijeće tog suda smatra da
je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, odnosno da je Prvostupanjski
disciplinski sud na okolnosti djela koje se prijavljenom policijskom službeniku stavlja
na teret izveo sve potrebne dokaze te iz tako izvedenih dokaza izveo ispravan
zaključak kada je odlučio da je imenovani odgovoran za djelo činjenično i pravno
opisano u izreci pobijanog rješenja. Prvostupanjski sud da je detaljno analizirao
izvedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti te obrazložio kojim
dokazima i iz kojih razloga je poklonio vjeru i utvrdio činjenično stanje, a s kojim
obrazloženjem da se slaže i to vijeće. Neosnovanim da se nalazi žalbeni navod da je
prvostupanjsko vijeće zanemarilo, prilikom dolaska policijskih službenika U. i

8 Poslovni broj: 14 UsI-1375/22-12

P. kod parkiranog službenog vozila, zatečeno psihičkog stanje policijskih
službenika Ž. R. i policijskog službenika F. M. koji da su bili
izbezumljeni i pod vidnim šokom te da nisu uspijevali opisati i predočiti policijskim
službenicima U. i P. sam tijek prometnog događaja. Vijeće tog suda,
žaliteljev navod kako nisu dobili potpune informacije o spornoj prometnoj nesreći od
policijskih službenika R. i M. jer su isti bili u šoku, da nalazi potpuno
neosnovanim, tim više jer probušena guma ne predstavlja događaj zbog kojeg bi
policijski službenici, koji su obučeni za razne izvanredne i opasne situacije, trebali biti
u šoku i zbog čega ne bi mogli prenijeti sve informacije o prometnoj nezgodi,
odnosno o tome na koji način im se probušila guma. Neosnovanim da se nalazi
žalbeni navod, da je neshvatljivo zbog čega tužiteljstvo izričito inzistira te želi „na silu”
uzročno-posljedičnu vezu teoretske mogućnosti i opravdane osnovane sumnje
policijskih službenika prikazati kao očitu namjeru podnositelja žalbe te policijskih
službenika R. i P. na način da se u pobijanom Rješenju koristi
paušalnim upotrijebljenim izrazima „namještanje”, „fingiranje”, „lažiranje". Naime, da
vijeće tog sud napominje da je disciplinski postupak protiv S. U. pokrenut
od strane načelnika PU zagrebačke nadležnom disciplinskom sudu, zbog nedoličnog
ponašanja u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije sukladno odredbi
čl. 96. t. 7. ZOP-a, a ne zbog eventualnog postojanja nekog kaznenog djela i
prekršaja. To da su različiti postupci koji imaju različite svrhe i različite posljedice.
Postupci i radnje zbog kojih se provodi određeni disciplinski postupak da mogu imati
elemente kaznenih, odnosno prekršajnih djela, što da ne znači da nadležna
disciplinska tijela ne bi mogla provoditi samostalni i zasebni disciplinski postupak
protiv policijskog službenika za počinjenje disciplinske povrede. U disciplinskom
postupku da se utvrđuje postojanje disciplinske odgovornosti policijskog službenika,
a ne njegova kaznena odgovornost, pri čemu da eventualno postojanje, odnosno ne
postojanje njegove kaznene odnosno prekršajne odgovornosti ne utječe na
odlučivanje o postojanju disciplinske povrede. To da je stajalište Ustavni sud iznio u
više svojih odluka (odluke Ustavnog suda broj: U-lll-953/1998 od dana 4. veljače

2004., U-III-2601/2004 od dana 23. studenog 2006., U-lll-2761/2012 od dana 20.
lipnja 2012. i U-lll-3304/2011 od dana 23. siječnja 2013.). Presude disciplinskih
sudova i Upravnog suda da se ne temelje na kaznenoj (prekršajnoj) odgovornosti
prijavljenog policijskog službenika za kazneno (prekršajno) djelo, već na utvrđenju da
se prijavljeni policijski službenik nedolično ponašao i povrijedio propise kojima se
uređuje rad službe, kao i ugled iste, čime da je počinio težu povredu službene
dužnosti. Odgovornost prijavljenog policijskog službenika za težu povredu radne
postupka bitno su drugačije nego posljedice kaznenog postupka. Disciplinski
postupak protiv policijskih službenika da je upravni postupak, čija je svrha uredno i
učinkovito obavljanje službe uz zaštitu časti i ugleda policijskih službenika i službe
unutarnjih poslova u cjelini, te da se u disciplinskom postupku primjenjuju i različiti
dokazni standardi nego u kaznenom postupku. Neosnovanim da se nalazi žalbeni
navod da je nerazumljivo zbog čega je došlo do (ne)namjenskog propusta dostave
prikaza lokacija UKW veza koje da bi u ovom procesu rasvijetlilo cjelokupno kretanje
svih policijskih službenika sudionika spornog događaja, zatim da će u
Drugostupanjskom postupku predložiti da se kao dokaz pregleda izvorna fotografija
broj. 74-ležište šahta (prilog 17) iz Fotoelaborata, kako bi se vidjela oštećenja na
otvoru šahta od struganja, a isto tako da smatra da je odbijanjem dokaznog
prijedloga da se provede rekonstrukcija očevida prometne nesreće onemogućeno da
se stekne pravilna predodžba događaja. Pozivom na odredbu čl. 58. st. 1. i čl. 9.
ZUP-a naveo je da su u upravnom postupku svi dokazi izjednačeni pa da službena

9 Poslovni broj: 14 UsI-1375/22-12

osoba koja vodi postupak može neke dokaze prihvatiti, a neke ne prihvatiti pa prema
tome odlučiti da li su neke činjenice dokazane ili ne, što da ovisi o njezinom
slobodnom uvjerenju, a sve da bi se utvrdile relevantne činjenice odnosno pravo
činjenično i pravno stanje stvari. Dakle, da nije obveza Suda da mora prihvatiti svaki
predloženi dokaz, već upravo suprotno, da je obveza Suda briga za svestrano
raspravljanje i otklanjanje svega što odugovlači postupak pa tako i dokaznih
prijedloga za koje Sud ocijeni da ne pridonose potpunijem utvrđivanju činjeničnog
stanja, a kao što je upravo predloženo provođenje rekonstrukcije očevida prometne
nesreće, pribavljanja prikaza lokacije UKW veze i izvorne fotografije broj. 74. iz
Fotoelaborata. S obzirom da je Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju (str. 4.
pasus 6.) obrazložio razloge za odbijanje predloženog provođenja očevida prometne
nesreće, a s kojim se obrazloženjem da se u potpunosti slaže i vijeće tog suda. U
odnosu na prikaz lokacija UKW veze kao i tražnje pregleda izvorne fotografije br. 74
iz Fotoelaborata, da vijeće tog suda napominje da izvođenje navedenih dokaza
prijavljeni i njegov opunomoćenik nisu niti zatražili tijekom provođenja disciplinskog
postupka, a da vijeće tog suda iste ne nalazi potrebnim za utvrđivanje činjeničnog
stanja te da se žaliteljev navod u tom smislu nalazi neosnovanim. Neosnovanim da
se nalaze žaliteljevi navodi vezano za alkotestiranje policijskog službenika F.
M. i njegovu navodnu alkoholiziranost. Vijeće tog suda da nema razloga
sumnjati da kod policijskog službenika F. M. nije utvrđena prisutnost
alkohola, odnosno da nije našlo zbog čega bi policijski službenik D. J. koji je
vršio alkotestiranje lažno prikazao rezultate alkotesta. Neosnovanim da se nalazi
žalbeni navod da je Prvostupanjski disciplinski sud neosnovano poklonio vjeru
kontradiktornim iskazima policijskog službenika F. M.. Naime, uvidom u spis
da je razvidno da je policijski službenik F. M. u svojim iskazima u bitnom
iskazivao isto i to na zapisniku o uzimanju izjave od dana 19. travnja 2021., u
službenoj zabilješci od dana 19. travnja 2021. te prilikom svjedočenja na usmenim
raspravama u disciplinskim postupcima protiv Ž. R. i S. U.
Imajući u vidu sve navedeno, vijeće ovog suda smatra da je Prvostupanjski
disciplinski sud ispravno poklonio vjeru navedenim iskazima F. M., u kojima
je isti u bitnom jednako iskazivao i potvrdio da je prijavljeni S. U. počinio
djelo kako mu se to činjeničnim opisom teže povrede stavlja na teret. Isto tim više,
što navedene iskaze F. M. potvrđuju i činjenice koje je utvrdio policijski
službenik D. J. prilikom vršenja očevida sporne prometne nesreće, a isto
proizlazi i iz drugih dokaza koji prileže spisu (npr. kriminalističko-tehničkog izvješća
od 19. travnja 2021., zapisnika o očevidu od dana 19. travnja 2021. sastavljenom po
policijskom službeniku A. W., DVD medij Fotelaborata). Neosnovanim da
se nalazi žalbeni navod, koji se tiče primjene čl. 3. Pravilnika o disciplinskoj
odgovornosti policijskih službenika prilikom odlučivanja u disciplinskom postupku.
Naime, uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja razvidno je da je Prvostupanjski
disciplinski sud na okolnost djela koje se prijavljenom policijskom službeniku stavlja
na teret izveo sve potrebne dokaze, jasno obrazložio kojim dokazima iz kojih razloga
je poklonio vjeru, doveo ih u međusobnu vezu i nesporno (bez dvojbe) utvrdio da je
prijavljeni policijski službenik počinio težu povredu službene dužnosti činjenično i
pravno opisanu u pobijanom rješenju. Imajući u vidu navedeno da nije bilo potrebno
postupati sukladno čl. 3. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika.
Neosnovanim da se nalazi žalbeni navod da je sukladno Rješenju o privremenom
udaljenu iz službe na neki način predmnijevala krivnja podnositelja žalbe. Spomenute
upravne stvari da se rješavaju u zasebnim upravnim postupcima. U postupku
udaljenja iz službe da je doneseno rješenje kojim je prijavljeni udaljen iz službe i na

10 Poslovni broj: 14 UsI-1375/22-12

koje rješenje ima pravo žalbe sukladno čl. 113. ZOP-a (rješenje načelnika PU
zagrebačke broj: 511-19-01-25/3-58/21 od dana 28. travnja 2021.) pri čemu da se
nije utvrđivala disciplinska odgovornost prijavljenog za povredu službene dužnosti, jer
da je zbog navedenog protiv prijavljenog S. U. dana 3. svibnja 2021.
(zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka broj: 511-12-01-25/3-58/21 od dana

30. travnja 2021.) pokrenut disciplinski postupak zbog teže povrede službene
dužnosti, propisane čl. 96. t. 7. ZOP-a. Imajući u vidu navedeno vijeće ovog suda da
se nije upuštalo u analizu žaliteljevih navoda vezanih za udaljenje iz službe. Slijedom
svega navedenog da vijeće tog suda smatra da je prijavljeni S. U. svojim
ponašanjem ostvario biće teže povrede službene dužnosti iz čl. 96. t. 7. ZOP-a,
opisano kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu
policije“.

19. Ocjena je ovog Suda da je u obrazloženju osporenog rješenja, kako se
prethodno iznosi, na jasan i nedvojben način obrazloženo koji su razlozi uslijed kojih
tuženik smatra da je tužitelj odgovoran za težu povredu službene dužnosti na način
pobliže naveden u izreci prvostupanjskog upravnog rješenja te zbog čega tuženik
drži da je tužitelj svojim postupanjem kritične zgode počinio težu povredu službene
dužnosti iz čl. 96. toč. 7. Zakona (nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada
teško šteti ugledu policije).

20. Nadalje, tuženik je prilikom odlučivanja o primjerenosti vrste i visine
disciplinske kazne sukladno čl. 111. st. 1. Zakona cijenio težinu počinjene povrede,
nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskog službenika, okolnosti u kojima je
povreda počinjena te olakotne (dobre radne ocjene 2017. do 2020.-uspješan, ranija
disciplinska nekažnjavanost) i otegotne (nije našlo) okolnosti na strani policijskog
službenika. Naime, tuženik ističe da je uvidom u obrazloženje prvostupanjskog
rješenja razvidno da je Prvostupanjski sud cijeneći okolnosti u kojima je teža povreda
učinjena, uzeo u obzir da je prijavljeni naknadno pristupio na mjesto događaja,
odnosno da isti nije sudjelovao u samoj prometnoj nesreći te da nije imao motiv da
lažira istu kako bi sebe eskulpirao od ikakve odgovornosti, već da je to učinio
isključivo iz motiva da pomogne R. da izbjegne prekršajnu/disciplinsku
odgovornost. Isto tako, da se prijavljenog niti ne tereti za sudjelovanje u prometnoj
nesreći, nego za ono što se dogodilo nakon iste. To vijeće da ističe da na izbor
disciplinske kazne primarno utječe samo djelo, tj. priroda i težina počinjene povrede
službene dužnosti, na što da se potom nadovezuju i drugi elementi, propisani čl. 111.
st. 1. ZOP-a, koji da utječu na to da li će u konačnici kazna biti stroža ili blaža.
Ponašanja koja predstavljaju teže povrede službene dužnosti da se međusobno
razlikuju po stupnju neprihvatljivosti za policijsku službu, uslijed čega da se za
povrede različite težine izriču različite vrste disciplinskih kazni. Svrha disciplinske
kazne da je odgojni utjecaj na počinitelja i na ostale policijske službenike, a sve u
krajnjem cilju osiguranja učinkovitog i zakonitog rada policijske službe te osiguranja
povjerenja građana u policiju. Policija kao društvena institucija da štiti sigurnost
građana (osobnu sigurnost, sigurnost službenika, a time i ugled policijske službe kao
cjeline). S obzirom na to da je policija službeno postupala povodom predmetnog
događaja, s predmetnim ponašanjem S. U., potpuno nespojivim s
policijskom službom (da je pokušao svojim postupkom kolege dovesti u zabludu u
vezi nastanka sporne prometne nesreće), da su upoznati i njegove kolege. Ono što
se ponekad olako zanemaruje prilikom procjene da li neko neprimjereno ponašanje
policijskog službenika šteti ugledu službe da je narušavanje ugleda službe u očima
ostalih pripadnika službe, koji da svoju službu shvaćaju odgovorno i da se stoga i u
profesionalnom i u privatnom životu pridržavaju društvenih i pravnih normi ponašanja,

11 Poslovni broj: 14 UsI-1375/22-12

izbjegavajući upravo ona ponašanja koja policijska služba sprječava i sankcionira.
Svaka disciplinska kazna kao svoju svrhu da ima generalnu i specijalnu prevenciju
(osim prestanka državne službe), te bi trebala utjecati kako na buduće ponašanje
kažnjenog policijskog službenika u smislu da ga odvrati od ponavljanja povrede za
koju je oglašen odgovornim, tako i od činjenja drugih povreda službene dužnosti, te
da bi trebala utjecati i na druge policijske službenike na način da isti izbjegavaju
ponašanje za koje je prijavljeni disciplinski kažnjen. Zbog karaktera službe da vijeće
ovog suda nalazi da je Prvostupanjski disciplinski sud između mogućih disciplinskih
sankcija izabrao onu koja je odgovarajuća za postizanje cilja vođenja takvih
postupaka-osiguranje urednog i učinkovitog funkcioniranja službe, uz održavanje
radne discipline i zaštitu ugleda i časti službe unutarnjih poslova. Vijeće tog suda da
je potvrdilo izrečenu disciplinsku kaznu S. U. kao primjerenu naravi i težini
počinjene povrede, držeći da će se izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja pa
je, prema ocjeni ovog Suda, tuženik pravilno obrazložilo izbor kazne za težu povredu
službene dužnosti (od onih propisanih gore citiranom odredbom čl. 110. st. 2.
Zakona).

21. Dakle, u skladu s gore citiranom odredbom čl. 4. st. 2. ZUS-a, ovaj Sud ne
može ulaziti u pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene,
već samo u njezinu zakonitosti, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana, pa
kako ocjena zakonitosti odluke ovisi o kvaliteti danog obrazloženja to je u ovom
upravnom sporu nedvojbeno utvrđeno da je tuženik valjano obrazložio razloge za
donošenje rješenja kojim je tužitelju utvrđena stegovna odgovornost kao i izbor
stegovne sankcije koja je u navedenom primijenjena spram tužitelja.

22. Što se tiče navoda kako je tuženik pogrešno ocijenio izvedene dokaze, kraj
pravilno provedenog postupka, ovaj Sud u to ne može posebno niti ulaziti, jer je
osporena odluka donesena primjenom slobodne ocjene, a svoju ocjenu provedenih
dokaza je tuženik na valjan način i argumentirano obrazložio dajući iscrpno
obrazloženje uslijed kojeg je donio upravo odluku sadržanu u izreci osporenog
rješenja, a to što tuženik nije izveo sve dokaze koje je tužitelj predložio, nije samo po
sebi razlog da se osporeno rješenje tuženika ocijeni nezakonitim jer je tuženik dao
jasne razloge uslijed kojih smatra da takve dokaze drži suvišnim.

23. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog Suda, niti ostali prigovori koje je tužitelj
iznio u tužbi i tijekom ovog upravnog spora (a uglavnom se tiču iznošenja razloga
uslijed kojih tužitelj smatra da se iskaz F. M. ne bi trebao smatrati
vjerodostojnim) nisu od utjecaja na drugačije presuđenje iz razloga jer je u upravnom
postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu tuženik donio zakonitu odluku u
granicama svojih ovlasti i svrhe radi koje mu je takva ovlast dana, vodeći računa o
težini kršenja propisa te prevenciji takvog ponašanja ubuduće, a za što je tuženik dao
u cijelosti prihvatljivo obrazloženje.

24. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir gore navedene zakonske
odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti
pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku
(„Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), na koje ovaj Sud, temeljem
članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, a radi čega je, na temelju
odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao
neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, kojim je propisano
da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije
propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, koji je opunomoćenik tužitelja u
pisanoj formi predao na ročištu održanom kod ovog Suda dana 4. studenog 2022.,

12 Poslovni broj: 14 UsI-1375/22-12

valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen i riješiti kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 22. studenog 2022.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike
Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i
sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva
S.&Đ., S., S. .. uz zapisnik o objavi

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za ljudske potencijale, Službi
disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskom disciplinskom sudu, Zagreb, Ulica
grada Vukovara 33 uz zapisnik o objavi

- u spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Nema naplate sudske pristojbe na temelju odredbe članka 22. st. 1. Zakona o
sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).

3. Kalendar 60 dana.