- 1 -              Rev 1306/2019-11

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1306/2019-11

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. Republika Hrvatska, OIB:..., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, tužitelja 2. Grad Zagreb, OIB:..., Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici Odvjetničkog društva G. & G., Z., tužitelja 3. odvjetnika F. G., OIB:..., Z., tužitelja 4. B. J., OIB:..., V., tužitelja 5. Lj. Z., OIB:..., N., tužitelja 6. Lj. E., OIB:..., V., tužitelja 7. B. R., OIB:..., Z., tužitelja 8. R. Z., OIB:..., S., tužitelja 9. T. J., OIB:..., Z., tužitelja 10. D. Ž., OIB:..., O., tužitelja 11. T. H., OIB:..., Z., tužitelja 12. J. C., I., tužitelja 13. B. D., OIB:..., C., tužitelja 14. L. F. D., OIB:..., C., tužitelja 15. M. B.1, OIB:..., Đ., tužitelja 16. S. L., OIB:..., Z., tužitelja 17. B. J., OIB:..., V., tužitelja 18. S. E., V., tužitelja 19. E. D., OIB:..., S., tužitelja 20. A. S., OIB:..., Z., tužitelja 21. J. S., OIB:..., Z., tužitelja 22. C. o. d.d., OIB:..., Z., tužitelja 23. Stečajna masa iza S. d.o.o. ... u stečaju, OIB:..., O., kojega zastupa stečajni upravitelj, Z. M., O., tužitelja 24. S. B. d.d., OIB ..., S., tužitelja 25. P. B. d.d., OIB:..., K., tužitelja 26. J. Ć., OIB:..., Z., sve zastupa punomoćnik F. G., odvjetnik u Z., tužitelja 27. Z. S., OIB:..., Z., tužitelja 28. Z. J., OIB:..., Z., tužitelja 29. K. J., OIB:..., Z., koje zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., tužitelja 30. I. T., OIB:.., K., tužitelja 31. N. P., OIB:..., Z., tužitelja 32. R. P., OIB:..., Z., tužitelja 33. A. P., OIB:..., Z., tužitelja 34. P. P., OIB:..., Z., koje zastupa N. P. iz Z., tužitelja 35. V. o. d.o.o., OIB:..., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u Z., tužitelja 36. M. G., C., tužitelja 37. Lj. G., OIB:..., Z., tužitelja 38. B. G., OIB:..., Z., tužitelja 39. S. P., OIB:..., Z., tužitelja 40. G. p. Z. d.o.o., OIB:..., Z., tužitelja 41. V. R., V., tužitelja 42. P. B., Z., K. B., Z., D. B.1, P., tužitelja 43. T. O., S. I. Z., tužitelja 44. D. B.2, Z., tužitelja 45. S. M.1, Z., tužitelja 46. I. M., Z., tužitelja 47. D. M., Z., tužitelja 48. M. N.1, V., tužitelja 49. M. N.2, V., tužitelja 50. A. N., V., tužitelja 51. S. N., OIB:..., V., tužitelja 52. M. N.3, OIB:..., V., tužitelja 53. A. M., OIB:..., V., tužitelja 54. F. M., V., tužitelja 55. S. M.2, OIB:..., Đ., tužitelja 56. Š. M., Đ., tužitelja 57. M. M.1, Đ., tužitelja 58. S. D. b. d.d. u stečaju, OIB:..., S., kojega zastupa stečajni upravitelj I. E., S., tužitelja 59. B. K., Z., tužitelja 60. H. v. d.o.o., OIB:..., Z., tužitelja 61. M. J., Z., tužitelja 62. D. S., V., tužitelja 63. M. Đ., V., tužitelja 64. N. Č., V., kojega zastupa punomoćnik Z. C. odvjetnik u V., tužitelja 65. K. B., C., kojega zastupa punomoćnik B. N. odvjetnik u O., tužitelja 66. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB:..., Z., tužitelja 67. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB:..., Z., tužitelja 68. M. S., C., tužitelja 69. Hrvatska narodna banka, OIB:..., Z., tužitelja 70. D. P., Z., tužitelja 71. V. V., Z., tužitelja 72. Ž. S., V., tužitelja 73. I. P., OIB:..., Z., tužitelja 74. Đ. P., OIB:..., Z., tužitelja 75. T. P.1, OIB:..., Z., tužitelja 76. T. P.2, OIB:..., Z., tužitelja 77. M. P., OIB:..., Z., tužitelja 78. M. V., OIB:..., V., tužitelja 79. A. J., V., tužitelja 80. Đ. Z., OIB:..., V., tužitelja 81. J. M., V., tužitelja 82. Ž. I., OIB:...,V., tužitelja 83. S. J., OIB:..., S. B., tužitelja 84. I. B., OIB:..., V., tužitelja 85. M. B.2, OIB:..., V., tužitelja 86. Financijske agencije, OIB:..., Z., tužitelja 87. T. A., N., 88. I. A., N., tužitelja 89. K. A., N., tužitelja 90. K. I. d.o.o., OIB:..., Z., tužitelja 91. M. K.1, OIB:..., javni bilježnik, V., tužitelja 92. S. k. d. d. d.d., OIB:..., Z., tužitelja 93. C. d.o.o., OIB:..., V., tužitelja 94. Općina Nuštar, OIB:..., N., kao pravni slijednik Z. B. vlasnika obrta vl. B. Z. kojega zastupa punomoćnik H. Š., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu u V., tužitelja 96. C. S. S. d.o.o., OIB:..., Z., tužitelja 97. M. K.2, V., tužitelja 98. Z. h., P. Č. d.o.o., OIB:..., Z., kojega zastupa punomoćnik M. H., odvjetnik u Z., tužitelja 99. S. d.o.o., OIB:..., Ž., kojega zastupa punomoćnica M. M.2 odvjetnica u odvjetničkom društvu M. i P., Z., tužitelja 100. H. T. d.d., OIB:..., Z., kojega zastupa punomoćnik T. Z., odvjetnik u odvjetničkom društvu Z. i P., O., tužitelja 101. H. H. P. d.d., OIB:..., Z., tužitelja 102. G. g. d.o.o., OIB:..., (ranije S.), V., tužitelja 103. N. n. d.d., OIB:..., Z., kojega zastupa punomoćnica V. A., odvjetnica u Z., tužitelja 104. P. A. e., d.o.o. OIB:..., Z., tužitelja 105. P. F., OIB:..., V., tužitelja 106. A. V., OIB:..., V., tužitelja 107. N. M., V., tužitelja 108. S. M.3, OIB:..., V., tužitelja 109. A. L., OIB:..., R., tužitelja 110. H. O. d. s. d.o.o., OIB:..., Z., (slijednik H. D. E. Z., Z.), tužitelja 111. V. B., N., protiv tuženika A. B. d.d. (ranije H. A. A. B., d.d., pravni slijednik S. b. d.d., O.), OIB:..., Z., kojeg zastupa D. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji 1. do 25.-tužitelja, 50.-tužiteljice i 110.-tužitelja H. O. d. s. d.o.o., Z., te 31. tužiteljice N. P., 32. tužiteljice R. P., 33. tužiteljice A. P. i 34. tužitelja P. P., protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3523/2018-2 od 16. listopada 2018. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-356/2017-575 od 28. prosinca 2017., u sjednici održanoj 22. studenoga 2022.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3523/2018-2 od 16. listopada 2018. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje u odnosu na podnositelje revizija.

 

II.              O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužiteljima iznos od 2.990.000,00 kuna zakonskom zateznom kamatom pobliže označenom u izreci te presude i to svakom tužitelju pojedinačno kako proizlazi iz te točke. U točki II izreke zahtjevi tužitelja za isplatom iznosa preko utvrđenih u točki I. izreke ove presude, kao i zateznim kamatama na te iznose odbijeni su kao neosnovani, dok je u točki III. naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima pojedinačno naznačenim u toj točki troškove parničnog postupka. Prema točki IV. izreke zahtjevi tužitelja preko dosuđenih iznosa u prethodnoj točki odbijeni su kao neosnovani, dok se u točki V. zahtjev tužitelja da tuženik utuženu tražbinu zajedno s obračunatim kamatama na dan isplate položi na Trgovački sud u Osijeku ili uplati na račun Trgovačkog suda u Osijeku odbija kao neosnovan.

 

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke i u točki III. izreke te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima solidarno iznos od 500.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom pobliže opisanom u točki I. izreke drugostupanjske presude (točka I. izreke). U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 2.490.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom također pobliže označenom u toj točki, dok je u točki III. izreke naloženo tužiteljima solidarno naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 107.192,50 kuna. Rješenjem istog suda ukinuta je presuda suda prvog stupnja u dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti svakom tužitelju pojedinačno naznačene iznose kako je to navedeno u rješenju.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi prvotužiteljica Republika Hrvatska, a protiv presuda i rješenja reviziju podnose 3. do 25.-tužitelji, 50. tužiteljica S. P., 30. tužiteljica N. P., 31. tužiteljica R. P., 32. tužiteljica A. P. i 33. tužitelj P. P., te 110. tužitelj H., zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlažu da se pobijana drugostupanjska presuda i rješenje preinače, podredno ukinu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

 

4. U odgovoru na revizije tuženik se protivi navodima revizija te predlaže da se iste odbiju kao neosnovane, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

5. Revizije su osnovane.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijama i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao pravnih slijednika (sada brisane) S. š. d.d. Z., protiv tuženika kao pravnog slijednika S. b. d.d. O. za isplatu iznosa od 2.990.000,00 kuna s pripadajućim kamatama, s osnove povrata oročenih sredstava na temelju tri ugovora o nenamjenskom oročenju sredstava iz rujna 1999. (listovi 4, 6 i 8 spisa).

 

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je ugovorom o nenamjenskom oročenju sredstava broj 84/99 od 3. rujna 1999. S. b. d.d., P. V. od S. š. d.d. Z. primila u depozit 1.500.000,00 kuna na rok od godinu dana uz ugovornu kamatu od 12% godišnje, koja se isplaćuje mjesečno.

 

- da je pod istim uvjetima sklopljen Ugovor o nenamjenskom oročenju sredstava broj 82/99 od 3. rujna 1999. na iznos od 990.000,00 kuna, kao i Ugovor o nenamjenskom oročenju sredstava broj 86/99 od 8. rujna 1999. na iznos od 600.000,00 kuna,

 

- da je iz izvadaka S. š. koji se nalaze uz predmetne ugovore, razvidno kako su navedeni iznosi depozita i uplaćeni na račun S. b. d.d. kao depozitara, osim što iznos po ugovoru broj 86/99 nije uplaćen u visini ugovorenog iznosa od 600.000,00 kuna, nego u iznosu od 500.000,00 kuna (izvadak broj 185 na listu 9. spisa),

 

- da je pravni prednik tužitelju otkazao predmetne ugovore o nenamjenskom oročenju sredstava 28. prosinca 2000. (list 21-23 spisa), a otkaz je stupio na snagu 3. rujna 2021.,

 

- da je Ugovorom o kreditu za ostale namjene broj 84/99 od 30. srpnja 1999. utvrđeno kako je S. b., P. V., odobrila društvu R. d.o.o. V. kredit u visini od 1.500.000,00 kuna na rok od godinu dana uz kamatu od 14% godišnje te je za osiguranje vraćanja kredita korisnik kredita dao Ugovor o nenamjenskom oročenju sredstava broj 84/99 sklopljen između S. b. d.d. P. V. i S. š. d.d. u ukupnom iznosu od 1.500.000,00 kuna (list 17 spisa),

 

- da je Ugovorom o kreditu za ostale namjene sklopljen s društvom T. d.o.o. V., ugovoren kredit u visini od 990.000,00 kuna i sredstvo osiguranja vraćanja kredita Ugovor o nenamjenskom oročenju sredstava broj 82/99 zaključen između S. b. i S. š. u iznosu od 990.000,00 kuna (list 19 i 20 spisa),

 

- da je Ugovorom o kratkoročnom kreditu za ostale namjene broj 86/99 za iznos od 600.000,00 kuna ugovoreno osiguranje kredita Ugovorom o nenamjenskom oročenju sredstava broj 86/99 na iznos od 600.000,00 kuna,

 

- da je tuženik otkazom ugovora o nenamjenskom oročenju sredstava od 29. travnja 2000. (listovi 21-23 spisa) otkazao predmetne ugovore navodeći kako njegovi komitenti R. d.o.o., T. d.o.o i Š. G. nisu izvršili svoje obveze po ugovoru o kratkoročnom kreditu te je tuženik dospjele kamate, naknade i dio glavnice zatvorio iz sredstava ugovora o nenamjenskom oročenju sredstava i da se dopis smatra otkazom ugovora o nenamjenskom oročenju sredstava.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev uz obrazloženje da se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 1083. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) prema kojoj odredbi nenamjenski oročena sredstva koja se polažu u banku na ugovoreni rok nakon, kojeg banka vraća uloženi iznos novčanih sredstava uvećan za ugovorenu kamatu pa ocijenivši da tuženik nije dokazao da su deponirana sredstva bila jamstvo za odobrene kredite trećim osobama i da deponirana sredstva nisu mogla biti valjano upotrijebljena kao osiguranje za predmetne kredite jer ne postoji pisana suglasnost S. š. kao jamca, prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja. Nadalje ocjenjuje u smislu čl. 66. ZOO da u konkretnom slučaju nije riječ o prividnom pravnom poslu nego je riječ o deponiranju sredstava jer tuženik nije dokazao da je između ugovaratelja postojala namjera i svjesna volja da umjesto deponiranja sredstava u banku, isti služe kao osiguranje kredita datih trećim osobama, pa zaključuju, da su tužitelji ovlašteni zahtijevati povrat uplaćenih depozita. U odnosu na ugovor o nenamjenskom oročenju sredstava koji se odnose na Š. G., na koji se tuženik pozivao tijekom postupka tvrdeći da je sklopljen između S. b. d.d. i Š. G. i da je kao osiguranje ugovoren Ugovor o nenamjenskom oročenju sredstava broj 86/95 na iznos od 600.000,00 kuna ocjenjuje neosnovan taj dio tužbenog zahtjeva jer isti tijekom cijelog postupka nije dostavljen u spis, pa tvrdnje tuženika u tom pravcu nije moglo utvrditi osnovanim i istinitim.

 

10. Drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 373.a preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev za iznos od 2.490.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te nalaže tuženiku isplatiti tužiteljima solidarno iznos od 500.000,00 kuna s pripadajućom kamatom. Ujedno ukida presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je naloženo tuženiku svakom tužitelju isplatiti pojedinačne iznose navedene u izreci rješenja. Ocjenjuje pritome da se radi o prikrivenim ugovorima iz čl. 66. ZOO i da su prednici stranaka sklopili dva usmena ugovora o zajmu kojima je prednik tuženika predniku tužitelja posredstvom tadašnjih dioničara prednika tužitelja trgovačkog društva R. i T. iz V. na jedan radni dan pozajmio iznos od 1.500.000,00 kuna i 990.000,00 kuna pa je prednik tužitelja predmetnim uplatama u tim iznosima vratio zajam predniku tuženika odnosno da su prividno sklopili ugovor o novčanom depozitu (te ugovore o kreditu o prodaji dionica trećima) kako bi prikrili stvarno sklopljene ugovore o zajmu. Stoga tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.490.000,00 kuna ocjenjuje neosnovanim, dok prihvaćaju tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 500.000,00 kuna, jer ocjenjuju da su prednici stranaka u tom dijelu bili u pravnom odnosu na temelju ugovora o novčanom depozitu.

 

11. Drugostupanjski sud svoje zaključke temelji na usporedbi priloženih ugovora o nenamjenskom oročenju sredstava sklopljenih između prednika stranaka, izvatka Zavoda za platni promet, uplatnice i ugovora o kreditu za ostale namjene sklopljenih između prednika tuženika i trgovačkih društava R. i T. iz V., zapisnika Hrvatske narodne banke o obavljenoj kontroli poslovanja S. š. iz svibnja 2000.

 

12. Međutim zaključak drugostupanjskog suda ne može se barem za sada prihvatiti.

 

13. Svi revidenti postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka temelje na tvrdnji o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. ZPP te čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 7., 8., 220. i 230. ZPP.

 

14. Tvrdnje podnositelja revizije su osnovane.

 

15. Drugostupanjski sud je kako to proizlazi iz pobijane presude utvrdio drugačije činjenično stanje. Međutim, za ocjenu provedenih dokaza nije dao jasne i dostatne razloge.

 

15.1. Naime, drugostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim za iznos od 2.490.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom prihvativši prigovor tuženika da su spomenuti ugovori fiktivni, a tužitelji da su na temelju usmenog sporazuma s tuženikom, formalno kao zajmodavcima ta sredstva odmah uplatili tužiteljima dioničarima i to trgovačko društvo R. i T. te Š. G. k., svi iz V., koji su njime kupili tužiteljeve dionice, a što je služilo dokapitalizaciji tužitelja.

 

15.2. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da nema nijednog dokumenta iz kojeg bi bilo vidljivo da je S. š. d.d. pristala (pisano ili usmeno) da njeni novčani depoziti uplaćeni na račun tuženice budu osiguranje odnosno jamstvo toj banci za naplatu odobrenih kredita trećim pravnim osobama za kupnju dionica te iste štedionice. Stoga nije jasno na temelju čega je drugostupanjski sud zaključio da tako ozbiljne financijske institucije sklapaju usmene ugovore o zajmu, a da pri tome ugovaraju osiguranje sredstava tužitelja bez ikakvih suglasnosti.

 

15.3. Naime, iz stanja spisa i ugovora o nenamjenskom kreditu proizlazi da su isti ugovori sklopljeni 3. srpnja 1999., da sadrže u čl. 9. klauzulu kojom se kao sredstvo osiguranja daju i ugovori o nenamjenskom oročenju sredstava koje je S. š. sklopila sa tuženikom 3. rujna 1999. Dakle proizlazi da je u ugovor o nenamjenskom kreditu koji je sklopljen prije ugovora o oročenju deviznih sredstava uvrštena klauzula koja sadrži ugovor koji u to vrijeme uopće nije sklopljen. Pritome iz stanja spisa proizlazi da ne postoji nijedan dokument iz kojeg bi bilo razvidno da je S. š. pristala usmeno ili pisano da nenovčani depozit uplaćen na račun tužene banke bude osiguranje i jamstvo toj banci za naplatu daljnjih kredita trećim pravnim osobama za kupnju dionica te iste štedionice i na temelju čega je banka odnosno tuženik proglasio depozite instrumentima osiguranja vraćanja kredita datim trećim osobama, neovisno što su ti krediti iznosili jednako koliko i depoziti. Stoga se presuda suda drugog stupnja u tom dijelu već radi toga ne može ispitati čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

16. Pored navedenog, kako se radilo o tri ugovora o depozitu ostaje nejasno na temelju čega je sud prihvatio takav tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 500.000,00 kuna iz jednog ugovora o depozitu koji je bio u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao i preostala dva ugovora o depozitu na iznos od 1.500.000,00 kuna i 990.000,00 kuna. Sud drugog stupnja u obrazloženju odluke u tom dijelu samo navodi u čemu nije utemeljio svoju odluku, a da pri tomu ne navodi razloge na kojima je odluka u tom dijelu utemeljena.

 

17. Drugostupanjska presuda nadalje ne sadrži razloge o tome može li banka jednostavno i naknadno proglasiti tuđi novčani depozit instrumentom osiguranja kako bi naplatila svoje potraživanje po dospjelim kreditima datim trećim osobama. Pored navedenog zapisnik HNB o plasmanu kredita, uplati za kupnju dionica deponiranih sredstava, ocjenjuje se na bazi vjerojatnosti bez ikakvog opravdanja i bez uporišta u dokazima.

 

17.1. U smislu odredbe čl. 8. ZPP sud je dužan svaku za odluku o predmetu spora ocijeniti odlučan i proveden dokaz kao i sve dokaze zajedno. Pritome valja imati na umu i odredbu čl. 7. ZPP prema kojoj su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Valja kod tog imati na umu da sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast uključivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanje prema toj ovlasti, odnosno time što ocjenom dokaza drugostupanjski sud nije pravilno ocijenio sve provedene dokaze valja prihvatiti revizijski navod bitne povrede odredaba parničnog postupka i ukinuti prvostupanjsku presudu.

 

18. Nadalje, u pravu su revidenti N., R., A. i P. P. da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što je utvrdio da isti nisu pojedinačno specificirali tužbeni zahtjev. Naime, iz sadržaja podneska od 6. rujna 2008. te zapisnika sa ročišta 21. svibnja 2015., a na koje se i pobijana presuda poziva, jasno proizlazi da punomoćnik revidenata N. P. ostaje kod utvrđenog tužbenog zahtjeva od 6. rujna 2008., te potražuje na ime pristojbe na tužbu i presudu iznos od 5.000,00 kuna. Prema tome, pobijana drugostupanjska presuda proturječi stanju spisa kada utvrđuje da su svi tužitelji ostali kod svojeg tužbenog zahtjev od 17. ožujka i 6. rujna 2008.

 

19. Prema tome, donošenjem pobijane presude počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i 220. ZPP jer se presuda u pobijanom dijelu ne može ispitati, pa je već radi toga pobijanu presudu suda drugog stupnja valjalo ukinuti u odnosu na sve tužitelje kao jedinstvene suparničare i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

 

20. Iz tih je razloga na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo prihvatiti revizije i riješiti kao u izreci.

 

21. Odluka o troškovima nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 22. studenoga 2022.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.