- 1 -              Rev 2395/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2395/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. C. iz S. B., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica J. D., odvjetnica u S. B., protiv tuženika Ž. O. vl. ugostiteljskog objekta O., S. B., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. S. i B. S. u S. B., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-751/18-2 od 24. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-89/17-11 od 29. lipnja 2018., u sjednici održanoj 22. studenoga 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-751/18-2 od 24. siječnja 2019. i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-89/17-11 od 29. lipnja 2018., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2007. tužiteljici, da se odredi sudski raskid ugovora o radu s danom 14. srpnja 2017., da se naloži tuženiku da na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplatiti iznos od 28.997,36 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka (toč. I.). Ujedno je naloženo tužiteljici da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja, te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno preinačiti pobijanu odluku.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu, te osnovanost zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica imala sklopljen ugovora o radu s tuženikom na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2007. za poslove pomoćnog konobara,

 

- da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu s danom 13. lipnja 2017.,

 

- da se u obrazloženju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu navodi da se tužiteljica u razdoblju od 2. lipnja 2017. do 13. lipnja 2017. nije javila poslodavcu, niti se pojavila na svom radnom mjestu, te da joj poslodavac iz razloga nedolaska na radno mjesto, otkazuje ugovor o radu s danom 13. lipnja 2017.,

 

- da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, te je potom pravovremeno zatražila i sudsku zaštitu predmetnom tužbom,

 

- da je tužiteljica bila na bolovanju zbog privremene nesposobnosti za radu u razdoblju od 14. srpnja 2016. do 2. lipnja 2017., koje bolovanje joj je zaključeno, prema izvješću o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 12. lipnja 2017. s danom 2. lipnja 2017.,

 

- da je navedeno izvješće tužiteljica je dostavila tuženiku putem pošte i tuženik je izvješće zaprimio 13. lipnja 2017.,

 

- da tužiteljica nije kontaktirala tuženika i nije ga izvijestila da je bolovanje ponovno otvoreno sa 3. lipnja 2017., pod drugom dijagnozom,

 

- da je tužiteljica tek kada je zaprimila Odluku o otkazu ugovora o radu, zatražila od izabranog doktora medicine potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, koja potvrda je izdana 19. lipnja 2017. i u kojoj je kao prvi dan nesposobnosti naveden 3. lipnja 2017.

 

9. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev ocijenivši da je predmetni izvanredni otkaz ugovora o radu donesen u skladu sa zakonom propisanom procedurom, te da je postupanje tužiteljice pravilno ocijenjeno kao osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa, koje po svojoj težini i karakteru opravdavaju dani izvanredni otkaz ugovora o radu sukladno čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 - dalje: ZR).

 

10. Prema shvaćanju ovoga suda takav zaključak nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti pravilnim.

 

11. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

12. Tuženik je otkazao ugovor o radu tužiteljici iz razloga što se nije pojavila na poslu od 2. lipnja 2017. do 13. lipnja 2017., a svoj izostanak nije opravdala.

 

13. Treba razlikovati povredu radne obveze koja se sastoji u tome što radnik nije poslodavcu dostavio liječničku potvrdu kao dokaz o privremenoj nesposobnosti za rad, od povrede radne obveze koja se sastoji u neopravdanom izostanku s posla. Ne može se govoriti o neopravdanom izostanku kao razlogu za otkaz ugovora o radu ako je radnik, makar i naknadno dostavio potvrdu liječnika kojom dokazuje postojanje privremene nesposobnosti za rad. Tužiteljica je naknadno izvijestila tuženika da se nalazi na bolovanju i dostavila tuženiku liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad prema kojoj joj je bolovanje otvoreno s danom 3. lipnja 2017., pa nadalje.

 

14. Slijedom navedenog izostanak tužiteljice s posla naknadno je opravdan liječničkom potvrdom, odnosno potvrdom o tome da se tužiteljica nalazi na bolovanju.

 

15. Glede pak neobavještavanja tuženika o tome da se tužiteljica od 3. lipnja 2017. nalazi na bolovanju valja istaći sljedeće. Radnik je dužan što je moguće prije obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dužan mu je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju (čl. 37. st. 1. ZR). Za radnika iz te zakonske obveze proizlaze dvije obveze tj. obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad što je moguće prije i najkasnije u roku od tri dana dostaviti mu liječniku potvrdu.

 

16. Tužiteljica nije u propisanom roku dostavila tuženiku liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad. Međutim, ne može se prihvatiti pravno shvaćanje sudova nižeg stupnja da to što se tužiteljica nije pojavila na poslu i nije pravovremeno obavijestila tuženika o bolovanju ima značaj osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa u smislu čl. 116. st. 1. ZR.

 

17. Sukladno odredbi čl. 117. st. 1. ZR privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

 

18. Stoga u situaciji kada je izostanak s posla tužiteljice bio opravdan zbog bolesti i opravdan potvrdom o privremenoj nesposobnosti, iako je ta potvrda dostavljena naknadno, kao i nepostupanje tužiteljice u rokovima određenim čl. 37. ZR, sama po sebi ne predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja bi opravdavala izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

 

19. Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nisu raspravljena sva pitanja nužna za donošenje meritorne odluke, to je valjalo prihvatiti reviziju tužiteljice i ukinuti odluke nižestupanjskih sudova, te predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

 

20. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će donijeti novu i zakonitu presudu o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodeći računa o razlozima iznesenim u obrazloženju ove odluke.

 

21. Novom odlukom o glavnoj stvari odlučit će se o troškovima cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP, uključujući i troškove ovog revizijskog postupka.

 

Zagreb, 22. studenoga 2022.