- 1 - Revd 4468/2022-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. Š., OIB: … iz P., koju zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica u O., protiv tuženika M. B., OIB: … iz N. V., kojeg zastupa punomoćnik N. T., odvjetnik u P., radi brisanja uknjižbe, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-388/2020-2 od 21. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu. Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-1131/2019-30 od 10. veljače 2020., u sjednici održanoj 22. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-388/2020-2 od 21. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-1131/2019-30 od 10. veljače 2020., sadržajno pozivom na odredbu čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 -dalje: ZPP).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda.
5. Postupovnopravnim pitanjem tužiteljica ukazuje na bitnu povredu odredbe čl. 377. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 1. ZPP-a uz tvrdnju da prvostupanjski sud nije postupio po ranijoj ukidnoj odluci, a važnost pitanja obrazlaže shvaćanjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-506/2018 od 25. srpnja 2018. kojim da je postupanje prvostupanjskog suda u istovjetnoj postupovnoj situaciji sankcionirano. Smatra i da je potrebno preispitati sudsku praksu revizijskog suda Rev-2443/1982 od 26. svibnja 1983. na koju se pozvao drugostupanjski sud u pobijanoj odluci.
5.1. U konkretnoj situaciji sam drugostupanjski sud u ponovljenom postupku prihvatio je postupanje prvostupanjskog suda, čime je odstupio od svoje upute iz ranije odluke, očito smatrajući da nepostupanje po odredbi čl. 377. st. 2. ZPP-a nije dovelo do nezakonite ili nepravilne odluke, dakle, da nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st.1. u vezi čl. 377. st. 2. ZPP-a. Stoga nije riječ o istovjetnoj postupovnoj situaciji niti je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5.2. Prvostupanjski sud nije u konkretnoj situaciji izrazio shvaćanje o neprihvaćanju pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda u primjeni materijalnog prava, već tek nije izveo dokaze na koje je upućen. Stoga o tvrdnjama tužiteljice o potrebi preispitivanja prakse ovog suda izražene u shvaćanju iz odluke broj Rev-2443/1982 od 26. svibnja 1983. i ne ovisi odluka o sporu.
6. Naznačenim prvim materijalnopravnim pitanjem tužiteljica polazi od pogrešne pretpostavke (o istinitosti uknjižbe) jer iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je upis proveden rješenjem poslovni broj Z-2243/2000 valjan i istinit, a to što nije došlo do predaje u posjed da ne čini predmetni upis nevaljanim. Ovo stoga što tuženik kao predlagatelj pobijanog upisa uz prijedlog i isprave u smislu odredbe čl. 108. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 i 63/19-dalje: ZZK) nije bio dužan priložiti i zapisnik o primopredaji nekretnine.
7. Drugim i trećim postavljenim materijalnopravnim pitanjima tužiteljica problematizira shvaćanje nižestupanjskih sudova da izostanak predaje nekretnine u posjed tuženika nije razlog zbog kojeg se može tražiti brisanje uknjižbe i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja te se poziva na odluke ovog suda broj Rev-1785/2011 od 17. ožujka 2015, Rev-995/2004 od 4. listopada 2005., Rev-874/2014 od 21. svibnja 2014 i Rev-1221/1985 od 30. rujna 1986. navodeći da pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda. Pritom zanemaruje da su navedene odluke donesene u sasvim različitim činjeničnim i pravnim situacijama u kojima nije problematizirano pitanje predaje u posjed kao razloga osnovanosti brisovne tužbe i valjanosti uknjižbe, pa dakle, nema nepodudarnosti u izraženim shvaćanjima, niti su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje (može li biti valjanja uknjižba prava (su) vlasništva na temelju pravnog posla koji je djelomično utvrđen ništavim) za odgovoriti je da je u konkretnoj pravnoj stvari uknjižba provedena na temelju pravnog posla u onom dijelu u kojem je taj pravni posao utvrđen valjanim na temelju presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-565/2006 koja je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-400/2010 od 3. svibnja 2011. pa ni to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
9. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a riješeno kao u izreci.
10. Obrazloženje sastavljeno sukladno odredbi čl. 387. st. 5. ZPP-a.
Zagreb, 22. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
