Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje
Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: Z. K. iz Z., protiv tuženika: Ministarstvo obrane, Z., radi poništavanja rješenja, 22. studenog 2022. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane,
Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA:
UP/II-560-01/22-01/129, URBROJ: 512-2501-22-2 od 10. lipnja 2022. godine.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 10. lipnja 2022. godine,
kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 20. travnja 2022.
godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je odbijen tužiteljev zahtjev za evidentiranje
njegove pripadnosti borbenom sektoru, za vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu
od 05. kolovoza 1990. godine do 14. lipnja 1991. godine i od 16. veljače 1994.
godine do 07. lipnja 1995. godine.
Tužitelj u tužbi i u toku upravnog spora navodi da je evidentiranje njegovog
sudjelovanja u neborbenom sektoru kontradiktorno s nespornom činjenicom
njegovog statusa hrvatskog branitelja - dragovoljca. Ističe da je kao član saniteta bio
u mobilnim kirurškim ekipama na nizu bojišta od 21. travnja 1991. godine do 15.
veljače 1994. godine. Ukazuje na to da je drugi liječnik s kojim je bio na bojištima
ishodio potvrdu o pripadnosti borbenom sektoru te navodi da je ostvario pravo na
dodjelu dionica.
Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.
Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u
sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.
Tužbeni zahtjev je neosnovan.
Poslovni broj: UsI-2186/22-6
Tužitelj je 06. travnja 2022. godine podnio zahtjev za evidentiranje njegove
pripadnosti borbenom sektoru, za vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu.
Prvostupanjskim rješenjem od 20. travnja 2022. godine je zahtjev tužitelja bio
odbijen za razdoblje od 05. kolovoza 1990. godine do 14. lipnja 1991. godine i za
razdoblje od 16. veljače 1994. godine do 07. lipnja 1995. godine - s obzirom na to da
on samo za ta razdoblja raspolaže potvrdom o stečenom statusu hrvatskog branitelja
- dragovoljca. Prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da tužitelj u tim razdobljima nije
sudjelovao u oružanom djelovanju prema neprijatelju, već da je bio raspoređen u
Ministarstvo zdravstva i u Ministarstvo pravosuđa, što se razvrstava u neborbeni
sektor.
Tuženik je s istom argumentacijom osporavanim rješenjem od 10. lipnja 2022. godine odbio tužiteljevu žalbu.
S obzirom na to da je tužitelju status hrvatskog branitelja - dragovoljca priznat
samo za razdoblja od 05. kolovoza 1990. godine do 14. lipnja 1991. godine te od 16.
veljače 1994. godine do 07. lipnja 1995. godine, samo se u tim vremenskim okvirima
i može razmatrati njegov zahtjev za evidentiranje pripadnosti borbenom sektoru.
Za ostala razdoblja tužitelj najprije treba ishoditi potvrdu o statusu hrvatskog
branitelja, a to nije predmet odlučivanja u ovoj pravnoj stvari, pokrenutoj tužiteljevim
zahtjevom od 06. travnja 2022. godine za evidentiranje razdoblja sudjelovanja u
Domovinskom ratu kroz pripadnost borbenom, umjesto neborbenom sektoru.
Međutim, u okviru razdoblja u kojem je tužitelju priznat status hrvatskog
branitelja - dragovoljca i on sâm navodi samo razdoblje od 21. travnja 1991. godine
nadalje (dakle do 14. lipnja 1991. godine) kao razdoblje u kojem je kao pripadnik
saniteta boravio u okviru mobilne kirurške ekipe na različitim bojištima.
Sudjelovanje tužitelja kao pripadnika saniteta, odnosno kao medicinskog
osoblja na bojištima u razdoblju od 21. travnja 1991. godine do 14. lipnja 1991.
godine ne može predstavljati uvjet za mogućnost priznanja prava na utvrđivanje tog
razdoblja kao razdoblja sudjelovanja Domovinskom ratu u borbenom sektoru, jer
sanitetsko i medicinsko osoblje ne predstavlja borbeni sektor - bez obzira na to što je
tužitelju spomenuto razdoblje priznato kao razdoblje u kojem je ostvario status
hrvatskog branitelja - dragovoljca.
Na ovo utvrđenje ne mogu utjecati ni okolnosti koje se dovode u vezu s drugim
osobama koje su boravile zajedno s tužiteljem u okviru saniteta niti činjenica da je
tužitelj ostvario pravo na dodjelu dionica, s obzirom na to da su se dionice
dodjeljivale i pripadnicima neborbenog sektora.
Tužitelj na temelju čl. 15. st. 1.b) Zakona o hrvatskim braniteljima iz
Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, 98/19 i 84/21) kao
pripadnik saniteta, odnosno medicinskog osoblja, eventualno može pokušati ishoditi
pravo na priznanje statusa sudionika Domovinskog rata, za razdoblje koje je prema
priloženom ratnom putu Kriznog stožera Ministarstva zdravlja proveo kao član
saniteta na bojištima od 21. travnja 1991. godine do 15. veljače 1994. godine.
Zbog svega navedenog sud ocjenjuje da su upravna tijela pravilno i zakonito
odbila tužitelju utvrditi pripadnost borbenom sektoru, jer je tužitelj samo razdoblje od
21. travnja 1991. godine do 14. lipnja 1991. godine (dakle u okviru razdoblja
evidentiranog statusa hrvatskog branitelja - dragovoljca) proveo kao pripadnik
saniteta na bojištima, ali ni ta pripadnost sanitetu na bojištima ne predstavlja
pripadnost borbenom sektoru, na što ne može utjecati niti njegov status hrvatskog
branitelja - dragovoljca, inače priznat za puno šire vremensko razdoblje (pa i za
razdoblje od 16. veljače 1994. godine nadalje, koje je tužitelj proveo raspoređen u
bolnici za osobe lišene slobode u Z.).
Poslovni broj: UsI-2186/22-6
Stoga je na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev
za poništavanje osporavanog drugostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen.
U Zagrebu, 22. studenog 2022. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.
Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve
stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.