Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                            Poslovni broj 33 -80/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 -80/2022-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

                                                                      P R E S U D A

                                                                     

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M., OIB , iz K., kojeg zastupa punomoćnik M. M. iz K., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-69/2020-25 od 3. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 22. studenoga 2022.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-69/2020-25 od 3. studenoga 2021.

 

II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

             

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-69/2020-25 od 3. studenoga 2021. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zakupu državnog poljoprivrednog zemljišta Klasa: , Ur. broj: od 2. siječnja 2012. između Republike Hrvatske zastupane po gradonačelniku Grada K. i J. B. iz k., OIB za poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske, za koji je suglasnost dala Republika Hrvatska, u odnosu na katastarsku česticu broj 8784/1 i 8787/1 (T-2) katastarska općina K.“.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 800,00 kuna, u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv navedene presude tuženica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se  presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu a tužitelju dosuditi troškove sudske pristojbe na odgovor na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni, logični i  u skladu s dokazima u spisu pa nije ostvarena bitna povreda odredaba ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., na koju se ukazuje u žalbi.

 

6. U predmetnom postupku tužitelj traži da sud utvrdi ništetnim ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, koji je tuženik sklopio s B. J.

 

7. Odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN br.152/08, 21/10, 124/10) pripisano je, u čl. 34., da su općine i gradovi dužni donijeti Programe raspolaganja u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu Zakona. Državno zemljište daje se u zakup putem javnog natječaja na rok od 25 godina s mogućnošću produljenja za isto razdoblje. Člankom 40. istog zakona propisano je, da na temelju odluke o izboru najpovoljnije ponude na natječaju za prodaju ili zakup, općinski načelnik, odnosno gradonačelnik u ime Republike Hrvatske i podnositelj ponude sklapaju ugovor o prodaji ili ugovor o zakupu.

 

8. Odredbom čl. 36. istog zakona propisani su kriteriji po kojima fizičke ili pravne osobe koje sudjeluju u natječaju imaju prvenstveno pravo kupnje ili zakupa, te je tako u točki 3. istog članka, alineja 3) navedeno da prednost ima poljoprivredno gospodarstvo kojem je odobren projekt u okviru Operativnog programa koji je donijela Vlada Republike Hrvatske iz područja poljoprivrede.

 

9. U vrijeme provođenja spornog natječaja, jedini je tužitelj ispunjavao navedeni uvjet, o čemu je priložio i dokaze.

Na sjednici Povjerenstva od 17. siječnja 2011. tužitelj je utvrđen kao najpovoljniji ponuđač, pri čemu se kriteriji pri odabiru najboljeg ponuditelja ne ocjenjuju kumulativno, prema ukupnom broju kriterija, već po redoslijedu kriterija koje je zakonodavac propisao. Zato je nadležno Povjerenstvo na prvoj sjednici predložilo tužitelja kao najpovoljnijeg ponuditelja, pri čemu su po svim drugim kriterijima OPG tužitelja i OPG J. B. bili izjednačeni.

 

10. Ministarstvo nije dalo suglasnost na odluku da je najpovoljnija ponuda tužitelja za nekretnine iz table T-2, kčbr. 8784/1 i 8787/1, k.o. K., ali iz dopisa Ministarstva od 26. srpnja 2011. nije vidljivo zašto se suglasnost ne daje.

 

11. U nastavku postupka, sukladno uputi Ministarstva koja prileži spisu (l. 36) nije raspisivan novi natječaj za predmetne nekretnine nego je Povjerenstvo održalo novu sjednicu i na temelju iste dokumentacije donijelo novu odluku tj. da je najpovoljnija ponuda OPG J. B., pri čemu na zapisniku sa sjednice na kojoj je odluka donesena, 16. rujna 2011., nije navedeno na temelju kojih je kriterija isto utvrđeno, niti zašto nije uzet u obzir kriterij iz čl. 36. Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

 

12. Na temelju tako utvrđenih činjenica, pravilno je primijenjeno materijalno pravo čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO) kada je ocijenjeno, da je sporni ugovor protivan odredbi čl. 36. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, te je zbog toga ništetan.

 

13. Tuženik u žalbi prigovara takvoj odluci navodeći da ministarstvo nije dalo suglasnost na odluku kojom je tužitelj izabran kao najpovoljniji ponuditelj za kčbr. 8784/1 i 8787/1 k.o. K. iz razloga nepoštivanja čl. 36. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, te da istim zakonom nije definirano vrednovanje gospodarskog programa na način kako je to propisano Zakonom o poljoprivrednom zemljištu (NN br. 39/13) i Uredbom o obrascu i načinu vrednovanja gospodarskog programa korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske.

 

14. Iz dopisa ministarstva od 26. srpnja 2011. (l. 34. spisa) proizlazi da se na citirane čestice ne daje suglasnost iz razloga nepoštivanja kriterija iz članka 36. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, bez navođenja koji to kriteriji nisu poštovani.

 

15. Nakon takvog dopisa Ministarstva, Povjerenstvo za zakup poljoprivrednog zemljišta donijelo je 16. rujna 2011., bez raspisivanja novog natječaja, odluku da je OPG J. B. na temelju gospodarskog programa, izabrana kao najpovoljniji ponuditelj za zakup navedenog poljoprivrednog zemljišta, a na koju je suglasnost dalo i ministarstvo iz čega, kako se navodi u žalbi, proizlazi da po mišljenju tog ministarstva gospodarski program tužitelja ne odgovara kriteriju koji bi mu donio prednost prilikom odabira, te da nisu ocijenjeni prigovori OPG J. B. u odnosu na prvotnu odluku i činjenica da je nadležno županijsko državno odvjetništvo dalo pozitivno mišljenje na nacrt spornog ugovora.

 

16. Ovakvo tumačenje odluka ministarstva tuženika je proizvoljno jer se u citiranim odlukama ne navodi, da gospodarski program tužitelja ne bi odgovarao kriteriju koji bi mu donio prednost prilikom odabira, kao što prethodno ministarstvo, kada nije dalo suglasnost na odluku kojom je tužitelj izabran kao najpovoljniji ponuditelj za citirane čestice, nije obrazložilo koji to kriteriji iz čl. 36. Zakona o poljoprivrednom zemljištu nisu poštovani prilikom donošenja odluke.

 

17. Tuženica ne može dopunjavati i obrazlagati odluke nadležnih ministarstava koje ne sadrže razloge zašto ponuda tužitelja nije prihvatljiva, a ponuda OPG J. B. jest, pa sama činjenica da su te odluke donesene, kao i da je nacrt ugovora dobio pozitivno mišljenje nadležnog državnog odvjetništva, ne znači da je osporeni ugovor u skladu sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu.

 

18. Navedene odluke ne sadrže (iako su upravo one trebale sadržavati) odgovore na primjedbe J. B. u odnosu na prvotnu odluku Povjerenstva kojom je tužitelj izabran kao najpovoljniji ponuditelj. Iz tih primjedbi, u bitnom, proizlazi da tužitelj ima operativni program iz 2005. godine za podizanje voćnjaka, a da se radi zakupu ratarskih površina. Iz citiranih odluka ne proizlazi, da je javni natječaj raspisan za zakup poljoprivrednog zemljišta za ratarsku, a ne za voćarsku proizvodnju, niti čl. 36. točka 3. e) Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisuje vrstu projekta u okviru Operativnog programa Vlade Republike Hrvatske, već, kako se navodi u toj odredbi, prednost ima poljoprivredno gospodarstvo kojem je završen ili u realizaciji projekt u okviru Operativnog programa koji je donijela Vlada Republike Hrvatske.

 

19. Budući da je nesporno gospodarstvo tužitelja u vrijeme donošenja odluke imalo projekt kakav je propisan tom odredbom, a ne i gospodarstvo J. B., pravilan je zaključak da je ugovor sklopljen protivno odredbama tada važećeg Zakona o poljoprivrednom zemljištu, te je ništetan u smislu čl. 322. ZOO.

 

20. Odluka o troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

 

21. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je kao  u izreci.

 

 

U Zagrebu, 22. studenoga 2022.

 

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Milena Frankić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu