Pristupanje sadržaju
Poslovni broj 21 Gž-1702/2022-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 21 Gž-1702/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora predsjednika vijeća, Mirele Mijoč Kramar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Nike Grospić Ivasović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. F., iz P., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik u P., protiv prvotuženika Z. S. iz P., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u P. i drugotuženice T. S. iz P., OIB:…, koju zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u P., radi utvrđivanja neopravdanosti razloga za isključenje iz nasljeđivanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola P-87/21-44 od 11. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba tužitelja kao osnovana, preinačuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola P-87/21-44 od 11. ožujka 2022. pod točkom I. te pod točkom II. i III. izreke u dijelu u kojem je tuženicima dosuđen trošak postupka i sudi:
1. Utvrđuje se da nije opravdano isključenje tužitelja F. E. iz P., OIB…, kao nužnog nasljednika iz nasljedstva iz pok. T. M. iz P., OIB…, po oporuci ostaviteljice od dana 15. prosinca 2002. kao i po oporuci ostaviteljice od dana 3. travnja 2014.
2. Nalaže se tuženicima da tužitelju nadoknade troškove postupka u iznosu od 13.400,00 kn/ 1.778,49 eura sa zateznim kamatama od 22. studenoga 2022. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.
3. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da nije opravdano njegovo isključenje kao nužnog nasljednika iz nasljedstva iza pok. T. M. iz P., OIB…, po oporuci ostaviteljice od dana 15. prosinca 2002. i po oporuci ostaviteljice od dana 3. travnja 2014. kao i zahtjev da se naloži tuženicima da tužitelju naknade parnični trošak sa zateznim kamatama (toč. I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da prvotuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kuna, a drugotuženici u iznosu od 7.500,00 kuna, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan (toč. II. i III. izreke).
2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. i II. izreke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) te predlaže da ovaj sud pobijanu presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev. Traži trošak žalbe.
3. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
6. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužitelj u žalbi.
7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je, a koje činjenice nisu niti sporne među strankama:
- da je pok. M. T., koja je umrla 14. studenoga 2014., majka tužitelja E. F.,
- da se iza pok. M. T. vodi ostavinski postupak pod poslovnim brojem O-16/15,
- da je pok. M. T. sačinila vlastoručnu oporuku dana 15. prosinca 2002. u kojoj je navela "…sin F. E. 1958. g. koji se priklonio ocu i odrekao se mene svoje majke, i zajedno sa svojim ocem F. C. izbacili me iz zajedničkog stana na ulicu. Ja sam u više pokušaja željela uspostaviti sa sinom kontakte ali on nije nikad želeo nikakove kontakte sa mnom kao majkom. Ja sam isplakala više suza nego sam duga i teška: Prema tome ja pri punom razumu i potpuno svjesna razbaštinjujem moga sina F. E., od sve moje imovine koja se zatekne u času moje iznenadne smrti na adresi … 3 prvi kat P.…" (list 18 spisa),
- da je oporučni nasljednik na temelju navedene oporuke prvotuženik,
- da je pok. M. T. sačinila i drugu vlastoručnu oporuku 3. travnja 2014. na temelju koje su oporučni nasljednici prvo i drugotuženici (list 21 spisa), kojom raspolaže novčanim sredstvima na štednoj knjižici modne trikotaže “A.“,
- da je 4. kolovoza 2003. sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između M. T. kao primatelja uzdržavanja i Z. S., ovdje prvotuženika, kao davatelja uzdržavanja,
- da je pok. M. T. bila korisnica usluga Doma za starije i nemoćne osobe "A. Š." iz P. … u kojem je preminula dana … 2014.,
- da je rješenjem suda poslovni broj O-16/15 od 28. svibnja 2015. prekinut ostavinski postupak iz pok. M. T. te je tužitelj upućen na pokretanje parnice protiv ovdje tuženika radi utvrđenja valjanosti oporuka te radi utvrđenja da ne postoje opravdani razlozi za njegovo isključenje kao nužnoga nasljednika,
- da tužitelj traži da se utvrdi da nije opravdano njegovo isključenje kao nužnog nasljednika iz nasljedstva iza pok. T. M. iz P., OIB…, po oporuci ostaviteljice od dana 15. prosinca 2002., kao i po oporuci ostaviteljice od dana 3. travnja 2014.
8. Polazeći od sadržaja oporuke pok. M. T. od 15. prosinca 2002. u kojoj je ista navela da isključuje svoga sina, ovdje tužitelja, iz njezina nasljedstva od sve njezine imovine, a kao razlog navela je da je se sin odrekao, izbacio ju iz stana i da s njom nije želio imati nikakve kontakte zbog čega je isplakala više suza nego je duga i teška, sud prvog stupnja je utvrdio da su pretpostavke sukladno odredbi čl. 86. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje: ZN/03) ispunjene (očitovanje volje). Pri tome polazeći od utvrđenja da između tužitelja i njegove majke od 1987. nije bilo nikakvih kontakata i da, kako to i sam tužitelj navodi, isti nije imao saznanja o zdravstvenom stanju svoje majke, da tužitelj niti posrednim putem nije pokušao doći do informacija o svojoj majci, njezinom zdravlju i potrebama, da su majci tužitelja pomoć oko rješavanja zdravstvenih problema od početka 1990.-ih pružali tuženici i prije sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i oporuke iz 2002., prvostupanjski sud je ocijenio da je tužitelj, postupajući na naprijed opisani način teže ogriješio o moralnu obvezu koju je isti imao prema svojoj majci, pok. M. T. kao oporučiteljici, a to je poštovanje majke kao roditelja, pomaganje, briga o zdravlju, smještaju i svim ostalim osnovnim potrebama njegove majke, oporučiteljice, koji razlozi za isključenje tužitelja iz nasljedstva su postojali i u vrijeme oporučivanja, a da navodi tužitelja i njegove supruge da je pok. M. T. bila teškog karaktera, prema ocjeni prvostupanjskog suda, ne opravdavaju opisano postupanje tužitelja kao sina spram majke, pa je pozivom na odredbu čl. 85. st. 1. ZN odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
9. Prvenstveno treba istaknuti da rok određen u ostavinskom rješenju za pokretanje parnice nije prekluzivan rok s obzirom da je odredbom čl. 226. st. 4. Zakona o nasljeđivanju (Službeni list FNRJ, broj 20/55, Službeni list SFRJ, broj 12/65, Narodne novine, broj 52/71, 47/78, 71/91, 37/94, 56/00, 48/03, dalje: ZN/71) i čl. 225. st. 4. ZN/03 propisano da ako stranka u određenom roku ne postupi po rješenju suda, prekinuti će se postupak nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeve glede kojih je stranka upućena na parnicu, odnosno upravni postupak. U tom slučaju stranka koja je upućena na parnicu ili na upravni postupak može svoja prava ostvarivati u postupku na koji je upućena.
12. Da bi se povreda zakonske ili moralne obveze mogla smatrati opravdanim razlogom za isključenje nužnih nasljednika iz nasljedstva, u skladu s odredbom čl. 47. st. 1. toč. 1. ZN/71 i čl. 85. st. 1. toč. 1. ZN/03, povreda mora biti utvrđena i mora biti teža.
13. Institut isključenja nasljednika je ono iznasljeđivanje kojim ostavitelj kažnjava osobu koja je i njegov potencijalni nužni nasljednik za neke njezine postupke, sprječavajući je, na taj način, da ga u potpunosti ili djelomično naslijedi makar i kao nužni nasljednik. Upravo s obzirom na karakter isključenja od nasljedstva kao kazne - u onom opsegu u kojem je ostavitelj opravdano iznaslijedio svog potencijalnog nužnog nasljednika, taj je nasljednik izgubio pravnu osnovu za stjecanje nasljednog prava. Isključenje iz nasljedstva je ujedno i isključenje od prava na zakonski dio (tako i Vrhovni sud Republike u odluci poslovni broj Rev-2271/2013-2 od 26. rujna 2018.).
14. Odredbom čl. 48. st. 3. ZN/71 i čl. 86. st. 3. ZN/03 propisano je da u slučaju spora o opravdanosti isključenja dužnost dokazivanja da je isključenje opravdano leži na onome tko se na isključenje poziva (u ovom slučaju to bi bili tuženici). To bi upućivalo na zaključak da su predmetnu parnicu stranke trebale voditi u obrnutom procesnom položaju, ali taj propust više nije od značaja za odlučivanje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-x 226/15-2 od 4. listopada 2017.).
15. Za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučno je pitanje je li isključenje opravdano (jer samo opravdano isključenje može dovesti do pravnih posljedica isključenja utvrđenih u odredbi 49. ZN/71 i čl. 87. ZN/03). S obzirom da se postojanje razloga za isključenje ne presumira, sukladno odredbi čl. 48. st. 3. ZN/71 i čl. 86. st. 3. ZN/03 dužnost dokazivanja opravdanosti isključenja leži na onome tko se na isključenje poziva, znači tuženicima. Sporno je, dakle, da li je postojao zakonski osnov isključenja koji se u oporuci navodi kao uzrok isključenja.
16. Sada pokojna ostaviteljica je u oporuci kao razlog isključenja navela da se tužitelj priklonio ocu i da se odrekao nje kao svoje majke, i zajedno sa svojim ocem F. C. izbacio ju iz zajedničkog stana na ulicu, a da je ona u više pokušaja željela uspostaviti sa sinom kontakte, ali on nije nikad želio nikakve kontakte sa njom kao majkom.
17. Prvostupanjski sud je utvrdio da su odnosi između tužitelja i pok. M. T., njegove majke, bili teško narušeni, i da između tužitelja i njegove majke od 1987. nije bilo nikakvih kontakata, a koje okolnosti nisu sporne.
18. Međutim, prema shvaćanju ovog suda, time nije dokazana opravdanost isključenja tužitelja kao nužnog nasljednika. Saslušani svjedoci o oporučnim razlozima isključenja tužitelja (a koji razlozi su predmet ovog spora) iznose ono što im je o njihovom odnosu govorila oporučiteljica. Težina povrede moralne obveze procjenjuje se prema subjektivnom kriteriju (stavu isključenog nasljednika prema povredi odnosne obveze) i prema objektivnom kriteriju (stavu sredine u kojoj su ostavitelj i nasljednik živjeli). Tako pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1068/1992-2 od 10. rujna 1992.
19. Okolnost da je zbog nesporne činjenice teške netrpeljivosti i poremećenih odnosa između ostaviteljice i njezinog bivšeg supruga (oca tužitelja) tužiteljica iselila iz stana u kojem su živjeli, odnosno, prema njezinom viđenju navedene situacije u oporuci, da je izbačena iz stana, koji nije bio vlasništvo tužitelja, ne može se staviti na teret tužitelju kao povreda moralne obaveze prema ostaviteljici. Isto tako, niti činjenica što tužitelj, nakon što se sa svojom obitelji morao iseliti iz garsonijere što im je ostaviteljica prvotno dala na korištenje, nije posjećivao majku, u okolnostima konkretnog slučaja nije tako teška povreda moralnih obveza koja bi opravdavala isključenje tužitelja kao nužnog nasljednika. Naime, s obzirom na nespornu činjenicu atmosfere teške netrpeljivosti između ostaviteljice i njezinog bivšeg supruga (oca tužitelja) koja se odrazila i na tužitelja koji je kao dijete odrastao u takvoj obitelji i koja netrpeljivost je dovela i do poremećenih odnosa tužitelja i ostaviteljice, te činjenice da su, u već ranije opterećenom i poremećenom odnosu sina i majke, jednim dijelom i zbog tužiteljeve privrženosti ocu, nastale nesuglasice i razmirice, između ostalog, i zbog različitog pristupa o načinu korištenja garsonijere (tužitelj navodi da je ostaviteljica samoinicijativno i neovlašteno ulazila u stan, a svjedoci da je ostaviteljica govorila da je iz najbolje namjere bez najave ulazila u garsonijeru), kao i činjenice da su tužitelj i ostaviteljica imali jedan kompleksan odnos pun međusobnog zamjeranja u odnosu na očekivajuću ulogu majke, odnosno sina u njihovim životima, a nije utvrđeno postojanje nekih drugih okolnosti kao npr. nemoć ili siromaštvo ostaviteljice, koje bi činjenicu neposjećivanja mogle činiti teškom moralnom povredom (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2271/13 od 26. rujna 2018.), ovaj sud smatra da se tužitelj nije teže ogriješio o moralnu obvezu prema ostaviteljici i da nije dokazana opravdanost razloga isključenja tužitelja navedenih u oporuci ostaviteljice. Okolnost da je ostaviteljica bila lošijeg zdravstvenog stanja, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, ne dokazuje sama po sebi da je tužitelj grubo zanemario brigu o majci u potrebi, imajući u vidu da je u postupku utvrđeno da je ostaviteljica ostvarila vrlo bliske odnose sa tuženicima, koji su, prema vlastitim tvrdnjama, vodili brigu o njoj, a u postupku nije dokazano da je tužitelj, prije nego što se ostaviteljica zbližila sa tuženicima, ostavio majku u nemoći i/ili siromaštvu.
20. Prvostupanjski sud navodi da je prema tvrdnjama tužitelja i svjedokinje B. F., supruge tužitelja, za poremećene obiteljske odnose bila kriva njegova majka koja je bila teškog karaktera i vječito prigovarala, dok je prema iskazima prvo i drugotuženika te svjedoka N. V., M. J., Đ. Z. i S. P. i prema viđenju pok. M. T., odgovoran bio tužitelj s tim da razloge koje tužitelj u postupku navodi, pa i svjedokinja B. F. i C. F., kao razloge zbog kojih je došlo do prestanka komunikacije između tužitelja i njegove majke pok. M. T. oporučiteljice ocjenjuje da nisu takve prirode da bi opravdali ponašanje tužitelja.
21. Odnos roditelja i odrasle djece uvijek bi morao podrazumijevati međusobno uvažavanje i dvostranu komunikaciju koja se obostrano gradi tijekom cijelog života, pri čemu roditelji ne mogu očekivati od odraslog djeteta da u drugi plan stavljaju vlastitu obitelj (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2271/13-2 od 26. rujna 2018.). U okolnostima konkretnog slučaja, kada je do teških poremećaja odnosa između tužiteljeve obitelji i ostaviteljice došlo nakon boravka njegove obitelji u garsonijeri koju im je ostaviteljica dala na korištenje, imajući u vidu trajno disfunkcionalne odnose tužitelja i ostaviteljice još iz bračne zajednice ostaviteljice i oca tužitelja, ponašanje tužitelja, koje on i opravdava pokušajem da izbjegne konstante konflikte sa majkom i zaštiti svoj obiteljski život, prema shvaćanju ovog suda ne predstavlja opravdani razlog isključenja tužitelja kao nužnog nasljednika u smislu citiranih odredbi Zakona o nasljeđivanju.
22. Radi navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu i utvrditi da nije opravdano isključenje tužitelja kao nužnog nasljednika iz nasljedstva iza pok. T. M..
23. Sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, imajući u vidu zahtjev tužitelja (list 121 i 141 spisa), tužitelju je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 100 bodova (Tbr.7.1.), sastav podnesaka od 17. prosinca 2015. (2x) i 3. siječnja 2016. po 100 bodova (Tbr. 8. 1.), zastupanje na ročištima 22. veljače 2016., 20. rujna 2017. i 27. siječnja 2022. po 100 bodova (Tbr. 9.1.), zastupanje na ročištu za objavu 31. listopada 2017. 50 bodova (Tbr.9.3.), sastav žalbe od 10. studenoga 2017. i 23. ožujka 2022. po 125 bodova (Tbr. 10. 1.), ukupno 1000 bodova uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr.50.) iznosi 10.000,00 kn, uz trošak sudske pristojbe na tužbu 850,00 kn i na žalbe 1.700,00 kn i 850,00 kn (list 9, 105 i 150 spisa), tužitelju je priznat ukupan trošak u iznosu od 13.400,00 kn sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate (čl. 151.st. 3. ZPP).
U Zagrebu 22. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
Robert Jambor, v.r.