1              Poslovni broj: Gž-1865/2022-3

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1865/2022-3

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić, kao predsjednice vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. D. iz V., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. & S. j.t.d. iz Z., protiv tuženika R. S. S. J. W. e. iz Republike Austrije, OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. D., S. G., R. B. Z. i J. D. B. iz Č., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj 24 P-258/16-19 od 27. svibnja 2022, u sjednici vijeća održanoj dana 22. studenog 2022.,

 

r i j e š i o  j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj 24 P-258/16-19 od 27. svibnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev sadržaja kako je to pobliže navedeno u izreci te presude.

 

2. Odlukom o trošku obvezana je tužiteljica isplatiti tuženiku iznos od 25.150,00 kuna sa zateznim kamatama od 27. svibnja 2022. do isplate.

 

3. Žali se tužiteljica pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražila je i trošak žalbenog postupka.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba je osnovana.

 

6. Nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari,  podneskom od 24. svibnja 2022. tužiteljica je povukla tužbu navodeći kako ne postoji objektivno opravdani razlog za daljnje vođenje postupka.

 

7. Kako tuženik nije pristao na povlačenje tužbe sud prvog stupnja je procijenio da se radi o specifičnoj procesnoj situaciji u kojoj je u obvezi donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev i koju odluku nije dužan posebno obrazložiti.

 

8. U slučaju kada tužitelj povuče tužbu, a tuženik se upustio u raspravljanje, povlačenje će biti valjano samo ako tuženik na to povlačenje pristane odnosno ako se ispune pretpostavke iz članka 193. stavak 2. ZPP-a za presumpciju postojanja tog pristanka.

 

9. Ako se radi o valjanom povlačenju tužbe sud donosi rješenje kojim se utvrđuje činjenica da je tužba povučena odnosno da se ima smatrati da je povučena. Tim rješenjem deklarira se stvarno stanje koje se dogodilo valjanim povlačenjem tužbe odnosno ispunjenjem pretpostavki za presumirano povlačenje tužbe.

 

10. Međutim, u slučaju kada izjava o povlačenju tužbe postoji, ali tuženik koji se upustio u raspravljanje na to povlačenje nije pristao, povlačenje tužbe nije valjano. Uslijed prisilne naravi odredbe članka 193. stavak 2. ZPP-a, u takvom slučaju, ne može se smatrati da je tužba povučena odnosno da je tužitelj odustao kako od njezinih činjeničnih navoda, tako i tužbenog zahtjeva (petita). Ovo, i usprkos tome što izjava o povlačenju tužbe postoji. Jer, iako izjava tužitelja o povlačenju tužbe postoji, povlačenje tužbe, u smislu članka 193. stavak 2. ZPP-a, nije dopušteno. Sud ne može uvažavati radnje stranke koje po zakonu nisu dopuštene. Stoga u takvoj situaciji, primjenom odredbe članka 193. stavak 2. ZPP-a, treba uzeti da je tužba podnesena, da ona postoji, da parnica teče, pa je sud, u skladu s odredbom članka 2. ZPP-a, dužan o postojećem tužbenom zahtjevu donijeti meritornu odluku, ne uvažavajući pritom nedopuštenu parničnu radnju tužitelja – njegovu izjavu o povlačenju tužbe.

 

11. Takva procesna situacija ne razlikuje se od bilo koje druge situacije u kojoj je tužitelj podnio tužbu, u kojoj je tuženik dao odgovor na tužbu te u kojoj je dužnost suda da o tužbenom zahtjevu donese odluku. To što je tužitelj povukao tužbu nakon upuštanja tuženika u raspravljanje, a tuženik nije dao pristanak na povlačenje, ne stvara nikakvu specifičnu procesnu situaciju odnosno obavezu suda da donose neku sui generis „procesnu“ presudu kojom bi se morao odbiti tužbeni zahtjev, a niti takva situacija sudu daje ovlaštenje da takvu presudu donese bez održavanja rasprave.

 

12. Zakon o parničnom postupku uređuje institut presude člancima 325.-342., te niti jedna odredba u tom dijelu Zakona, a niti jedna njegova druga odredba ne stvara obvezu donošenja specifične vrste presude kojom se odbija tužbeni zahtjev u situaciji kada se tužba povuče nakon upuštanja tuženika u raspravljanje, a tuženik na to povlačenje ne pristane.

 

13. Sud odlučuje presudom o osnovanosti zahtjeva tužitelja (članak 325. stavak 1. ZPP-a) kojim on traži da mu se pruži pravna zaštita određenog sadržaja. Na koji način će sud odlučiti o tužbenom zahtjevu (prihvaćanjem odnosno odbijanjem) ovisi o svakom pojedinom slučaju konkretne parnice odnosno o tome kako je utvrđeno činjenično stanje te kako je na tako utvrđeno činjenično stanje sud primijenio mjerodavno materijalno pravo. Zakon samo iznimno, za određene procesne situacije, propisuje na koji način će sud odlučiti o tužbenom zahtjevu (članak 331. ZPP-a., članak 331.a ZPP-a, članak 331.b ZPP-a te članak 332. ZPP-a, članak 332.a ZPP-a).

 

14. Stoga ne postoji zakonski osnov temeljem kojeg bi, u situaciji kada tužitelj povuče tužbu, a tuženik na to ne pristane, sud morao donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev.

 

15. Motivi zbog kojih tužitelj povlači tužbu kao i očekivanja tuženika u takvoj situaciji da se donese odluka kojom se odbija tužbeni zahtjev, okolnosti su koje nisu procesno-pravno relevantne. Pitanje donošenja meritorne odluke, u takvoj procesnoj situaciji, kao i u svakoj parnici, treba gledati prije svega u kontekstu imperativa donošenja zakonite odluke.

 

16. Zakonitost presude podrazumijeva da je njezinom donošenju prethodio postupak u kojem nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, da je pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Zakonitost te odluke kada stranka u smislu odredbe članka 348. stavak 1. i 2. ZPP-a podnese žalbu, predmet je razmatranja u žalbenom postupku pred drugostupanjskim sudom.

 

17. U žalbenom postupku drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na točno određene bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a) i na primjenu materijalnog prava.

 

18. Shodno odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a prvostupanjska presuda treba sadržavati jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama što podrazumijeva i navođenje materijalnog prava koje je sud primijenio odlučujući o tužbenom zahtjevu.

 

19. U konkretnom slučaju, međutim, u obrazloženju pobijane presude izostali su zaključak i ocjena dokaza, te ne postoje razlozi kojim je dokazima i iz kojih razloga prvostupanjski sud poklonio vjeru. Prvostupanjski sud nije obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitima i na čemu zasniva svoju odluku, te nije naveo materijalno- pravne propise na osnovi kojih je donijeta odluka, a to nije moguće utvrditi ni iz teksta obrazloženja.

 

20. Prvostupanjski sud kao razlog za donošenje meritorne odluke kojom odbija tužbeni zahtjev, navodi isključivo to da je tužitelj povukao tužbu, a tuženik na to nije pristao, a koji razlog je shodno odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a nedostatan i nejasan.

 

21. Zbog navedenog nedostatka pobijanu presudu u smislu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a nije moguće ispitati, a kako to osnovano u žalbi ističe i žaliteljica.

 

22. Stoga je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje (članak 369. stavak 1. ZPP-a).

 

23. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu procesnu povredu, nakon čega će o meritumu spora odlučiti imajući u vidu mjerodavne odredbe, a time i o troškovima ovog postupka.

 

U Splitu, 22. studenog 2022.