Poslovni broj: 10 Kž-196/2022-13

 

             

 

                                                                                        Poslovni broj: 10 Kž-196/2022-13

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Renate Miličević, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kornelije Mandić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. R., zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz članka 236. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, broj: K-7/2021-13. od 17. prosinca 2021., u javnoj sjednici vijeća, održanoj 22. studenog 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalba optuženog D. R. odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda. 

                           

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici, broj: K-7/2021-13. od 17. prosinca 2021., optuženi D. R. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz članka 236. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. činjenično opisano u izreci pobijane presude te je na temelju članka 236. stavka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

2. Na temelju članka 158. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženik D. R. dužan je na ime postavljenog imovinsko pravnog zahtjeva naknaditi oštećenoj žrtvi V. M. iz R., … iznos od 90.614,00 kuna (devedesttisućašesto četrnaest kuna) u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti i ovršnosti presude.

 

3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženik D. R. je dužan na ime paušala platiti iznos od 500,00 kuna (petsto kuna) u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, dok je oslobođen plaćanja preostalih troškova postupka ovog kaznenog postupka, te oni padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

4. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženi D. R. po branitelju D. V. odvjetniku iz B. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da se preinači u smislu žalbenih navoda te da se obavijesti o održavanju sjednice vijeća drugostupanjskog suda.

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavak 1. ZKP/08.)

 

7. Na sjednicu drugostupanjskog vijeća, nisu pristupili optuženi D. R., njegov branitelj D. V., odvjetnik iz B. te državni odvjetnik, koji su uredno pozvani pa je vijeće odlučilo održati sjednicu u njihovoj odsutnosti. 

 

8.  Žalba nije osnovana.

 

9. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali je zakonski ne označava, niti obrazlaže, već navodi da mu je tijekom kaznenog postupka „povrijeđeno pravo na pravično suđenje…“, sadržano u Ustavu Republike Hrvatske, zakonu  i  u članku 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda…“, na koji način upire u bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., a ni ovu povredu ne obrazlaže u čemu se ona sastoji.

 

10. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava jedan je od aspekta prava na pošteno suđenje i pravo na procesnu ravnopravnost (jednakost oružja) iz kojeg prava se izvode pojedina prava u odnosu na izbor i izvođenje dokaza ali optuženik u žalbi ne navodi neki dokaz koji nije izveden, niti predlaže njihovo izvođenje u podnesenoj žalbi. Kako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve izvedene dokazne, što je sve detaljno i logično obrazložio, koji dokazi su bili važni za utvrđivanje odlučnih činjenica, takvim postupkom, a imajući u vidu brojne izvedene dokaze, nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

11. Žalbeni navod da je prvostupanjski sud propustio s jednakom pažnjom utvrđivati činjenice, koje idu u korist optuženika, kao i one koje ga terete, zapravo predstavljaju pobijanje pravilnosti utvrđenih činjenica, što će biti razmotreno u sklopu te žalbene osnove, tako da ništa ne ukazuje na navedenu povredu kaznenog postupka ili na neku drugu koja bi proizlazila iz žalbenih razloga.  

 

 

12. Nije u pravu optuženik kad se žali zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08., pri čemu ne obrazlaže koju je to povredu imao u vidu, dok iz sadržaja proizlazi kako smatra da u njegovom postupanju nema svih obilježja kaznenog djela prijevare i da je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza izveo pogrešan zaključak o kaznenoj odgovornosti. Na taj način pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, a ne opravdava povredu kaznenog zakona. Ovo iz razloga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne prema onom koje bi sa stajališta optuženika bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim i osuđen, žalba zbog povrede kaznenog zakona nije osnovana.

 

13. Bez osnove je žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju nalazi u pogrešnom utvrđenju i zaključivanju da je ostvario obilježja kaznenog djela prijevare. Navodi da je s oštećenicom „ zaključio“ pozajmicu na iznos od 10.000,00 kuna ali je veći dio novca vratio, dok novac kojeg je „…podizala putem kredita nije mu dokumentirano predan u posjed“. Ukazuje da oštećena „poriče“, da je bila prevarena, što prvostupanjski sud uopće ne obrazlaže, niti iz njenog iskaza proizlazi da ju je doveo u zabludu lažnim prikazivanjem činjenica da će primljeni novac vratiti. Pogrešno je utvrđeno da mu je dan novac u ukupnom iznosu od 90.614,00 kuna. Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nalazi u potrebi ispitivanja u svojstvu svjedoka D. B. i N. I. na okolnost kome je sve oštećena davala novac.

 

14. Nasuprot žalbenim navodima, na raspravi su izvedeni svi potrebni i dostatni dokazi za zaključak o postojanju kaznene odgovornosti optuženika. Glede utvrđivanja odlučnih činjenica i ocjene  izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je dao uvjerljive i argumentirane razloge, koje u svemu prihvaća i ovaj sud i na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ništa nije ukazivalo na potrebu provoditi dokaze na koje se upire žalbom.

 

15. Naime, prvostupanjski sud opravdano utvrđuje odlučne (i druge važne) činjenice na temelju iskaza oštećene V. M., kojeg s pravom prihvaća i ocjenjuje vjerodostojnim i istinitim, povezujući ga s nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra M. V. G., ugovorom o zajmu te ostalim pročitanim ispravama, čiji sadržaji vjerodostojnosti nisu dovedeni u sumnju. Oštećena je u svom iskazu jasno i određeno opisala inkriminirane događaje, a u pogledU žalbenih prigovora, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude valjano izložio rezultat i ocjenu svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, koje je savjesno i pravilno ocijenio, nakon čega je izveo ispravan zaključak o krivnji optuženika. Sami zaključci i utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu na odlučne činjenice ali i one koje se pobijaju žalbom, opravdano su utemeljeni na iskazu svjedokinje oštećene V. M. i ostalih izvedenih i pročitanih dokaza, jer je o svim okolnostima inkriminiranih događaja i postupanju optuženika, opisala upravo onako kako su se i stvarno zbili.

 

16. Na temelju tako izvedenih i pravilno ocijenjenih dokaza, prvostupanjski sud je pouzdano utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11., da je kritične zgode postupio s prijevarnom namjerom, jer je oštećenu doveo u zabludu lažnim prikazivanjem činjenica, navodeći da na štetu svoje imovine nešto učini i da se nepripadno okoristi, govoreći da će joj pozajmljeni novac vratiti, otplaćivati oba kredita u mjesečnim ratama i plaćati račune za  sklopljene ugovore za dva mobitela, ali nakon dospijeća nije vratio novac, niti je podmirio račune prema A., iako je znao da sve to neće učiniti, na koji način je na njenu štetu, pribavio protupravnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 90.614,00 kuna. Na utvrđeni način, optuženik je očito postupio s prijevarnom namjerom kakva se u zakonu traži za postojanje predmetnog kaznenog djela, zbog čega je osnovano proglašen krivim za predmetno kazneno djelo.

 

17. Neosnovan je žalbeni prigovor da nije pravilno utvrđena ukupna vrijednost pribavljene imovinskopravne koristi jer utvrđeno činjenično stanje daje pouzdanu osnovu za presuđenje imovinskopravnog zahtjeva u odnosu na oštećenicu za što je prvostupanjski sud dao i prihvatljivo obrazloženje, na koje upućuje žalitelja.

 

18. Iz tih razloga žalbeni navodi, a ni sadržaj izvedenih dokaza ne dovodi u sumnju pravilnost ni stupanj pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica pa je prvostupanjski sud nakon valjane i pomne analize svih izvedenih dokaza, opravdano utvrdio i zaključio da je optuženik ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. KZ/11.

 

19. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik ističe da mu je prestrogo izrečena kazna zatvora s obzirom da je prvostupanjski sud podcijenio olakotne okolnosti (loše zdravstveno stanje, da je otac troje djece i da mu je supruga nezaposlena) i da bi se izricanjem uvjetne osude postigla svrha kažnjavanja.

 

20. Nasuprot tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno postupio pri odmjeravanju vrste i mjere kazne optuženiku, ocijenivši sve okolnosti konkretnog slučaja, koje okolnosti je u dostatnoj mjeri cijenio i vrednovao prilikom izricanja kazne zatvora.

 

21. Prvostupanjski sud je na strani optuženika opravdano kao otegotno cijenio dosadašnju osuđivanost u četiri navrata za razna kaznena djela od čega u jednom navratu i za kazneno djelo prevare, izraženu kriminalnu volju i upornost prilikom počinjenja predmetnog djela, dok mu kao olakotno ništa nije našao utvrđenim, ovo iz razloga što u spisu nema (medicinske dokumentacije ili) podataka o njegovom lošem zdravstvenom stanju, a okolnost da je otac troje punoljetne djece, ukazuje da se oni mogu brinuti za sebe te prema potrebi i za njegovu nezaposlenu suprugu.

 

22. Kada se uz ovako utvrđene, vrednovane i ocjenjene okolnosti, uzmu u obzir pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je optuženik živio prije počinjenja djela, onda sve to u svojoj ukupnosti opravdava da mu se izreke kazna zatvora u trajanju od jedne godine, koja je i izrečena od strane prvostupanjskog suda.

 

23. Ovako izrečena kazna zatvora i po ocjeni ovoga suda primjerena je stupnju krivnje optuženika i pogibeljnosti djela za koje je proglašen krivim, a s kojom kaznom će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

24. Kako nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u skladu članka 476. stavka 1. i 2. ZK/08., valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08., odbiti žalbu optuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

 

U Zagrebu, 22. studenog 2022.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

                                                                                                  Dušanka Zastavniković Duplančić, v.r.