Pristupanje sadržaju
1 Gž-906/2021-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku Gž-906/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ordane Labura i Dalibora Dukića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. d.o.o., Z., S. cesta 118/b, OIB: …, zastupano po punomoćnici B. M., odvjetnici iz Z., protiv I. tuženika: D. M. iz K., U. S.. F. 17, OIB: … i II. tužene: M. M. iz K., U. S.. F. 17, OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., radi pobijanja pravnih radnji dužnika, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 2. studenoga 2020. godine broj P-190/19-14, u sjednici održanoj dana 22. studenoga 2022. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 2. studenoga 2020. godine broj P-190/19-14.
II Odbija se zahtjev tuženika za dosudu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je da Ugovor o darovanju nekretnine od 7.1.2019.g., koji je prvotuženik M. D. iz K., ulica S. F. 17, OIB: …, kao dužnik sklopio s drugotuženom M. M. iz K., ulica S. F. 17, OIB: …, gubi učinak prema tužitelju A. K. d.o.o., Z., S. cesta 118/b, OIB: …, u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljeve tražbine prema prvotuženiku M. D. iz K., ulica S. F. 17, OIB: … u iznosu od 56.060,84 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 34.156,91 kn od 6.7.2007.g. i na iznos od 21.903,93 kn od dana 9.7.2007. godine, sve do isplate (točka I izreke), da su tuženici dužni dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema prvotuženiku M. D. namiri prodajom nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Požegi, zemljišnoknjižni odjel Požega, u zemljišnoknjižni uložak 7764, katastarska općina P., opisane kao oranica i pašnjak, kat. čestica 3388/1, površine 5257 m2, koja je predmet Ugovora o darovanju nekretnine od 7.1.2019.g. (točka II izreke) te je tuženicima naloženo da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 8.676,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude dana 2. studenoga 2020., a sve u roku od 15 dana (točka III izreke).
2. Protiv te presude žalbu su izjavili tuženici, po punomoćniku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupaka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ista preinači u skladu sa žalbenim navodima.
3. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj je, po punomoćniku, osporio osnovanost žalbenih navoda i predložio da se žalba tuženika odbije.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno tvrdnji žalitelja da je pobijanom presudom ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), ovaj sud nalazi da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji ne proturječe međusobno, niti postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Stoga presuda nije donesena uz naprijed istaknutu bitnu povredu, a niti uz koju od ostalih takvih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa žalba, izjavljena zbog istaknutog žalbenog razloga, nije prihvaćena.
6. Nadalje, nisu u pravu tuženici ni kada se žale zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Predmet spora ove parnice je pobijanje pravne radnje dužnika – ugovora o darovanju kojeg je I-tuženik sklopio sa kćerkom II-tuženicom dana 7. siječnja 2019. godine, kojim je na II-tuženicu prenio pravo vlasništva nekretnine oznake kat. čestica 3388/1, oranica i pašnjak, upisane u zk.ul.br. 7764, k. o. P., u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje dospjele tražbine tužitelja prema I-tuženiku.
8. Prvostupanjskom presudom je utvrđeno:
- da je presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. P775/15 od 28.04.2017., ispravljenom rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. P775/15 od 30.07.2017. godine, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Gž-1153/17 od 07.09.2018.godine – I-tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 56.060,84 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 34.156,91 kn od 06.07.2007. do isplate, a na iznos od 21.903,93 kn od 09.07.2007. do isplate, da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu 2.709,14 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02.10.2007. te trošak parničnog postupka u iznosu od 32.812,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.04.2017. do isplate;
- da je navedena presuda postala ovršna dana 18.10.2018.godine;
- da I-tuženik nije u roku za dobrovoljno ispunjenje tužitelju podmirio navedene dospjele tražbine;
- da se na prijedlog tužitelja na novčanim sredstvima-mirovini I-tuženika od 08.11.2018. godine provodi izvansudski postupak izravne naplate putem F. agencije koja je izdala specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje iz koje proizlazi kako je zaključno s danom 22.11.2019. ukupno od prvotuženika naplaćen iznos od 48.916,58 kn, dok je ostalo nenaplaćeno ukupno 128.610,36 kn;
- da je temeljem navedenog zahtjeva račun prvotuženika blokiran i nelikvidan te se stoga tražbina tužitelja namiruje povremeno i sporadično;
- da je ugovorom o darovanju sklopljenim danom 7. siječnja 2019. godine I-tuženik darovao II-tuženici nekretninu oznake kat. čestica 3388/1, oranica i pašnjak, upisane u zk.ul.br. 7764, k. o. P.;
- da je ova nekretnina uknjižena kao vlasništvo II-tuženice temeljem navedenog ugovora o darovanju,
- da I-tuženik nema u vlasništvu drugih nekretnina, niti druge imovine iz koje bi se tužitelj mogao naplatiti.
9. Na temelju naprijed navedenih činjenica prvostupanjski sud je, pozivom na odredbe članka 66. do članka 71. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) zaključio da je utužena pravna radnja I-tuženika (sklapanje Ugovora o darovanju sa II-tuženicom) poduzeta na štetu tužitelja kao vjerovnika, budući da nakon njezina izvršenja I-tuženik (dužnik) više nema imovine iz koje bi se tužitelj mogao naplatiti. Zbog toga je pobijanom presudom tužbeni zahtjev usvojio.
10. Tuženici u žalbi ponavljaju prigovore isticane tijekom glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom: da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da I-tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja zato što isti ima mirovinu iz koje se predmetna tražbina tužitelja redovito naplaćuje putem F. agencije, te da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je predmetno darovanje učinjeno kao prigodan dar kćerki za vjenčanje, u kojem slučaju po zakonu dolazi do isključenja pobijanja. Stoga smatraju da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za pobijanje predmetne pravne radnje I-tuženika.
11. Međutim, istaknutim žalbenim prigovorima tuženici ničim ne dovode u sumnju pravilnost naprijed navedenih, činjeničnih i pravnih zaključaka prvostupanjskog suda.
11.1. Naime, kraj činjenica da I-tuženik nema novčanih sredstava po računima banaka i da nema u vlasništvu drugih nekretnina, kao i da mirovina istoga nije dostatna za namirenje predmetne, dospjele tražbine tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je otuđenjem naprijed navedene nekretnine – sklapanjem ugovora o darovanju sa II-tuženicom i provedbom istoga u zemljišnoj knjizi, I-tuženik ostao bez imovine iz koje bi se tužitelj mogao naplatiti, slijedom čega je tu pravnu radnju I-tuženik izvršio na štetu tužitelja (članak 66. stavak 2. ZOO). A kako je u pitanju besplatno raspolaganje, po odredbi članka 67. stavka 3. ZOO smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje te radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.
11.2. Nadalje, suprotno nalaženju I-tuženika, kraj naprijed opisanog stanja njegove imovine, ne može se, po prosudbi ovoga suda, opravdano uzeti da darovanje predmetne nekretnine predstavlja uobičajeni prigodni dar, razmjeran materijalnim mogućnostima I-tuženika. Zbog toga u ovom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 68. ZOO (isključenje pobijanja).
11.3. Zbog toga je pobijanom presudom, na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo pravilno primijenjeno.
12. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovu, tako i po visini opravdanih troškova dosuđenih tužitelju.
13. Slijedom svega naprijed navedenog neosnovana žalba tuženika nije prihvaćena te je presuđeno kao u izreci (članak 168. stavak 1. ZPP).
14. A kako tuženici sa žalbom nisu uspjeli, odbijen je i zahtjev istih za priznanje troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavka 1. ZPP).
U Šibeniku, 22. studenoga 2022. godine
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maja Skorić v.r.