Poslovni broj 28. Gž R-122/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 28. Gž R-122/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Burcar predsjednice vijeća, Ines Smoljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ksenije Jakovčević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. A. iz G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. Lj., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lj.-V. & partneri u S., protiv tužene Republike Hrvatske, ministarstvo, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu od 2. prosinca 2021. posl. br. Pr-435/2018 u sjednici vijeća održanoj 22. studenoga 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 2. prosinca 2021. posl. br. Pr-435/2018 u dijelu toč. I. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu 4.500,00 kn i u dijelu toč. II. izreke kojom nije udovoljeno njegovom zahtjevu za naknadu parničnog troška.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 2. prosinca 2021. posl. br. Pr-435/2018 u dijelu toč. I. izreke kojom joj je naložena isplata 11.000,00 kn sa zateznim kamatama, te u dijelu toč. II. izreke za naknadu parničnog troška od 4.500,00 kn.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je u toč. I. izreke tuženoj naloženo isplatiti tužitelju 11.000,00 kn sa zateznom kamatom od 21. svibnja 2018. do isplate, a odbijen zahtjev tužitelja od 4.500,00 kn. Toč. II. izreke je naloženo tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak od 5.681,21 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, a odbijen daljnji zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška od 6.718,75 kn.

 

2. Protiv navedene presude se žalbe obje stranke u dijelu u kojem nisu uspjele i to tužitelj (za dio toč. I. izreke kojim je odbijen za 4.500,00 kn i za dio toč. III. izreke kojom je odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška od 6.718,75 kn) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a tužena u dijelu toč. I. izreke kojom joj je naložena isplata 11.000,00 kn i dijelu toč. II. izreke kojom je obvezana na naknadu parničnog troška od 5.681,21 kn, ne navodeći određene žalbene navode. Stranka su predložile uvažavanje žalbe i preinačenje presude uz naknadu troška žalbe.

 

3. Žalbe nisu osnovane.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena naknadi štetu koju je pretrpio tijekom obavljanja redovitog radnog zadatka 17. prosinca 2015. napadom treće osobe koja da je tjelesno povrijedila.

 

5. Prema konačnom zahtjevu (od 19. svibnja 2021., list 49-51) traži za imovinsku štetu (trošak odlaska na preglede i terapiju) 500,00 kn, a za neimovinsku štetu 15.000,00 kn, ili ukupno 15.500,00 kn sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe.

 

6. U ovoj fazi postupanja je s obzirom na ponovljene žalbene prigovore, sporno je li ispunjena pretpostavka za podnošenje tužbe propisana odredbom čl. 186.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), čemu tužena prigovara smatrajući da je tužbu kao preuranjenu trebalo odbaciti, dok tužitelj prigovara visini suđene naknade neimovinske štete. Obje stranke prigovaraju i odluci o naknadi parničnog troška.

 

7.1. Osnovano je sud odbio kao neosnovan prigovor tužene da je trebalo odbaciti tužbu kao preuranjenu zato što zahtjev za mirno rješenje spora, podnesen 12. veljače 2018. (list 4-5) nije sadržavao „sve dokaze kojim se utvrđuju činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev“, zbog čega ga je pozvao da provede i dostavi medicinsko vještačenje. Budući da nije prihvatio navedenu dopunu tužena neosnovano smatra da zahtjev nije niti podnesen.

 

7.2. Prema odredbi čl. 186.a st. 1. ZPP: osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba. Prema st. 5. iste odredbe ako zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.

 

7.3. Protivno prigovoru tužene okolnost što se tužitelj oglušio na zahtjev da sam izvede navedeni dokaz nema značaj koji mu pogrešno pridaje. Ovo jer tužitelj nije obvezan prije podnošenja tužbe izvesti i dostaviti medicinsko vještačenje, nego samo predložiti izvođenje tog dokaza, kako stoji u toč. 2. tužbe. Drugačije tumačenje propisa bi otežalo oštećeniku pristup sudu jer bi kao slabija strana u postupku bio izložena dodatnom trošku. Konačno, tužena je imala mogućnost prema st. 10. iste odredbe da sa tužiteljem kao podnositeljem zahtjeva, da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe ovog Zakona za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora.

 

8. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu na radu kada ga je tijekom intervencije treća osoba udarila „tepsijom“ u glavu i desno koljeno, te je usuglašenim nalazima medicinskih vještaka utvrdio da je pretrpio fizičke bolove (jake pola dana, srednje 7 dana i slabe još 30 dana), te strah (primarni u trajanju od 10-ak sekundi, potom sekundarni strah jaki 12 sati, srednji 10 dana, te blagi još 6-8 tjedana).

 

9. Neosnovano tužitelj prigovara visini suđene neimovinske štete od 10.500,00 kn, koju je sud ocijenio pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), jer jačina i trajanje fizičkih bolova i straha, neugodnosti kojima je tužitelj bio izložen za vrijeme pretraga i fizikalne terapije, kao niti novi orijentacijski kriteriji ne opravdavaju naknadu neimovinske štete u većem iznosu.

 

10. Sud je prihvatio i zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete s naslova troškova liječenja od 500,00 kn (čl. 1095. ZOO), što sa pravičnom naknadom od 10.500,00 kn iznosi 11.000,00 kn, kako je odlučeno izrekom.

 

11. Kako je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, je odlučeno kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP).

 

12. Neosnovano tužena prigovora da nije dala povod za tužbu i da je o naknadi troškova postupka trebalo odlučiti primjenom odredbe čl. 157. ZPP. Ovo stoga što navedena odredba glasi: Ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove. Budući da tužena nije priznala tužbeni zahtjev nema mjesta primjeni citirane odredbe.

 

13. Odluka o troškovima postupka kojom je tuženoj naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u visini određenoj izrekom je donesena sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, čemu stranke određeno ne prigovaraju.

 

 

U Zagrebu 22. studenoga 2022.

 

 

Predsjednica vijeća:

      Dubravka Burcar, v.r.