Poslovni broj: 9 Kžm-9/2022-6

             

                                                                                                         Poslovni broj: 9 Kžm-9/2022-6

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Mirjane Rigljan, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kornelije Mandić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom P. B., zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, broj: Km-3/2021-15. od 8. ožujka 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2022.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

              Odbija se žalba maloljetnog P. B. kao neosnovana.

               

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Splitu, broj: Km-3/2021-15. od 8. ožujka 2022., prema maloljetnom P. B. na temelju članka 11. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. - dalje u tekstu: ZSM/11.) izrečena je odgojna mjera pojačane brige i nadzora, a na temelju članka 10. stavka 2. točka 5. i 11. ZSM/11. izrečena je odgojna mjera posebne obveze da se maloljetnik osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima i da se maloljetnik uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade.

 

2. Na temelju članka 89. stavka 1. ZSM/11. troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

3. Žalbu protiv rješenja pravodobno je podnio maloljetni P. B. po branitelju Ž. O., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te da se obavijeste o održavanju sjednice vijeća drugostupanjskog suda.

 

4. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba maloljetnog P. B. odbije kao neosnovana.

 

5. Sukladno članku 474. stavka 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu.

 

6. Na temelju članka 475. stavka 2. ZKP/08., na njegov zahtjev izvješteni je maloljetnik i njegov branitelj te državni odvjetnik, a sjednici je pristupio branitelj maloljetnika, Ž. O., odvjetnik iz S., dok nisu pristupili uredno obaviješteni Županijski državni odvjetnik i maloljetni P. B. pa je vijeće odlučilo održati sjednicu u njihovoj odsutnosti.

 

7. Žalba nije osnovana.

 

8. Žalitelj se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koju zakonski ne označava, a niti obrazlaže u čemu bi se ona konkretno sastojala, dok u žabi navodi „da postoji znatna proturječnost između navoda rješenja i činjenica i dokaza izvedenih tijekom postupka, da je rješenje proturječno samo sebi i navodima iz obrazloženja…“, na koji način samo parafrazira dio zakonskog teksta iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. 

 

9. Suprotno ovakvim ne konkretiziranim žalbenim navodima, pobijano rješenje je razumljivo i nema proturječnosti između izreke pobijanog rješenja i njenih razloga. U njemu je jasno i bez bilo kakve proturječnosti iznesene odlučne činjenice na temelju kojih je prvostupanjski sud došao do zaključka da je maloljetnik počinio kazneno djelo na način kako mu je stavljeno na teret, zbog čega iz tih razloga nije ostvarena rečena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ili neka druga koja bi proizlazila iz žalbenih razloga.

 

10. Žali se i zbog povrede kaznenog zakona, ali ni tu povredu zakonski ne označava, dok iz žalbenih razloga proizlazi da ju ističe kao posrednu povredu, ukazujući na to da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da maloljetnik nije postupio u nužnoj obrani, nakon čega je na takvo pogrešno utvrđeno činjenično stanje nepravilno primijenio odredbe kaznenog zakona.

 

11. Međutim, nasuprot tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na  potpuno i ispravno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon kada je kazneno djelo pravno označio po članku 118. stavka 1. KZ/11., jer su utvrđene sve odlučne činjenice koje čine obilježje ovog kaznenog djela, a kada se rješenje pobija zbog povrede kaznenog zakona na takav posredan način, onda se u biti radi o žalbenoj osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koja žalbena osnova će odmah nastavno biti obrazložena.   

 

12. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, maloljetnik ne iznosi ništa novog što nije bilo predmet ocjene i analize prvostupanjskog suda, već maloljetnik ponavlja svoju obranu i polemizira s razlozima pobijanog rješenja tumačeći pri tome izvedene dokaze na svoj subjektivan način, da je pogrešno ocijenio iskaz oštećenika M. J. te iskaz svjedoka L. B., koji je iskazao da je oštećenik napao maloljetnika, ukazujući da prvostupanjski sud nije naveo na koji način je ostvario bitna obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede, zbog čega su u konačnici pogrešni zaključci o njegovoj krivnji i odlučnim činjenicama. Smatra da iz medicinske dokumentacije proizlazi upravo suprotno od onoga što je zaključio prvostupanjski sud, naglašavajući da se je maloljetnik nalazio u nužnoj obrani i sam sukob je inicirao oštećenik.

 

13. Suprotno  tim žalbenim tvrdnjama ovaj sud u svemu prihvaća ocjenu i razloge koje je prvostupanjski sud iznio u obrazloženju pobijanog rješenja glede ocjene iskaza svjedoka oštećenika M. J., svjedoka A. T., D. L. i L. B., nalaza i mišljenja vještaka sudskomedicinske struke dr. A. A., pročitane medicinske dokumentacije i svih ostalih pročitanih isprava.

 

14. Žalbeni navodi, a ni sadržaj pročitanih isprava ne dovode u bilo kakvu sumnju pravilnost i pouzdanost utvrđenja odlučnih činjenica. Prvostupanjski sud je detaljno analizirao i ispitao obranu maloljetnika, dovodeći je u vezu sa svim izvedenim dokazima, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nakon čega je na temelju njihove pravilne ocjene izveo zaključak da je kritične zgode upravo on inicirao sukob s oštećenikom, kojeg je u više navrata zatvorenom šakom udario u predjelu glave i tijela te ujedno ga udarao nogom po desnoj nozi, kojom prilikom je između ostalog zadobio oguljotine kože desne ruke i lijeve noge što pojedinačno i u svom zbiru predstavlja tjelesnu ozljedu nastale s najmanje četiri međusobno neovisna udarca tupo tvrdim predmetom ili šakom silom slabijeg intenziteta te prijelom baze pete kosti donožja desnog stopala, koja predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, koje je nastala udarcem tupo tvrdim predmetom ili nogom silom jakog intenziteta ili padom na tlo, a zašto je dao valjane i razumljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. 

 

15. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, maloljetnik ističe da je djelo počinio u nužnoj obrani i da bi iz tog razloga trebao biti oslobođen optužbe. Ovi žalbeni navodi ne dovode u pitanje činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, jer je utvrđeno da je on inicirao sukob, da bi se međusobno naguravali, kada je samo oštećenik zadobio opisane ozljede, a ne i maloljetnik, nakon čega ga je udario stisnutom pesnicom u glavu i tijelo, ujedno udarajući ga nogom po desnoj nozi, na koji način je htio počinjenje predmetnog kaznenog djela ali i njegovu posljedicu. Kod takvog stanja stvari, maloljetnik kao napadač ne može se pozivati na nužnu obranu.

 

16. Upravo iz tih razloga, ovaj drugostupanjski sud je u svemu prihvatio uvjerljive i prihvatljive razloge na kojima je utemeljeno pobijano rješenje, nalazeći da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, zbog čega se žalba maloljetnika iz ove žalbene osnove ukazuje neosnovanom.

 

17. Kako je žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, podnesena u korist maloljetnika, ona u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o izboru odgojne mjere i posebne obveze, nakon čega je sud po službenoj dužnosti u povodu te žalbe, ispitao pobijano rješenje i u tom dijelu pa je našao da je žalbena neosnovana.

 

18. Razmotrivši odluku o sankciji sukladno odredbi članka 478. ZKP/08,  ovaj sud nalazi da je odgojna mjera posebne obveze da se maloljetnik osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima te da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalište za mlade primjerene osobnosti maloljetnika te težini i pogibeljnosti kaznenog djela, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi izbor odgojne mjere, osobito uzimajući u obzir izvješće nadležnog centra za socijalnu skrb, da je s obzirom na ličnost maloljetnika te potrebu modifikacije njegovih stavova i ponašanja nužno djelovati odgojnoj mjeri pojačane brige i nadzora, koja je izrečena od strane prvostupanjskog suda, zbog čega i po ocjeni ovoga suda izrečenim odgojnim mjerama ostvarit će se svrha maloljetničke sankcije iz članka 6. ZSM/11.

 

19. Kako navodi žalbe nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane odluke po službenoj dužnosti nisu utvrđene povrede zakona, u smislu članka 494. stavka 3. točka 2. ZKP/08. u vezi članka 3. ZSM/11., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.             

 

 

                                   U Zagrebu, 22. studenog 2022.

 

 

 

                                                                                                              Predsjednica vijeća:

 

                                                                                                         Gordana  Mihela Grahovac, v.r.

 

 

 

              Za točnost otpravka - ovlašteni službenik

 

       Dubravka Puhovski