Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: 4 Ovr-240/2021

 

   

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: 4 Ovr-240/2021

 

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogračić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja C. O. d.d., Z., OIB: …..zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. & p. d.o.o. u Z., protiv ovršenika G. Š. iz Z., OIB:……, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 31 Ovrpl-371/12-20 od 11. siječnja 2021., 22. studenog 2022.

riješio je

              I.Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 31 Ovrpl-371/12-20 od 11. siječnja 2021.

              II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je ovrha u ovoj pravnoj stvari dovršena za iznos od 209,09 kuna po osnovi glavnice i iznos od 31,48 kuna po osnovi kamata (točka I. izreke) te je obustavljena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-371/12 od 4. travnja 2012. u preostalom iznosu (točka II. izreke).

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11. i 148/11.; dalje u tekstu: ZPP). Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 68. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08., 139/10. i 154/11.; dalje u tekstu: OZ) u odnosu na točku II. izreke pobijanog rješenja budući da ovrhovoditelj nije povukao ovršni prijedlog u smislu odredbe članka 5. stavka 3. OZ-a već je podneskom od 22. rujna 2020. predložio promjenu predmeta i sredstva ovrhe u propisanom roku, a o kojem je prvostupanjski sud propustio donijeti odluku. Ovrhovoditelj poriče da bi u njegovu korist bio naplaćen ukupni iznos od 240,57 kuna jer je u evidencijama ovrhovoditelja vidljiva uplata u

 

iznosu od 44,57 kuna i to od 11. lipnja 2012. Nadalje, u odnosu na točku I. izreke pobijanog rješenja, navodi da ovrha u ovoj pravnoj stvari nije dovršena budući da se ista ne može smatrati nemogućom zbog toga što je Financijska Agencija (dalje u tekstu: FINA) prestala s postupanjem. Konačno ističe da je prvostupanjski sud ostvario bitne povrede odredaba postupka propisane člankom 354. stavkom 2. točkama 2. i 11. ZPP-a. Predlaže ukidanje pobijanog rješenja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a na bitne povrede odredba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14., koja se u ovršnim postupcima primjenjuje na temelju članka 19. stavka 1. OZ-a, ovaj sud utvrđuje kako donošenjem pobijanog rješenja nije ostvarena niti jedna od tih bitnih procesnih povreda, pa ni povrede propisane člankom 354. stavkom 2. točkama 2. i 11. ZPP-a na koje se ovrhovoditelj posebno poziva. Naime, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud donošenjem odluke iz točke I. izreke pobijanog rješenja nije ostvario bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2. ZPP-a budući da nije odlučio o prestanku izvršavanja iz članka 12. Zakona o provedbi ovrha na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18.; dalje u tekstu: ZPONS), što je u nadležnosti FINE kako to tvrdi ovrhovoditelj, već je odlučio o dovršetku ovrhe u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe članka 68. stavka 1. OZ-a. Nadalje sud nije ostvario ni bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a budući da je izreka rješenja razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa pobijano rješenje, suprotno žalbenim navodima, nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5. Prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja utvrđuje da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-371/12 od 4. travnja 2012. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika. Nadalje, utvrđuje da je podneskom od 13. srpnja 2020. FINA obavijestila sud da je osnova za plaćanje djelomično naplaćena za iznos od 209,09 kuna po osnovi glavnice i 31,48 kuna po osnovi kamata te da je u preostalom iznosu osnova za plaćanje isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje na temelju članka 12. ZPONS-a. Također, utvrđuje da je navedeni podnesak FINE dostavljen ovrhovoditelju koji je dostavio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, a koji je izdvojen te je formiran novi predmet radi odlučivanja o navedenom prijedlogu.

6. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 68. stavka 1. OZ-a, a s obzirom da je FINA obavijestila sud da je ranije citirano rješenje o ovrsi provedeno za iznos od 209,09 kuna po osnovi glavnice i 31,48 kuna po osnovi kamata, utvrđuje da je ovrha dovršena za navedene iznose. Nadalje, prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 67. stavka 2. OZ-a u preostalom iznosu obustavlja ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika određenu citiranim rješenjem o ovrsi, budući da je FINA isknjižila osnovu za plaćanje na temelju odredbe članka 12. stavka 1. ZPONS-a zbog čega je predmetnu ovrhu nemoguće provesti.

 

7. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, budući da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 68. stavka 1. OZ-a i utvrdio ovrhu djelomično dovršenom.

8. Naime, odredbom članka 68. stavka 1. OZ-a propisano je da se postupak ovrhe smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe, pa uzevši u obzir da je FINA obavijestila sud da je rješenje o ovrsi provedeno za iznos od 209,09 kuna po osnovi glavnice i iznos od 31,48 kuna po osnovi kamata, kao i da je FINA prestala s izvršenjem predmetne osnove za plaćanje, odnosno predmetnog rješenja o ovrsi na temelju članka 12. stavka 1. ZPNOS-a prema kojem FINA prestaje s izvršenjem osnove za plaćanje ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku tri godine od primitka u FINU, a nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika, prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je ovrha dovršena za iznos od 209,09 kuna po osnovi glavnice i iznos od 31,48 kuna po osnovi kamata pozivom na odredbu članka 68. stavka 1.OZ-a.

9. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 67. stavka 2. OZ-a i obustavio ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika određenu rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda, poslovni broj Ovrpl-371/12 od 4. travnja 2012.

10. Odredbom članka 67. stavka 2. OZ-a propisano je da će se ovrha obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti.

11. Neosnovano žalbenim navodima ovrhovoditelj osporava zakonitost točke II. izreke pobijanog rješenja pozivajući se na odredbu članka 5. stavka 3. OZ-a, ističući da je u zakonskom roku podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, a nije povukao ovršni prijedlog u povodu kojeg je predmetna ovrha određena u smislu članka 5. stavka 3. OZ.

12. Odredba članka 5. stavka 3. OZ-a propisuje da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, a u kom slučaju će sud donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju tog rješenja. Nadalje ista odredba propisuje da će se ovrha određena prijašnjim rješenjem obustavit ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom određeni razlozi.

13. Cijeneći citiranu zakonsku odredbu pogrešno ovrhovoditelj smatra da se u slučaju kad se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, a ovrhovoditelj je radi namirenja iste tražbine predložio novo sredstvo ili predmet ovrhe, kao u konkretnom slučaju, ovrha određena prijašnjim rješenjem može obustaviti samo ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog, budući da je odredbom članka 5. stavka 3. OZ-a propisano da je ovrha određena prijašnjim rješenjem može obustaviti i ako su za to ispunjeni drugi zakonom određeni razlozi. Također, suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, prema ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud obustavio predmetnu ovrhu jer je istu nemoguće

 

provesti, budući da nedostatak novčanih sredstava na računu ovršenika predstavlja nemogućnost provedbe ovrhe u situaciji kada je radnja provedbe ovrhe pred FINOM vremenski ograničena na period od tri godine od zaprimanja osnove za naplatu, koji rok je u konkretnom slučaju protekao. Stoga, cijeneći ranije citiranu odredbu članka 67. stavka 2. OZ-a te činjenicu da je provedba predmetne ovrhe postala nemoguća pravilno je prvostupanjski sud obustavio ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika.

14. U odnosu na žalbene navode kojima ovrhovoditelj ističe da sud nije donio odluku o njegovu prijedlogu za promjenom predmeta i sredstva ovrhe, valja odgovoriti da je iz sadržaja spisa razvidno da je taj prijedlog izdvojen te je formiran novi predmet radi donošenja odluke o navedenom prijedlogu, kako to prvostupanjski sud navodi u obrazloženju pobijanog rješenja.

15. Žalbeni navod ovrhovoditelja kojim ističe da nije točno da je u korist ovrhovoditelja naplaćen ukupni iznos od 240,57 kuna jer je u evidencijama ovrhovoditelja vidljiva uplata u iznosu od 44,57 kuna i to od 11. lipnja 2012. nije osnovan budući da je iz podneska FINE od 13. srpnja 2020. kojim je dostavljena specifikacija naplate razvidno da je u korist ovrhovoditelja na temelju osnove za plaćanje Ovrpl-371/12 naplaćeno 209,09 kuna po osnovi glavnog duga, odnosno glavnice i 31,48 kuna po osnovi kamata.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 380. točke 2. ZPP-a, odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

17. Budući da ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci 22. studenog 2022.

 

 

Sutkinja

Lidija Oštarić Pogarčić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu