Poslovni broj Gž Ovr-274/2022-2

 

 

 

Poslovni broj Gž Ovr-274/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Crnković, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja A. b. d.d., Z., OIB:…., protiv ovršenice Z. V., Z., OIB: ….,koju zastupa punomoćnik P. H., odvjetnik iz Z., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4013/2021-6 od 4. veljače 2022., 22. studenog 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4013/2021-6 od 4. veljače 2022.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je Financijskoj agenciji (dalje: Fina) da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate temeljem ovršne isprave - zadužnice broj OV-19142/06 ovjerene po javnom bilježniku I. L. iz Z. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-9824/19.

 

              2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj pozivajući se na žalbeni razlog propisan odredbom članka 353. stavak 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), koji propis se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne

 

 

novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ) predlažući da se usvoji žalba i preinači pobijano rješenje odnosno podredno da se isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              5.  Žalba nije osnovana.

 

6. Ispitujući pobijano rješenje u u granicama žalbenih navoda, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na postojanje apsolutno bitnih procesnih povreda iz članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. istog Zakona i člankom 21. stavak 1. OZ-a, ovaj sud nije utvrdio da bi njihovim donošenjem bila ostvarena neka od tih povreda zakona.

 

              7. Iz stanja u spisu proizlazi kako je ovrhovoditelj osnovu za plaćanje - zadužnicu broj OV-19142/06 od 24. listopada 2006. ovjerenu po javnom bilježniku I. L. iz Z. predao Financijskog agenciji na naplatu radi naplate potraživanja koje ima spram ovršenice na temelju Ugovora o kreditu broj: 016-2485/2006 od 24. listopada 2006. Međutim ovršenica je 1. lipnja 2019. podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, zbog čega podnosi prvostupanjskom sudu prijedlog za izdavanje naloga bankama za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate temeljem ovršne isprave – ranije navedene zadužnice, do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-9824/19.

 

              8. Navedeni prijedlog prvostupanjski je sud ocijenio osnovanim navodeći kako su kumulativno ispunjene pretpostavke propisane člankom 65. stavkom 1. OZ-a za odgodu ovrhe, a navedeno da je i skladu sa stajalištem iznesenim u presudi Europskog suda poslovni broj C-407/18.

 

              9. Pravilno je prvostupanjski sud odgodio ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred istim sudom vodi pod poslovnim brojem P-9824/2019 radi utvrđenja ništetnosti ugovora o hipotekarnom kreditu.

 

              9. Naime, presudom Suda Europske unije broj C-407/18 od 16. lipnja 2019. utvrđeno je da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva) treba s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka (u kojem predmetu je bankarska institucija pokrenula ovršni postupak protiv korisnika kredita na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu, kao javnobilježničkog akta, a u odnosu na koji je ovršenik prigovarao njegovoj ništetnosti), na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

 

9.1. Drugim riječima, sukladno pravnom shvaćanju izraženom u navedenoj presudi, u situaciji kada je ovršenik podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o

 

 

kreditu, ovršenik ne bi bio dužan u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Iz navedenih razloga, imajući u vidu da je postupak izravne naplate pokrenut radi namirenja potraživanja ovrhovoditelja nastalog na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu i da je u tijeku parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti tog ugovora, po shvaćanju ovog suda u konkretnoj situaciji ispunjene su pretpostavke za odgodu ovrhe, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima.

 

10. Slijedom navedenog, žalba ovrhovoditelja je odbijena kao neosnovana i rješenje prvostupanjskog suda je potvrđeno pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a te je riješeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

 

U Rijeci, 22. studenog 2022.

 

             

 

 

Sutkinja

Larisa Crnković