1

                            Poslovni broj: 24 Gž Zk-419/2021-2

Poslovni broj: 24 Gž Zk-419/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Nadi Krnjak, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja Z. J., OIB:... iz P., zastupanog po punomoćniku A. Š., odvjetniku u T., protiv protustranke O. M., OIB:..., M., radi uknjižbe prava vlasništva, povodom žalbe predlagatelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru broj Z-39729/2019 od 26. veljače 2021., dana 22. studenog 2022.

r i j e š i o   j e

I. Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru broj Z-39729/2019 od 26. veljače 2021.

II. Nalaže se brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga predlagatelja upisane pod brojem Z-39729/2019 dana 26. studenog 2019. i zabilježbe žalbe upisane pod Z-11502/2021 dana 27. travnja 2021. 

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor predlagatelja kao neosnovan i potvrđeno rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta istoga suda broj Z-9146/2019 od 23. rujna 2019.(točka 1. izreke), naložena zabilježba odbijanja prigovora u zk. ulošcima 727, 740 i 742 k.o. M. (točka 2.izreke) te provedba upisa u zemljišnu knjigu (točka 3. izreke).

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija predlagatelj iz svih žalbenih razloga predlažući da se ono preinači na način da se dozvoli uknjižba prava vlasništva u njegovu korist uz prethodno brisanje prava vlasništva F. N. R. J..

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijanim rješenjem nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba zemljišnoknjižnog postupka na koje se sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - odluka US RH, 70/19 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 – Odluka US RH, 55/13, 60/13 i 108/17 - dalje: ZZK) pazi po službenoj dužnosti te je odbijanjem prijedloga pravilno primijenjeno materijalno pravo.

5. Predmet zemljišnoknjižnog upisa je uknjižba prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ulošcima 727, 742 i 740 u k.o. M., čest. 3561/1 vrt u O., čest.3561/2 vrt u O. i čest. 3561/3 vrt u O. u korist predlagatelja uz prethodno brisanje upisanog prava vlasništva bivše F. N. R. J.. Prijedlog za upis temelji se na pravomoćnoj i ovršnoj presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu-Stalna služba u Trogiru poslovni broj: 55 P-4112/2018-5 od 28. siječnja 2019. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev predlagatelja kao tužitelja protiv protustranke kao tužene na utvrđenje da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina te ovlašten po pravomoćnosti presude izvršiti upis svoga prava vlasništva uz istovremeno brisanje prava vlasništva O. M. – F. N. R. H. – O. M..

6. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da je u pitanju provedba upisa u smislu odredbe čl. 108. st. 2. ZZK obzirom da je provedbu naložio drugi, a ne zemljišnoknjižni sud koji se pri provedbi rukovodi pravilom o knjižnom predniku iz čl. 40.ZZK odnosno dokazivanju neprekinutog niza izvanknjižnog stjecanja iz čl. 41.ZZK pa imajući u vidu da su predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo bivše F. N. R. J. te da je čl. 2. st. 1. Aneksa A Zakona o potvrđivanju Ugovora o pitanjima sukcesije (Narodne novine – Međunarodni ugovori 2/04) propisano da nepokretna državna imovina SFRJ koja se nalazila na teritoriju SFRJ prelazi na onu državu slijednicu na čijem se teritoriju ista nalazi zaključuje da predmetna presuda nije provediva u zemljišnim knjigama jer se O. M. ne može smatrati slijednikom upisanog vlasnika – F. N. R. J. – čiji je slijednik u smislu citiranog Zakona o potvrđivanju Ugovora o pitanjima sukcesije  Republika Hrvatska.

7. Predlagatelj u žalbi u bitnome navodi da je O. M. u parničnom postupku utvrđena pasivno legitimiranom obzirom da se radi o nekretninama koje su se na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu 24. srpnja 1991. nalazile unutar granica građevinskog područja, u stambenoj zoni što je u parničnom postupku dokazao Uvjerenjem Upravnog odjela za prostorno uređenje Klasa: 350-07/18-09/0167 od 5. rujna 2018. kojim se potvrđuje da su se predmetne čestice nalazile unutar granica građevinskog područja u zoni stambene zone i prateće izgradnje. Smatra da zemljišnoknjižni sud nije ovlašten odbiti provedbu jer je pitanje pravnog sljedništva od upisanog nositelja knjižnog prava do O. M. riješeno u parničnom postupku. Ističe ujedno da su predmetne nekretnine pripale O. M. i temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske o razdiobi imovine između O. S., G. T. i O. M..

8. U prilog tvrdnje da se radi o nekretninama koje su se na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu nalazile unutar građevinskog područja predlagatelj se poziva na Uvjerenje Upravnog odjela za prostorno uređenje Klasa: 350-07/18-09/0167 od 5. rujna 2018. kojim da se potvrđuje da su se navedene nekretnine na dan 24. srpnja 1991. nalazile unutar građevinskog područja u zoni stambene zone i prateće izgradnje. Citirano Uvjerenje međutim nije priloženo u spis niti se na njega predlagatelj poziva u prijedlogu za uknjižbu koji se temelji isključivo na presudi zbog ogluhe u čijem se obrazloženju tek navodi da je ista donijeta jer su u odnosu na tamo tuženu O. M. ostvarene pretpostavke iz čl. 331.b.ZPP.

9. Predmetne nekretnine, čestice 3561/1, 356172 i 3561/3 u zemljišnoj knjizi upisane su kao vrt u O. u vlasništvu F. N. R. J. pa su iste temeljem odredbe čl. 3.st.2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj 34/1991) koji je stupio na snagu 24. srpnja 1991. ex lege postale vlasništvo R. H.. Poljoprivrednim zemljištem u smislu čl.2.st.1. toga zakona smatraju se oranice, vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici i močvare koje nisu posebno vrijedni biotopi, kao i drugo zemljište koje se koristi ili ne koristi, a može se privesti poljoprivrednoj proizvodnji. Poljoprivrednim zemljištem u smislu toga zakona smatra se i neizgrađeno građevinsko zemljište osim uređenog građevinskog zemljišta užih dijelova starih gradskih jezgri koje će utvrditi skupština općine (čl.2. st.2. ).

10. Pogrešno je pravno shvaćanje predlagatelja da su sve nekretnine koje su se na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu nalazile unutar granica građevinskog područja postale vlasništvo jedinice lokalne samouprave, općina i gardova na čijem području leže, što bi u konkretnom slučaju bila  O. M.. Naime unutar građevinskog područja može se nalaziti izgrađeno i neizgrađeno građevinsko zemljište a predlagatelj nije odgovarajućom ispravom dokazao da bi se radilo o izgrađenom građevinskom zemljištu čime bi se isključila primjena čl. 3.st.2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu pa je prijedlog osnovano odbijen (isti stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike hrvatske broj Rev x-704/2016-2 od 18. travnja 2018.). Presuda zbog ogluhe donijeta je u sporu u kojem Republika Hrvatska nije sudjelovala i u kojem se pitanje pasivne legitimacije očigledno nije posebno raspravljalo pa takva presuda pravilnom primjenom odredbe čl. 3. st. 1. i 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu i čl. 2. st. 1. Aneksa A Zakona o potvrđivanju Ugovora o pitanjima sukcesije nije podobna za upis prava vlasništva u korist predlagatelja.

11. Iz navedenih razloga valjalo je temeljem čl. 128. st. 3. ZZK žalbu predlagatelja odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje i naložiti brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga i žalbe.

U Varaždinu 22. studenog 2022.