Poslovni broj: Gž-402/2022-3

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-402/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u P. – P., u vijeću sastavljenom od sudaca B. F. kao predsjednika vijeća, M. R. kao suca izvjestitelja i člana vijeća te R. F. kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. S. iz M., 1. , OIB: …, zastupane po D. R., odvjetniku iz S., protiv tuženika osiguranja d.d. sa sjedištem u Z., , OIB: …, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz društva G. & P. d.o.o. sa sjedištem u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude O. suda u S. poslovni broj: 1 Pn-11/2020-40 od 20. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužiteljice i tuženika pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: 1 Pn-11/2020-40 od 20. siječnja 2022.

 

II Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„I Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 4.560,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 16.11.2019. do isplate, s time da je kamata određena po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak fizikalne terapije 1.120,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 10.10.2019. do isplate s time da je kamata određena po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje banka u roku od 15 dana.

 

III Nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 2.173,05 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, kamata određena po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje banka u roku od 15 dana.

 

IV Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 26.440,00 kn te s osnova troškova liječenja u iznosu od 280,00 kn.“

 

2. Protiv odbijajućeg dijela te presude i odluke o troškovima postupka žalbu, pravovremeno, podnosi tužiteljica. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dio njezinog tužbenog zahtjeva u iznosu od 26.440,00 kuna s osnova štete, pri čemu je činjenično stanje pogrešno utvrdio i pogrešno primijenio materijalno pravo na njezinu štetu te počinio bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13,  89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), koji se u ovomu postupku ima primijeniti na temelju odredbe članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 80/22) i pogrešno dosudio naknadu parničnog troška, a sve to utemeljeno na potpuno pogrešnom nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke koji je procjenjivao posljedice prometne nezgode po njezino zdravlje; da je sud prvog stupnja, prije svega, pogrešno postupio kada je odbio kao neosnovan njezin prijedlog za provedbu novog medicinskog vještačenja, budući da je vještak medicinske struke, nakon kliničkog pregleda nje i medicinske dokumentacije u cijelosti pogrešno procijenio posljedice koje je ona zadobila u predmetnoj prometnoj nezgodi; da je ona prigovorila tomu vještačkom nalazu u dijelu koji se odnosi na trajanje i jačinu pretrpljenog straha, kojeg je vještak cijenio kao jačeg 1 dan, srednjeg 5 dana, slabijeg 10 dana, a na postavljene upite obrazložio je da je strah trajao ukupno 48 dana, ali da ga je on vrednovao u svomu nalazu ukupno 16 dana, smatrajući da je to pravilna ocjena da bi na nastavni upit neka razjasni te činjenice, vještak iskazao da ostaje kod svojeg nalaza, kojeg smatra osnovanim; da je na upit u pogledu ocjene jačine i trajanja pretrpljenih fizičkih bolova vještak naveo da je ona trpjela 2 dana jake fizičke boli, 10 dana srednje jake boli i 15 dana slabije boli, iako su zapravo ti fizički bolovi trajali 81 dan, ali da ih je on cijenio tako kako je naveo, odnosno svega 25 dana te je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja; da je iz navedenih utvrđenja medicinskog vještaka jasno da je njegov nalaz proturječan, iz čega pak proizlazi i pogrešan zaključak prvostupanjskog suda u pogledu neosnovanosti njezinog dokaznog prijedloga za provedbu novog medicinskog vještačenja; da je, posljedično tomu, osnovom tako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu ocjene jačine i trajanja pretrpljenih fizičkih bolova i straha, sud prvog stupnja pogrešno i materijalno pravo, pogrešno smatrajući da njoj valja dosuditi samo onu naknadu štete koja se temelji na vještačkom nalazu od 17. rujna 2021., a kojemu je ona, u najvećem dijelu, prigovorila, a kojemu prigovoru treba priključiti i ocjenu trajnih posljedica, koje je vještak ocijenio sa 1%; da je činjenica da je usmeno izlaganje vještaka u pogledu njenih ključnih prigovora u pogledu trajanja straha i fizički boli bilo objektivno, jer je vještak obzirom na medicinsku dokumentaciju i morao dati točne odgovore, a sukladno svomu utvrđenju glede trajanja njezinog liječenja pa je prvostupanjski sud zbog proturječnosti utvrđenja u pisanom nalazu i usmenom očitovanju trebao odrediti novo vještačenje po drugomu vještaku da bi se realno utvrdile činjenice o posljedicama koje je ona pretrpjela u prometnoj nezgodi, a time i naknade štete za iste; da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije izložio nikakve argumente iz kojih to razloga nije prihvatio njezin prijedlog za provođenje novog medicinskog vještačenja već je samo istaknuo da u cijelosti prihvaća nalaz vještaka, obzirom da je isti u skladu sa pravilima struke i da je dan objektivno; da je, posljedično tomu, pogrešna odluka prvostupanjskog suda kako u pogledu dosuđenog joj iznosa naknade pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tako i u pogledu dosuđenih joj troškova postupka.

 

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pobijana presuda odnosno, podredno, da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati kao osnovan uz dosudu troškova postupka uvećanih za troškove žalbenog postupka.

 

3. Protiv dosuđujućeg dijela te presude (preko nespornog iznosa od 1.360,00 kuna) i odluke o troškovima postupka žalbu, pravovremeno, podnosi i tuženik. Žalbu podnosi zbog pogrešne primijene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je dosuđujući pravičnu novčanu naknadu po svim kriterijima u većem iznosu od onoga iz Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbe iz članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO) na njegovu štetu; da je pravilnom primjenom materijalnog prava i to odredbe iz članka 1100. ZOO, uvažavajući pravno relevantne sudskomedicinske činjenice glede kriterija za utvrđivanje visine pravične novčane naknade te nove Orijentacijske kriterije za naknadu nematerijalne štete Vrhovnog suda RH broj SU-IV-47/2020. od 5. ožujka 2020., stvarna šteta tužiteljice trebala biti utvrđena u visini od ukupno 11.000,00 kuna s naslova neimovinske štete, a ne 15.000,00 kuna, a što  umanjeno za njezin doprinos nastanku štete od 20% „daje“ iznos od 8.800,00 kuna, koji umanjen za nesporno isplaćeni iznos od 8.400,00 kuna „daje“ preostali iznos naknade od 400,00 kuna, a ne iznos od 3.600,00 kuna kako je to pogrešno dosuđeno; da je svaka daljnja dosuda višeg iznosa nerazmjerna okolnostima konkretnog slučaja i time pogoduje težnjama koje su nespojive s naravi i društvenom svrhom pravične novčane naknade pravične novčane naknade; da je pogrešno  shvaćanje suda prvog stupnja da tužiteljici pripada naknada troškova liječenja fizikalne terapije u iznosu od 1.400,00 kuna, a što umanjeno za njezin doprinos nastanku nezgode od 20% „daje“ iznos od 1.120,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2019.; da je iz dostavljenog računa broj: 1034/P1/2 vidljivo da je tužiteljica privatno obavila fizikalnu terapiju iako je kao osiguranik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) pa je istu mogla obaviti na teret i trošak HZZO, a što je potvrdio i sam vještak saslušan na ročištu od 6. prosinca 2021.; da je tužiteljica, kao oštećenica, u smislu odredbe članka 1092. ZOO poduzeti mjere za smanjenje nastale štete pa ukoliko je liječenje mogla obaviti na efikasan način putem zdravstvenog osiguranja uz manje troškove ne može se priznati naknada troškova u visini stvarnih troškova liječenja u privatnoj zdravstvenoj ustanovi; da je, posljedično tomu, pravilnom primjenom materijalnog prava trebao odbiti kao neosnovan zahtjev tužiteljice s osnova troškova liječenja; da je pravilnom primjenom odredbe iz članka 1103. ZOO zakonsku zateznu kamatu na neimovinsku štetu i imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege trebalo dosuditi tek od dana donošenja presude 20. siječnja 2022., a ne od 16. studenog 2019.; da se i odluka o parničnom trošku ukazuje nezakonitom, uzimljući u obzir da je utemeljena na pogrešnoj primjeni materijalnog prava iz odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP, imajući u vidu opravdanost žalbenih razloga.

 

3.1. Žalbeni je prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima te preinači i odluku o parničnim troškovima, uz dosudu troškova žalbenog postupka.

 

4. Sa žalbama tužiteljice i tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. stavka 1. ZPP.

 

5. Na žalbe nije odgovoreno.

 

6. Žalbe tužiteljice i tuženika nisu osnovane.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu – dodatno po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

 

8. Prije svega, u ovomu postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju ukazuje tužiteljica, jer su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

8.1. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud nije počinio niti relativno bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi odredbe članaka 261. stavka 3. ZPP, obzirom da ocjena sadržaja u postupku provedenog medicinskog vještačenja pripada ovlasti koju sud „ima“ prema odredbi članka 8. ZPP, a ni ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da u konkretnomu slučaju postoje određeni, „snažni“, razumni razlozi za sumnju u objektivnost i stručnost vještaka koji je to vještačenje proveo, odnosno razlozi za sumnju da bi to u postupku provedeno vještačenje trebalo ocijeniti drugačije – pa i kao nepotpuno, nejasno ili proturječno, takvo da bi zahtijevalo novo vještačenje, zbog čega je žalbu tužiteljice valjalo i u ovomu dijelu ocijeniti neosnovanom.

 

8.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

9. Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

10. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete koju trpi iz štetnog događaja – prometne nezgode od 17. kolovoza 2019., kada je kao vozačica nastradala u osobnom automobilu marke Mercedes tip B, registarske oznake …, u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Ž., u  kod kućnog broja …, smatrajući osiguranika tuženika Z. B. odgovornim za njezin nastanak.

 

11. U ovomu dijelu postupka, obzirom na žalbene razloge oboje žalitelja, nije sporna pasivna procesna legitimacija tuženika, nastanak navedenog štetnog događaja, kao ni njegova odgovornost za štetu koju tužiteljica trpi iz navedenog štetnog događaja, a nije sporan ni doprinos tužiteljice u nastanku štete koju trpi iz navedenog štetnog događaja zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom u omjeru od 20%. Nije sporno ni da je tuženik na ime naknade štete isplatio tužiteljici ukupni iznos od 8.400,00 kuna niti je sporan dosuđeni tijek zakonskih zateznih kamata za imovinsku štetu na ime troškova liječenja.

 

12. Obzirom na žalbene razloge žalitelja sporna je visina štete koju zahtjeva tužiteljica obzirom na to što tužiteljica smatra da joj tuženikovom isplatom iznosa od 8.400,00 kuna te nastavnom dosudom, osnovom pobijane presude, iznosa od 5.680,00 kuna nije naknađena cjelokupna šteta koju trpi iz ovog štetnog događaja, dok tuženik smatra da je uz iznos od 8.400,00 kuna koji je on isplatio tužiteljici, pobijanom presudom trebalo dosuditi samo preostali iznos od 1.360,00 kuna na ime naknade pretrpljene neimovinske štete i da bi, posljedično tomu, isplatom iznosa od 9.760,00 kuna tužiteljici bila u cijelosti naknađena šteta koju je trpjela i koju trpi u svezi s predmetnim štetnim događajem. Sporna je i osnovanost osnova tužiteljičina zahtjeva za naknadu imovinske štete u iznosu od 1.120,00 kuna na ime naknade troškove liječenja u svezi sa provedenom fizikalnom terapijom u privatnoj zdravstvenoj ustanovi te početak tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, kao i odluka o troškovima postupka.

 

13. Tijekom ovog postupka prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj dio spora, pravno relevantnih činjenica pravilno, i po ocjeni ovog suda, utvrdio (članak 8. ZPP):

- da je tužiteljica u navedenom štetnom događaju zadobila istegnuće vratne paravertebralne muskulature, udarac u glavu, udarac u desno koljeno te potres mozga;

- da je tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom isti bi ograničio kretanje tijela pa bi kontakt glave s preprekom bio izbjegnut, a time i ozljede glave (natuk i potres mozga);

- da je uslijed zadobivenih ozljeda trpjela jake fizičke bolove 2 dana, srednje jake bolove 10 dana i slabije fizičke bolove 15 dana;

- da je pretrpjela primarni strah koji se javio u samoj životnoj ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja, a koji strah je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan, dok je tzv. sekundarni strah u svezi sa zadobivenim tjelesnim ozljedama i posljedicama ozljeđivanja trpjela 1 dan i to jaki, 5 dana srednje jaki i 10 dana slabiji;

- da je kod nje došlo do trajnog umanjenja životnih od 1%, a koje se očituje u povremenim bolovima u vratnoj kralježnici u smislu ukočenosti napete paravertebralne muskulature i trapezijusa te bolne i ograničene kretnje vratne kralježnice slabijeg stupnja;

- da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega u pogledu obavljanja kućnih poslova, održavanja osobne higijene te odlaska na liječničke preglede i fizikalnu terapiju i to u trajanju od po 2 sata dnevno kroz prvih 20 dana liječenja te u nastavnom razdoblju od 20 dana prosječno po 1 sat dnevno;

- da je tužiteljica prema nalazu fizijatra od 20. rujna 2019. dobila uputu da napravi fizikalnu terapiju koja je nastavno i obavljena te je po tomu osnovu tužiteljica imala trošak u iznosu od 1.400,00 kuna;

- da je tužiteljici na ime naknade predmetne štete tuženik isplatio ukupni iznos od 8.400,00 kuna.

 

14. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljici na ime pravične novčane naknade za neimovinsku štetu koju trpi iz ovog štetnog događaja zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao posljedice pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti, temeljem odredbi članka 19. stavka 2. i članka 1100. ZOO pripada pravo na ukupan iznos pravične novčane naknade u iznosu od 15.000,00 kuna (od čega po kvalifikatornoj okolnosti pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 6.000,00 kuna, straha 5.000,00 kuna i duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti 4.000,00 kuna) te da mu pored toga primjenom odredbe članka 1095. ZOO i odredbe članka 223. ZPP, pripada pravo i na novčanu naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.200,00 kuna te naknada imovinske štete u iznosu od 1.400,00 kuna na ime troškova liječenja zbog obavljene fizikalne terapije u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, a koje sve iznose valja umanjiti za 20%, kao utvrđeni doprinos tužiteljice u nastanku ove štete te potom taj iznos umanjiti za navedeni već isplaćeni iznos od 8.400,00 kuna, pa da joj u ovomu postupku pripada pravo na isplatu iznosa od 4.560,00 kuna na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 16. studenog 2019. (od dana podnošenja odštetnog zahtjeva) pa do isplate (točka I izreke pobijane presude) te pravo na isplatu iznosa od 1.120,00 kuna na ime naknade troškova liječenja zbog obavljene fizikalne terapije u privatnoj zdravstvenoj ustanovi sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 10. listopada 2019. (od dana plaćanja računa) pa do isplate (točka II izreke), dok je u preostalomu dijelu u iznosu od 26.440,00 kuna (na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege) te iznosu od 280,00 kuna (na ime naknade troškova liječenja zbog obavljene fizikalne terapije u privatnoj zdravstvenoj ustanovi) tužiteljičin tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka IV izreke).

 

15. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tužiteljici, pravilnom primjenom odredbe članka 1100. ZOO pravilno dosudio pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu koju trpi zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od iznosu od 15.000,00 kuna, odnosno pravilnom primjenom odredbe članka 1095. ZOO naknadu imovinske štete na ime troškova liječenja od 1.400,00 kuna i kada je te iznose umanjio za utvrđeni doprinos tužiteljice u nastanku ove štete (20%) i već isplaćeni iznos od 8.400,00 kuna.

 

16. Naime, ocjenom da je stalni sudski vještak spec. ortoped i traumatolog doc. dr. sc. M. F. svoj nalaz i mišljenje dao objektivno, u okviru svoga znanja, stručnosti i iskustva, sud prvog stupnja „samo“ je koristio ovlaštenje iz odredbe članka 8. u svezi sa odredbom članka 261. stavka 3. ZPP, ovlaštenje na vrednovanje dokazne snage provedenih dokaza – koje ne može (samo stoga što u tomu vrednovanju sud prvog stupnja određene dokaze nije ocijenio po onomu kako bi to tužiteljica htjela ...) dovoditi u pitanje valjanost i zakonitost na njemu utemeljene odluke.

 

17. Pri tomu, u odnosu na žalbene navode žalitelja valja istaknuti da je prvostupanjski sud visinu pravične novčane naknade na ime neimovinske štete koju trpi tužiteljica odmjerio uz pravilnu primjenu navedene zakonske odredbe iz članka 1100. ZOO i Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a cijeneći pri tomu sve okolnosti konkretnog slučaja. Pri tomu, valja istaknuti da ti kriteriji i iznosi predstavljaju samo određenu orijentaciju u dosuđivanju pravične novčane naknade neimovinske štete. Međutim, oni ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, jer se novčana naknada određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja, a što je prvostupanjski sud svakako uzeo u obzir prigodom dosude ove pravične novčane naknade, budući dosuđeni novčani iznosi samo neznatno odstupaju od onih utvrđenih tim Orijentacijskim kriterijima, radi čega je i žalbe žalitelja valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanima.

 

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i kada je tužiteljici na ime naknade imovinske štete s osnova troškova liječenja u iznosu od 1.400,00 kuna, nakon umanjenja za utvrđeni doprinos tužiteljice u nastanku ove štete (20%), dosudio ukupni iznos od 1.120,00 kuna, obzirom da tužiteljica ima pravo naknadu tih troškova koji su nastali pružanjem usluga privatnih zdravstvenih ustanova, jer je takvim liječenjem tužiteljica samo umanjila štetu i brže stabilizirala svoje zdravstveno stanje, obzirom na općepoznatu dugotrajnost čekanja pregleda na teret HZZO, pa je žalba tuženika i u tomu dijelu neosnovana.

 

19. Osim toga, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege), pravilno dosudio i tijek pripadajuće zakonske zatezne kamate počev od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a sve to na temelju odredbe članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP, iako se na tu odredbu nije izrijekom i pozvao) u vezi odredbe članka 1086. ZOO, pa je žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom i u tomu dijelu.

 

20. Uzimljući u obzir da temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka te, s tim u svezi, da tužiteljica pobija odluku o troškovima postupka ističući samo da je pogrešna odluka prvostupanjskog suda kako u pogledu dosuđenog joj iznosa naknade pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tako i u pogledu dosuđenih joj troškova postupka te da tuženik samo paušalno pobija odluku o troškovima postupka „imajući u vidu opravdanost žalbenih razloga“ i da su te njihove žalbe u cijelosti ocijenjene kao neosnovane, posljedično tomu, neosnovane su i njihove žalbe (i) u dijelu u kojemu pobijaju odluku o troškovima postupka.

 

21. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je pravilno primijenio materijalno pravo, a pri čemu nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivala tužiteljica, kao niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbe oba žalitelja odbiti kao neosnovane i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao pod točkom I izreke ove presude.

 

22. Kako su žalbe neosnovane, odbijen je zahtjev žalitelja za naknadu troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP).

 

 

U Puli – Pola 21. studenog 2022.

 

 

Predsjednik vijeća

 

B. F.