1

                            Poslovni broj 54 Gž-3964/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 54 Gž-3964/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Vandi Senta kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. o. d.d. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & Partneri u Z., protiv 1. tuženika B. Š., G., OIB: …, zastupanog po privremenoj zastupnici odvjetnici D. C. u G. i 2. tuženice D. Š., G., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-432/2014-39 od 30. rujna 2022., dana 21. studenog 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-432/2014-39 od 30. rujna 2022. u dijelu pod toč. II. i toč. IV. izreke, te u tom dijelu sudi:

 

1. Nalaže se 1. tuženiku da solidarno s 2. tuženicom tužitelju isplati iznos od 6.279,68 kuna / 833,46 eura[1] (slovima: šesttisućadvjestosedamdesetdevet kuna i šezdesetiosam lipa/ osamstotridesedttrieura i četrdesetišestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom koja se izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 10. siječnja 2012. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

 

2. Nalaže se 1. tuženiku da solidarno s 2. tuženicom naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 4.687,50 kuna / 622,14 eura, kao i da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 3.000,00 kn / 398,16843 eura, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 21. studenog 2022. do isplate, koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

              II Nalaže se 1. tuženiku da tužitelju naknaditi trošak postupka povodom pravnog lijeka u iznosu od 1.771,87 kn  / 235,16756 eura, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

I.               Nalaže se 2. tuženici D. Š. da tužitelju isplati iznos od 6.279,68 kuna / 833,46 eura1 (slovima: šesttisućadvjestosedamdesetdevet kuna i šezdesetiosam lipa/ osamstotridesedttrieura i četrdesetišestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom koja se izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 10. siječnja 2012. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

 

II.              Odbija se tužbeni zahtjev u pogledu 1. tuženika B. Š.

 

III.              Nalaže se 1. tuženici D. Š. da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 4.687,50 kuna / 622,14 eura (slovima: četiritisuće šestoosamdesetsedamkuna i pedesetlipa / šestodvadesetdvaeura i četrnaestcenti) uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od dana donošenja ove presude do isplate u roku od 15 dana.

 

IV.               U preostalom dijelu se zahtjev za naknadu troška odbija.

 

2. Protiv ove presude u dijelu pod toč. II. i IV. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/97, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti, podredno ukinuti, uz naknadu troška žalbe.

                           

3. Žalba je osnovana.

 

4. Predmet tužbenog zahtjeva je regresni zahtjev za isplatu utuženog iznosa, kojeg je tužitelj isplatio ošt. vlasniku vozila Mercedes u potraživanom iznosu, zbog štete nastale u prometnoj nezgodi dana 15. studenog 2011., koja je uzrokovana od strane vozila Golf osiguranog kod tužitelja. 

 

5. Nije sporno da je 1. tuženik dana 15. studenog 2011. upravljao automobilom Golf bez vozačke dozvole, a koji automobil je u vlasništvu 2. tuženice.

 

6. U ovom žalbenom postupku sporna je aktivna legitimacija 1. tuženika, kao vozača koji je upravljajući vozilom Golf uzrokovao štetu, te njegova odgovornost za štetu.

 

7. Prilikom donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 467 st. 1 ZPP).

 

8. Sukladno odredbi čl. 467 st. 1 ZPP, presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji žalbeni razlog navodi tužitelj.

 

9. Prvostupanjski sud utvrdio je da je 2. tuženica posudila automobil 1. tuženiku, koji je odgovoran za nastanak štete, da šteta iznosi 6.279,68 kn, te da je tužitelj kao osiguratelj isplatio oštećeniku iznos od 6.279,68 kn dana 9.1.2012.

 

10. Čl. 2 st. 1 toč. 2 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine", br. 151/05, 36/09 i 75/09, dalje: ZOOP) propisuje da je obvezno osiguranje u prometu osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (osiguranje od automobilske odgovornosti).

 

11. Čl. 24. st. 1. toč. 2. ZOOP propisuje da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako vozač nije imao važeću vozačku dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije, osim ako je za vrijeme poduke iz vožnje vozilom upravljao kandidat za vozača motornog vozila, uz poštivanje svih propisa kojima se ta poduka uređuje. U st. 3. istog članka je propisano da društvo za osiguranje koje je temeljem st. 1. toč. 5. istoga članka oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove, a u slučaju iz st. 1. toč. 1., 2., 3., 4. i 6. istog članka najviše do iznosa 12 prosječnih neto-plaća prema zadnjem službenom izvješću zavoda.

 

12. Čl. 1070. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO) propisuje da neovlašteni korisnik motornog vozila odgovara trećim osobama umjesto vlasnika i jednako kao vlasnik. U st. 2 propisano je da da pored neovlaštenog vozača i solidarno s njim odgovara i vlasnik motornog vozila, ako je svojom krivnjom ili krivnjom osoba koje su se trebale brinuti o vozilu, omogućio neovlašteno korištenje vozila.

 

13. Pogrešno prvostupanjski sud smatra da 1. tuženik nije odgovoran temeljem čl. 1070 st. 1 ZOO.

 

14. Utvrđeno je da je 1. tuženik upravljao vozilom koje je prouzročilo prometnu nesreću prije stjecanja vozačke dozvole, te da je ispunjen uvjet propisan čl. 24. st. 1. toč. 2. ZOOP i da je došlo do gubitka prava iz osiguranja, što tužitelju daje regresno pravo potraživati naknadu isplaćene osigurnine od 1. tuženika temeljem čl. 24. st. 3. ZOOP u vezi čl. 2 st. 1 toč. 2 ZOOP.

 

15. Kako su tuženici solidarno odgovorni za štetu, valjalo je tužbeni zahtjev usvojiti i u odnosu na 1. tuženika.

             

16. Tuženik je uspio u parnici protiv oba tuženika, pa mu je 1. tuženik dužan solidarno s 2. tuženicom nadoknaditi utvrđeni trošak postupka u iznosu od 4.687,50 kn (čl. 161 st. 3 ZPP). Nadalje, isključivo je 1. tuženik osporavao odgovornost za štetu, te je stoga uzrokovao trošak prometnog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn. Kako temeljem čl. 161 st. 4 ZPP za troškove uzrokovane posebnim parničnim radnjama pojedinih suparničara ostali suparničari ne odgovaraju, 2. tuženica ne odgovara za trošak nastao provođenjem dokaza navedenim vještačenjem, te je stoga 1. tuženik dužan tužitelju naknaditi navedeni trošak u iznosu od 3.000,00 kn.

 

17. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29 st. 1 i 2 ZOO, te čl. 151 st. 3 ZPP.

 

18. Zbog izloženog, na temelju odredbe čl. 373 toč. 3 ZPP odlučeno je kao u toč. I izreke ove drugostupanjske presude.

 

19. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka tužitelja temelji se na odredbi čl. 166 st. 2 u vezi čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak sastava žalbe od 937,50 kn (Tbr. 10/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak 25% PDV od 234,37 kn i trošak sudske pristojbe na žalbu od 600,00 kn, ukupno 1.771,87 kn (toč. II izreke ove drugostupanjske presude).

 

 

U Zagrebu, 21. studenog 2022.

 

-

      Sudac:

Vanda Senta, v.r.