28.Kzd-93/2020-28

 

             

 

    

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7              28.Kzd-93/2020-28

31000  Osijek

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

              Općinski sud u Osijeku, po sucu za mladež Marini Bušbaher Oberkirš, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okrivljene E. M., zbog kaznenog djela iz članka 172.stavka 2. Kaznenog zakona (NN broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – u nastavku KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KMP-DO-347/2016 od 31.kolovoza 2017. izmijenjene 14. studenog 2022., nakon zaključene rasprave održane u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku I. Š. B., okrivljene E. M. i branitelja M. Š., odvjetnika iz O., 21.studenog 2022. objavio je, a 14.studenog 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Na temelju članka 453.točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08),

 

okrivljena  E. M..…….

 

 

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

              da bi

 

 

u vremenu od studenog 2015. do studenog 2017., iako temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Osijeku broj P2-282/2014 od 13. listopada 2015. u obvezi da na ime uzdržavanja djece S. M. (rođene …..) i D. M. (rođene …..) doprinosi mjesečno 600,00 kuna za svako dijete ponaosob, počev od 17. srpnja 2015. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, iako svjesna ove svoje obveze i u mogućnosti ju ispunjavati jer je radno sposobna osoba koja je prihode za život ostvarivala živeći i radeći u Republici Španjolskoj gdje je radila u različitim hotelima kao pomoćnica u kuhinji ili hotelska spremačica, pa je unatoč tome za uzdržavanje svoje djece plaćala povremene proizvoljne iznose, te je na taj način djetetu S. M. uskratila uzdržavanje u ukupnom iznosu od 1.018,34 kune, a djetetu D. M. iznos od 1.425,61 kunu, čime je ukupno djeci uskratila uzdržavanje u iznosu od 2.443,95 kuna,

 

II. dakle, ne uzdržava osobu koju je po zakonu dužna uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djece,

 

pa da je time počinila dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja, opisano u članku 172. stavku 2. u vezi članka 172. stavak 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 172. stavku 2. uz primjenu članka 51. KZ/11.

 

              III. Na temelju članka 149.stavka 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka u odnosu na ovo kazneno djelo padaju na teret proračunskih sredstava.

 

             

Obrazloženje

 

             

              1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KMP-DO-347/2016 od 31. kolovoza 2017.godine optužena je okrivljena E. M. da je počinila dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece-povredu dužnosti uzdržavanja, opisano u čl. 172.st.2. uvezi čl. 172. st.1.KZ/11, a kažnjivo po čl. 172.st.2.KZ/11.

 

              1.1. Na raspravi 14. studenog 2022. zamjenica Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku je djelomično izmijenila činjenični opis, a na način kao u izreci presude.

 

              2. Pozvana da se očituje da li se smatra krivom za kaznena djela iz optužbe okrivljena E. M. je izjavila da se ne smatra krivom.

 

              3. U svojoj obrani okrivljena E. M. je navela da djeci daje novce i pored iznosa alimentacije. D. je poslala za rođendan 100 eura, a S. je također poslala nešto novca. Nedavno je kupila dva laptopa. U spis prilaže uplatnicu na iznos od 640 eura za uzdržavanje za razdoblje od lipnja do kolovoza 2019. Stoga smatra da je u cijelosti namirila dug. Svjesna je svoje obaveze uzdržavanja, a što će činiti i ubuduće. Razdoblje u kojem je ostala dužna je bilo teško i životno i financijski.

 

              3.1. Ispitana na raspravi 14. studenog 2022. okrivljena je u cijelosti ostala kod svoje obrane.

 

4. U tijeku dokaznog postupka pročitan je iskaz z.z. oštećenog I. M., svjedoka Š. N. i L. M., te je pročitana potvrda HZMO, potvrda ZK Odjela, podaci Porezne uprave, presuda Općinskog suda u Osijeku br P2-282/2014, dokumentacija Centra za socijalnu skrb, uplatnice, financijski nalaz i mišljenje, te dopune nalaza i mišljenja.

 

5. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

 

6. Svjedok z.z. oštećeni I. M. naveo je da od razvoda do dana ispitivanja okrivljena nije platila ni jednu ratu za uzdržavanje djece i da nije na neki drugi način doprinosila za njihovo uzdržavanje. Zna da okrivljena živi u Španjolskoj, ali nema s njom kontakt i ne zna je li zaposlena. Na raspravi od 10. travnja 2018. iskazao je da je otprilike šest mjeseci unazad okrivljena počela plaćati uzdržavanje za mlt. D. i S. i to nakon što je tužio njenu majku i oca za uzdržavanje unuka. Okrivljena je u međuvremenu dostavila svoje uplatnice na ime uzdržavanja obje kćeri. Osporavao je neke od uplatnica na kojima je bilo navedeno da je novac uplatio D. Ž. S., kao i Š. N.. Na ročištu od 5. prosinca 2018. dodao je da se čuo s okrivljenom koja mu je rekla da je u cijelosti platila dug koji ima prema državi koja je u njeno ime plaćala privremeno uzdržavanje za mlt. D. i mlt. S. M..

 

7. Svjedok Š. N. je naveo da ne zna one odlučne činjenice o tome kada se njegova kći zaposlila u Španjolskoj, gdje je radila i koliko je bila plaćena za rad, ali je naveo da zna da se ona neko vrijeme nije snašla u Španjolskoj i da je u početku teško živjela. Naglasio je da z. z. mlt. ošt. I. M. tužio njegovu suprugu R. i njega osobno zbog uzdržavanja i to kao djeda i baku. Tako su uplatili četiri do pet puta iznose od po 1.000,00 kuna jer više nisu imali. Kada mu se kći snašla i počela bolje zarađivati, vratila im je ono što su u njeno ime platili kao uzdržavanje unuka.

 

8. Svjedok L. M. je navela da je određene iznose uzdržavanja okrivljena slala njenom suprugu T. M., a potom da je i sama plaćala određene i to veće iznose koje joj je slala sestra, a novac je uplaćivala Centru za socijalnu skrb na ime refundiranja privremenog uzdržavanja.

 

9. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, te uspoređujući ih s materijalnom obranom okrivljene E. M., ovaj sud drži da nije sa sigurnošću utvrđeno, a niti dokazano da bi okrivljena počinila kaznena djela u vrijeme i na način kako je to opisano u optužnici.

 

10. Uvidom u presudu Općinskog suda u Osijeku broj P2-282/2014 od 13. listopada 2015.utvrđeno je da je okrivljena dužna na ime uzdržavanja djece S. M. i D. M. doprinositi mjesečno 600,00 kuna za svako dijete ponaosob, počev od 17. srpnja 2015. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

 

11. Sud smatra da tijekom dokaznog postupka nije na neutvrđen način  dokazano da je okrivljenica svojim postupanjem počinila kazneno djelo za koje se tereti, odnosno da je svjesno i namjerno odbijala izvršavati svoju obavezu plaćanja uzdržavanja, a na način, u visini i u rokovima određenim gore navedenom presudom.

 

              12. Sud je prihvatio obranu okrivljenice u kojoj isti navodi da je platila određeni iznos novca u terećenom razdoblju za uzdržavanje, a cijeli iznos nije mogla tada platiti, jer nije bila u financijskoj mogućnosti. Kasnije kada je bila u mogućnosti, platila je sve zaostatke uzdržavanja.

 

13. Kada je bila u financijskom mogućnosti, okrivljenica je odmah platila, kako zaostatke, tako i redovite rate za uzdržavanje svoje djece. Čak je i Centru za socijalnu skrb namirila sav dug sa kamatama, za privremeno uzdržavanje koje je Centar vršio prema djeci, dok okrivljena nije bila u mogućnosti. Ovo je i potvrdila svjedok L. M., a čiji iskaz je sud također u cijelosti prihvatio kao istinit i objektivan.

 

              14. Da je tome tako utvrđeno je i financijskim vještačenjem, osobito dopunom vještačenja, kojom je utvrđeno da je ta terećeno razdoblje ostao dug od svega 1.018,34 kune za dijete S., a iznos od 1.425,61 kunu za dijete D., dok je sve preostale iznose okrivljenica platila, što sama, što regresno Centru za socijalnu skrb, a od kraja terećenog razdoblja uredno plaća uzdržavanje za svoju djecu.

 

              15. Nadalje, točni su navodi u obrani okrivljenice da je u početku života u Španjolskoj bila u težoj materijalnoj situaciji, pa iz tog razloga nije mogla u cijelosti namirivati svoju obavezu. Ovo jasno proizlazi iz ovjerenog prijevoda dokumentacije iz Španjolske iz koje je jasno utvrđeno da je okrivljenica primala naknadu kao nezaposlena osoba u terećenom razdoblju. Dakle, nesporno je da nije bila u financijskom mogućnosti plaćati cijele iznose uzdržavanja, već je jedno vrijeme plaćala manje iznose.

 

              16. Ovakvu obranu okrivljenice potvrdio je i svjedok Š. N. koji je naveo da se okrivljena nakon odlaska u Španjolsku u početku nije snašla i da je teško živjela. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz navedenog svjedoka, smatrajući isti istinitim, jasnim i uvjerljivim, te u bitnom sukladnim sa samom obranom okrivljenice.

 

17. Kada je bila u financijskom mogućnosti, okrivljenica je odmah platila, kako zaostatke, tako i redovite rate za uzdržavanje svoje djece. Čak je i Centru za socijalnu skrb namirila sav dug sa kamatama, za privremeno uzdržavanje koje je Centar vršio prema djeci, dok okrivljena nije bila u mogućnosti. Ovo je i potvrdila svjedok L. M., a čiji iskaz je sud također u cijelosti prihvatio kao istinit i objektivan.

 

18. Dakle, nikako nije nedvojbeno utvrđeno da je okrivljena svjesno i namjerno izbjegavala izvršavati svoju obavezu u cijelosti, čak suprotno navodima optužbe, okrivljenica je cijelo vrijeme imala jasnu namjeru plaćati uzdržavanje i skrbiti za svoju djecu koliko je mogla, unatoč činjenici da je jedno vrijeme bila u teškoj materijalnoj situaciji, te čim je mogla, ista je svu svoju obavezu namirila i izvršila.

 

              19.Dakle, optužba nije dokazala da je okrivljena E. M. imala mogućnosti plaćati uzdržavanje, te da i unatoč tome svjesno i namjerno odbijala izvršavati svoju obvezu u terećenom razdoblju. Štoviše, iz dokaznog postupka proizlazi upravo suprotno, da je okrivljenica doprinosila za uzdržavanje u terećenom razdoblju koliko je mogla, da je kasnije cijeli svoj dug namirila i uredno do danas izvršava svoju obavezu.

 

20. Stoga sud nalazi da niti jednim izvedenim dokazom tijekom postupka nije sa sigurnošću utvrđeno i dokazano da je okrivljena E. M. počinila kazneno djelo neplaćanja uzdržavanja, a kako ju se optužbom tereti, pa ju je sud, temeljem odredbe članka 453. točke 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe za terećeno kazneno djelo.

 

              21. Budući da je sud okrivljenu E. M. oslobodio od optužbe, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, a temeljem odredbe članka 149.stavka1.ZKP/08.

 

              22. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

 

Osijek, 21.studenog 2022.

                                                                                                               

                                                                                                                Sudac za mladež

                                                                                                           Marina Bušbaher Oberkirš

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravu na žalbu:

              Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u 5 (pet) istovjetnih primjeraka Županijskom sudu u Zadru.

 

 

Dostaviti:             

1. ODO Osijek na broj KMP-DO-347/2016
2. okr. E. M.
3. branitelj okr. M. Š., odvjetnik iz O.
4. z.z.ošt. I. M.