Poslovni broj 3 Gž Ovr-180/2022-2

 

 

 

 

 

                            Poslovni broj 3 Gž Ovr-180/2022-3                         
 

                                                                                                                        

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. b. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnica M. Lj., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. & p. d.o.o., Z., protiv ovršenika M. P., OIB: …, P., kojeg zastupa punomoćnik N. Ž., odvjetnik u Č., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-2083/13-71 od 2. svibnja 2022., dana 21. studenog 2022.

 

r i j e š i o  j e

 

              Uvažava se žalba ovrhovoditelja A. b. d.d., ukida rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-2083/13-71 od 2. svibnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

1.              Rješenjem prvostupanjskog suda je prihvaćena žalba ovršenika podnesena 26. siječnja 2017. protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-16/17-2 od 9. siječnja 2017. te je to rješenje o ovrsi preinačeno i odbijen je prijedlog za ovrhu podnesen 12. srpnja 2016.

                           

2.              Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj navodeći da se žali zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti pobijano rješenje.

             

3.              Žalba je osnovana.

 

4.              Ispitujući pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12 i 25/13 – dalje u tekstu: OZ), ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a budući da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama uslijed kojeg nedostatka se ne može ispitati.

 

5.              Prvostupanjski sud je prihvatio žalbu ovršenika protiv rješenja o ovrsi, preinačio rješenje o ovrsi i odbio prijedlog za ovrhu s obrazloženjem da je ovrha predložena na temelju zaključka o predaji i rješenja o dosudi, a da oni ne predstavljaju ovršne isprave. Zaključno prvostupanjski sud obrazlaže da u konkretnoj pravnoj situaciji ovrhovoditelj može, na temelju odredbe čl. 128. OZ-a, u prijedlogu za ovrhu, a i kasnije sve do predaje nekretnine kupcu zatražiti ispražnjenje i predaju nekretnine, u istom ovršnom postupku, kao posebnom tzv. incidentalnom postupku ovrhe. Iz navedenog proizlazi zaključak prvostupanjskog suda da nije potrebno donositi posebno rješenje o ovrsi radi ispražnjenja i predaje nekretnine kupcu.

 

6.              S takvim zaključkom prvostupanjskog suda ne slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

 

7.              Naime, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud, nakon što je rješenje o dosudi poslovni broj Ovr-2083/13-27 od 17. kolovoza 2015. postalo pravomoćno, donio zaključak poslovni broj Ovr-2083/13-43 od 5. travnja 2016. o predaji nekretnine kupcu (čl. 108. st. 4. OZ-a). Stoga je ovrhovoditelj 12. srpnja 2016., u istom spisu, podnio prijedlog za ovrhu na temelju zaključka o predaji nekretnine, radi ispražnjenja i predaje nekretnine.

 

8.              Odredbom čl. 128. st. 1. OZ-a je propisano da ovrhovoditelj može već u prijedlogu za ovrhu prodajom nekretnine, a i kasnije sve do predaje nekretnine kupcu, zatražiti i njezino ispražnjenje te predaju kupcu na temelju zaključka o predaji nekretnine kupcu. U tom slučaju će sud u rješenju o ovrsi odrediti ispražnjenje nekretnine i njezinu predaju kupcu nakon pravomoćnosti rješenja o predaji nekretnine kupcu (čl. 128. st. 2. OZ-a).

 

9.              Rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-2083/13-2 od 2. prosinca 2013. određena je ovrha na nekretnini zabilježbom rješenja o ovrsi u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja, ali u tom rješenju nisu određeni i ispražnjenje i predaja nekretnine kupcu (čl. 128. st. 1. OZ-a). Stoga, da bi se mogla provesti ovrha sukladno odredbi čl. 128. st. 3. i 4. OZ-a, potrebno je o tome odlučiti rješenjem o ovrsi.

 

10.              Prvostupanjski sud se pravilno poziva na citiranu odredbu i obrazlaže da se radi o incidentalnom ovršnom postupku (odnosno ovršnom postupku unutar ovršnog postupka). Međutim, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da se ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine može provesti i bez donošenja posebnog rješenja o ovrsi, kada takve ovršne radnje nisu određene u rješenju o ovrsi na nekretnini.

 

11.              Nadalje, odredbama čl. 128. st. 3. i 4. OZ-a je propisano da će sud, nakon što donese zaključak o predaji nekretnine kupcu, na prijedlog kupca pristupiti ovrsi radi ispražnjenja i predaje nekretnine kupcu, a da se ta ovrha provodi po pravilima OZ-a o ovrsi ispražnjenjem i predajom nekretnine.

 

12.              Dakle, da bi se takav incidentalni ovršni postupak vodio, potrebno je donijeti rješenje o ovrsi i to upravo na temelju zaključka o predaji nekretnine kupcu kao što propisuje citirana odredba čl. 128. st. 1. i st. 2. OZ-a.

 

13.              Točno navodi prvostupanjski sud da zaključak o predaji nije ovršna isprava s obzirom na to da nema kondemnatorni sadržaj. Međutim, odredbom čl. 23. toč. 5. OZ-a je propisano da je ovršna isprava i svaka druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava. Upravo je u ovom slučaju zakon dao značenje ovršne isprave zaključku o predaji nekretnine, ali samo u istom ovršnom postupku u kojem je bila određena ovrha na nekretninama (ovdje u postupku poslovni broj Ovr-2083/2013) u kojem je nakon donošenja zaključka o predaji nekretnine kupcu, kupac mogao tražiti ispražnjenje i predaju nekretnine, na temelju tog zaključka. Iz navedenog nadalje proizlazi da takva isprava (zaključak o predaji nekretnine) ne bi predstavljala ovršnu ispravu za ispražnjenje i predaju nekretnine u zasebnom postupku.

 

14.              Zbog svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a uvažiti žalbu ovrhovoditelja i pobijano rješenje ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

15.              U ponovnom postupku će prvostupanjski sud žalbu ovršenika izjavljenu 26. siječnja 2017. protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-16/17-2 od 9. siječnja 2017. dostaviti na odlučivanje nadležnom županijskom sudu.

 

 

U Velikoj Gorici 21. studenog 2022.

 

                                                                                                                                         Sudac

 

     Goran Škugor, v.r.