Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31 000 Osijek

Poslovni broj: K-713/2020.-34.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Petrović, uz sudjelovanje
zapisničarke Samante Milanković, u kaznenom predmetu protiv optužene D.
B., zbog kaznenog djela iz članka 132. stavka 1. i 6. Kaznenog zakona („Narodne
novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog
državnog odvjetništva u Osijeku (dalje u tekstu: ODO u Osijeku), od 28. listopada

2020., poslovni broj: KO-DO-1964/2020-1, nakon javne rasprave održane 1. ožujka

2022., 23. svibnja 2022. i 5. rujna 2022., a održane i zaključene 17. studenog 2022.,
u prisutnosti državnoodvjetničkog savjetnika N. G., optužene D.
B. i njezinog branitelja M. D., odvjetnika u O., te
opunomoćenice oštećenika Ž. K. T., odvjetnice u V., 21.
studenog 2022.

p r e s u d i o j e

I. Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“
broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13.,
152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje u tekstu ZKP/08.) stavlja se izvan snage
kazneni nalog izdan presudom O. suda u O. od 6. studenog 2020.,
poslovni broj K-713/2020-2, protiv optužene D. B., zbog kaznenog djela iz
članka 132. stavka 1. i 6. KZ/11.

II. Na temelju članka 453. točke 1. ZKP/08. optužena D. B., OIB:
, kćer Š. i A. S., rođena V., rođena

. u Š., s prebivalištem u D. M., Z. B. 11,
državljanka R. H., građevinska inženjerka sa višom stručnom
spremom, zaposlena na četiri sata kod Z.-zb d.o.o. u D. M., s plaćom
od 2.900,00 kuna, udana, majka dvoje punoljetne djece, bez čina i odlikovanja,
srednjeg imovnog stanja, bez imovine, neosuđivana, prekršajno kažnjavana,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

u razdoblju od ., u D. M., kao direktorica i odgovorna osoba trgovačkog društva Z. d.o.o., zaposlenicama

2 Poslovni broj: K-713/2020.-34.

navedenog trgovačkog društva M. A. i L. Đ., protivno odredbi
članka 90. stavka 1. Zakona o radu, nije isplatila ugovorenu plaću, pa tako

- radniku M. A. za razdoblje od. nije
isplatila razmjerni dio ugovorenog iznosa plaće u ukopnom iznosu od
kuna, te za razdoblje od. do. nije isplatila
doprinose iz plaće i na plaću prema posebnom propisu u ukupnom iznosu od

kune,

- radniku L. Đ. za razdoblje od  do. nije
isplatila razmjerni dio ugovorenog iznosa plaće u ukopnom iznosu od
kuna, te za razdoblje od. do. nije isplatila
doprinose iz plaće i na plaću prema posebnom propisu u ukupnom iznosu od

kune,

dakle, da nije isplatila dio plaća više radnika,

pa da bi time počinila kazneno djelo protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja, neisplatu plaće – iz članka 132. stavka 1. i 6. KZ/11.

III. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08. upućuju se oštećeni M. A. i
L. Đ. s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

IV. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka

145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na
teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom O. državnog odvjetništva u O. (dalje u tekstu: O. u
O., od 28. listopada 2020., poslovni broj: K.-DO-1964/2020-1 optužena je
D. B. zbog kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja –
neisplate plaće iz članka 132. stavka 1. i 6. KZ/11.

2. Optužena D. B. očitovala se da se ne smatra krivom u odnosu na kazneno djelo iz optužnice.

3. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci oštećeni M. A. i L. Đ.,
te svjedokinje L. F., M. B. i S. S., pročitani su
presuda O. suda u O. broj P.-529/2015-29 od 4. ožujka 2016., presuda
Ž. suda u S. broj G. R.-389/2016 od 16. ožujka 2017., podaci
T. suda u O. iz sudskog registra za trgovačko društvo Z. d.o.o. od

9. veljače 2018., rješenje T. suda u O. broj 14 St-1016/2018 od 14.
studenog 2018., ugovor o radu na neodređeno vrijeme za L. Đ.,
rekapitulacija obračuna poreza iz plaće, obračun obveza iz plaće u ovršnom
postupku, pregled računa i brojčanih oznaka vrsta prihoda za uplatu poreza i
doprinosa neplaćenih po sudskoj presudi iz plaće u ovršnom postupku i potvrde o
dohotku od nesamostalnog rada za L. Đ., obračunske isprave za isplatu
plaće za L. Đ., ugovori o radu na neodređeno vrijeme, odluka o prestanku
radnog odnosa na zahtjev radnika za M. A., rekapitulacija obračuna
poreza iz plaće, obračun obveza iz plaće u ovršnom postupku, pregled računa i

3 Poslovni broj: K-713/2020.-34.

brojčanih oznaka vrsta prihoda za uplatu poreza i doprinosa neplaćenih po sudskoj
presudi iz plaće u ovršnom postupku i potvrde o dohotku od nesamostalnog rada za
M. A., obračunske isprave za isplatu plaće za M. A., očevidnik
o danima insolventnosti i očevidnik svih osnova za plaćanje za trgovačko društvo
Z. d.o.o., zapisnik sa sastanka održanog 13. prosinca 2010. – Odluka o isplati
plaća za siječanj i veljaču 2011., plan financijskog i operativnog restrukturiranja,
nepotpisana izjava optuženice od 11. ožujka 2022., dokumentacija o financijskom
stanju trgovačkog društva Z. d.o.o. D. M. (stranice 354-388 spisa), te
odluka o smanjenju plaće radnicima od 6. rujna 2013. i rješenje F. agencije
od 28. siječnja 2014., kojim je utvrđeno da je postupak nad dužnikom Z.
proveden, dopis T. suda u O., od 6. lipnja 2022. zajedno s povijesnim
izvatkom za brisano trgovačko društvo Z. d.o.o. D. M., izvaci iz kaznene i
prekršajne evidencije za optuženicu (stranice 413 - 416 spisa), te je na kraju
dokaznog postupka ispitana optuženica.

3.1. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08. odbijen je kao nevažan
dokazni prijedlog opunomoćenice oštećenika i obrane za provođenjem financijsko
knjigovodstvenog vještačenja budući da je visina neisplaćenih plaća radnicima
A. i Đ. utvrđena pravomoćnom presudom u građanskoj parnici, dok je
činjenično stanje vezano za odluku o financijskom stanju tvrtke Z. d.o.o. D.
M. bilo dostatno utvrđeno i do tada izvedenim dokazima.

4. Iznoseći obranu optužena D. B. je navela da se ne osjeća krivom zbog
kaznenog djela koje joj se stavlja na teret. Kao direktorica trgovačkog društva Z.
d.o.o. D. M., učinila je kako bi spasila firmu. U kritično vrijeme imali su velike
dugove prema dobavljačima. Svi zaposlenici iz uprave, a tako i L. Đ. i M.
A., bili su upoznati sa situacijom u firmi. Svim zaposlenicima bilo je ponuđeno
da mogu otići iz firme ukoliko su našli novi posao, te im je ona naglasila da oko toga
neće raditi nikakve probleme. Kao što sam tijekom postupka priložila spisu,
zaposlenici su bili pozvani kod nje, uključujući i L. i M. i potpisali su izjavu o
smanjenju plaća, odnosno da prihvaćaju da im se do daljnjega isplaćuje minimalna
plaća. Neko vrijeme nakon potpisivanja ove izjave, L. i M. su još uvijek radili
kod nje, s tim da je L. negdje u proljeće otišao iz firme, dok je M. nastavio raditi,
međutim za vrijeme radnog vremena radio je i za druge poslodavce. Osporava
potraživanje M. i L. iz razloga jer se oni nisu prijavili u stečajni postupak, da su
se prijavili, njihova tražbina možda bi bila i namirena. Firma je bila u financijskim
poteškoćama od 2011., s tim da je u svibnju 2013. počeo postupak predstečajne
nagodbe koji je trajao sve do travnja 2014. U razdoblju od 2011. do 2014. broj
radnika u firmi se polako smanjivao. Prije 2011. u firmi je bilo zaposleno 184 radnika.

2011. je u firmi bilo 139 radnika, 2012. 120 radnika, 2013. 119 radnika, a 2014. 94
radnika. Prilikom potpisivanja izjave o smanjenju plaća bili su prisutni u njezinom
uredu svi zaposleni u upravi. Misli da je to bilo negdje u listopadu 2010. Nitko od
nazočnih nije se bunio protiv te odluke. Odluka je bila javno objavljena na oglasnoj
ploči. Sjeća se da je vođen parnični postupka radi isplata plaća koju su pokrenuli
M. A. i L. Đ., međutim ne zna koji je bio ishod tog postupka, nema
sada „papire“ kod sebe. U tom parničnom postupku nije prilagala odluku o smanjenju
plaća jer to nitko nije tražio. Nakon završetka postupka predstečajne nagodbe, firma
je otišla u stečaj. Ne sjeća se je li vođen kakav ovršni postupak protiv trgovačkog
društva Z. radi namirenja tražbine ovdje oštećenika, a ne sjeća se ni je li sudski
ovršitelj bio popisivati strojeve. Ne zna što se dogodilo s imovinom Z..

4 Poslovni broj: K-713/2020.-34.

5. Svjedok oštećeni M. A. u iskazu je naveo da je u trgovačkom društvu
Z. d.o.o. D. M. počeo raditi negdje u siječnju 1997. i prvotno je bila
ugovorena plaća u visini od tadašnjih oko 1.000,00 maraka, nakon toga plaća je rasla
sve do zadnjeg ugovora kojim je bila ugovorena u visini od oko 6.300,00 kuna, ne
može se sjetiti točno kad je bio taj zadnji ugovor, misli 2005. ili 2006. godine, ali o
tome postoji podatak u spisu. Jedno vrijeme plaća je isplaćivana u tom iznosu i bili su
uplaćivani doprinosi za puni iznos plaće, međutim, u jednom trenutku plaću su počeli
isplaćivati na dva načina, odnosno postojale su dvije isplatne liste. Prvi dio plaće
isplaćivan je u iznosu minimalne plaće koja je misli iznosila oko 2.700,00 kuna i na taj
iznos su plaćani porezi i doprinosi, a drugi dio plaće isplaćivan je na ruke i to je tako
bilo sve do postupka pred stečaj, misli da je to bili 2014. ili 2015. godine. Tada je
poslodavac prestao isplaćivati ovaj dio plaće koji je "išao na ruke", a zbog toga je
išao u više navrata kod direktorice, ovdje optužene D. B., koja je govorila
da će isplatiti te plaće za mjesec, dva, pet, da bi na koncu rekla da ne može više
isplaćivati taj dio plaće koji je išao na ruke. U odnosu na prestanak isplaćivanja dijela
plaće iznad ovih 2.700,00 kuna, nije bilo nikakvih izmjena ugovora o radu, niti je
donesena bilo kakva odluka poslodavca. Prije ovog kaznenog postupka vodio je
parnicu protiv trgovačkog društva Z. d.o.o. D. M. radi isplate plaće i
doprinosa, te je taj postupak pravomoćno okončan u njegovu korist, međutim, nije se
uspio naplatiti niti djelomično po osnovi te pravomoćne presude. Plaću u iznosu od
oko 6.300,00 kuna primao je do negdje 3 ili 4 mjeseca prije nego što je počeo
predstečajni postupak. U početku im nitko nije rekao razlog zbog kojeg im se ne
isplaćuje plaća u cijelosti, za razlog su saznali kad su bili na razgovoru kod
direktorice, a to je bilo nakon što već 6-7 mjeseci plaća nije bila isplaćivana u cijelosti
i tada je već počeo predstečajni postupak. Direktorica im je rekla da je to po zakonu
tako i da ona treba sačuvati minimalni iznos plaće za vrijeme dok traje predstečajni
postupak. Svi zaposleni u Z. u tom razdoblju primali su minimalnu plaću. Na
ruke su dobivali dio plaće u razdoblju od nekih 10-ak godina, otkad su potpisali
ugovor u kojem je bila ugovorena plaća od oko 6.300,00 kuna pa sve do nekoliko
mjeseci prije predstečajnog postupka. U Z. je u to vrijeme bilo oko 140
zaposlenika. Otkaz je dao 2015. godine u svibnju, ne zna je li se broj zaposlenika do
trenutka kad je firma otišla u stečaj i do kad je likvidirana smanjivao. Tražio je razlike
plaće i u stečajnom postupku.

6. Svjedok oštećeni L. Đ. u iskazu je naveo da se u trgovačkom društvu Z.
d.o.o. D. M. zaposlio 2004. godine negdje u svibnju i prvo je primao
pripravničku plaću, a nakon toga, plaća mu je narasla, međutim, on se u ovom
trenutku ne može sjetiti kolika mu je bila ugovorena plaća, niti na koji način je ta
plaća isplaćivana. Od toga je prošlo puno vremena, a prije ovog postupka vodio se
još jedan postupak pred sudom, misli 2014. godine i u tom postupku tražio je isplatu
plaće i tada je detaljno iskazivao o svemu, tada se svega i sjećao budući da je to bilo
oko godinu dana nakon što je ostao bez plaće. Nisu isplaćene plaće za dio 2013. i
dio 2014., a koji su to bili iznosi plaće, on se više ne sjeća. Po pravomoćnoj presudi
iz parničnog postupka nije se niti djelomično naplatio, pokrenuo je i ovrhu, međutim
nije se uspio naplatiti. Plaća je dijelom isplaćivana preko računa, a dijelom u gotovini.
Po njegovom mišljenju, nedostaje dobre volje za isplatu ovih zaostalih plaća, sudski
postupak se vodio dugo i za sve to vrijeme misli da je moglo doći do nekog dogovora,
odnosno do toga da mu se isplate ove plaće koje nisu isplaćene. Ne sjeća se kolika
je bila minimalna plaća. Na minimalnoj plaći koliko on zna bili su i drugi djelatnici, a

5 Poslovni broj: K-713/2020.-34.

ne samo on i A.. Nisu dobili objašnjenje zbog čega su počeli primati samo
minimalnu plaću, niti ih je na to itko upozorio, to uopće nije bilo transparentno. On
nije bio upoznat s bilo kakvom odlukom o tome da će plaća biti smanjena, niti je bio
upoznat itko drugi od njegovih kolega s kojima je razgovarao. Ne sjeća se koliko
dugo vremena je plaća isplaćivana na način da dio ide na ruke, a dio da se isplaćuje
putem računa. Koliko on može reći, firma je i tijekom 2011., 2012., 2013. i 2014.
imala posla, radili su, a on je otišao iz firme zbog neisplate plaće, bila mu je ugrožena
egzistencija i nije mogao živjeti od minimalca. Otišao je iz Z. početkom svibnja

2014., travanj je još odradio. Ne zna da li je zatražio isplatu plaće za vrijeme dok je
trajao predstečajni postupak.

7. Tijekom postupka nije bilo sporno da oštećenicima, kao radnicima trgovačkog
društva Z. d.o.o. D. M. za inkriminirano razdoblje nije isplaćen razmjerni
dio ugovorene plaće, te doprinosi iz plaće i na plaću i to oštećenom M. A.
u ukupnom iznosu od 78.257,91 kune na ime neplaćenih plaća i 33.580,64 kune na
ime neplaćenih doprinosa, a oštećenom L. Đ. u ukupnom iznosu od

43.559,29 kuna na ime neplaćenih plaća i 27.912,35 kuna na ime neplaćenih
doprinosa. Nije bilo sporno niti da je optužena D. B. u kritično vrijeme bila
direktorica i odgovorna osoba sada brisanog trgovačkog društva Z. d.o.o. D.
M..

8. Bilo je sporno je li imenovano trgovačko društvo bilu u takvom financijskom stanju
da je u kritično vrijeme moglo oštećenicima isplatiti plaće u ugovorenoj visini,
odnosno je li kod optužene D. B. postojala namjera da radnicima M.
A. i L. Đ. uskrati pravo na plaću i doprinose koja im po zakonu
pripadaju.

9. Svjedokinja L. F. u iskazu je navela da je radila u trgovačkom društvu
Z. od 1994. pa sve dok tvrtka nije otišla u stečaj, nakon čega se pripojila D.
k. koje su kasnije također brisane iz sudskog registra, dok danas radi u
T. Z.-zb d.o.o. D. M.. Točno je da je u trgovačko društvo Z. u
siječnju 2011. donesena odluka o smanjenju plaća za siječanj i veljaču te godine,
odluka je bila u pisanom obliku i oni radnici su ju potpisali. Tom odlukom bilo je
propisano da im se plaća zbog stanja u firmi smanjuje na minimalni iznos
("minimalac") i oni su taj minimalac misli primali oko 24 mjeseca. S obzirom da je
znala u kakvom je stanju firma, ona je ovo prihvatila jer nije htjela otići iz firme i
pristala je primati minimalac. Vezano za smanjenje plaće nisu im mijenjani ugovori o
radu, nego je samo bila donesena odluka poslodavca. Na sastanku na kojem je
objavljena odluka o smanjenu plaća, bili su prisutni radnici iz uprave, a bili su prisutni
i M. A. i L. Đ.. Na tom sastanku upoznati su s razlozima zbog kojih
se donosi odluka, odnosno da je to zbog financijskog stanja firme, a na samom
sastanku nitko od prisutnih nije se protivio toj odluci o smanjenju plaća.

9.1. Nakon što je svjedokinji predočen zapisnik sa stranice 345 i 346 spisa,
svjedokinja je navela da je to zapisnik sa sastanka na kojem je prisustvovala i da se
na istom nalazi njezin potpis. Nakon ove odluke o smanjenju plaća, nastavilo se
teško financijsko stanje firme i firma je otišla u predstečajnu nagodbu, te je donesena
još jedna odluka o smanjenju plaća koja je bila obješena na oglasnoj ploči i koja je
donesena za to da bi se firma restrukturirala, odnosno bilo je obrazloženo da će
radnici i dalje primati minimalac dok se ne steknu uvjeti za primanje veće plaće.

6 Poslovni broj: K-713/2020.-34.

Nadalje, nakon što je svjedokinji predočena odluku o smanjenju plaća radnicima od

6. rujna 2013. svjedokinja je potvrdila da je to odluka o smanjenju plaća o kojoj je
malo prije govorila, a koja je bila izvješena na oglasnoj ploči u firmi. Ona je tu odluku
vidjela na oglasnoj ploči. Njoj nije poznato da bi M. A. i L. Đ.
prosvjedovali protiv odluke o smanjenju plaća u razdoblju otkada je donesena pa do
pokretanja postupke predstečajne nagodbe. Misli da je L. Đ. dao otkaz u firmi

2014., a M. A. 2015. Ona je prihvatila činjenicu da će raditi za minimalac i
zbog toga je ostala u firmi. Sjeća se da oni u firmi jesu u jednom periodu primali dio
plaće "na ruke", ali dok je firma bila u financijskim poteškoćama, primali su samo
minimalac. Firma je bila u financijskim teškoćama sve od 2011. pa do okončanja
postupka rekonstruiranja. Nije joj poznato zašto su A. i Đ. dali otkaz,
pretpostavlja da nisu htjeli raditi za minimalac. Vlasnik firme u kojoj sada radi je
Z. B.. Z. B. je suprug ovdje optužene D. B..

10. Svjedokinja M. B. u iskazu je navela da je u trgovačkom društvu Z.
radila od 2008. pa sve do veljače 2014. kad je isti pripojen D. k. nakon
čega su D. k. otišle u stečaj. Direktorica i D. k. bila je D.
B.. U ovom trenutku nigdje ne radi, nezaposlena je. Sjeća se da je firma Z.
bila u financijskim poteškoćama već negdje od 2010. pa sve do postupka
predstečajne nagodbe i u tom periodu donesena je odluka o smanjenju plaća. Oni
radnici bili su pozvani potpisati tu odluku, odlukom je bilo propisano da će primati
minimalnu plaću, a tako je to bilo odlučeno i u postupku predstečajne nagodbe, da će
radnici primati minimalnu plaću. Ne sjeća se je li bilo navedeno u kojem periodu će
radnici primati minimalnu plaću, ali se sjeća da je bilo navedeno da će primati
minimalnu plaću u planu restrukturiranja.

10.1. Nakon što je svjedokinji predočen zapisnik sa stranice 345 i 346 spisa,
svjedokinja je navela da je to zapisnik sa sastanka na kojem je prisustvovala i da se
na istom nalazi njezin potpis. Na taj sastanak na kojem je objavljena odluka o
smanjenju plaća, bili su pozvani svi oni radnici koji su radili u upravi, njih desetak, a
bili su prisutni i A. i Đ., pretpostavlja da su i oni potpisali zapisnik. Na tom
sastanku nitko od njih prisutnih nije prosvjedovao zbog ove odluke o smanjenju
plaća, oni su pristali na to da zbog situacije u firmi rade za minimalnu plaću. Đ. i
A. nisu na tom sastanku prosvjedovali zbog odluke. Nakon što je svjedokinji
predočena odluka o smanjenju plaća od 6. rujna 2013., svjedokinja je navela da se
sjeća ove odluke, bila je izvješena na oglasnoj ploči koja je stajala na ulazu u firmu.

11. Svjedokinja S. S. u iskazu je navela da je u trgovačkom društvu
Z. radila od 1992., a sada radi u T. Z.-zb u stečaju. U početku je firma dobro
poslovala, sve dok nisu počele financijske poteškoće, negdje 2009./2010./2011. pa
nadalje, firma je bila u problemima, nije mogla plaćati dobavljačima i tu je donesena
odluka da će radnici primati minimalne plaće. Ne može se točno sjetiti kada je točno
donesena odluka o smanjenju plaća, možda je to bilo 2010., a kasnije je nastavljeno
"prešutno isplaćivati minimalac" jer se financijska situacija nije popravljala i tako je to
bilo sve do postupka predstečajne nagodbe i u predstečaju. Za odluku o smanjenju
plaća saznala je na sastanku kojeg je sazvala šefica D. B. i bili su prisutni
oni radnici iz uprave, odnosno tehničko i računovodstveno osoblje. Na tom sastanku
bili su prisutni i M. A. i L. Đ.. D. B. im je na sastanku
objasnila razloge donošenja ove odluke o smanjenju plaće, bili su upoznati sa

7 Poslovni broj: K-713/2020.-34.

situacijom u firmi i prije tog sastanka. Ne sjeća se da li je itko prosvjedovao protiv ove
odluke, misli da nije nitko ništa posebno govorio.

11.1. Nakon što je svjedokinji predočen zapisnik sa stranice 345 i 346 spisa,
svjedokinja je navela da je to zapisnik sa sastanka na kojem je prisustvovala i da se
na istom nalazi njezin potpis. Nadalje, nakon što je svjedokinji predočena odluka o
smanjenju plaća od 6. rujna 2013., svjedokinja je navela da joj je poznata ova odluka,
i da je ista bila izvješena na njihovoj porti u firmi. Ne može točno reći kad su
A. i Đ. otišli iz firme, misli da je prvo otišao L., a nešto nakon njega
M.. Zna da su M. A. i L. Đ. vodili nekakav sudski spor protiv
firme, ali ne zna detalje. Iznenadilo ju je to zato što je M. još uvijek radio u firmi i
sjedio je s njom u istoj sobi, a nije nikada spomenuo nikakav sudski postupak. Ona je
za to saznala kad je D. dobila nekakav dopis od suda. Ne zna da li je
D. u tom postupku morala platiti nešto A. i Đurkiću. U firmi Z.-zb
do postupka stečaja direktor je bio Z. B., koji je suprug D. B..
Njezin radni odnos u Z.-zb je prestao otvaranjem stečajnog postupka.

12. Iz presude O. suda u O. broj P.-529/2015-29 od 4. ožujka 2016. i
presude Ž. suda u S. broj G. R.-389/2016 od 16. ožujka 2017.,
proizlazi nesporna činjenica da je tuženiku trgovačkom društvu Z. d.o.o. D.
M. pravomoćno naloženo isplatiti tužitelju M. A. na ime neisplaćenih
bruto plaća ukupan iznos od 78.257,91 kune i 33.580,64 kune na ime neplaćenih
doprinosa, a tužitelju L. Đ. ukupan iznos od 43.559,29 kuna na ime
neplaćenih plaća i 27.912,35 kuna na ime neplaćenih doprinosa.

13. Iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme za L. Đ., rekapitulacije
obračuna poreza iz plaće, obračuna obveza iz plaće u ovršnom postupku, pregleda
računa i brojčanih oznaka vrsta prihoda za uplatu poreza i doprinosa neplaćenih po
sudskoj presudi iz plaće u ovršnom postupku i potvrde o dohotku od nesamostalnog
rada za L. Đ., obračunske isprave za isplatu plaće za L. Đ.,
ugovora o radu na neodređeno vrijeme, odluke o prestanku radnog odnosa na
zahtjev radnika za M. A., rekapitulacije obračuna poreza iz plaće,
obračuna obveza iz plaće u ovršnom postupku, pregled računa i brojčanih oznaka
vrsta prihoda za uplatu poreza i doprinosa neplaćenih po sudskoj presudi iz plaće u
ovršnom postupku i potvrde o dohotku od nesamostalnog rada za M. A.,
te obračunske isprave za isplatu plaće za M. A. proizlaze nesporne
činjenice – da su oštećenici bili radnici trgovačkog društva Z. d.o.o. D. M.
i da im za inkriminirano razdoblje nije isplaćen razmjerni dio ugovorene plaće niti
doprinosi, u iznosima navedenim u činjeničnom opisu optužnice.

14. Iz očevidnika o danima insolventnosti i očevidniku svih osnova za plaćanje za
trgovačko društvo Z. d.o.o. D. M. proizlazi da imenovano trgovačko
društvo u kritično vrijeme nije bilo u blokadi.

15. Iz zapisnika sa sastanka održanog 13. prosinca 2010. - Odluke o isplati plaća za
siječanj i veljaču 2011. proizlazi da je 13. prosinca 2010. održan sastanak na kojem
je donesena odluka kojom je određeno da će se u siječnju i veljači 2011. svim
potpisanim radnicima isplaćivati minimalni iznos plaće od 2.814,00 kuna bruto, zbog
trenutne teške gospodarske situacije (recesije) i nemogućnosti isplate plaće prema

8 Poslovni broj: K-713/2020.-34.

ugovorima o radu, a sve kako bi se izbjeglo otkazivanje ugovora o radu. Navedeni zapisnik potpisan je i od strane ovdje oštećenih M. A. i L. Đ..

16. Iz odluke o smanjenju plaće radnicima od 6. rujna 2013. proizlazi da je svim
radnicima u Z. d.o.o. D. M. smanjena ugovorna plaća na minimalan iznos
plaće, zbog poteškoća u poslovanju poduzeća i plana za otvaranje predstečajne
nagodbe, o čemu su radnici upoznati usmenim putem od strane poslodavca, te je
odluka objavljena na oglasnoj ploči poslodavca.

17. Iz plana financijskog i operativnog restrukturiranja, nepotpisane izjava optuženice
od 11. ožujka 2022., rješenja F. agencije od 28. siječnja 2014., kojim je
utvrđeno da je postupak nad dužnikom Z. proveden, te dokumentacije o
financijskom stanju trgovačkog društva Z. d.o.o. D. M. proizlazi da je
trgovačko društvo Z. d.o.o. D. M. u inkriminiranom razdoblju bilo u
financijskim poteškoćama.

18. Iz izvadaka iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženicu proizlazi da
optuženica nije osuđivana, dok je jednom prekršajno kažnjavana zbog prometnog
prekršaja.

19. Nakon provedenog dokaznog postupka, neovisno o utvrđenom činjeničnom
stanju, raspravni sud je utvrdio da u činjeničnom opisu koji se optuženoj D.
B. stavlja na teret nije opisano postupanje koje predstavlja kazneno djelo odnosno
da inkriminirano postupanje ne sadržava sve potrebne konstitutivne elemente niti
jednog kaznenog djela budući u činjeničnom opisu djela nedostaje subjektivni
element, odnosno u činjeničnom opisu nije ništa navedeno o subjektivnom odnosu
optuženice prema djelu.

20. Kazneno djelo neisplate plaće iz članka 132. stavka 1. KZ. namjerno je kazneno
djelo u počinjenju kojeg nije dostatna samo činjenica da nekome nije isplaćena plaća
koju je zaradio i da mu nisu isplaćeni doprinosi, već je potrebno ostvarenje
subjektivnog elementa namjere, odnosno svijesti i volje da se nekome uskrate prava
iz rada koja mu po zakonu pripadaju, što su u konkretnom slučaju plaća i doprinosi iz
plaće i na plaću.

21. Člankom 23. KZ/11. propisano je da je počinitelj kriv za kazneno djelo ako je u
vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, ako je postupao s namjerom ili iz
nehaja, ili je bio svjestan, ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo
zabranjeno, a ne postoji ni jedan ispričavajući razlog. Dakle, da bi neko djelo bilo
kazneno djelo nije dovoljno da je ono samo protupravno. Osim te objektivne ocjene
traži se još i subjektivno obilježje, a to je u odnosu i stavu samog počinitelja prema
zahtjevu društva o ponašanju ljudi. Riječ je o ocjeni da se počinitelju može uputiti
osobni prijekor za učinjeno djelo. Ukoliko nedostaje taj element, tada ne postoji ni
kazneno djelo.

22. Imajući na umu navedenu odredbu članka 23. KZ/11. o sastojcima krivnje, a kako
u činjeničnom opisu koji je predmet optužbe nije navedeno subjektivno obilježje
kaznenog djela već je opisan samo objektivni slijed zbivanja, to u konkretnom slučaju
radnje koje su opisane u optužnici ne predstavlaju kazneno djelo (ovakav stav izražen
je i u odluci Ž. suda u Z., od 10. srpnja 2018., poslovni broj K.-

9 Poslovni broj: K-713/2020.-34.

639/2018-3, te Ž. suda u S. B., od 30. siječnja 2019., poslovni
broj K.-20/2019-3).

23. Slijedom navedenog, kako u optužnici nije naznačeno subjektivno obilježje
kaznenog djela, a sud nije ovlašten izmjeniti činjenični opis na način da umetne dio
koji se odnosi na subjektivni element kaznenog djela (jer bi time prekoračio optužbu,
članak 449. stavak 1. ZKP/08.), dok radnje opisane optužnicom koje se optuženici
stavljaju na teret ne predstavljaju kazneno djelo, na temelju članka 453. točke 1.
ZKP/08. optužena D. B. oslobođena je optužbe.

24. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08. oštećeni M. A. i L. Đ.
upućeni su s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

25. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka

145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na
teret proračunskih sredstava.

26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 21. studenog 2022.

Sutkinja Dunja Petrović

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke, branitelj i oštećenici (zbog odluke o imovinskopravnom
zahtjevu) mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka
ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka
za sud, protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj KO-DO-1964/2020

2. optužena D. B.

3. branitelj optuženice M. D., odvjetnik u O.

4. oštećeni M. A.

5. oštećeni L. Đ.

6. opunomoćenica oštećenika Ž. K. T., odvjetnica u V.