Gž-533/2022-2

   Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                                                                           Gž-533/2022-2

U   I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Daliboru Dukiću, u pravnoj stvari tužitelja H., OIB: …, iz Z., zastupanog po H. P. - direktoru a ovaj po punomoćniku M. D., odvjetniku u S., protiv tuženika ad 1. S. Š., OIB: …, B., B. i ad 2. S. Š., OIB: …, B., B., zastupanih po punomoćnici A. C. V. - odvjetnici u S., S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, broj Povrv-198/2021 od 9. ožujka 2022. godine, dana 21. studenog 2022. godine

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, broj Povrv-198/2021 od 9. ožujka 2022. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom – održavanjem na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. R. iz S. broj Ovrv-655/13 od 17. listopada 2013. godine – naloženo je tuženicima da solidarno isplate tužitelju iznos od 8.993,80 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od 30. listopada 2009. godine do isplate (toč. I. izreke), kao i da mu nadoknade parnični trošak u iznosu od 6.020,82 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu su podnijeli tuženici zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) s prijedlogom da se postupi u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj je do zaključenja glavne rasprave smanjio tužbeni zahtjev tako da  isti više ne prelazi svotu od 10.000,00 kn pa se daljnji postupak provodi prema odredbama o postupku u sporovima male vrijednosti (čl. 464. st. 2. ZPP), a u tim sporovima (čl. 457. – 467.a ZPP) nije dopuštena žalba zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. ZPP), pa se ovaj drugostupanjski sud utoliko i osvrće na žalbene razloge tuženika koji se tiču tog žalbenog osnova.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu (čl. 365. st. 2. ZPP) ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi bila počinjena koja od postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. U postupku  je nesporno da se dana 8.  kolovoza 2007. godine u B. dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali tuženik ad. 2. S. Š., kao vozač neosiguranog i neregistriranog mopeda u vlasništvu tuženika ad. 1. S. Š. (oca tuženika ad. 1.), te Z. J., kao pješak, koji je tom prigodom zadobio teške tjelesne ozljede.

8. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj, povodom tog štetnog događaja, isplatio Z. J. iznos od ukupno 31.893,80 kn i to dana 25. travnja 2008. godine iznos od 22.900,00 kn i dana 30. listopada 2009. godine iznos od 8.993,80 kn (izvršeni nalozi za plaćanje putem Z. – list 32 i 62 spisa),

- da je rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. R. iz S. broj Ovrv-655/13 od 17. listopada 2013. godine – po prijedlogu za ovrhu tužitelja od 17. listopada 2013. godine – povodom prigovora tuženika stavljeno izvan snage i začeta ova parnica u kojoj je tužitelj povukao zahtjev za iznos od 22.900,00 kn (podnesak tužitelja od 9. veljače 2016. godine – list 25 i 26 spisa), a ostao kod zahtjeva za isplatu iznosa od 8.993,80 kn.

9. Sporno je da li je, pod pretpostavkom da je tužitelj osnovano isplatio Z. J. iznos od 8.993,80 kn, za isti nastupila zastara.

10. Uvodno valja istaknuti da se prvostupanjski sud, u ovom sporu, pravilno pozvao na odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 131/05 i dr., dalje: ZOOP) važećim u vrijeme štetnog događaja.

10.1. Prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOOP oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti može podnijeti odštetni zahtjev Ureda, a vlasnik vozila je sukladno odredbi čl. 22. st. 1. ZOO dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama, time da je odredbom čl. 29. st. 5. ZOO propisano da tužitelj ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa štete, kamata i troškova.

10.2. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju broj Rev-2216 od 14. veljače 2018. godine vlasnik neosiguranog vozila i vozač tog vozila, kao što je ovdje slučaj, solidarno su odgovorni za štetu osiguratelju koju je isplatio trećoj osobi, jer su sva prava treće osobe prema tuženicima prešla na Ured – tužitelja.

10.3. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je odbio prigovor zastare jer za naknadu štete koju osiguratelj isplati trećoj osobi nije propisan neki drugi rok zastare pa vrijedi opći zastrani rok od pet godina sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO), a isti počinje teći od dana kada je osiguratelj isplatio tu naknadu.

10.4. Kako je prijedlog za ovrhu (tužba) podnesen sudu 17. listopada 2013. godine, a tuženik naknadu u iznosu od 8.993,80 kn isplatio 30. listopada 2009. godine to – suprotno žalbenim prigovorima – nije protekao zastarni rok od pet godina, kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud.

11. Prvostupanjski sud se – suprotno žalbenim prigovorima – pravilno pozvao na pravne učinke pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-9636/08 od 5. srpnja 2018. godine (potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1032/19 od 1. travnja 2019. godine) kojom je po tužbi tužitelja Z. J. protiv tuženika Ureda uz sudjelovanje umješača na strani tuženika i to S. Š. i S. Š., radi naknade štete iz štetnog događaja od 8. kolovoza 2007. godine, naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 7.200,00 kn sa zateznim kamatama od 26. studenog 2008. godine do isplate, zatim zatezne kamate na iznos od 3.893,80 kn od 26. studenog 2008. godine do 29. listopada 2009. godine, kao i parnični trošak u iznosu od 13.826,50 kn sa zateznim kamatama od 5. srpnja 2018. godine do isplate.

12. Iz razloga te presude proizlazi da je neimovinska šteta utvrđena u iznosu od 30.000,00 kn te da je, ovdje tužitelj, isplatio Z. J. dana 25. travnja 2008. godine iznos od 22.800,00 kn – za neimovinsku štetu, pa je tužitelju dosuđeno preostalo  - 8.993,30 kn, kako navedeno u podnesku tužitelja od 9. veljače 2016. godine (list 25 – 26 spisa) sa zateznim kamatama od dana 30. listopada 2009. godine.

13. Iz navedenog slijedi pravilan zaključak prvostupanjskog sud da su tuženici, kao umješači na strani tuženika, ovdje tužitelja, a u parnici Pn-9636/08 vezani pravomoćnošću te presude. Naime, po pozivu Hrvatskog ureda za osiguranje tuženici su se u toj parnici istom pridružili kao umješači, te su protiv prvostupanjske presude podnijeli žalbu, jednako kao i Ured, pa u ovom sporu, kao kasnijem sporu, umješači u parnici Pn-9636/08, a ovdje tuženici ne mogu s uspjehom osporavati pravilnost te presude ni u činjeničnom ni u pravnom pogledu (intervencijski efekt).

14. Stoga je, a kako je pravilna i zakonita i odluka o troškovima postupka kako u pogledu osnova tako i u pogledu odmjerenih troškova (čl. 154. i čl. 155. ZPP), neosnovanu žalbu tuženika valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

                            U Šibeniku, 21. studenog 2022. godine

                                                                                                                S U D A C

                                                                                                          Dalibor Dukić,v.r.