Republika Hrvatska
Trgovački sud u V.
V., B.R.

Poslovni broj: 2 Povrv-51/2021-23

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u V., po sutkinji toga suda Meliti Poljanec Bubaš, u pravnoj stvari tužitelja M.S. d.o.o., K., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V.B., odvjetniku iz V., protiv tuženika V. d.o.o., V., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku J.K., odvjetniku iz V., radi naplate novčane tražbine, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 04. listopada 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude dana 21. studenog 2022.

p r e s u d i o j e

I/ Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika M.D. iz V., poslovni broj OVRV-2/2021 od 11. siječnja 2021. kojim je naloženo tuženiku V. d.o.o., V., OIB: ..., da u roku od 8 dana namiri tužitelju M.S. d.o.o., K., OIB: ..., tražbinu u glavničnom iznosu od 9.765,00 kn / 1.296,04 eura1, sa
zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom na isti tekućom od 01. ožujka 2020., te nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.425,00 kn / 189,13 eura1 sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 11. siječnja 2021. kao dana donošenja Rješenja o ovrsi pa do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija.

II/ Nalaže se tužitelju M.S. d.o.o., K. OIB: ..., naknaditi tuženiku V. d.o.o., V., OIB: ..., parnične troškove ovog postupka u iznosu od 4.150,00 kn / 550,80 eura1, u roku od 8 dana.

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2

Poslovni broj: 2 Povrv-51/2021-23

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, povodom kojeg je javni bilježnik M.D. iz V., dana 11. siječnja 2021. donijela Rješenje o ovrsi broj OVRV-2/2021, kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju glavnični iznos od 9.765,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u
iznosu od 1.425,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, sve u roku od osam dana.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je pravovremeno izjavio prigovor pa je rješenjem ovog suda isto stavljeno izvan snage u dijelu kojem je određena ovrha, te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru tuženik pobija predmetno Rješenje o ovrsi kako u osnovi, tako i u visini, ističući da stranke nisu nikada bile u poslovnom odnosu, slijedom čega tužitelju ništa ne duguje.

4. Podneskom od 17. svibnja 2021. tužitelj je obrazložio tužbu na način da je naveo kako se predmetni račun broj R1 70-PJ1-2020 od 24. veljače 2020. na temelju kojeg je podnesen prijedlog za ovrhu, odnosi na robu koju je od tužitelja preuzeo tuženik. Napominje da je tuženik zaprimio od tužitelja taj račun putem zaposlenice po imenu M. te na isti nije imao prigovore niti primjedbe. Ovo je vidljivo i iz prepiske elektroničkom poštom između tužitelja i tuženika koji se na adresi elektroničke pošte tužitelja navodi kao M.V..

Podneskom od 10. studenog 2021. dopunio je navode tužbe navodeći da su
stranke bile u poslovnom odnosu u okviru kojeg je tužitelj tuženiku isporučio dva
rabljena zamrzivača za ukupnu vrijednost od 9.765,00 kn (jednog u vrijednosti od 4.092,00 kn, a drugog u vrijednosti od 3.720,00 kn, uvećano za PDV). Za isporučenu robu poslao mu je predmetni račun te isti nekoliko puta dostavio na mail adresu tuženika koji se na mail adresi tužitelja prikazuje kao M.V., a radi se o mailu: ... , koji se na tuženikovoj službenoj stranici nalazi naveden kao službeni kontakt tuženika.

5. Na pripremnom ročištu od 28. listopada 2021. te u podnesku od 10. prosinca 2021. tuženik osporava da bi ikada kupio ili preuzeo robu – zamrzivače od tužitelja. Ističe kako tužitelj u spis nije predao nikakvu materijalnu dokumentaciju predmetnog pravnog posla, odnosno nije predao narudžbenicu, prihvat ponude ili ugovor o kupoprodaji spornih zamrzivača iz kojih bi proizlazilo da je tuženik naručio robu od strane tužitelja, o kojoj je robi riječ te koja je cijena za istu ugovorena. Također, nije dostavio niti otpremnice ili bilo kakve druge izjave/potvrde o tome da je upravo naručena roba isporučena tuženiku. Predmetni račun tuženik nema u svojim poslovnim evidencijama, niti je za njega koristio pravo na odbitak pretporeza. Iz tužiteljeve e-mail korespondencije koju je dostavio u spis vidljivo je samo to da je tuženiku dostavljan račun za zamrzivače, a ne i da bi tuženik odnosno bilo koji njegov djelatnik priznao osnovanost tog računa. O navodnom pravnom poslu ne postoji niti jedan pisani trag - niti da je sklopljen niti da je roba po istome isporučena, što je protivno očekivanom načinu postupanja trgovaca u sklapanju poslova iz njihove poduzetničke djelatnosti. Slijedom navedenog predložio je da sud odbije tužiteljev tužbeni zahtjev.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u tužiteljev račun broj R1 70-PJ1- 2020 od 24. veljače 2020. (list 7 spisa), tužiteljevu prepisku elektroničkom poštom (listovi 27-29 spisa), kopiju službene internet stranice tuženika (listovi 30-31 spisa), izvadak iz knjige ulaznih računa tuženika za razdoblje od 01. veljače 2020. do 29. veljače 2020. (listovi 45-46 spisa), podatke Porezne uprave, Područni ured K. od 27. svibnja 2022. (list 64 spisa), te je saslušao svjedokinju M.T. i zakonskog zastupnika tužitelja u svrhu dokazivanja.

7. Među strankama je sporno jesu li bile u poslovnom odnosu kupoprodaje, je li tužitelj tuženiku temeljem tog poslovnog odnosa isporučio dva rabljena zamrzivača, kao i kolika je cijena istih.

8. Temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i temeljem rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora je potraživanje tužitelja temeljem nepodmirenog računa broj R1 70-PJ1-2020 od 24. veljače 2020. (dalje: Račun) u iznosu od 9.765,00 kn koji se odnosi na kupnju dva rabljena zamrzivača za koja tužitelj tvrdi da ih je na temelju usmenog kupoprodajnog ugovora isporučio tuženiku, a tuženik za kupljenu robu nije izvršio obvezu plaćanja.

10. Analizom provedenih dokaza sud nije mogao sa dovoljnom mjerom i izvjesnosti utvrditi jesu li stranke bile u poslovnom odnosu, karakter tog odnosa niti opseg posla, s obzirom na to da objektivnih dokaza o tome da je pravni posao, za koji tužitelj tvrdi da se radilo o kupoprodaji robe, ikada sklopljen te da je tužitelj izvršio svoju obvezu isporuke robe tuženiku temeljem istog.

11. Iz predmetnog računa od 24. veljače 2020. proizlazi da je isti izdao tuženik tužitelju, da se odnosi na dva zamrzivača ukupne vrijednosti 9.765,00 kn, te da je dospio 29. veljače 2020.

12. Iz tuženikova izvatka iz knjige ulaznih računa za mjesec veljaču 2020., kada je tužitelj prema svojim navodima dostavio predmetni račun od 24. veljače 2020., vidljivo je da isti nije zaveden u poslovnoj evidenciji tuženika.

13. Iz podataka Porezne uprave, Područni ured K. od 27. svibnja 2022. proizlazi da tuženik u razdoblju od veljače do prosinca 2020. nije knjižio ulazne račune tužitelja pa tako niti koristio pravo na odbitak pretporeza za utuženi račun.

14. Iz tužiteljeve e-mail korespondencije vidljivo je da je tužitelj slao tuženiku poruke u kojima ga je pozivao na plaćanje računa, ali nema nikakve povratne poruke o tome da bi tuženik potvrdio svoju obvezu ili priznao osnovanost tužiteljeva računa.

15. Iz iskaza svjedokinje M.T., zaposlenice tuženika na mjestu administratora nabave, proizlazi da je tuženik doista tražio nekoliko zamrzivača za
smrznutu hranu, potrebnih za vrijeme održavanja jednog sajma, pa je u tom
kontekstu kontaktirao i tužitelja sa čijim je zakonskim zastupnikom razgovarala jednom ili dva puta, no kako tužitelj nije imao dovoljno zamrzivača, to nikakav posao s njim nije sklopljen, a zamrzivači su na kraju kupljeni u M. Svjedokinja je izjavila da nema nikakvih saznanja o tome da bi tuženik isporučio tužitelju zamrzivače, niti u pisanoj dokumentaciji tuženika o tome postoji ikakav pisani trag, što je doznala provjerom u knjigovodstvu, nakon primitka predmetnog računa od strane tužitelja.

16. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje s obzirom da je iskazivala neposredno uvjerljivo, a na istinitost njezina iskaza upućuje i sadržaj materijalnih dokaza koji prileže spisu – činjenicom da u svojim poslovnim evidencijama tuženik nije evidentirao predmetni račun, niti za njega koristio pravo na odbitak pretporeza.

Naprotiv, nije prihvaćen zakonski zastupnik tužitelja koji je u svom iskazu naveo da je sa zaposlenicom tuženika M.T., koja mu se telefonski obratila, ugovorio kupoprodaju dva zamrzivača koje je tuženik preuzeo. Naime, osim što o tome nema nikakvih materijalnih dokaza – narudžbenice, prihvata ponude ili ugovora o kupoprodaji, otpremnice te potvrde o primitku robu, nema ni tuženikove potvrde odnosno priznanja u e-mail korespondenciji stranaka na koju se tuženik poziva, o osnovanosti predmetnog računa.

17. Na ovom mjestu valja napomenuti da je svaki sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjenju svoje obveze postupati s pažnjom koja se zahtijeva u pravnom prometu u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa, pa se tako za trgovačke ugovore zahtijeva pažnja dobrog gospodarstvenika (čl. 10. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO)). Ovo znači u konkretnom slučaju da je tužitelj svoje poslove morao obavljati s dužnom pažnjom koja se za gospodarstvenika zahtijeva u odnosima kupoprodaje roba. To konkretno znači da je pravni posao trebao biti dokumentiran odgovarajućim ispravama – u najmanju ruku otpremnicom i potvrdom o primitku robe, jer je zakonski zastupnik tuženika poslove bio dužan voditi s povećanom pažnjom, a ne kao svoje privatne. S tim u vezi, ističe se kako je neprihvatljiv dio iskaza zakonskog zastupnika tuženika o tome da je robu izdao bez otpremnica ili nekog drugog pisanog dokaza jer je tuženiku tužitelja za poslovnu suradnju preporučio vlasnik trgovine kojeg je zakonski zastupnik tuženika poznavao. Nerazumljivo je i nelogično da bi to mogao biti opravdan razlog za izostanak dokumentiranja pravnog posla koji sklapa tuženik u okviru svog poslovanja, s obzirom da stranke prije toga nisu bili u nikakvom poslovnom odnosu i nisu se poznavale.

18. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode ili dokaze protivnika. Prema odredbi čl. 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Dakle, u smislu citiranih članaka pravilo je da je svaka stranka dužna dokazati
istinitost svojih tvrdnji, pa ako u tome ne uspije, odnosno ukoliko sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, zahtjev stranke za pružanje pravne zaštite valja odbiti.

19. Analizom provedenih dokaza, sud nije mogao sa dovoljnom mjerom izvjesnosti utvrditi jesu li stranke bile u poslovnom odnosu, karakter tog odnosa niti opseg posla, s obzirom na to da objektivnih dokaza o tome da je pravni posao (za koji tužitelj tvrdi da se radilo o kupoprodaji robe) ikada sklopljen te da je tužitelj izvršio svoju obvezu isporuku robe tuženiku na temelju istog. S obzirom na to nije moguće utvrditi da je tužitelj tuženiku prodao robu iz utuženog računa te da bi je tuženik bio dužan platiti, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti te ukinuti platni nalog u smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa kako tužitelj nije uspio sa svojom tužbom, to je dužan tuženiku naknaditi cjelokupne parnične troškove potrebne za vođenje ovog postupka u iznosu od 4.150,00 kn. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja na pripremnim ročištima 28. listopada 2021. i 19. siječnja 2022. (Tbr. 9.2. OT – za svako po 37,5 bodova), sastav podneska od 08. prosinca 2021. (Tbr. 8.1. OT – 75 bodova) te zastupanja na ročištima za glavnu raspravu 11. svibnja 2022. i 04. listopada 2022. (Tbr. 9.1. OT – za svako po 75 bodova), što ukupno iznosi 300 bodova, odnosno uz obračun vrijednosti boda i PDV 3.750,00 kn, kojem iznosu valja pribrojiti u trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 400,00 kn, što ukupno iznosi 4.150,00 kn.

U V. 21. studenog 2022.

Sutkinja

Melita Poljanec Bubaš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu RH. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku V.B., odvjetniku iz V.
- tuženiku po punomoćniku J.K., odvjetniku iz V.