1

Posl.br. P-1290/2018-26

 

                                                                                   

            REPUBLIKA HRVATSKA

           OPĆINSKI SUD U ZADRU

            Stalna služba u Benkovcu

         Benkovac, Ul. Stjepana Radića 10

                                                                      Posl.br. 3 P-1290/2018-26

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po sutkinji Dubravki Ćurko Ventrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica  ad.1. F. P. (OIB …), B. n. M., J. D. … i ad. 2. J. S. (OIB …), T., S. …, zastupanih  po punomoćnicima, odvjetnicima iz O. d. Ž. & p. d.o.o., Z., P. Z., protiv tuženika M. P. (OIB …), J. D. …, B. n. M., privremeno na adresi R., U. D. … (kod T. P.), zastupan po punomoćniku M. P., odvjetniku u K. S., D. …, radi utvrđenja i brisanja, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 13. listopada 2022. u prisutnosti punomoćnika tužiteljica te tuženika s punomoćnikom, na ročištu za objavu 21. studenog 2022.

 

p r e s u d i o  j e

 

              I Odbija se prvopostavljeni tužbeni zahtjev koji glasi:              

              "1. Utvrđuje se da je ugovor o darovanju sklopljen između pokojnog F. P., J. D. …, B. n. M., OIB: … i tuženika ovjeren kod javnog bilježnika D. K. iz B. n. M. pod brojem OV-5691/15 dana 10.17.2015.g., predmet kojeg ugovora je darovanje 1/13 dijela nekretnine oznake kč. br. 929/1 k.o. B. n. M., upisano u zk.ul. … pri zemljišnom knjižnom odjelu OS Zadar, SS Biograd na Moru ništetan i ne proizvode pravne učinke;

2. Određuje se uspostava prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja tako da se briše uknjižba prava suvlasništva za 1/13 dijela na nekretnini oznake kč. br. 929/1 k.o. B. n. M., dvorište 560 m2, kuća površine 147 m2, gospodarska zgrada površine 23 m2, sveukupne površine 730 m2, upisano u zk.ul. … pri zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalne Službe u Biogradu na Moru sa imena tuženika M. P., J. D. …, B. n. M., OIB: …, koja uknjižba je provedena temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne Službe u Biogradu na Moru, zemljišno knjižnog odjela broj Z-25293/2016 od 25.11.2016.g., sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe;

3. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljicama troškove postupka sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena“.

             

              II Odbija se eventualno postavljeni tužbeni zahtjev koji glasi:

              "1. Poništava se ugovor o darovanju sklopljen između pokojnog F. P., J. D. …, B. n. M., OIB: … i tuženika ovjeren kod javnog bilježnika D. K. iz B. n. M. pod brojem OV-5691/15 dana 10.17.2015.g., predmet kojeg ugovora je darovanje 1/13 dijela nekretnine oznake kč. br. 929/1 k.o. B. n. M., upisano u zk.ul. … pri zemljišnom knjižnom odjelu OS Zadar, SS Biograd na Moru;

2. Određuje se uspostava prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja tako da se briše uknjižba prava suvlasništva za 1/13 dijela na nekretnini oznake kč. br. 929/1 k.o. B. n. M., dvorište 560 m2, kuća površine 147 m2, gospodarska zgrada površine 23 m2, sveukupne površine 730 m2, upisano u zk.ul. … pri zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalne Službe u Biogradu na Moru sa imena tuženika M. P., J. D. …, B. n. M., OIB: …, koja uknjižba je provedena temeljem zapisnika (rješenja) Općinskog suda u Zadru, Stalne Službe u Biogradu na Moru, zemljišno knjižnog odjela broj Z-25293/2016 od 25.11.2016.g., sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe;

3. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljicama troškove postupka sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena“.

 

              III. Nalaže se tužiteljicama naknaditi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 5.000,00 HRK  (663,60 €), dok se zahtjev u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljice u tužbi navode kako su nasljednice pok. F. P., koji je, kao darovatelj, 10. srpnja 2015. s tuženikom,  kao obdarenikom, sklopio ugovor  darovavši mu 1/13 dijela k.č.br. 929/1 zk.ul. …  k.o. B. n. M., temeljem kojeg se tuženik upisao suvlasnikom u tom udjelu, no taj je ugovor ništetan i pobojan. Naime, ugovor nema potreban oblik budući tuženik nikad nije stupio u posjed niti mu je nekretnina predana, unatoč sadržaju toč. V ugovora. Nadalje, sklopljen je prijevarom tuženika koji je djeda u dubokoj starosti doveo u bitnu zabludu o pobudi koja je bila  odlučna za sklapanje ugovora, jer je F. P. tuženiku htio nekretninu dati na korištenje radi obavljanja djelatnosti, jer u slučaju darovanja nema smisla davanje suglasnosti obdareniku za bilo što, jer darovanjem nekretnina više nije vlasništvo darovatelja. Potom navode i da je F. P. nakon što je podignuo mirovinu, potpis na ugovoru, ovjerio ispred ureda javnog bilježnika, u automobilu I. Ć. koji ga je dovezao, što da je dokaz kako je tuženikov cilj bio, prijevarom navesti F. P. na ugovor o darovanju.  Prvopostavljenim tužbenim zahtjevom traže da sud predmetni ugovor utvrdi ništetnim, a eventualno postavljenim poništenje ugovora,  sve uz uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ugovora u zemljišnoj knjizi.

             

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako posjed predmetne nekretnine dokazuje kaznenom prijavom protiv sina prvotužiteljice; da je sukladno dogovoru s djedom, koji mu je gospodarsku zgradu darovao radi obavljanja profesionalne klesarske djelatnosti, tu djelatnost obavljao  temeljem članstava u udruzi S., registriranoj na adresi darovane mu gospodarske zgrade. Osporava da je potpisivanje ugovora u automobilu ukazuje na njegovo prijevarno postupanje, jer javni bilježnici tako rade kad se radi o teško pokretnim osobama, što ne utječe na mogućnosti shvaćanja pravnih radnji i njihovih posljedica. Nadalje, F. P. je ugovor potpisao pred javnim bilježnikom kojem ne bi promaklo da se radilo o dezorijentiranoj osobi, a da se radilo po potpuno poslovno sposobnoj osobi potvrđuje i to što je, nakon tog darovanja, 2016. kod istog javnog bilježnika sklopio ugovor o prodaji k.č.br. 2389, te osobno i samostalno raspolagao velikim novčanim iznosom koji je dobio, koji ugovor tužiteljice nikad nisu osporile.

2.2. Tijekom postupka ističe da mu ugovorom djed nije dao sav svoj suvlasnički udio predmetne čestice već je ostao upisan za 11/26 dijela; da prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kad je stvar u suvlasništvu više osoba potrebna je suglasnost svih za promjenu namjene, veće popravke i sl., pa kako je tuženik planirao u gospodarskoj zgradi obavljati klesarsku djelatnost, u ugovoru o darovanju sadržana je  takva suglasnost. Nadalje, da je F. P. primio rješenje o uknjižbi tužiteljeva suvlasništva i nije izjavio prigovor;

 

3. Očitujući se na navode tuženika, uz ponavljanje ranijih navoda, tužiteljice još  ističu kako je R. L. oslobođen optužbe i da optužnica ne dokazuje tuženikov posjed; da sklapanje ugovora s trećom osobom ne znači automatski potpunu poslovnu sposobnost;  da je F. P. na dan potpisa ugovora smatrao da ide u banku podići mirovinu a ne darovati nekretninu, te da zaključak o potpori i prihvaćanje izvješća Udruge S., kao ni rješenje o izvedenom stanju nisu dokaz da je tuženik, i gdje obavljao kamenoklesarsku djelatnost.

 

4. Podneskom od  8. rujna 2022. navode kako su u pisanju tužbenog zahtjeva pogrešno naznačile ''4. suvlasnički dio: 1/13 za 1/13 dijela'', što je posljedica kopiranja teksta iz zemljišne knjige, no da je pravilno trebalo stajati samo ''1/13''. Kako se radi o očitoj pogrešci,  ispravljaju u tom dijelu prvopostavljeni i eventualno postavljeni tužbeni zahtjev, koji sad glase kao u izreci.

 

5. Rješenjem suda posl.br. 43 P-1028/2019 od 23. svibnja 2019.  ova parnica spojena parnici koja se vodila pod posl.br. P-1028/2018 po tužbi F. P. protiv istog tuženika, M. P., radi utvrđenja ništetnosti ugovora sklopljenog između F. P. i M. P. predmetom kojeg je ½  dijela iste č.zem. 929/1 k.o. B. n. M., no rješenjem posl.br. 3P-1028/2018-27 od 8. srpnja 2021. odlučeno je da će se u parnicama dalje odvojeno raspravljati.

 

6. Što se tiče navoda o pogrešci u pisanju tužbenog zahtjeva, za reći je kako je  predmet tužbe ugovor o darovanju koji se odnosi na 1/13 dijela k.č.br. 929/1 k.o. BnM, jer tužitelj, osim brisanja suvlasništva tuženika na dijelu ''1/13 za 1/13'' traži istovremeno upis prava vlasništva 1/13 dijela na ime F. P., te da je formulacija ''na dijelu 1/13 za 1/13'' bez smisla (za razliku od 1/13 od 1/13), pa je očito da se radi o pogrešci u pisanju, a ne  preinaci tužbenog zahtjeva.

 

7. Među strankama je sporno je li tuženiku predana u posjed darovana gospodarska zgrada (šupa), te vezi toga i ima li ugovor potreban oblik, kao i je li  pri sklapanju ugovora tuženik prijevarno postupao tako  što je  doveo djeda u zabludu o pobudi zbog koje mu je darovao nekretninu.

 

8.1. Odredbama čl. 322 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO),  propisano je da Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

8.2. Prema odredbama čl. 482 st.2. ZOO ugovor o darovanju nekretnine koji je sklopljen bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) isprave.

 

9.1. Prema odredbama čl. 330 ZOO ugovor je pobojan kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje.

9.2. Odredbama čl. 280 ZOO propisano je da je zabluda bitna ako se odnosi na objekt ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor (st.1), te da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude (st.2.)

9.3. Odredbama čl. 284 st.1. istog Zakona propisano je ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludu u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna (st.1)

 

10. Sud je u postupku izveo dokaz čitanjem: izvatka iz zemljišne knjige … k.o. B. n. M. (l.s.6,7), te  povijesnog prikaza istog (l.s.43,44) darovnog ugovora od 10. srpnja  2015. (l.s.8-10), zapisnika ovog suda u ostavinskom predmetu iza smrti F. P. od 11. siječnja 2018. (l.s.11,12) i od 6. lipnja 2018. (l.s.13,14),  optužni prijedlog privatnog tužitelja M. P. protiv optuženika R. L. (l.s.22-23), zapisnika ovog suda posl.br. Z-784/2007/2986 od 24. lipnja 2016. (l.s.24), rješenja Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Služba za opću upravu, Ispostava Biograd na Moru od 1. veljače 2016. (l.s.25-27), presudu Prekršajnog suda u Zadru posl.br. J-532/2018 od 4. lipnja 2018. (l.s.28,29), rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl.br. O-2511/2017, UPP/OS-243/17 od 24. rujna 2018. iza F. A. I. P. (l.s. 35-37),  Ispisa iz registra udruga (l.s.51), zapisnika ovog suda posl.br. Z-784/2007/7941 od 24. lipnja 2016. (l.s.53,54), rješenja ovog suda posl.br. Z-25293/2016 od 2. prosinca 2016. (l.s.64,65), Zaključak Grada Biograda od 13. rujna 2017. (l.s.66) i od 7. ožujka 2018. (l.s.67), rješenja o  izvedenom stanju  od 27. listopada 2017. (l.s.68-70), uvidom u fotografiju  gospodarskog objekta koji je predmetom ugovora (l.s.48)  saslušanjem svjedoka F. P. (kao stranke uslijed spajanja parnica), te tužiteljica tuženika (l.s.79-82), saslušanjem svjedoka I. L. J., R. L.,  I. J., J. T. (l.s.95-100) te R. L. (l.s.101).

 

11.  Nakon provedenog postupka utvrđeno je da ni prvopostavljeni ni eventualno postavljeni tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

 

12. Darovnim ugovorom (l.s.8-10) F. P. darovao je unuku, tuženiku, ''jednu pomoćnu prostoriju, površine 23 m2, koja je izgrađena kao zaseban pomoćni objekt na okućnici obiteljske stojne zgrade na k.č.br. 9269/1 k.o. B. n. M., predio K., koja svojom površinom prema ostalim izgrađenim dijelovima na istoj parceli predstavlja 1/13 dijela predmetne nekretnine (toč.I), te ga ovlastio da temeljem ugovora može izvršiti uknjižbu prava vlasništva k.č.br. 929/1 k.o. B. na svoje ime za 1/13 dijela, time da će kod budućeg etažiranja cijele nekretnine darovani objekt predstavljati ili posebni dio ili sporedni dio stana prvom katu zgrade. Točkom III. Ugovora darovatelj je dao suglasnost za nadogradnju ili adaptaciju darovanog pomoćnog objekta, te suglasnost da pomoćni objekt može koristiti radi obavljanja svake vrste dopuštene djelatnosti, a točkom V. utvrđeno je kako je daroprimatelj u posjed i uživanja darovane pomoćne prostorije stupio već ranije.

 

13. Rješenjem ovog suda posl.br. Z-2529372016 (l.s.64) temeljem naprijed navedenog ugovora izvršena je uknjižba prava vlasništva 1/13 dijela k.č.br.929/1 k.o. B. n. M. na ime tuženika,  a u dostavnoj naredbi navedeni su tuženik i F. P..

 

14. Iz povijesnog prikaza zemljišne knjige (l.s.105,106), vidljivo je kako je tuženik M. P. temeljem zapisnika sastavljenog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, upisan suvlasnikom č.zem. 929/1 zk.ul. … k.o. B. n. M. za ½ dijela, te  da je pod Z-25293/2016 (primlj. 25.11.2016), temeljem ugovora o darovanju, upisan još za 1/13 dijela  (ranije vlasništvo F. P.),  dok su suvlasnicama za po 11/52 dijela, temeljem rješenja o nasljeđivanju iza F. P. upisane J. S. i F. P..

 

15. Iz iskaza tužiteljice F. P. (l.s.80) proizlazi u bitnom da se, pet metara udaljena od spornog objekta –šupe, nalazi njena kuća, koju je izgradila na dijelu iste čestice,  koji su joj roditelji dali za izgradnju; da je na ostavinskoj raspravi iza majke 2013. ili 2014. saznala da je tuženik uknjižen na ½ dijela cijele nekretnine, a iza oca da je uknjižen i za spornih 1/13 dijela. Nadalje, da je u šupi držala neke svoje stvari, motor, razne dijelove, da joj je otac rekao kako je tuženiku potpisao da može biti u najmu, korištenju, radi obrta, o vlasništvu nikad nije bilo govora,  te su oni pomakli svoje stvari da ima mjesta za ''obrt''; da je i tuženik držao svoje stvari; da su vrata promijenjena, nije imala ključ, ali su mahom bila otključana. Iz iskaza proizlazi da je tuženik doista u dvorištu radio s kamenom, a u šupi nije viđala ni njega ni kamen;  da joj je otac rekao kako je bio kod javnog bilježnika nešto potpisati, ali nije imao papire o tom, nešto za korištenje i obrt, kako je nije obavijestio da je dobio rješenje o uknjižbi pomoćne zgrade, te  da je tuženik, nakon što su papiri potpisani, promijenio ponašanje. Još je rekla i kako nije znala ni da je G. prodana (k.č.br. 2389,  prodana I. B.,  napomena suda, l.s.24), kao ni za sklapanje dodatka ugovoru o darovanju između njezina oca i brata.

 

16. Iz iskaza tužiteljice J. S. (l.s. 81) proizlazi da joj je otac rekao kako tuženiku za registrirati obrt treba neka adresa, te će formalno dati papir da ima najam, odnosno korištenje šupe, odnosno da to bude poslovni prostor; čula je da su papiri nestali; da joj otac nije spominjao da bi dobio kakva rješenja o uknjižbi, te da je za sporni ugovor prvi put čula na  ostavinskoj raspravi iza oca. Isto tako proizlazi i da ja za darovanje tuženiku ½ dijela cijele nekretnine u naravi kata, saznala tek na ostavinskoj raspravi iza majke. Nije znala određeno odgovoriti tko je držao stvari u šupi, iskazavši da su tu stajali krumpiri, freza, stara kredenca, alat i dr.,  ne zna ni tko je imao ključ,  dodavši da se u kući ništa nije zaključavalo. Još je iskazala kako  joj otac nikad nije govorio o svojim pravnim poslovima, poduzetim radnjama radi prodaje nekretnine, sklapanje dodataka ugovorima, izdavanja punomoći za račune u banci i sl.

 

17. Tuženik je u bitnom iskazao (l.s.81) da mu je djed želio dati šupu, jer je klesar; angažirao je odvjetnika da napravi ugovor; ovjeren je kod bilježnika,  zaposlenice su došle do auta, jer je djed bio sa štapom, teže pokretan,  a ured na katu. Vozio ih je susjed Ć.;  djed je znao da mu daje u vlasništvo, te se uknjižio redovnim putem.  U veljači 2016. registrirao je udrugu, nakon toga angažirao T. da mu naprave vrata, ključ je imao samo on, iako su često znala biti otvorena.  Šupu je postupno privodio svrsi,  koristio ju  kao skladište za kamene ploče, te dao vremena bratiću R. da nađe mjesta za svoje stvari. Radio je na u šupi, ispred šupe, te ispred kuće. Djed mu je u ugovoru dao suglasnost za obrt jer su potrebi potpisi suvlasnika za radove na objektu. Ne stoji da je djeda doveo u zabludu. Za ovo darovanje, kao i darovanje od oca dobio je rješenje o uknjižbi kao što su ga dobili i djed te otac i sve je bilo u redu.

 

18. Svjedok F. P., brat tužiteljica, otac tuženika,  u bitnom je iskazao (l.s.79)  kako je bio prisutan kad su njegovi otac i sin razgovarali o gospodarskoj zgradi, zapravo šupi gdje se trebala otvoriti klesarska radiona, da ju je  djed htio M. dati  samo za obavljanje djelatnosti, drugog razloga nije bilo. Nadalje, da je tuženik imao pripremljen darovni ugovor, kojeg on i otac prije nisu vidjeli, da je otac išao podignuti mirovinu,  vozio ga je I. Ć., no tuženik se s njima ukrcao, stali su kod javnog bilježnika, čije su zaposlenice sišle, a otac potpisao ugovor u autu,  na cesti, o čemu svemu o nije znao ništa, već mu je sve to, istog dana, rekao Ć., kojemu je bilo neugodno kad su se vratili. Rekao je i da njegov otac nije znao što potpisuje.  Iz iskaza proizlazi  da su šupu zajedno koristili, da je M. stara vrata zamijenio novima od kojih je samo on imao ključ, no ne i oni, te da je unutra bilo njegovih i očevih stvari, od sestre F., te naravno, M.. Još je rekao kako mu je otac rekao da je primio rješenje o uknjižbi.  

 

19. Svjedokinja I. L. J., kći tužiteljice ad.1.,  sestrična tuženika (l.s.95) iskazala je da se radi o šupi koja se nalazi između kuće njene majke i kuće u kojoj živi tuženikov otac, da su se tu ostavljali alati, pribori i dr.; da je tuženik klesarske radove izvodio na više lokacija u dvorištu, te je, moguće, u šupi držao svoje stvari, no tamo nije vidjela kamen, već samo oko kuće. Zna da je tuženik zamijenio stara drvena vrata, novim, željeznim, ne zna imaju li ta vrata ključ, jer uvijek ih vidi otvorena, a od brata je čula kako mu je tuženikov otac rekao da je on dao tuženiku novac za ta vrata. Iz iskaza proizlazi kako joj je djed rekao da je dao tuženiku suglasnost za otvoriti obrt na njihovoj adresi, ali nije znala za ugovor; niti joj je djed govorio o darovanju jer darovanja nije bio svjestan, ponavljajući da joj je kazao kako mu daje suglasnost za otvaranje obrta. Rekla je i da je djed bio priseban, jako dobrog zdravlja i svjestan.

 

20. Svjedok R. L., sin tužiteljice ad.1., bratić tuženika (l.s. 97)iskazao je da su se šupom koristili djed, ujak i tuženik koji su živjeli u jednoj kući pored gospodarske šupe, te on brat i majka, budući su živjeli u drugoj kući pore šupe; ostavljali su razne stvari, alat za rad u vrtu, bicikle, motor i dr. Kad se vratio s fakulteta, 2015., šupa je korištena na isti način, a djelatnost se nije ni mogla obavljati jer u šupi nema struje, klesarski alat nije vidio, ali je viđao  kamen. Rekao je i kako tuženik napravio nova vrata koja su financirali djed ili ujak, jer misli da mu je to ujak rekao, svakako zna da nije M. platio.  Vrata imaju ključ, no nikad nisu zaključana, a ne zna ima li njegova majka ključ. S djedom je o šupi razgovarao samo kad mu je djed kazao da ima puno njegovih stvari i da ih makne kako bi napravio mjesta za tuženikove.

 

21. Svjedok R. L., sin tužiteljice ad.1., bratić tuženika (l.s.102) iskazao je da bi tuženika ponekad viđao u dvorištu da radi s kamenom, nekad ispred, nekad iza djedove kuće; da su ključevi šupe bili u kredenci u djedovoj kući, no da je šupa u pravilu bila otvorena  za korištenje djedu, ujaku, tuženiku, te njima iz njihove kuće (majka, on i  brat, napomena suda); da on nije imao potrebu ulaziti u šupu,  no zna da je bilo svega i svačega, kao neko skladište, bilo je dosta tuženikovih stvari, nekog kamena. Djed mu nije govorio o svojim poslovima, niti je što o tom znao, nije mu spominjao darovanje šupe tuženiku, već samo da mu treba adresa za registrirati obrt, o čemu mu je govorio u smislu da naprave mjesta za njega, jer je bilo puno njihovih stvari u šupi.

 

22. Svjedok M. Z. iskazao je (l.s.113), da se tuženik bavio izradom spomenika u spornoj šupi, a zna i da su osim njega šupu koristili tuženikovi otac i djed, dok ne zna jesu li  tužiteljice.

 

23. Iz iskaza svjedoka J. T. (l.s.99) proizlazi da je tuženiku njegov otac napravio nova metalna vrata za šupu, koja su postavili otac, tuženik i on, za što tuženik nije ništa platio jer su mu to napravili prijateljski.

 

24.  Svjedokinja I. J., sestra tuženika, nećakinja tužiteljica iskazala je (l.s.98) da je tri puta posjetila oca tijekom razdoblja u kojem je brat živio kod njega i da je u šupi vidjela klesarski alat,  neku kredencu, bilo je neuredno,  a ispred komade kamena za obradu.

 

25. Svjedok I. Ć. iskazao je (l.s.113) da su tuženik i djed skupa sjeli u njegov auto, odvezao ih je ispred zgrade  u kojoj je bilježnik,  i otišao nekud, te ne zna što se dalje događalo. Kad mu je pročitan iskaz F. P. u dijelu koji se odnosi na njega, iskazao je da to F. nije rekao, niti je vidio što je F. potpisivao, te kako ga njihovi odnosi ne zanimaju.

 

26. Temeljem u postupku pročitanih isprava utvrđeno je da je F. P. ugovorom od 10. srpnja 2015. darovao predmetnu gospodarsku zgradu – šupu, za koju su stranke utvrdile da odgovora 1/13 djela cijele k.č.br. 929/1 k.o. B. n/M, te ga je ovlastio na upis suvlasništva iste upravo u navedenom dijelu, i da se tuženik u postupku preoblikovanja zemljišne knjige upisao suvlasnikom.

 

27.1. Temeljem  iskaza prvotužiteljice F. P., tuženika  te svjedoka: F. P., R. L.,  R. L., I. J., M. Z., te J. T. sud utvrđuje da je tuženik stupio i bio u posjedu predmetne gospodarske zgrade, držao tu svoje stvari, alat  i kamen.  Nadalje, temeljem iskaza tuženika, F. P., R. L. i J. T. utvrđeno je  da je tuženik stara oronula vrata šupe zamijenio nova, a temeljem iskaza tuženika i F. P. još i da je tuženik jedini imao ključeve od tih vrata, iako iz iskaza stranaka i svjedoka, proizlazi da su ta vrata često znala biti otvorena te da su, u šupi,  i dalje neke svoje stvari držali tuženikov djed, otac F., tužiteljica ad.1 i njeni sinovi R. i R. L.: Međutim,  po ocjeni ovog suda to ne otklanja činjenicu da je tuženiku djed nekretninu predao u posjed i da je on u taj posjed i stupio. Naime, tuženik je živio s djedom i ocem u istom kućanstvu, a njegova teta, tužiteljica ad.1. u susjednoj kući, pa nije neobično da su i dalje znali ostaviti svoje stvari u tom prostoru i da je to tuženik pustio.

27.2. Slijedom naprijed navedenog sporni ugovor ne predstavlja ugovor o darovanju nekretnine bez prave predaje, da bi bio ništetan u smislu odredaba čl. 482. u vezi 322 ZOO, radi čega je prvopostavljeni tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao pod točkom I izreke.

 

28. Nadalje, ne stoji ni tvrdnja tužiteljica da je tuženik prijevarno postupajući naveo djeda, koji je išao u banku podići mirovinu, da potpiše unaprijed pripremljeni ugovor, jer je o tom iskazivao samo F. P., pozivajući se pri tom na ono što mu je rekao I. Ć., koji je pak osporio da mu je išta od toga rekao.

 

29.1. Isto tako, sud ne prihvaća navode tužiteljica da je njihov prednik potpisao ugovor postupajući u bitnoj zabludi o pobudi, jer sve da im je pok. F. P. govorio da je dao suglasnost za obavljanje obrta i da je dao šupu tuženiku radi obrta,  ne isključuje da mu je i darovao. Ovo tim više što iz iskaza, osobito tužiteljica, ali i  djece tužiteljice ad.1, nedvojbeno proizlazi da njima F. P. nije ništa govorio o pravnim poslovima koje je sklapao, punomoćima koje je izdavao i sl. Stoga to što im nije rekao za darovanje, ne znači da nekretninu nije darovao i nije imao namjeru darovati. Nadalje,  tužiteljice nisu osporile mentalno zdravlje pok. F. P. u vrijeme sklapanja ugovora, pa sve da ga je potpisao ne pročitavši, treba snositi posljedice takvog postupanja. Stoga, u postupku nije dokazano da je pri potpisivanju ugovora na strani F. P. bilo mana volje, tim više što je F. P. koji je s njim  živio s ocem rekao da je otac primio rješenje o uknjižbi, pa da je potpisao nešto nije želio i imao namjeru, mogao je do smrti (13. lipnja 2017.,l.s.25) osporavati što nije učinio. Slijedom navedenog odbijen je i eventualno postavljeni tužbeni zahtjev

29.2. Za reći je i kako se, prema mišljenju ovog  suda,  pod zabludu o pobudi ne može podvesti sklapanje jedne vrste ugovora umjesto druge, kako to smatraju tužiteljice tj. da je F. P. htio dati na korištenje šupu, a ne darovati, već bi  zabluda o pobudi postojala kod sklapanja ugovora o besplatnom korištenju radi obavljanja određene djelatnosti, a osoba kojoj je prostor dan na korištenje,  koristi  ga za nešto sasvim drugo. Na koncu treba reći i kako suglasnost za adaptaciju objekta te obavljanje djelatnosti ne govori u prilog tomu da namjera nije bila darovanje, jer je sporna zgrada dio čestice na kojoj se nalazi obiteljska kuća u suvlasništvu tuženika i djeda, tuženik do etažiranja može biti upisan samo kao suvlasnik u idealnom dijelu, pa je razumno da mu djed da takvu suglasnost kako bi mogao registrirati obrt i poduzimati radove na zgradi.

 

30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08-ispr., 57/11, 148/11- proč.tekst., 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa).

 

31. Vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari sukladno oznaci tužiteljica iznosi 10.001,00 HRK, uz napomenu da je ova parnica bila pripojena parnici pod posl.br. P-1028/2019 te je na ročištu održanom 27. svibnja 2019., povodom prigovora tuženika na vrijednost predmeta spora u predmetu P-1028/2019 koji je prigovor stavljen prije spajanja parnica), utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu od 201.000,00 HRK; budući je predmet tog postupka bila 1/2 k.č.br. 929/1 k.o. B. n/M, u naravi kat kuće s pripadajućim suvlasničkim udjelom. Stoga pogrešno, tuženik smatra da je i u ovoj parnici vrijednost predmeta spora određena u iznosu od 201.000,00 HRK, jer tuženik u ovoj parnici nije ni prigovarao označenoj vrijednosti predmeta spora.

 

32. Tuženiku su kao potrebni priznati slijedeći troškovi: 4x 100 bodova za zastupanje na ročištima 12.04.2019. , 27.04.2022.,  08.09.2022. i 13.10.2022. (T.br. 9 st. 1 Tarife, umjesto traženih 250 bodova, za svaku radnju iz razloga navedenih pod toč. 35), što zbrojeno, pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV iznosi 5.000,00 HRK (663,60 €).

 

33.1. Tuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištima 22.05.2019., 27.05.2020., 29.09.2020. budući su ta ročišta održana dok je ova parnica bila spojena parnici posl.br. P-1028/2018, a u toj su parnici, pravomoćnom presudom posl.br. P-1028/2018-39 od 24. listopada 2022. tuženiku priznati troškovi zastupanja na ovim ročištima od po 250 bodova za svaku radnju,  što odgovara nagradi za pojedinu radnju uz tužbene zahtjeve vrijednost predmeta spora od 201.000,00 HRK i od 10.001,00 HRK.

33.2. Tuženiku nije priznat ni trošak sastava podneska predanog na ročištu 12.04.2019. budući odredba čl. 14 ZPP propisuje: ako za pojedine radnje nije zakonom određen oblik u kome se mogu poduzeti, stranke poduzimaju parnične radnje pismeno izvan ročišta ili usmeno na ročištu, slijedom koje se na ročištu parnične radnje ne poduzimaju pismeno.

 

34. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III izreke presude.

 

Benkovac, 21. studenog  2022.

 

                                                                                           Sutkinja

                                                                                     Dubravka Ćurko Ventrić, v.r.

 

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu, putem ovog suda, u roku od 15 dana, u tri primjerka.

 

DN-a:

1. Pun. tužitelja, M. Z., odvj. u OD Ž. i p., P. Z.
2. Pun. tuženika, M. P., odvj. u K. S.