1

                                                                                 Poslovni broj: 7 Gž-857/2021-3.

 

                       

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                    Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD    

                                                                                 Poslovni broj: 7 Gž-857/2021-3.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

                                                                                                                                                         

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc predsjednika vijeća, Irene Dikanović Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice Z. M. ud. V. iz K.,  OIB:…, II. tužiteljice J. Š. pok. V., R. S., B., OIB:…, III. tužiteljice J. V. pok. V. iz Z. G., OIB:…, IV. tužiteljice S. T. pok. V. iz K., OIB:…, V. tužiteljice S. P. pok. V., R. S., Z., JMBG:…, VI. tužiteljice N. G. pok. V., R. S., N. P., JMBG:…, VII. tužitelja V. M. pok. V. iz K., OIB:…, svi zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz OD d.o.o. L.-V. & P. iz S., protiv tuženika N. Š. iz K., OIB:…, zastupan po punomoćniku R. Š., odvjetniku iz D., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 27. travnja 2021., poslovni broj: P-639/2021., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2022.,

 

 

p r e s u d i o     j e 

 

 

I. Žalba tuženika N. Š. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Šibeniku od 27. travnja 2021., poslovni broj: P-639/2021.:

 

a) potvrđuje pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženik obvezan nadoknaditi štetu I. tužiteljici Z. M. u iznosu od 330.000,00 kuna, te II. tužiteljici J. Š., III. tužiteljici J. V., IV. tužiteljici S. T., V. tužiteljici S. P., VI. tužiteljici N. G. i VII. tužitelju V. M. u iznosima od 225.000,00 kuna svakom i u odluci o troškovima parničnog postupka (točka II. izreke);

b)  preinačuje  pod točkom I. izreke u djelu u kojem je dosuđena  zakonska zatezna kamata na dosuđene iznose naknade štete i sudi tako da je tuženik N. Š. dužan isplatiti :

I. tužiteljici Z. M. zakonsku zateznu kamatu i to:

- na iznos od 220.000,00 kuna računajući od 17. lipnja 2017. do isplate

- na iznos od 110.000,00 kuna računajući od 10. travnja 2021. do isplate

II. tužiteljici J. Š. zakonsku zateznu kamatu i to:

- na iznos od 150.000,00 kuna računajući od 17. lipnja 2017. do isplate

- na iznos od 75.000,00 kuna računajući od 10. travnja 2021. do isplate

III. tužiteljici J. V. zakonsku zateznu kamatu i to:

- na iznos od 150.000,00 kuna računajući od 17. lipnja 2017. do isplate

- na iznos od 75.000,00 kuna računajući od 10. travnja 2021. do isplate

IV. tužiteljici S. T. zakonsku zateznu kamatu i to:

- na iznos od 150.000,00 kuna računajući od 17. lipnja 2017. do isplate

- na iznos od 75.000,00 kuna računajući od 10. travnja 2021. do isplate

V. tužiteljici S. P. zakonsku zateznu kamatu i to:

- na iznos od 150.000,00 kuna računajući od 17. lipnja 2017. do isplate

- na iznos od 75.000,00 kuna računajući od 10. travnja 2021. do isplate

VI. tužiteljici N. G. zakonsku zateznu kamatu i to:

- na iznos od 150.000,00 kuna računajući od 17. lipnja 2017. do isplate

- na iznos od 75.000,00 kuna računajući od 10. travnja 2021. do isplate

VII. tužitelju V. M. zakonsku zateznu kamatu i to:

- na iznos od 150.000,00 kuna računajući od 17. lipnja 2017. do isplate

- na iznos od 75.000,00 kuna računajući od 10. travnja 2021. do isplate

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

 

             

Obrazloženje

 

 

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti na ime neimovinske štete tužiteljici ad 1 iznos od 330.000,00 kuna (tristoitrideset tisuća kuna), a tužiteljima ad 2, ad 3, ad 4, ad 5, ad 6 i ad 7 iznos od po 225.000,00 kuna (dvjestodvadesetipet tisuća kuna) svakom, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 17. lipnja 2017.g. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08 i 78/15) odnosno po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa sve do konačne isplate. 

 

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 132.462,50 kuna (stotridestidvijetisućeičetiristoišezdestidvije kune i pedeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznima odnosima odnosno po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana 27. travnja 2021.g. pa do konačne isplate." 

                             

2. Protiv presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP). U žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. i 12. ZPP-a. Tvrdi da prvostupanjski sud nije primijenio odredbu članka 7. ZPP-a, jer nije potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje, budući je odbio izvesti dokaze koje je predložio. Ističe da u medicinskom kartonu pokojnog V. M. nema evidencije o liječenju upale pluća, što znači da nema uzročne veze između nastalih ozljeda V. M., jer su ozljede u štetnom događaju nastale na glavi imenovanog, a medicinsko osoblje nije interveniralo prema oštećenom V. M. zbog upale pluća. Nadalje tuženik smatra spornom visinu dosuđene naknade za pretrpljenu neimovisnku štetu, jer ista nije potkrepljena pravovaljanim dokazima iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti o razlozima za dosuđenu naknadu, tim više što je u odštetnom zahtjevu istaknuto da je oštećenik V. M. pretrpio teške tjelesne ozljede, a iz Zapisnika o očevidu proizlazi da je oštećenik pretrpio lake tjelesne povrede. Oštećenik V. M. je sa lakim tjelesnim ozljedama zaprimljen na odjelu Hitne pomoći, te nije bilo prigovora o teškim ozljedama, te je imenovani tek nakon 15 dana provedenih u bolnici K., pa S., pa opet K. preminuo od virusne upale pluća, što da ukazuje da oštećeni nije preminuo od zadobivenih ozljeda, već od virusne upale pluća zadobivene u bolnici. Tuženik osporava i troškove parničnog postupka, jer smatra da je vrijednost predmeta spora pogrešno utvrđena, budući vrijednost predmeta spora ne određuje zbroj zahtjeva pojedinih tužitelja, već vrijednost predmeta spora predstavlja najveći pojedinačni zahtjev od više istaknutih, pri čemu se poziva i na odluke drugostupanjskih sudova. Slijedom navedenoga predlaže da se presuda preinači na način da se tužitelji odbiju sa tužbenim zahtjevima i da mu se nadoknade troškovi parničnog postupka. Traži trošak sastava žalbe.  

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 12. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbi, jer je tužiteljima dosudio naknadu štete zbog duševnih boli zbog smrti bliske osobe, kako su to tužitelji tužbenim zahtjevima i tražili. Dakle, prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije odlučivao izvan granica postavljenog tužbenog zahtjeva.

 

5.1. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi naveo jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa tako je naveo i jasan razlog zbog kojega je odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem svjedoka V. M. i S. M. i provođenje vještačenja po Medicinskom fakultetu u Z. na okolnosti utvrđenja nastanka bolesti V. M. i njegove smrti, jer je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj: K-7/16. upravo tuženik, kao optuženik  oglašen krivim zbog smrti V. M., a prvostupanjski sud je prema članku 12. stavku  3. ZPP-a, u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca, vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

 

5.2. Suprotno navodima žalbe tuženika, prema članku 7. stavku 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a sud je prema stavku 2. istog članka samo iznimno ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile i to ako posumnja da stranke idu za time da raspolažu zahtjevom kojim ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3. ZPP-a), što u konkretnom nije slučaj jer je tuženik pravomoćnom presudom u kaznenom postupku oglašen krivim za smrt V. M..

 

5.3. Prvostupanjski sud je pravilno dozvolio povećanje tužbenog zahtjeva, sukladno članku 190. stavku 2. ZPP-a, jer je 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod poslovnim brojem: Su-IV-47/2020-5. na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske (nematerijalne) štete, te se novo pravno shvaćanje primjenjuje na sve postupke naknade neimovinske (ranije nematerijalne) štete.

 

5.4. Ovo novo pravno shvaćanje (Su-IV-47/2020-5) glasi:

 

"Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

 

Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

 

5.5. U obrazloženju ovog pravnog shvaćanja navedeno je sljedeće.

 

“Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koja je održana 29. studenog 2002., pod poslovnim brojem: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, prihvaćeni su i doneseni "Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete" (u daljnjem tekstu: Orijentacijski kriteriji).

 

Kako je od njihovog donošenja proteklo znatno vremensko razdoblje, s tim da je u međuvremenu stupio na snagu i novi Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), ali i drugi propisi obveznopravne ili postupovnopravne naravi koji se djelomično odnose na ovu pravnu materiju, to je bilo potrebno uskladiti postojeće Orijentacijske kriterije s navedenim promjenama.

 

Prilikom donošenja odluke o mijenjanju Orijentacijskih kriterija, uz pomoć kojih sudovi određuju visinu pravične novčane naknade neimovinske štete, Vrhovni sud Republike Hrvatske se, uz ostalo, koristio i podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002.

 

Polazeći od tih podataka, pokazalo se da navedeni indeks u naznačenom vremenskom razdoblju iznosi 137,7%, što znači da je inflacija iznosila 37,7%, pri čemu indeks promjene prosječnih mjesečnih isplaćenih neto plaća iznosi 166,9%.

 

Iz toga proizlazi su prosječne isplaćene mjesečne neto plaće u odnosu na početnu 2002. porasle za 66,9%.

 

Polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete, imajući na umu i navedene statističke podatke, na sjednici Građanskog odjela VSRH donesena je odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu u odnosu na 2002. za 50%.

 

Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja ovog shvaćanja."

 

5.5. Slijedom navedenog proizlazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a  i članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 7. i  člankom 190. stavkom 2. ZPP-a, na koje se također ukazuje navodima žalbe, a nije počinio ni bitne povrede parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14.  stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

6. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, koje navodima žalbe nije dovedeno u sumnju.

 

6.1. Suprotno navodima žalbe, uzročna veza između smrti prednika tužitelja V. M. i štetne radnje tuženika utvrđena je u osuđujućoj pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj: K-7/16. od 24. travnja 2017., koja je za prvostupanjski sud obvezujuća, sukladno članku 12. stavku 3. ZZPP-a, pa stoga prvostupanjski sud nije u ovom postupku mogao utvrditi da tuženik počinjenjem kaznenog djela za koje je osuđen, nije uzrokovao smrti pokojnog V. M., odnosno da između štetne radnje tuženika i smrti V. M. nema adekvatne uzročno posljedične veze.

 

6.2. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno odbio sve dokazne prijedloge tuženika kojima bi dokazivao da ne postoji uzročna veza između smrti V. M. i tuženikove štetne radnje.

 

6.3. Stoga je neosnovan i prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se također ukazuje u žalbi tuženika.

 

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj: K-7/16. tuženik, kao optuženik, proglašen krivim što je 14. svibnja 2016. oko 19,00 sati, u B. selu, M. kbr.1., nalazeći se od ranije u sporu sa oštećenim V. M., u alkoholiziranom stanju, iskoristivši činjenicu da je oštećenika samog zatekao u njegovom dvorištu, dok je oštećenik sjedio na stolici, prišao mu i uzeo njegov drveni štap za hodanje duljine 95 cm, duljine rukohvata 10 cm, te promjera u gornjem dijelu 2,5 cm i u donjem dijelu 1,5 cm, pa s ciljem da oštećenika teško tjelesno ozljedi, uhvativši objema rukama za donji i tanji dio ovog štapa, gornjim i debljim dijelom toga štapa gdje se nalazi i rukohvat, snagom jakog intenziteta udario oštećenika po sljepoočnom lijevom dijelu glave i dva puta snagom srednjeg intenziteta po leđima i rebrima s lijeve strane, čime mu je nanio komplicirani impresivni (utisnuti) prijelom sljepoočno lijevo, traumatsko krvarenje unutar mekih moždanih ovojnica, razderno gnječnu ranu glave sljepoočno lijevo, nagnječenje mozga regije sljepoočno lijevo, te prijelom VII. rebra lijevo i natučenje lijevog prsišta, koje ozljede su teške naravi, tako da je od navedenih ozljeda glave nastala obostrana upala bronha i pluća po ozljeđivanju, od čega je unatoč liječničkoj intervenciji oštećenik preminuo 31. svibnja 2016. u OVBN Hrvatski ponos K., da je dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio, a počinjenjem kaznenog djela je prouzročena smrt oštećenika V. M., pa je time počinio kazneno djelo protiv života i tijela, teške tjelesne ozljede s posljedicom smrti iz članka 120. u vezi članka 118. stavka 1. KZ/11, pa je na osnovu članka 120. u vezi  člankom 118. stavkom 1. KZ/11, uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točka 3. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci;

- da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Kž-623/2017. od dana 24.siječnja 2018. prihvaćena žalba državnog odvjetnika, te je preinačena navedena presuda prvostupanjskog suda u odluci o kazni, te je tuženik, kao optuženik, za kazneno djelo iz članka 120 u svezi članka 118 stavka 1. KZ/11 na temelju članka 120 KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri (4) godine (točka I. izreke), dok je odbijena žalba optuženika N. Š. kao neosnovana, te je u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda (točka II. izreke), a odbačena je žalba oštećenika V. M. (ovdje tužitelja ad. VII) kao nedopuštena;

- da je V. M. preminuo 31. svibnja 2016.;

- da je I. tužiteljica supruga pok. V. M., a tužitelji J. Š., J. V., S. T., S. P., N. G. i V. M. da su njegova djeca.

 

7.1. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tuženik odgovoran za smrt prednika tužitelja, te da im je stoga, kao članovima uže obitelji (supruga i djeca), dužan nadoknaditi neimovisnku štetu zbog povrede prava osobnosti uslijed duševnih boli zbog smrti bliske osobe, supruga odnosno oca, sve sukladno članku 1045. Zakona o obveznim odnosima  ( "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/2015, 29/2018 - dalje: ZOO), u vezi s člankom 1101. stavkom 1.  i člankom 19. stavkom 1. i 2. ZOO.

 

7.2. Suprotno navodima žalbe, visina naknade štete pravilno je određena, pri čemu je prvostupanjski sud imao u vidu i Orijentacijske kriterije prihvaćene na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 29. studenog 2002., poslovni broj: Su-1331VI/02 i 1372-11/02, te na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., te je  I. tužiteljici kao supruzi pokojnog V. M., koja je s njim bila u braku dugi niz godina, dosudio novčanu naknadu neimovinske štete zbog smrti supruga u iznosu od 330.000.00 kn, a tužiteljima J. Š., J. V., S. T., S. P. N. G. i V. M., kao njegovoj djeci, naknadu neimovinske štete zbog smrti oca u iznosima od 225.000,00 kn svakom.

 

7.3. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i kada je zaključio da je prigovor zastare naknade štete u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva neosnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o šteti  uzrokovanoj  kaznenim djelom za koju štetu je predviđen dulji rok zastare, jer je za kazneno djelo za koje je tuženik osuđen u kaznenom predmetu predviđen dulji rok zastare, pa u odnosu na tuženika zahtjev za naknadu štete zastarjeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona od 25 godina, sukladno članku 213. stavku 1. ZOO, u vezi s člankom 81. KZ-a.

 

8. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio o tijeku zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose neimovinske štete.

 

8.1. Člankom 1103. ZOO je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

 

8.2. U konkretnom slučaju tužitelji su tužbene zahtjeve povisili 9. travnja 2021., tako da I. tužiteljica potražuje iznos od 330.000,00 kn, umjesto prvo utuženog iznosa od 220.000,00 kn, a tužitelji od II.-VII. potražuju iznose od 225.000,00 kn svako, umjesto do tada utuženih iznosa od 150.000,00 kn. 

 

8.3. Kako zakonska zatezna kamata teče od podnošenja tužbe, jer je tuženik od tada znao koji iznos štete tužitelj od njega potražuje, po ocjeni ovoga suda, zakonska zatezna kamata na iznose od 220.000,00 kn i 150.000,00 kn, koje iznose su prilikom utuženja tužitelji tražili, teče od 16. lipnja 2017,. jer je tužba podnesena 16. lipnja 2017., dok zakonska zatezna kamata na povišeni iznos tužbenog zahtjeva, dakle na iznos od 110.000,00 kn, odnosno na iznose od 75.000,00 kn, teče od 10. travnja 2021., pa do isplate.

 

9. Tuženik žalbom pobija odluku o trošku prvenstveno ističući bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 37. ZPP-a, u bitnome navodeći da je prvostupanjski sud vrijednost predmeta spora za obračun parničnih troškova utvrdio zbrajanjem zahtjeva svih tužitelja i k tome je još uvećao troškove za 5 x 10% zbog zastupanja sedam tužitelja (Tbr. 36.  točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa), što je protivno kako zakonskoj odredbi članka 37. ZPP-a, tako i aktualnoj sudskoj praksi.

 

9.1. Neosnovano tvrdi tuženik da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio vrijednost predmeta spora prilikom izračuna visine nagrade za zastupanje i naknade koja pripada parničnim strankama, jer da je suprotno odredbi članka 37. stavka 2. ZPP-a, vrijednost predmeta spora utvrdio zbrajanjem zahtjeva svih tužitelja.

 

9.2. Prema odredbi članka 37. stavka 1. ZPP-a, ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelju na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva, dok je stavkom 1. istog članka propisano da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

9.3. Dakle, iz sadržaja članka 37. stavka 2. ZPP-a proizlazi da u slučaju subjektivne kumulacije tužbenih zahtjeva, vrijednost predmeta spora predstavlja vrijednost svakog pojedinog zahtjeva. Međutim, kako u ovom konkretnom predmetu tužitelji, kao članovi uže obitelji oštećenika, potražuju naknadu neimovinske štete povodom štetnog događaja u kojemu je smrtno stradao njihov suprug i otac, isti su suparničari, pa stoga članak 37. stavak 2. ZPP-a nije primjenjiva u slučaju odlučivanja o troškovima postupka na temelju odredbe članka 161. ZPP-a.

 

9.4. Prema članku 161. stavku 1. ZPP-a suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, a ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara (stavak 2.). Postojanje udjela suparničara u predmetu spora u slučaju subjektivne kumulacije podrazumijevaju da ti udjeli predstavljaju zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva. Pravilno je, stoga, prvostupanjski sud kod donošenja odluke o troškovima postupka vrijednost predmeta spora utvrdio zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja, a što je u skladu i sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom o odluci poslovni broj: Rev-2752/2011-2. od 22. rujna 2015.

 

9.5. Slijedom navedenoga, prvostupanjski sud je pravilno odredio vrijednost predmeta spora i pravilno odlučio o troškovima parničnog postupka primjenom članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a , te odredbama Tarife.

 

9.6. Obzirom na sve navedeno, žalba tuženika je djelomično odbijena kao neosnovana, te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu točke I. izreke u kojem je  tuženik obvezan na naknadu štete tužiteljima u pogledu glavnog zahtjeva u cijelosti i u odluci o troškovima parničnog postupka (točka II. izreke), sve sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a, dok je žalba tuženika djelomično prihvaćena u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata (dio točke I. izreke), te je prvostupanjska presuda u tom dijelu preinačena, sukladno članku 373. stavku 3. ZPP-a, te je odlučeno da zakonska zatezna kamata na utužene iznose naknade štete teče slijedećeg dana od dana  utuženja svakog pojedinog iznosa.

 

10. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspio u pogledu glavnog zahtjeva, sukladno članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

 

Slavonski Brod, 21. studenog 2022.

 

                                                                                                 Predsjednik vijeća

 

                                                                                                  Mr.sc Zlatko Pirc