- 1 -              Rev 869/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 869/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. E., OIB …, iz V., zastupane po punomoćnici T. C. G., odvjetnici u Odvjetničkom društvu C. G. & E. d.o.o. u Z., protiv tuženika K. d.o.o., OIB …, V., , zastupanog po punomoćnicama E. K. B. i M. B.-P., odvjetnicama u S., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-24/20-2 od 13. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-46/19-15 od 4. studenog 2019., u sjednici održanoj 17. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila utvrđenje nedopuštenim otkaza što ga je tuženik dao tužiteljici Odlukom o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, broj: 305-1/17-378 od 20. prosinca 2017., da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te vraćanje na rad na radno mjesto šef računovodstva, odnosno na druge odgovarajuće poslove u punom radnom vremenu sukladno stručnoj spremi i iskustvu tužiteljice, a koji poslovi u najvećoj mjeri odgovaraju poslovima šefa računovodstva, uz naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužiteljica na temelju odredbe članka 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. i st. 2. točke 11. ZPP. Predlaže preinačenje pobijane presude na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. U povodu revizije iz članka 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).

 

7. Revidentica neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP. Protivno navodima revizije, pobijana presuda je jasna i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati pa ovaj revizijski razlog nije ostvaren.

 

8. Revizijski navodi tužiteljice dijelom se svode i na osporavanje činjeničnog utvrđenja nižestupanjskih sudova, a to nisu razlozi zbog kojih se revizija može podnijeti, stoga ih revizijski sud nije ni ispitivao (članak 385. ZPP).

 

9. Predmet spora je zahtjev  tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu (s ponudom izmijenjenog ugovora) te vraćanje na rad.

 

10. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu šef računovodstva na temelju Ugovora o radu od 1. prosinca 2006. i Dodatka od 20. srpnja 2016. time da je Aneksom Ugovora o radu od 1. listopada 2013. raspoređena na radno mjesto šefa računovodstva, a dodatkom od 20. srpnja 2016. joj je osnovna plaća šefa računovodstva umanjena za 5% zbog lošeg financijskog stanja društva,

- da je poslovanje tuženika bilo otežano uslijed čega su se smanjivale plaće, odnosno šefici računovodstva za 5% 2016., pa da je zbog potrebe promjena u poslovanju tuženik promijenio unutarnju organizaciju rada te u studenom 2017. donio novi Pravilnik o radu kojim je ukinuto radno mjesto šefa računovodstva a poslovi tog radnog mjesta su inkorporirani u okvir drugih radnih mjesta, ponajviše mjesto financijskog direktora koje mjesto je veće stručne spreme od spreme potrebne za šefa računovodstva,

- da je prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici valjano proveden postupak savjetovanja (čl. 142. st.1.t.1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, dalje u tekstu: ZR) s Radničkim vijećem tuženika (koje se sastoji od jednog člana - M. D.), koje se usprotivilo otkazu,

- da je Odluku o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, broj: 305-1/17-378 od 20. prosinca 2017., s ponudom izmijenjenog ugovora za radno mjesto referent obračuna i naplate na pola radnog vremena, tuženik utemeljio na organizacijskim razlozima,

- da tužiteljica nije prihvatila ponudu za sklapanje izmijenjenog ugovora o radu,

- da poslodavac prilikom otkazivanja, odnosno ponude drugog radnog mjesta nije bio dužan voditi računa o socijalnim kriterijima tužiteljice i drugih djelatnika tuženika, a i da jest, da takvi kriteriji ne bi bili na strani tužiteljice,

- da Pravilnikom o radu K. d.o.o. V. (dalje u tekstu: Pravilnik) od 16. studenog 2017. (glede kojega je također provedeno savjetovanje s radničkim vijećem) nije predviđeno radno mjesto šefa računovodstva, već radno mjesto financijskog direktora za koje je, za razliku od dotadašnjeg šefa računovodstva (VŠS) potrebna VSS,

- da je opseg poslova financijskog direktora širi u odnosu na opseg poslova šefa računovodstva pa tako da isto obuhvaća i poslove provođenja postupaka javne nabave, praćenja i kontrole zaključivanja polica osiguranja, prijavu šteta i naplatu istih, sudjelovanje u izradi planova poslovanja tuženika i dr.

 

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev smatrajući da je odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora zakonita, pozivom na odredbu članka 115. stavak 1. i 2. ZR, da su postojali organizacijski razlozi jer je ukinuto radno mjesto šefa računovodstva i ti poslovi sada ulaze u opis radnog mjesta financijskog direktora koje radno mjesto obuhvaća poslove i radne zadatke sveobuhvatnije od poslova radnog mjesta šefa računovodstva, zbog čega se ukazala i potreba za visokom stručnom spremom. Sud ocjenjuje da je autonomno pravo poslodavca organizirati posao na način da reorganizacijom ostvaruje veću dobit uz manje troškove, kao i brže i efikasnije poslovanje.

 

12. Drugostupanjski sud potvrđuje presudu sudu prvog stupnja, navodeći da je sud prvog stupnja dao svoju ocjenu provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP te prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je prestala potreba za obavljanjem poslova u okviru radnog mjesta šefa računovodstva, da se javila potreba za većim opsegom obavljanja poslova iz domene financijskog poslovanja za što je bilo potrebno organizacijski predvidjeti novo radno mjesto i stručnu spremu, a kojem radnom mjestu tužiteljica ne udovoljava. Nadalje, ocjenjuje pravilnim u konkretnom slučaju što sud prvog stupnja smatra da tuženik nije morao u promjeni poslovne organizacije primijeniti socijalne kriterije, obzirom je utvrđeno da je postojalo samo jedno mjesto šefa računovodstva koje je ukinuto, a da su druge dvije djelatnice računovodstva bile znatno duljeg radnog staža i znatno starije životne dobi od tužiteljice te da nije bilo drugih radnih mjesta na kojima bi se tužiteljica po svojoj struci mogla rasporediti.

 

13. I prema ocjeni revizijskog suda neosnovani su navodi tužiteljice da je promjena naziva radnog mjesta prema Pravilniku samo kozmetička, obzirom je utvrđeno da radno mjesto direktora financija uključuje širi opis poslova od opisa posla šefa računovodstva, kao i visoku stručnu spremu, koju tužiteljica nema.

 

14. U konkretnom slučaju je utvrđeno koje poslove je tužiteljica obavljala prije otkaza (poslove šefa računovodstva), utvrđeno je da nije prestala potreba za obavljanje tih poslova, međutim ti poslovi se prema Pravilniku sada obavljaju u okviru drugog radnog mjesta, za koje radno mjesto je potrebna visoka stručna sprema koju tužiteljica nema te zapravo nije bilo uvjeta za primjenu radno socijalnih kriterija, jer je ukinuto samo mjesto šefa računovodstva, a ostala dva radna mjesta u računovodstvu nisu ukidana i na tim mjestima su ostale raditi radnice tuženika kojima se novim Pravilnikom nije ništa izmijenilo.

 

15. U okolnostima konkretnog slučaja pravilno su sudovi primijenili odredbu članka 115. st.1. točka 3. ZR. Naime, iako nije prestala potreba za obavljanjem posla čiji opis je u sebi sadržavalo radno mjesto šefa računovodstva, ti poslovi su prema novoj sistematizaciji u opisu posla radnog mjesta direktora financija, za koje se traži visoka stručna sprema, a koju tužiteljica nema. Dakle, prema novoj organizaciji poslodavac je želio osobu s visokom stručnom spremom (a te kvalifikacije tužiteljica nema) koja će obavljati i biti odgovorna za financije društva i obavljati veći opseg poslova nego je to radio šef računovodstva. Stoga je ponudio tužiteljici radno mjesto koje mu je ostalo upražnjeno u financijama.

 

16. Pravilno je primijenjena i odredba članka 135. st. 3 ZR obzirom je tuženik dokazao postojanje organizacijskih razloga i prestanka potrebe za radom tužiteljice na radnom mjestu šefa računovodstva jer to radno mjesto kod tuženika više ne postoji.

 

17. Slijedom navedenog, niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan pa je na temelju odredbe članka 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 17. studenog 2022.