Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1075/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc.
Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja,
Branka Medančića, Damira Kontreca i Gordane Jalšovečki, članova vijeća, u pravnoj
stvari tužiteljice Županijske uprave za ceste Varaždinske županije, Varaždin, Gajeva
4, OIB: 74640705361, koju zastupa punomoćnik Dragoslav Zuber, odvjetnik u
Varaždinu, protiv tuženika COLAS MINERAL d.o.o. Varaždin, Međimurska 26, OIB:
43982869193, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Tušek, odvjetnica u Odvjetničkom
društvu Jelaković & Partneri j.t.d., Varaždin, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice
protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž
219/2020-2 od 16. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u
Varaždinu poslovnog broja P-28/2019-11 od 28. studenoga 2019., u sjednici održanoj
17. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužiteljice se odbija, kao neosnovana.
I. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 43.835,01 kune sa
zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to navedeno u izreci te
presude te je odlučeno o trošku postupka.
2. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno je o
trošku tuženika povodom žalbenog postupka.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 884/2022. od 22. ožujka 2022. dopušteno
je podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi sljedećeg pravnog pitanja:
„Je li naknada za korištenje cestovnog zemljišta radi prilaza/priključka na javnu
cestu posebna naknada i razlikuje li se od naknade radi obavljanja "pratećih
djelatnosti", kao i je li se plaćanjem naknade za prilaz/priključak mogu teretiti osobe
koje obavljaju komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta/na način
kako je to predviđeno čl. 2. st. 2. Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za
korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti ("Narodne
novine", broj 119/07, 91/08 i 39/11)?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica je podnijela reviziju prema odredbi
čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) koja se
primjenjuje u ovome predmetu temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 80/2022), radi gore
navedenog pravnog pitanja.
5. U odgovoru na reviziju tuženik je preložio reviziju „odbaciti kao nedopuštenu“, a
podredno odbiti je i potvrditi pobijanu odluku. Zahtijevao je trošak sastava odgovora
na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora je (kako i sam tužitelj u reviziji izričito navodi) zahtjev za isplatu
naknade za korištenje cestovnog zemljišta, sukladno odredbama Pravilnika o
korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti („Narodne novine“ broj
119/07 i 39/11) i Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog
zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti („Narodne novine" broj 119/07,
91/08 i 39/11), a sve to u razdoblju 2010. godine pa do srpnja 2014. godine.
7.1. Činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova su da je djelatnost tuženika vađenje
šljunka i pijeska, da tuženik nije na javnoj cesti (niti priključku na nju) izgradio prateće
objekte, niti bi u već izgrađenim objektima obavljao djelatnost ugostiteljstva trgovine,
usluga opskrbe gorivom, servisne usluge ili slično ili da u već izgrađenim pratećim
uslužnim objektima na javnoj cesti obavlja navedene djelatnosti radi pružanja usluga
korisnicima javne ceste, dakle utvrđenje je da se tuženik služi predmetnom cestom
(samo) kao vezom radi ostvarivanja prilaza i priključka na lokalnu cestu.
7.2. U bitnome, pravno je shvaćanje suda u pobijanoj odluci da se pojam korištenja
cestovnog zemljišta valja tumačiti kroz odredbe čl. 46. Zakona o javnim cestama
(„Narodne novine" broj 180/2004, 82/2006, 138/2006, 146/2008, 152/2008, 38/2009,
124/2009, 153/2009) te čl. 73. Zakona o cestama („Narodne novine" broj 84/2011,
18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013) iz kojih bi proizlazilo da se pod korištenjem
cestovnog zemljišta podrazumijeva građenje pratećih uslužnih objekata na javnoj cesti
i obavljanje djelatnosti ugostiteljstva, trgovine, usluga, opskrbe gorivom, servisnih
usluga i slično, kao i obavljanje navedenih djelatnosti u već izgrađenim objektima, radi
pružanja usluga korisnicima javne ceste.
7.3. Sud je pobijanoj odluci zaključio da plaćanje naknade za korištenje cestovnog
zemljišta ovisi tome je li pravne ili fizičke osobe koje koriste priključak odnosno prilaz
na javnu cestu obavljaju komercijalne uslužne djelatnosti kojima pružaju usluge
korisnicima javne ceste, pa, utvrđujući da potonje ovdje nije slučaj, nižestupanjski su
sudovi otklonili izravnu primjenu gore navedenih pravilnika, odnosno čl. 2. st. 2.
Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade
za obavljanje pratećih djelatnosti iz kojih bi proizlazilo da naknadu za korištenje
cestovnog zemljišta plaćaju pravne osobe za korištenje priključaka, odnosno, prilaza
na javnu cestu izgrađenih na cestovnom zemljištu i kad obavljaju komercijalnu
djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta.
8. Dajući odgovor na revizijom postavljeno pitanje ovaj sud upućuje da je već u odluci
poslovnog broja Rev 831/2022 od 27. srpnja 2022. u činjeničnopravnoj situaciji
podudarnoj s ovopredmetnom izrazio sljedeće pravno shvaćanje:
„10.2. U svom čl. 1. ZJC propisuje da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi
u vlasništvu Republike Hrvatske (st. 1.) te da se cestovno zemljište može dati na
korištenje radi obavljanja pratećih djelatnosti (ugostiteljstvo, trgovina, benzinske
postaje i dr.) na način propisan Zakonom (st. 4.).
10.3. Odredba čl. 3. Pravilnika o korištenju propisuje da se ugovorom o
korištenju cestovnog zemljišta ili na druge Zakonom dozvoljene načine, cestovno
zemljište može povjeriti na korištenje pravnim i fizičkim osobama (korisnicima)
davanjem u zakup, najam, osnivanjem prava građenja, i na druge dozvoljene načine.
10.4. Obzirom da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi njima je slobodno
koristiti se, pa i njihovim dijelom - priključkom na javnu cestu koji je izgrađen na
cestovnom zemljištu. Samo izuzetno cestovno zemljište, ali ne i priključci na javnu
cestu izgrađeni na cestovnom zemljištu, mogu se povjeriti na korištenje javnim i
fizičkim osobama, korisnicima, radi obavljanja pratećih djelatnosti, ugostiteljstva,
trgovine, prodaje naftnih derivata i dr.
10.5. U situaciji kada osoba obavlja svoju komercijalnu djelatnost izvan
cestovnog zemljišta, korisnici tih usluga dolaze na to zemljište priključkom na javnu
cestu koja je izgrađena na cestovnom zemljištu, zapravo, koriste se javnim dobrom u
općoj uporabi.
10.5. Slijedom navedenog, neosnovano tužitelj potražuje naknadu od tuženika
u ovoj pravnoj stvari, jer zakonom nije predviđena obveza plaćanja naknade za prilaz
na cestu već je propisana naknada za obavljanje pratećih djelatnosti na cestovnom
zemljištu.
10.6. Da bi nastala neka obveza plaćanja na temelju zakona, takva obveza
mora biti na nedvojben način u zakonu i propisana što u ovom slučaju nije riječ.
Obzirom na karakter javne ceste, ne može se pravilnikom pa niti Pravilnikom o
mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za
obavljanje pratećih djelatnosti, propisati da se naknada za korištenje cestovnog
zemljišta odnosi i na pravne i fizičke osobe za korištenje priključka odnosno prilaza na
javnu cestu izrađenih na cestovnom zemljištu kada obavljaju komercijalnu djelatnost u
objektima izvan cestovnog zemljišta. To zato jer pravilnik kao podzakonski pravni akt
ne može stvarati prava i obveze ukoliko to nije propisano zakonom.
10.7. Osim toga takvo shvaćanje bi predstavljalo diskriminaciju vlasnika
zemljišta, odnosno osoba koja obavljaju poduzetničku djelatnost neposredno uz javnu
cestu u odnosu na sve ostale vlasnike i poduzetnike koji posredno ili neposredno
koriste uslugu javnih cesta za svoju poduzetničku djelatnost a čije nekretnine nisu
neposredno uz nju.“.
9. Proizlazi, dakle, da je o mogućnosti naplate naknade za korištenje cestovnog
zemljišta radi prilaza za korištenje priključka odnosno prilaza na javnu cestu kada
subjekti obavljaju komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta
revizijski sud izrazio pravno shvaćanje u citiranoj odluci. Pravno je shvaćanje u
pobijanoj odluci u bitnom podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda.
10. Uzimajući u obzir navedeno, revizijski sud u ovoj odluci reafirmira citirano, već
izraženo pravno shvaćanje pa, slijedom toga, ocjenjuje da je pravilnom primjenom
materijalnog prava, konkretnih odredba Zakona o javnim cestama i Zakona o cestama
tužbeni zahtjev valjalo ocijeniti neosnovanim.
11. Neodlučnim se ukazuje na odluku u sporu dalje odgovarati na pitanje razlikovanja
dvaju vrsta naknada koje se problematiziraju revizijom postavljenim pitanjem, jer
tužiteljica niti nižestupanjski sudovi nisu predmetno potraživanje ni kvalificirali kao
naknadu za obavljanje pratećih djelatnosti, nego kao naknadu za priključak/pristup na
javnu cestu, o kojoj naknadi je revizijski sud već, dakle, izrazio pravno shvaćanje.
12. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je
na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove
presude, pod toč. I.
13. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije
je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe
čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje
odluke povodom prijedloga za dopuštenje revizije.
Zagreb, 17. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća: dr. sc. Jadranko Jug
Kontrolni broj: 09b42-3f785-3642b
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.