Poslovni broj: 15 UsI-1800/22-6

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao
zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. B., OIB: …, iz V.,, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkogdruštva Lj.-V. & P.d.o.o., sa sjedištem                    u S., , protiv
tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike
Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja
lokacijske dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 9. studenog 2022.
godine u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno
pozvanog tuženika, objavljene 17. studenog 2022. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje
rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine
Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-350-05/21-02/88, URBROJ: 531-07-01-03/06-22-2
od 4. srpnja 2022. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za
graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedišta Split, KLASA: UP/I-350-05/21-01/000025,
URBROJ: 2181/1-11-00-00/74-21-0002 od 6. srpnja 2021., te da se predmet vrati
prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 16. kolovoza 2022. godine protiv
rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine
Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-350-05/21-02/88, URBROJ: 531-07-01-03/06-22-2

2 Poslovni broj: 15 1800/22-6

od 4. srpnja 2022., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreke osporenih rješenja
tuženika i prvostupanjskog tijela, nakon čega ističe kako su navedeni akti nezakoniti.
Naime, tužitelju da nije omogućeno sudjelovanje u postupku, u svezi s čim citira
odredbu čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku, pa navodi kako iz provedenoga
postupka je sasvim jasno kako stranci nije omogućeno izjašnjavanje o činjenicama,
okolnostima ili pravnim pitanjima koje su od važnosti za rješavanje ove pravne stvari,
ujedno da je povrijeđeno i načelo saslušanja stranke, te da je došlo do povrede
odredbe čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku. Također, zahtjev tužitelja
da se odbija isključivo iz razloga što se u pobijanim rješenjima navodi kako je zahtjev
postavljen za gradnju pomoćnih građevina na zasebnoj čestici upisanoj kao pomorsko
dobro, a koje građevine služe uporabi stambene građevine izgrađene na k.č.br. 556/1
k.o. V., dakle da se predlaže gradnja pomoćnih građevina na zasebnoj čestici, a što
je protivno odredbi članka 48. stavka 1. PPUG V., kojom je propisano da se uz
stambene građevine mogu graditi i pomoćne građevine na istoj čestici. Međutim,
tužitelj da ni ne traži da se izda dozvola za građenje nekakvih pomoćnih građevina, s
obzirom kako za takvo što ne bi ni trebao tražiti lokacijsku dozvolu, već traži izgradnju
zasebne građevine, vanjskog bazena, te uređenje okolnih površina oko bazena kao
terase i popločanog postojećeg mula. Naime, temeljem članka 4. stavka 1. Pravilnika
o jednostavnim građevinama i drugim građevinama i radovima bez građevinske
dozvole, a u skladu s glavnim projektom može se graditi bazen tlocrtne površine do
100 m2 ukopan u tlo na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj
čestici zgrade za koju postupni akt kojim se odobrava građenje. Isto tako, jasno je kako
je tužitelj upravo i tražio ishođenje akta kojim se odobrava građenje, a sve iz razloga
što na odvojenoj čestici od postojeće građevine namjerava izgraditi odvojenu
građevinu, vanjski bazen, a sve u svrhu izdavanja lokacijske dozvole za koncesiju na
pomorskom dobru u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja vanjskog ukopanog
bazena i izgradnje te uređenja terase. Štoviše, nejasno je na temelju čega su uopće
donesena ovakva utvrđenja, niti je tužitelj pozvan na bilo koji način na očitovanje o
navedenim činjenicama, te su upravna tijela ukoliko je navedeno bilo sporno trebala
izaći na teren uz sudjelovanje vještaka geodeta i vještaka građevinske struke.
Činjenica jest da se odluke u ovakvim vrstama sporova temeljene na nalazu neovisnog
i nepristranog vještaka, a ne tijela tuženika, pa se u tom smislu tužitelj poziva odluku
Ustavnog suda RH pod poslovnim brojem U-III-2335/2016 kao i na stajališta
Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (u daljnjem tekstu: ESLJP) izražena
u presudama LB INTERFINANZ A.G. protiv Hrvatske te Korošec protiv Slovenije.
Tužitelj se potom poziva i na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu
Klauz protiv Hrvatske, kao i nebrojene presude tog Suda, te ističe kako je taj sud u
svojoj sudskoj praksi utvrdio da nedostatak neutralnosti na strani imenovanog sudskog
vještaka može u određenim okolnostima dovesti do povrede načela jednakosti oružja
(vidi npr., Sara Lind Eggertsdóttir v. Iceland, zahtjev br. 31930/04, § 47, 5. srpnja 2007.;
Placi v Italy, zahtjev br. 48754/11, § 79, 21. siječnja 2014; and Sarıdaş v. Turkey,
zahtjev br. 6341/10, § 35, 7. srpnja 2015.), te na odluke Ustavnog suda Republike
Hrvatske pod poslovnim brojem U-III-1201/18 od 4. srpnja 2019. i broj: U-III-5989/13
od 9.veljače 2016. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu
donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela
i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, ujedno je predložio da
sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako u cijelosti
ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je
predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3 Poslovni broj: 15 1800/22-6

3.U sporu je održana rasprava 9. studenog 2022. godine, čime je dana
mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim
sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. -
dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog
upravnog spora, a na koju je pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja, dok nije
pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, na
kojoj je zamjenica opunomoćenika tužitelja u bitnom navela kako u cijelosti ostaje kod
svih navoda iz tužbe, te pri postavljenom tužbenom zahtjevu, ujedno i da ustraje u
dokaznim prijedlozima preciziranim u tužbi i to da se u svojstvu stranke sasluša tužitelj,
kao i da se obavi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske i
građevinske struke, a to na okolnosti koji su precizirane u tužbi, dok daljnjih dokaznih
prijedloga nije imala, a konačno popisala je trošak spora u ukupnom iznosu od

9.375,00 kuna, uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju u
naznačenom iznosu.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima,
odgovor na tužbu tuženika, te spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz
odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio sve dokazne prijedloge tužitelja i to da ga se u svojstvu stranke
sasluša u ovom sporu, te da se obavi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka
geodetske i građevinske struke, to na okolnosti u precizirane u tužbi i održanoj
raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može
donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu
upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog
spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenih
rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo. 7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog
odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedišta Split, KLASA: UP/I-350-05/21-
01/000025, URBROJ: 2181/1-11-00-00/74-21-0002 od 6. srpnja 2021. odbijen je
zahtjev tužitelja za izdavanje lokacijske dozvole za izgradnju terase i vanjskog bazena
na k.č.br. 556/2 k.o. V. (V.), to u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo
zaključilo kako je u konkretnom slučaju zahtjev postavljen za gradnju pomoćnih
građevina na zasebnoj čestici upisanoj kao pomorsko dobro, a koje građevine služe
uporabi stambene građevine izgrađene na k.č.br. 556/1 k.o. V., pa da bi navedena
gradnja bila bi protivna odredbama Prostornog plana uređenja Grada V. ("Službeni
glasnik Grada V.", br. 1/10 i 2/17) budući istim nije dopuštena gradnja pomoćnih
građevina na zasebnim česticama, te je rješenje doneseno pozivom na odredbu čl.

127. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 153/13, 65/17, 114/18,
39/19 i 98/19).

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja,
graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-350-05/21-02/88,
URBROJ: 531-07-01-03/06-22-2 od 4. srpnja 2022. postupajući po žalbi tužitelja iz
ovog spora njegova žalba je odbijena, te je time potvrđeno naprijed citirano
prvostupanjsko rješenje, a u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i
prvostupanjsko upravno tijelo u istom, odnosno iz razloga što je i tuženik smatrao da
u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke propisane mjerodavnim odredbama

4 Poslovni broj: 15 1800/22-6

Zakona o prostornom uređenju za izdavanje lokacijske dozvole, koje je tuženik stoga ocijenio pravilnim i zakonitim.

11.Među strankama ovog spora spornim se ukazuje je li u konkretnom slučaju
u provedenom postupku činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno u pogledu
postojanja pretpostavki za izdavanje tražene lokacijske dozvole sukladno mjerodavnim
odredbama Zakona o prostornom uređenju, kao i je li u provedenom postupku došlo
do procesnih povreda na štetu tužitelja koje bi bile od utjecaja na zakonitost osporenih
rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i
prvostupanjskog tijela u cijelosti.

12.Odredbom čl. 127. st. 2. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine",
broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19) propisano je da zahtjevu za izdavanje
lokacijske dozvole podnositelj zahtjeva prilaže: 1. idejni projekt u elektroničkom obliku,

2. ispis idejnog projekta ovjeren od projektanata, 3. rješenje o prihvatljivosti zahvata
za okoliš ako se radi o zahvatu u prostoru za koji se prema posebnim propisima provodi
postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš i/ili ocjene prihvatljivosti zahvata za
ekološku mrežu, 4. rješenje o ocjeni potrebe procjene utjecaja na okoliš ako to rješenje
sadrži mjere zaštite okoliša i/ili program praćenja stanja okoliša, 5. potvrdu o
nostrifikaciji idejnog projekta ako je projekt izrađen prema stranim propisima.
Odredbom članka 146. stavkom 1. istog Zakona propisano je da se lokacijska
dozvola izdaje nakon što je u provedenom postupku utvrđeno da: 1. je uz zahtjev za
izdavanje lokacijske dozvole priložena propisana dokumentacija, 2. je idejni projekt
izrađen u skladu s prostornim planom, posebnim uvjetima i uvjetima priključenja, 3. su
utvrđeni svi posebni uvjeti, i uvjeti priključenja, 4. je donesen urbanistički plan uređenja,
ako se dozvola izdaje na području za koje je ovim Zakonom propisana obveza njegova
donošenja, 5. je vlasnik građevinskog zemljišta ispunio svoju dužnost iz članka 171.
ovoga Zakona, ako takva dužnost postoji.

Prema odredbi članka 114. stavku 1. istog Zakona, svaki zahvat u prostoru
provodi se u skladu s prostornim planom, odnosno u skladu s aktom za provedbu
prostornog plana i posebnim propisima, ako ovim Zakonom ili propisima kojima se
uređuje gradnja nije propisano drukčije.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i
pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog
spora istu odbio, te potvrdio prvostupanjsko rješenje, a ovo stoga što i ovaj sud nalazi
da u predmetnoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostavke propisane naprijed
citiranim mjerodavnim odredbama Zakona o prostornom uređenju za izdavanje
tražene lokacijske dozvole, slijedom čega je tuženik pravilno postupio kada je odbio
žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja tijela prvog stupnja, pa ovaj sud cijeni kako
osporeno rješenje tuženika, tako i prvostupanjsko rješenje u cijelosti pravilnima i
zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
14.Sud nadalje nalazi potrebnim navesti kako se u predmetnoj upravnoj stvari
primjenjuje Prostorni plan uređenja Grada V. ("Službeni glasnik Grada V.", broj
1/10 i 2/17, dalje u tekstu: PPUG Visa) prema kojem se predmetna čestica k.č.br. 556/2
k.o. V. nalazi u obuhvatu tog plana, i to: prema kartografskom prikazu 1. Korištenje i
namjena prostora, unutar izgrađenog dijela građevinskog područja naselja V.,
mješovita namjena te unutar područja urbanističke cjeline Grada V. - Zona B, dok
sukladno odredbi članka 48. stavka 1. PPUG V., uz stambene građevine
namijenjene za individualno stanovanje na istoj čestici mogu se graditi i pomoćne
građevine.

15.Također, prema utvrđenjima prvostupanjskog tijela proizlazi kako u ovoj upravnoj stvari nisu ispunjeni propisani uvjeti za izdavanje lokacijske dozvole za

5 Poslovni broj: 15 1800/22-6

izgradnju terase i vanjskog bazena na k.č.br. 556/2 k.o. V., kako to ima u vidu odredba
članka 48. PPUG V., budući da se u ovoj upravnoj stvari radi o uređenju vanjskog
prostora iza stambene zgrade sa sjeverne strane prema moru na k.č.br. 556/2 k.o. V.,
a koje uređenje bi se sastojalo od izgradnje vanjskog bazena te uređenja površina oko
bazena kao i terase te popločanog postojećeg mula, dok se stambena zgrada nalazi
na k.č.br. 556/1 k.o. V., s tim da prema priloženom idejnom projektu, oznake 05/19-
ID od prosinca 2019., proizlazi da je predmet zahvata uređenje vanjskog prostora iza
kuće izgrađene na k.č.br. 556/1 k.o. V., dok prostor koji bi se uredio nalazi se na
pomorskom dobru i to na k.č.br. 556/2 k.o. V..

16.Stoga, prema podacima spisa nedvojbeno je da je zahtjev tužitelja usmjeren
za gradnju pomoćnih građevina na zasebnoj čestici upisanoj kao pomorsko dobro
(k.č.br. 556/2 k.o. V.), a koje građevine služe uporabi stambene građevine izgrađene
na k.č.br. 556/1 k.o. V., dakle neprijeporno se predlaže gradnja pomoćnih građevina
na zasebnoj čestici, a što je protivno naprijed citiranoj odredbi članka 48. stavka 1.
PPUG V., kojom je jasno propisano da se uz stambene građevine mogu graditi i
pomoćne građevine na istoj čestici, što pak znači kako u konkretnom slučaju nije
ispunjen uvjet propisan odredbom članka 48. PPUG V., uslijed čeda sasvim jasno
nije zadovoljen ni uvjet propisan odredbom članka 146. Zakona o prostornom
uređenju, kod kojeg stanja stvari je najprije zakonito poskupilo prvostupanjsko tijelo
kada je svojim rješenjem odbilo zahtjev tužitelja za izdavanje lokacijske dozvole, a
potom i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv
prvostupanjskog rješenja, na koji način nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja.
17.Glede tužbenih navoda tužitelja u kojima ističe počinjene procesne povrede
u postupku koji se vodio pred prvostupanjskim tijelom jer da mu nije omogućeno
sudjelovanje u postupku, kao i da je nadležno tijelo bilo dužno provesti dokazni
postupak, održati raspravu, provesti vještačenje i ostale dokazne radnje, te da nije
smjelo donijeti odluku bez utvrđenja bitnih činjenica, sud nalazi kako su ovakvi navodi
u cijelosti neosnovani.

18.Naime, predmet ovog postupka je izdavanje lokacijske dozvole za izgradnju
terase i vanjskog bazena na k.č.br. 556/2 k.o. V., pri čemu moraju biti ispunjeni uvjeti
iz članka 146. Zakona o prostornom uređenju, pa kako takvi uvjeti u konkretnom
slučaju nisu bili ispunjeni, potpuno je jasno da nije bilo moguće usvojiti zahtjev tužitelja
i izdati traženu lokacijsku dozvolu, to pak iz razloga što je uvjet za izdavanje lokacijske
dozvole sukladno odredbi članka 146. Zakona o prostornom uređenju, između ostalog
i usklađenost idejnog projekta s prostornim planom, međutim u konkretnoj upravnoj
stvari nesumnjivo ne postoji mogućnost izgradnje pomoćne građevine na istoj čestici
na kojoj se nalazi stambena građevina, s tim da pomoćne građevine koje po svojoj
prirodi služe uporabi glavne građevine moraju biti smještene na građevnoj čestici
građevine osnovne namjene, što neupitno nema u vidu idejni projekt kojeg je tužitelj
priložio, kod kojeg nespornog stanja stvari isti nije usklađen s odredbom članka 48.
PPUG V., pa stoga nije moguće udovoljiti traženju tužitelja.

19.Ujedno, za navesti je kako je odredbom čl. 51. st. 1. Zakona o općem
upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano da se ispitni postupak
provodi kad je to nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za
razjašnjenje pravog stanja stvari, kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s
protivnim interesima te radi omogućivanja strankama ostvarenja i zaštite njihovih prava
i pravnih interesa, dok je stavkom 2. propisano da će službena osoba odredit izvođenje
dokaza kad nađe da je to potrebno radi razjašnjenja stvari te upotpuniti činjenično
stanje i izvoditi dokaze o činjenicama koje prije u postupku nisu bile iznesene ili još
nisu utvrđene, a potrebne su radi utvrđivanja pravog stanja stvari.

6 Poslovni broj: 15 1800/22-6

20.Međutim, s obzirom da je predmetni upravni postupak pokrenut upravo po
zahtjevu tužitelja, u kojem nije sudjelovala niti jedna druga stranka, u kojem je
nedvojbeno utvrđeno da nisu ispunjene pretpostavke za izdavanje tražene lokacijske
dozvole, o kojim razlozima se najprije detaljno očitovalo tijelo prvog stupnja u svom
rješenju, pa potom i tuženik u osporenom rješenju, koje razloge u cijelost prihvaća i
ovaj sud, nedvojbeno je da u provedenom postupku nije došlo do procesnih povreda
na štetu tužitelja koje bi bile ili mogle biti od utjecaja na zakonitost osporenih rješenja,
s tim da kod izloženog stanja stvari ostaje nejasno o kojim to činjenicama, okolnostima
i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari je tijelo prvog stupnja bilo
dužno omogućiti izjašnjavanje tužitelju u postupku u kojem nisu bile ispunjene
pretpostavke da se udovolji njegovom zahtjevu, te je dodatno za kazati kako je tužitelju
omogućeno da štiti svoja prava kao stranka postupka na način što je protiv
prvostupanjskog rješenja imao mogućnost izjaviti žalbu, dok je u odnosu na rješenje
tuženika imao na dispoziciji pokrenuti upravni spor, na koji način je on i postupio, pa je
nesporno da u provedenom postupka nije došlo do procesnih povreda, niti je došlo do
povrede bilo kojeg načela upravnog postupka, pa tako niti onih koje tužitelj
problematizira u tužbi.

21.Što se pak tiče tužbenih tvrdnji tužitelja kako u upravnom postupku
činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno, što je po njegovom mišljenju u
suprotnosti s odredbom čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku, za kazati je kako
iz spisa upravnog tijela proizlazi upravo suprotno s obzirom da je činjenično stanje
mjerodavno za donošenje osporenih rješenja pravilno i potpuno utvrđeno, ovo stoga
što su upravna tijela pravilno zaključila kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene
pretpostavke za izdavanje tražene lokacijske dozvole, uz razloge koji su obrazloženi u
osporenim aktima, koje prihvaća i ovaj sud.

22.U odnosu pak na tužbene prigovore u kojima tužitelj navodi kako su
osporena rješenje neadekvatno obrazložena, koja okolnost po njegovom mišljenju
utječe na zakonitost akata upravnih tijela, za navesti je kako sud nalazi upravo
suprotno, odnosno da su obrazloženja akata tuženika i prvostupanjskog tijela jasna,
precizna i nedvojbena u pogledu razloga zbog kojih nije moguće izdati lokacijsku
dozvolu, kao i zbog čega žalbeni navodi koje je tužitelj iznio u žalbi nisu osnovani, koji
razlozi su u cijelosti prihvatljivi i ovom sudu, s tim da je za nadodati kako sud nalazi i
da su obrazloženja rješenja u potpunosti sukladna mjerodavnim odredbama čl. 98. st.

5. i 120. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku, uslijed čega nije došlo ni do
povrede naznačenih odredbi ZUP-a na štetu tužitelja.

23.Zaključno, pozivanje tužitelja na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske
i Europskog suda za ljudska prava, isto tako je u cijelosti bespredmetno jer se radi o
odlukama koje ni po čemu nisu primjenjive na predmetnu upravnu stvar, odnosno na
ocjenu zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela kojim je
odlučeno o tužiteljevom zahtjevu za izdavanje lokacijske dozvole, odnosno o njegovoj
žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, a o čijoj se zakonitosti sud u
prethodnom dijelu obrazloženja ove presude već iscrpno očitovao.

24.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i
procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako
osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen
zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne
prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove
za usvajanje tužbe tužitelja.

25.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno
utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno

7 Poslovni broj: 15 1800/22-6

materijalno pravo zbog čega je pravilno prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev
tužitelja za izdavanje lokacijske dozvole, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno
postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv istog,
uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje
drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

26.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i
110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po
službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-
a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

27. Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja
izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev
tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom
troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci
rješenja.

U Splitu, 17. studenog 2022. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba
u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog
suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje
Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Lj.-
V. & P. d.o.o., sa sjedištem u S., , uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine
Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 9. studenog
2022., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).
- Spis u kalendar 30 dana.