- 1 -              Rev 2904/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2904/2019-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. V. iz K., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. i s. d.o.o. u Z., protiv tuženika L.-s. d.d. K., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Ž. J., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. & J. u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-84/19-2 od 5. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3046/16-27 od 31. listopada 2018., u sjednici održanoj 17. studenoga 2022.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-84/19-2 od 5. ožujka 2019. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3046/16-27 od 31. listopada 2018., te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu temeljem odluke tuženika od 31. svibnja 2016. te da njen radni odnos nije prestao, zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad na radno mjesto administratora u skladištu, uz naknadu bruto iznosa plaća za razdoblje od rujna 2016. godine do kolovoza 2018. godine te ubuduće do povratka na rad i uz naknadu parničnih troškova (toč. 1. izreke). Ujedno je tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 9.375,00 kn (toč. 2. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda prvostupanjskog suda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže obje nižestupanjske odluke preinačiti podredno, ukinuti. Potražuje i naknadu troškova revizijskog postupka.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužiteljice je osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu i vraćanje tužiteljice na rad, uz naknadu plaća.

 

7. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica bila radnica tuženika na radnom mjestu administratora u skladištu temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. prosinca 2015. i aneksa istog od 20. travnja 2016.,

 

- da je ugovor o radu tužiteljici odlukom tuženika od 31. svibnja 2016. otkazan poslovno uvjetovanim otkazom (zbog poslovno-organizacijskih razloga),

 

- da je provedeno savjetovanje s radničkim vijećem,

 

- da se kao razlog otkazivanja navodi racionalizacija i ušteda u poslovanju poslodavca i jer je prestala potreba za obavljanjem poslova koje je do tada radila,

 

- da prema opisu poslova iz aneksa ugovora o radu radno mjesto administratora u skladištu podrazumijeva zamjenu skladištara, administrativne poslove u skladištu, kontrolu utroška goriva za vozila po putnim listovima i održavanje radnog mjesta,

 

- da se poslovi koje je tužiteljica obavljala i nadalje nalaze u sistematizaciji tuženika ali da je prestala potreba za njenim radom jer se ti poslovi obavljaju od strane skladištara M. T., I. M. koja inače ne radi u skladištu, D. Đ. koji obavlja dio poslova u svezi goriva, te i drugih radnika (I. Č. i J. B. koji sami uzimaju što im treba iz skladišta kada nema skladištara T.).

 

8. Nižestupanjski sudovi su zahtjev tužiteljice ocijenili neosnovanim uz obrazloženje da je autonomno pravo poslodavca da organizira proces rada, da se ukupan broj radnika kod tuženika smanjio, da je za radom tužiteljice prestala potreba, pa da su se stoga ispunile pretpostavke za otkaz ugovora o radu pozivom na odredbu čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje: ZR).

 

9. Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

10. Naime, obzirom da su sudovi utvrdili da je kod tuženika posljednja reorganizacija provedena krajem 2015. godine rezultat koje je očigledno upravo predmetni ugovor o radu od 28. prosinca 2015. i aneks istoga od 20. travnja 2016., jer je prije toga tužiteljica dvadesetak godina radila kao tajnica, to proizlazi da je tuženik na kojemu je teret dokaza prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR, trebao dokazati da je u daljnjem, a pravno relevantnom, razdoblju od 20. travnja 2016. (od dana aneksa ugovora o radu) do 31. svibnja 2016. (do dana otkaza tog ugovora), došlo do racionalizacije u poslovanju poslodavca uslijed kojih je prestala potreba za obavljanjem poslova koje je do tada radila tužiteljica. U tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2226/2018-2 od 20. svibnja 2020. navodi: „ … potrebno je da je zbog tih razloga prestala potreba za obavljanjem određenog posla, odnosno smanjenje obima poslova, koje mora biti takvo da objektivno dovodi do nerazmjera između broja zaposlenih radnika kod poslodavca i obima poslova koji ti radnici trebaju obaviti za tog poslodavca. Smanjenjem obima poslova (što ima za posljedicu poremećaj odnosa broja radnika i obima poslova koji oni moraju obavljati za poslodavca), kao pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu treba dokazati poslodavac, a koji poseže za tom restriktivnom mjerom u odnosu na radnika“.

 

11. Slijedom navedenog, a zbog nepravilne i nedovoljne materijalnopravne kvalifikacije utvrđenog činjeničnog stanja, proizlazi da su u pobijanim odlukama sudova izostali razlozi o odlučnim činjenicama u svezi razloga otkaza ugovora o radu u pravno relevantnom razdoblju čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

12. Pritom, a u svezi navedenog, treba imati u vidu i da otkaz mora biti obrazložen što podrazumijeva dostatno obrazloženje analizom kojega se može nedvojbeno razlučiti uslijed kojih okolnosti i koje argumentacije je došlo do potrebe za otkazivanjem ugovora o radu. Iz iskaza zz tuženika, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, proizlazi da je dokaz o razlogu otkaza, među ostalim, bilanca tuženika koja nije priložena spisu predmeta, a upitno je odnosi li se na relevantno razdoblje. Obrazloženje otkaza je važno jer sud razmatra opravdanost otkaznih razloga samo u okviru onoga što je o tome navedeno u pisanom otkazu, a radnik svoja prava pred sudom može štiti samo ako zna radi kojih okolnosti i na temelju kojih dokaza je dan otkaz ugovora o radu.

 

13. Stoga je, a radi počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude, te predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.

 

14. U nastavku postupku prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu, te pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice, kao i o troškovima cijelog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 17. studenoga 2022.