Baza je ažurirana 31.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 1134/2022-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. H., OIB ..., P., kojeg zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika, S. M. I. T. Z. d.o.o. u stečaju, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu R. P. i G. S., Z., radi isplate iznosa od 735.865,79 kn, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2183/2015-3 od 17. srpnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-910/13 od 23. svibnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 17. studenoga 2022.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke u cijelosti je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 735.865,79 kn sa zateznim kamatama s građanskopravnom ponudom za sklapanje ugovora o prijenosu prava vlasništva zkč.br. 1733/1 - poslovni objekt Opskrbni centar u P., površine 400 čhv upisane zk.ul.br. 3558 k.o. B., dok je u točki IV. izreke tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti odbijen kao neosnovan.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I. i IV. izreke. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 9.150,00 kn, kao neosnovan.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu odluku podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava danim u postupku i samih tih isprava.
8. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 735.865,79 kn sa zateznim kamatama s osnove vraćanja vrijednosti dionica koje je tužitelj prenio na tuženika na temelju ništetnog pravnog posla.
10. U postupku do revizijskog utvrđeno je:
-da je tužitelj u svojstvu kupca s prednikom tuženika u svojstvu prodavatelja 7. prosinca 1995. sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u zk.ul.br. 3558 k.o. B., na temelju kojeg se obvezao kupoprodajnu cijenu isplatiti prijenosom tuženikovih dionica na tuženika,
- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5085/2000 od 11. siječnja 2001., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1875/2001-2 od 24. travnja 2001., navedeni ugovor utvrđen ništetnim, budući da je tuženik na temelju tog ugovora stekao vlastite dionice protivno odredbama članka 233. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 152/11 - pročišćeni tekst, 111/12, 68/13 i 110/15),
- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5493/2014 od 29. studenog 2017., potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4912/2007 od 5. prosinca 2007. kojom je u cijelosti odbijen tužiteljev zahtjev da svaka strana zadrži ono što je primila od suprotne strane na temelju poništenog ugovora.
11. Pravilno su sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja ocjenjujući tuženikov prigovor zastare osnovanim.
12. Odredba članka 361. stavka 1. i članka 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje ZOO), propisuju da zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, te da potraživanja zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.
13. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravo shvaćanje:
"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."
14. Obzirom da je u postupku utvrđeno da je ugovor o prodaji koji je sklopljen između tužitelja i tuženikovog prednika 7. prosinca 1995., pravomoćno utvrđen ništetnim 24. travnja 2001., zastara obveze vraćanja onoga što su stranke primile na temelju tog ugovora počela je teći 25. travnja 2001., pa je petogodišnji zastarni rok u konkretnom slučaju istekao 25. travnja 2006. Kako je tužitelj tužbu podnio 11. ožujka 2013., to je tuženikov prigovor zastare osnovan.
15. Neosnovan je i tužiteljev navod da je podnošenjem tužbe u predmetu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-4912/2007 prekinut tijek zastare.
16. Naime, pravilno drugostupanjski sud navodi da je navedeni postupak pravomoćno okončan presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5493/2014 od 29. studenog 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4912/2007 od 5. prosinca 2007. kojom je u cijelosti odbijen tužiteljev zahtjev da svaka strana zadrži ono što je primila od suprotne strane na temelju poništenog ugovora.
17. Prema odredbama članka 389. ZOO, prekid zastarijevanja izvršen podizanjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo (stavak 1.). Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako isposlovana ili poduzeta mjera izvršenja ili osiguranja bude poništena (stavak 2.). Tim više što je iz izreke navedene prvostupanjske presude razvidno da tužitelj taj postupak nije pokrenuo radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja predmetnog potraživanja.
17.1. Tužiteljev navod da vlasničkopravni zahtjev ne zastarijeva, nije od utjecaja na odluku u predmetnoj pravnoj stvari, budući da u konkretnom slučaju tužitelj nije postavio takav zahtjev u smislu odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), nego zahtjev za isplatu radi vraćanja onoga što je dano na temelju ništetnog pravnog posla prema odredbama članka 104. stavka 1. ZOO, uz građanskopravnu ponudu iz članka 327. ZPP.
18. Sukladno izloženom ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena predmetna revizija, te je reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 17. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.