Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 686/2019-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika M. d.d. Z., OIB: ..., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-23/2018 od 14. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1101/16-34 od 21. studenoga 2017., u sjednici održanoj 17. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenom i nezakonitom odluke tuženika od 25. ožujka 2016. i odluke tuženika od 22. travnja 2016. o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 536/11 od 27. rujna 2011. te da radni odnos tužiteljice nije prestao, kao i na vraćanje tužiteljice na isto ili odgovarajuće radno mjesto prema stručnoj spremi i radnom iskustvu tužiteljice (toč. I. izreke), odbijeni su i zahtjevi stranaka za naknadu troškova parničnog postupka (toč. II. i III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena presuda prvostupanjskog suda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 8. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu. Potražuje i trošak revizije.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužiteljice nije osnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je samo u onom dijelu u kojem se revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP) pri čemu je uzeto u obzir da je odredbom čl. 386. ZPP propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.
7. Suprotno tvrdnji revidentice, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu isti ukazuje. Pritom, drugostupanjski je sud svoju odluku donio pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP, a ne primjenom odredbe čl. 373.a ZPP kako to u reviziji navodi tužiteljica.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu i vraćanje tužiteljice na rad.
9. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:
- da je tužiteljica bila radnica tuženika na radnom mjestu prodavača 2 temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 27. rujna 2011.,
- da je ugovor o radu tužiteljici izvanredno otkazan odlukom tuženika od 25. ožujka 2016. te je odbijen i njen zahtjev za zaštitu prava odlukom od 22. travnja 2016., a sve zbog neopravdanog nedolaska na posao u razdoblju od 10. do 18. ožujka 2016.,
- da je provedeno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom M. G. koji se suglasio s otkazom,
- da je tužiteljica pozivana na iznošenje obrane koje pravo ona nije iskoristila,
- da tužiteljica nije dokazala da se u relevantnom razdoblju nalazila na godišnjem odmoru u dogovoru sa B. K., direktorom službe pravnih, općih i kadrovskih poslova.
10. Nižestupanjski sudovi su zahtjev tužiteljice ocijenili neosnovanim uz obrazloženje da tužiteljica nije dokazala da je imala odobrenje za korištenje godišnjeg odmora i nedolazak na posao od strane poslovotkinje G. L. niti koordinatorice A. Š., kako je to bio uobičajen način organizacije korištenja godišnjih odmora kod tuženika, niti da joj je direktor pravne službe odobrio korištenje godišnjeg odmora, pa da su se stoga ispunile pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu pozivom na odredbu čl. 116. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje: ZR) pri čemu su pravilno primijenjene i odredbe čl. 119. st. 2. ZR (pravo na iznošenje obrane) te čl. 153. st. 3. ZR (savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom).
11. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.
12. Naime, obzirom da su sudovi utvrdili da je tužiteljica neopravdano izostala s posla u razdoblju od 10. do 18. ožujka 2016., to proizlazi da je time počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, slijedom čega je opravdana odluka poslodavca o izvanrednom otkazu ugovora o radu.
13. Neosnovani su i revizijski razlozi koji sadržajno ukazuju da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. ZPP. Naime, nižestupanjski sudovi pravilno su, kada su donosili zaključak o odlučnim činjenicama koje su pravno relevantne za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtijeva, primijenili pravila o teretu dokazivanja te prema svom uvjerenju odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svih dokaza kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka.
14. Prvostupanjski sud ocijenio je sve pravno relevantne okolnosti i sukladno iznijetim činjenicama i predloženim i provedenim dokazima, na temelju ocjene tih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka donio svoju odluku, a isto tako drugostupanjski sud je pravilno na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ocijenio sve žalbene razloge.
15. Dio revizijskih navoda kojima se komentira ocjena provedenih dokaza po nižestupanjskim sudovima, u suštini predstavljaju prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz tih razloga prema odredbi čl. 385. ZPP revizija se ne može izjaviti.
16. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 17. studenoga 2022.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.