- 1 -              Rev 5087/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 5087/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz K., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M. iz B., protiv tuženika S. K. d.o.o. K., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Š. i R. iz K., radi pobijanja odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-840/2019-2 od 2. srpnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-224/18-16 od 1. travnja 2019., u sjednici održanoj 17. studenoga 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 23. kolovoza 2018. nedopuštena i nezakonita te da radni odnos tužiteljice nije prestao (toč. I. izreke), obvezan je tuženik da vrati tužiteljicu na poslove radnog mjesta čišćenja, dostave i prodaje, koje je obavljala prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu (toč. II. izreke), kao i naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kn sa zateznom kamatom od 1. travnja 2019. do isplate (toč. III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda, a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da revizijski sud preinači nižestupanjske odluke podredno, iste ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, sve uz naknadu troškova revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženika nije osnovana.

 

6. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno tvrdnji revidenta, nije ostvarena nijedna bitna povreda odredaba parničnog postupka odnosno, tuženik u svojoj reviziji ne obrazlaže o kojoj bitnoj povredi bi se radilo, a revizijski sud na to ne pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu i vraćanje tužiteljice na rad.

 

9. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica bila radnica tuženika na radnom mjestu čišćenja, dostave i prodaje temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. listopada 2017.,

 

- da je tužiteljica upozorena 8. kolovoza 2018. na obveze iz radnog odnosa jer je odbila izvršavati obveze koje su joj određene ugovorom o radu (da se bezobrazno i povišenim tonom ophodi s kolegama, da vrijeđa, maltretira i psuje, da se sve to dogodilo i 7. kolovoza 2018. kada je i uništavala imovinu tuženika bacajući stvari na pod te da odlazi s radnog mjesta tijekom radnog vremena bez najave),

 

- da se ponašanje tužiteljice promijenilo zbog konfliktnog odnosa između nje i zz tuženika T. K. koji ju je smijenio s mjesta direktorice 9. veljače 2017. i koji privatni odnos je rezultirao i razvodom braka presudom od 15. lipnja 2018.,

 

- da je ugovor o radu tužiteljici odlukom tuženika od 23. kolovoza 2018. otkazan izvanrednim otkazom jer da je tužiteljica nakon primitka upozorenja dana 9. kolovoza 2018. prijetila M. G. pritom zamahujući nožem, uslijed čega ju je ova kazneno prijavila (na nagovor zz tuženika) i to tek u studenom 2018. godine iako to ponašanje tužiteljice nije shvatila kao prijetnju,

 

- da je do promjene u ponašanju tužiteljice došlo zbog neriješenih međusobnih odnosa nje i zz tuženika a što je kulminiralo tijekom razvoda.

 

10. Nižestupanjski sudovi su zahtjev tužiteljice ocijenili osnovanim uz obrazloženje da u upozorenju nisu specificirano navedene povrede koje joj se stavljaju na teret (datumi odlazaka s posla, koje točno obveze je odbila ispuniti i dr.) slijedom čega poslodavac nije ispunio svoju obvezu iz odredbe čl. 119. st. 2. ZR; nadalje, da eventualno kontinuirano neizvršavanje radnih obveza ne može biti opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, da iz iskaza svjedoka ne proizlazi da tužiteljica svoje poslove nije uopće izvršavala, da u knjizi žalbi nije naveden nijedan prigovor kupaca, a da okolnost da se nekim kupcima obraćala sa „vi“ a nekim sa „ti“ ne predstavlja grubu povredu radne obveze, da obrazloženje otkaza ne sadrži sve činjenice na temelju kojih se dokazuje opravdanost odluke slijedom čega poslodavac nije ispunio svoju obvezu iz odredbe čl. 120. st. 2. ZR, da ponašanje tužiteljice prema drugim radnicima nema obilježje prijetnje ili mobinga, da se ne mogu naknadno tijekom postupka nadopunjavati razlozi otkazivanja, da tužiteljica nije pozivana na iznošenje obrane, pa da se stoga nisu ispunile pretpostavke za otkaz ugovora o radu pozivom na odredbu čl. 116. st. 1. i 2. ZR.

 

11. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

 

12. Naime, obzirom da su sudovi utvrdili da tuženik nije tužiteljici omogućio iznošenje obrane, da upozorenje ni sam otkaz ugovora o radu nisu dovoljno obrazloženi pa da tuženik nije dokazao opravdani razlog izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, to je pravilno primijenjeno materijalno pravo i to odredbe čl. 116., čl. 119. st. 2., čl 120. i čl 124. ZR.

 

13. Suprotno navodima u reviziji prvostupanjski sud ocijenio je sve pravno relevantne okolnosti i, sukladno iznijetim činjenicama i predloženim i provedenim dokazima, na temelju ocjene tih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka donio svoju odluku, a isto tako drugostupanjski sud je pravilno na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ocijenio sve žalbene razloge.

 

14. Dio revizijskih navoda kojima se komentira ocjena provedenih dokaza po nižestupanjskim sudovima, u suštini predstavljaju prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz tih razloga po odredbi čl. 385. ZPP revizija se ne može izjaviti.

 

15. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 17. studenoga 2022.