Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA P-3958/16 OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u S., po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu
u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz S., …, OIB:
…, zastupan po pun. T. V. odvj. u S., protiv tuženika pod 1
A. Č. iz D. S., … ulica …, OIB: …, i pod 2
V. Č., M., W. str. …, N., OIB: …, oboje
zastupani po pun. G. V. odvj. u O., radi uspostave prijašnjeg stanja i
isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 05. listopada 2022. god., u
prisustvu pun. tužitelja T. V. odvj. u S., i pun. tuženika pod 1 i pod 2
G. V. odvj. u O., dana 17. studenog 2022. godine,
p r e s u d i o j e :
I Dužni su tuženici pod 1 i pod 2 u roku od 30 dana i pod prijetnjom ovrhe
uspostaviti ranije stanje na nekretnini označenoj kao čest. zem. 4903/1 (k.č.zem.
8563), K.O. R., na način da su dužni ukloniti betonski zid izgrađen na
točkama, u skici lica mjesta br. 2. Nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke A.
Bošnjaka, ing. geod., G. Z. d.d. S., br. 06/20-126 od 18. siječnja 2020.
god., a koja čini sastavni dio ove presude, definiranim točkama 1-2-3-4-5-6-1, te
ukloniti izgrađeno parkiralište tlocrtnih dimenzija 14,12 (14,75) x 4,55 (7,45) m, a koje
ima tlocrtnu površinu od 55 m2 i leži na čest. zem. 4903/1 (k.č.zem. 8563), K.O.
R., i to tako da sruše metalnu ogradu, armirano betonske ogradne zidiće,
podnu armirano betonsku ploču, potporne zidove, uklone nasuti materijal i obrade
pokos, tako da navedeni dio nekretnine dovedu u stanje u kakvom se on nalazio prije
poduzimanje ovih radova.
II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi ;
"Dužni su tuženi ad. 1.) A. Č. iz P., 21318 M., …,
OIB: … i tuženi ad. 2.) V. Č. iz P., 21318 M., P. P. …,
OIB: … u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici I.
P. iz S., G. …, OIB: … ukupan iznos od 60.000,00 kuna
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi Hrvatske narodne
banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, počevši od dana presuđenja pa do
isplate, a koje na tu svotu teku od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate."
III Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.
Obrazloženje
Tužiteljica je dana 05. veljače 2020.god., podnijela ovom sudu tužbu protiv
tuženika pod 1 i pod 2, u kojoj navodi da je suvlasnica nekretnine označene kao
čest. zem. 4903/1, pašnjak, površine 550 m2, upisane u Z.U. 1944, K.O. R.,
a koja nekretnina se nalazi u mjestu P..
Dana 13. 07. 2007. god., sklopljen je predugovor o kupoprodaji nekretnine na
način da je tužiteljica kao jedna od suvlasnika potpisala ovaj predugovor skupa sa
ostalim suvlasnicima, kao prodavateljima, a tuženici su naznačeni kao kupci ove
nekretnine. Radi se o predugovoru koji je potpisan prije više od 10 godina.
U predugovoru je jasno navedeno da će se vlasnicima dati kapara, a ostatak
iznosa od ugovorene cijene će biti isplaćen kada se uredi zemljišnoknjižno stanje.
Isto tako treba reći da je u ugovoru jasno naznačeno da će prodavatelji uvesti
kupce u zakoniti i materijalan posjed predmetne nekretnine nakon isplate cjelokupne
ugovorene kupoprodajne cijene.
Iako je prošlo više od 10 godina od sklapanja ovog predugovora, a po
saznanju tužiteljice tuženici su nekim od prodavatelja iz predugovora, pored
naznačene kapare isplatili i druge iznose, dočim tužiteljici nije isplaćen nikakav iznos
po ovom predugovoru.
Čak štoviše tuženici su bez znanja i dopuštenja tužiteljice ušli u posjed
predmetne nekretnine, a ne samo to, tuženici su izvršili i određene radove, rušenje
zida, betoniranje podloge, te stvaranje parking mjesta na predmetnoj nekretnini,
također bez znanja i suglasnosti tužiteljice, čak štoviše, o tome tužiteljicu nisu niti
izvijestili.
Time tuženici koriste ovu nekretninu i ostvaruju za sebe određene koristi.
Stoga, zahtjev tužiteljice je uspostava prijašnjeg stanja, te isplata koristi ostvarene
upotrebom tuđe stvari. Zahtjev je zasnovan na odredbama Zakona o obveznim
odnosima, i baš odredbi čl. 1120 ZOO-a, koja regulira upotrebljavanje tuđe stvari u
svoju korist. Naime, kada je netko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist, imalac može
zahtijevati nezavisno od prava na naknadu štete ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi
korist koju je imao od uporabe. Upravo je to osnov-temelj tužbenog zahtjeva, te se
traži od tuženika koji su bez naknade koristili njen suvlasnički dio nekretnine,
naknaditi korist koju su od toga imali.
Ta visina naknade je za proteklo vrijeme posjedovanja i korištenja, u ukupnom iznosu od 30.000,00 kn, koji pripada tužiteljici.
Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila sudu da donese odluku kojom će
tuženike pod 1 i pod 2 obvezati da uspostave ranije stanje na nekretnini označenoj
kao čest.zem. 4903/1, Z.U. 1944, K.O. R., na način da su dužni porušiti zid,
ukloniti postavljeni beton, postavljeno kamenje, te nekretninu dovesti u ono stanje u
kojem je bila prije poduzimanja ovih radnji.
Tužiteljica je predložila sudu da donese i odluku kojom će tuženike pod 1 i pod
2 obvezati na isplatu iznosa od 30.000,00 kn sa pripadajućom kamatom koja teče od
podnošenja tužbe, pa do isplate.
U odgovoru na tužbu od 21. rujna 2018. god., tuženici pod 1 i pod 2 navode da
je tužba u smislu odredbe čl. 186 st. 1 ZPP-a, nepodesna za raspravljanje obzirom
da je ista neodređena u pogledu glavne stvari, ne sadrži činjenice na kojima se
temelji tužbeni zahtjev.
U koliko sud odluči raspravljati po tužbi, u cijelosti se protive navodima tužbe i
tužbenim zahtj4vima kao neistinitim i neosnovanim.
Navode da su sa ostalim suvlasnicima, osim ovdje tužiteljicom i njenom
sestrom T. G., dana 13. prosinca 2011. god., zaključili Ugovor o
kupoprodaji nekretnine, kojim ugovorom su u čl. 3 i 4 Ugovora, ostali stvarni
suvlasnici i suposjednici tuženike uveli u miran, zakonit suposjed sporne nekretnine.
O tome su tužiteljica i njen punomoćnik upoznati dopisom od 01. srpnja 2016. god.,
dakle tri mjeseca prije podnošenja ove tužbe. O tome je bio upoznat i raniji
punomoćnik J. F. dana 11. kolovoza 2014. godine.
Neosnovan je posebno tužbeni zahtjev da su tuženici "dužni izgraditi zid". Na
nekretnini prije stupanja u posjed tuženika nije bilo nikakvog zida, već neprohodna
šikara koja je ugrožavala nekretninu tuženika. Na spornoj nekretnini uz cestu se nije
moglo niti parkirati jedno vozilo, a da veći dio istog nije bio na kolniku. Sve je
razvidno iz fotografija priloženih uz podnesak koje nesporno pokazuju stanje
nekretnine prije stupanja u posjed tuženika, i nakon izgradnje parkirališta na dijelu
sporne nekretnine.
Upravo je ponašanje tužiteljice u parnici na utvrđenje pod posl.br. 5374/17
(ranijih oznaka P-1169/12) kao i P-4995/10 i P-1705/09, tada Općinskog suda u
S., Stalna služba u O., koje su povučene radi postupanja tužiteljice, i koje su
razlog što se konačni Ugovor o kupoprodaji nije izvršio. Stoga su tuženici trpili veliku
štetu, u obliku velikih kamata na kredit koji su digli radi kupnje predmetne nekretnine
još 2007. god., kao i nemogućnosti nekorištenja sporne nekretnine do 2016. godine.
Upravo da ne bi tužili ovdje tužiteljicu za evidentnu štetu, sklopili su Ugovor sa
ostalim prodavateljima dana 13. prosinca 2011. god., koji su im tada prepustili miran
posjed.
Tuženici su sudu predložili sudu da odbaci tužbu jer je nepodesna za
raspravljanje, a ukoliko sud odluči raspravljati, predložili su odbiti tužbene zahtjeve.
Tužiteljica u podnesku do 09. listopada 2018. god., navodi da se ovdje radi o
tužbenom zahtjevu na činjenje-rušenjem postavljenog zida, a ako sud prihvati
provesti dokaz očevida na licu mjesta, predmetni izgrađeni zid će biti identificiran,
kao i ostalo stanje tog dijela nekretnine.
Posve je netočna tvrdnja tuženika kojom odgovaraju na tužbu. Bespredmetno
je govoriti o nekakvoj odgovornosti tužiteljice za "nemogućnost sklapanja konačnog
ugovora". Naime, treba jednostavno reći gdje bi tu bio motiv tužiteljice za takvo
postupanje. To je besmislica koja je posve nerazumna i nije je potrebno komentirati.
Jednostavno, ovdje treba samo logično i racionalno postaviti pitanje, kako su
to tuženici sklopili Ugovor o kupoprodaji sa - svim ostalim suvlasnicima, a nisu sa
tužiteljicom.
Na pripremnom ročištu dana 13. studenog 2019. god,. tuženici navode da su
od podnošenja tužbe ujedno i uknjiženi suvlasnici na ovoj nekretnini, te su priložili u
spis rješenje ovog suda, Poseban zemljišnoknjižni odjel u O. posl.br. Z-
14590/2019 od 23. listopada 2019. godine.
Na očevidu dana 09. listopada 2020. god., stalni sudski vještaci A. B.
ing. geod. i J. M. dipl.ing.građ., pristupili su pregledu i identifikaciji
predmetne nekretnine, odnosno pregledu i identifikaciji spornog betonskog zida sa
ogradom i betonskog platoa-parkirališta. Na očevidu je utvrđeno da je stanje spornog
betonskog platoa-parkirališta, identično stanju na priloženoj fotografiji br. 5 (str. 61
spisa).
Stalni sudski vještak A. B. ing.geod. u Nalazu i mišljenju od 18.
siječnja 2020. god., navodi da je na zahtjev ovog suda izvršena identifikacija
predmeta spora u K.O. R., u naselju P.. Predmet spora je novosagrađeni
betonski parking s potpornim zidom na čestici zemljišta 4903/1 (k.č. zem. 8563).
Izmjerena površina predmetne čestice je 563 m2, dok upisana površina iznosi 550
m2. Razlika ulazi u okvire dopuštenog zakonskog odstupanja. Novosagrađeni
parking na priloženoj skici lica mjesta br. 2. definiran je točkama 1-2-3-4-5-6-1, te ima
tlocrtnu površinu od 55 m2 i u cijelosti se nalazi na čestici zemljišta 4903/1. Na
priloženoj skici lica mjesta br. 3. prikazan je oprečni presjek A-A.
Stalni sudski vještak J. M. dipl.ing.građ., u Nalazu i mišljenju od
27. travnja 2021. god., navodi da je prema nalogu ovog suda izvršen 09. listopada
2020. god., očevid na licu mjesta u P. na čest.zem. 4903/14.
Navodi da je predmet vještva izrada pisanog nalaza i mišljenja u kojem će se
opisati izvedeni radovi na predmetnoj nekretnini u svrhu izgradnje parkirališta, dati
mišljenje o potrebnim radnjama u svrhu uspostave ranijeg stanja na predmetnoj
nekretnini uklanjanjem izgrađenog betonskog zida s ogradom i betonskog platoa-
parkirališta, te dati cijenu najma za parkiralište.
Predmetna građevina-parkiralište s pet parkirnih mjesta je izvedeno uz lokalnu
cestu koja se proteže od državne ceste D-8 do P.. Teren je jako strm. Parkiralište
je trapezastog tlocrtnog oblika, tlocrtnih dimenzija 14,12 (14,75) x 4,55 (7,45) m.
Sastoji se od armiranobetonske ploče debljine 20 cm, i triju armiranobetonskih
potpornih zidova (jedan paralelan s cestom i dva okomito na njega).
Armiranobetonska ploča parkirališta je prepuštena za 50 cm u odnosu na
armiranobetonski potporni zid paralelan s cestom. Između potpornih zidova je
izveden nasip. Uz južnu stranu betonske ploče je izveden armiranobetonski zidić
visine 50 cm, debljine 15 cm, a uz ostale dvije strane zidići visine 10 cm, debljine 15
cm. Iznad tih zidića je izvedena metalna ograda od vertikalnih i horizontalnih okruglih
profila promjera 5 cm, visine 1, 50 m, mjereno od betonske ploče.
Projektna dokumentacija parkirališta nije priložena u spisu. Armiranobetonski
zidovi su visine 2,25 m iznad temelja. Pretpostavljene dimenzije zidova su širina 30
cm, dimenzije temelja 130 x 40 cm, pretpostavljena količina armature je 40 kg/m3
betona.
Nadalje navodi da u aplikaciji e-Nekretnine nije našla podatke o najmu
privatnih parkirališta na širem području, a niti u oglasnima za najam kuća. Grad O.
je Odlukom o parkirnim zonama (Sl. glasnik G. O.. 2/14, 12/14 i 3/16),
propisao cijenu dnevne karte za putničko vozilo u periodu od 01. lipnja do 30. rujna u 2. zoni (izvan centra) u iznosu od 100,00 kn, a ta zona se odnosi i na Pisak.
Ovaj vještak je mišljenja da je za uklanjanje predmetnog parkirališta potrebno
izvesti sljedeće radove: Rušenje metalne ograde, Rušenje armiranobetonskih
ogradnih zidića, Rušenje podne armiranobetonske ploče, Rušenje potpornih zidova,
Uklanjanje nasutog materijala i Obrada pokosa.
Vještak ponavlja da cijena dnevne karte za putničko vozilo za korištenje javnih
parkirališta u II zoni, u koju spada P., u periodu od 01. lipnja do 30. rujna iznosi
100,00 kn.
Na raspravnom ročištu dana 28. travnja 2022. god., tužiteljica navodi da se ne
protivi u međuvremenu zaprimljenom stručnom mišljenju vještaka, s tim da predlaže
s obzirom na sadržaj točke II tužbenog zahtjeva i potrebu njegovog uređenja, da
vještak građevinske struke nadopuni vještvo na način što će se izjasniti koliko točno
parkirnih mjesta postoji na parkiralištu površine dimenzija kako je to navedeno u
geodetskog vještačenju i njegovoj skici u odnosu na sumirani dio čestice na kojoj je
podignuta sporna parking površina
Tuženici pod 1 i pod 2 na istom ročištu navode da su u međuvremenu u z.k.
uložak 4573 na čestici 4903/1 upisani kao suvlasnici u suvlasničkom dijelu po
241/10752 dijelova. Tijekom ovog postupka je nažalost preminuo brat tužiteljice pok.
A. K. koji je u ovom postupku predložen saslušati kao svjedok. Također
obavještavaju sud da predmet posl. br. Pst-5374/17 još uvijek nije pravomoćno
okončan, odnosno u istom nije donesena ni prvostupanjska presuda. Obzirom da
faktično nemaju nikakvih prigovora na dostavljeno vještvo, predložili su da se u
daljnjem tijeku postupka izvede dokaz saslušanjem svjedoka M. M., kao i
parničnih stranaka.
Stalni sudski vještak J. M. dipl.ing.građ., u dopuni Nalaza i
mišljenja od 20. lipnja 2022. god., navodi da prema nalogu ovog suda daje dopunu
vještva od 27. travnja 2022. god., a glede broja parkirnih mjesta na predmetnom
parkiralištu, a prema traženju tuženika od 04. svibnja 2022. god., dopunu vještva u
smislu procjene vrijednosti radova izvedenih na gradnji parkirališta.
Kao što je vidljivo na fotografiji u prilogu, na ogradi parkirališta su brojevima od
1 do 4 označena četiri paralelna parkirališna mjesta za automobile položena okomito
na cestu, a na zapadnom dijelu tla je brojem 5 označeno peto parkirno mjesto koje je
trapezastog tlocrtnog oblika, i na kojem je moguće parkiranje manjeg automobila ili
motocikla.
Procjena iznosa radova izvedenih na gradnji parkirališta iznosi 174.904,38 kn
prema troškovniku u prilogu. Napominje da joj nije predočena nikakva tehnička
dokumentacija po kojoj je izvršena gradnja, pa je procjena iznosa izvršena po
pretpostavljenim radovima koji su uobičajeni u ovakvoj vrsti građevine.
Tužiteljica u podnesku od 20. srpnja 2022. god., navodi da je u nadopunjenom
građevinskom vještvu od 20.06.2022. g., angažirani stručnjak pojasnio da na
predmetnoj površini tlocrtnih dimenzija 14,12 (14,75) x 4,55 (7,45) m, koja je u
prethodnom geodetskom vještvu i njegovoj skici lica mjesta br. 2. definirana točkama
1-2-3-4-5-6-1, te ima tlocrtnu površinu od 55 m2 i leži na čest. zem. 4903/1, k.o.
R., postoji ukupno 5 parkirnih mjesta. S obzirom da se u vještvu od
27.04.2021. g., naglašava da cijena dnevne karte za putničko vozilo za korištenja
javnih parkirališnih površina u II. zoni, u koju spada P., u periodu od 01. lipnja do
30. rujna iznosi 100,00 kuna, to proizlazi da se sezonski po tom osnovu (tijekom 4
mjeseca) može ostvariti naknada za spomenutih 5 parkirnih mjesta u ukupnom
iznosu od 60.000,00 kuna.
Slijedom navedenog, tužiteljica je preinačila tužbu povećanjem tužbenog
zahtjeva u dijelu koji se odnosi na isplatu, potražujući od tuženika isplatu iznosa od
60.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe do
isplate.
U podnesku od 08. rujna 2022. god., tuženici pod 1 i pod 2 navode da se u
cijelosti protive tužbenom zahtjevu uređenom podneskom od 19. srpnja 2022.
godine.
Dopunsko vještvo vještakinje J. M. od 20. lipnja 2022.g., upravo
je potvrdilo nesrazmjernost vrijednosti izvedenih građevinskih radova na izgradnji
građevine-parkirališta i tužbenog zahtjeva. Istim je procijenjeno da bi vrijednost
izvedenih radova na spornom parkiralištu iznosila 179.904,38 kn. Uređeni tužbeni
zahtjev je formiran na pretpostavci „kak bi bilo da bi bilo“.
Navode da područje naselja P. nije uređena parkirna zona. Organizacija i
naplata parkiranja je uređena i provodi se samo na području G. O.. Sve je
jasno vidljivo iz Odluke o organizacija, načinu naplate i kontroli parkiranja u G.
O., naplata parkiranja na Službenoj stranici G. O. (pročišćeni tekst
„Službeni glasnik G. O.“ br. 4/04, 7/04,2/08,4/09 i 8/09), nastavno Odluka.
Dakle područje Naselja P. nije uređena parkirna zona. Nadalje, obračun da od 01.
lipnja do 30.rujna cijena dnevne karte iznosi 100,00 kn je istinita, ali samo za G.
O..
Kad se već tako primjenjuje Odluka o organizacija, načinu naplate i kontroli
parkiranja u G. O., možda je tužiteljica mogla primijeniti blažu tarifu gdje
rezidenti, vlasnici nekretnina u G. O. ili pak fizičke osobe koje u Gradu
obavljaju djelatnost, godišnje plaćaju u II zoni po vozilu 360,00 kn godišnje. Tu
"povlaštenu„ kartu plaća i niže potpisana punomoćnica. Kao i njen suprug, kao osobe
koje obavljaju svoju djelatnost na području G. O.. Dakle za 5 vozila bi za ovih
6 godina taj iznos bio 10.500,00 kn. Naravno uz pretpostavku da se naplata
parkiranja može vršiti, a ne može. Na investiciju od 179.904,38 kn, koliko bi trebalo
godina da se ista „isplati“ pod uvjetom da je na području P. organizirana naplata i
kontroli parkiranja.
Kako je isticano tijekom postupka, tuženici su da bi isplatili kupoprodajnu
cijenu za nekretninu koja je predmet ovog spora u ožujku 2008. godine, digli
namjenski kredit sa 6,5 % kamate, u visini 60.000,00 EUR-a. Time da su faktično
dobili 57.000,00 EUR-a, jer im je banka odmah naplatila 2% interkalarne kamate. Za
dobiti kredit morali su sklopiti i životno osiguranje sa A. osiguranjem na 4 godine.
Prema uvjerenju tadašnjeg punomoćnika tužiteljice, parnica za utvrđenje tada
vođena pod posl. brojevima P-583/07 je trebala biti konačna najdalje do kraja
2008.godine, ali nije. Tužba u tom predmetu je radi određenih nedostataka povučena
2010 godine. Koliko odmah je podnesena i nastavljena voditi se pod pos.br. P-
4995/10, a danas se vodi pod posl.br. P3336/20. Dakle, kredit je dignut jer je prema
vjerovanju prodavatelja i njihovog punomoćnika isplatu ugovorene kupoprodajne
cijene po Predugovoru iz 2007.godine trebalo izvršiti do kraja 2008. godine. Isplata
za nekretninu koja je predmet ovog postupka je samo djelomično isplaćena M.
M. i M. Č. 2011. godine. Tuženi su da bi smanjili štetu koju s trpili od
rečenog kredita, isti vratili jednokratnom otplatom 2012.godine.
Tuženici su uz suglasnost stvarnih suvlasnika, osim tužiteljice, 2015 godine
doista počeli graditi ovaj sporni parking, te su uredili spornu nekretninu radi zaštite
sigurnosti svoje kuće (i ukućana), radi čega su se i upustili u ovu „avanturu“ od
kupoprodaje koja traje sada duže od 15 godina. Na njoj su borovi opasno prijetili
kako kući tuženih, tako i susjednim kućama. Šteta koja je prijetila je bila nemjerljiva
čak i sa vrijednošću sporne nekretnine.
Na raspravnom ročištu dana 15. rujna 2022. god., tužiteljica navodi da je jasno
da predmetna nekretnina ne predstavlja javnu parking površinu, nego se radi o
nekretnini u privatnom vlasništvu. Međutim, sud je od angažiranog sudskog vještaka
zatražio da u svom očitovanju iskaže konkretan parametar na temelju kojeg bi
tužiteljica mogla odrediti taj tužbeni zahtjev, a spomenuti vještak je udovoljio tom
traženju ,sukladno kojem je tužiteljica precizirala tužbu u toč. 2. tog zahtjeva. Svi
ostali navodi iz ovog podneska nisu bitni za predmetne pravne stvari zbog toga što iz
dostavljenih isprava, poglavito predugovora o kupnji nekretnine, pa i kupoprodajnog
ugovora kojeg su tuženici sklopili s ostalim suvlasnicima utužene nekretnine, razvidi
da tuženici tužiteljici nisu isplatili cjelokupni iznos kupoprodajne cijene iz razloga što
je još uvijek u tijeku postupak sređivanja vlasništva, na način kako je to spomenuto u
navedenom predugovoru, iz kojeg razloga tužiteljica po istom tom predugovoru nije
mogla tuženike uvesti u posjed nekretnine. Uostalom, u kupoprodajnom ugovoru koji
je zaključen s ostalim suvlasnicima nekretnine stoji da oni tuženike uvode samo u
suposjed svog dijela nekretnine, a ne onoga koji pripada suvlasništvu tužiteljice. U
ovom spisu nema dokaza da bi tuženici prije izvođenja spornih radova, pa i
naknadno ishodili bilo kakvo odobrenje za poduzete građevinske zahvate, kao što je
vidljivo da je tužiteljica iste zbog toga prijavljivala građevinskoj inspekciji, ali da to nije
rezultiralo uklanjanjem spornih konstrukcijskih dijelova koji su podignuti na utuženoj
čestici. Iz tog razloga tužiteljica ne vidi potrebu za saslušanjem predloženih svjedoka.
Tuženici pod 1 i pod 2 na istom ročištu navode da ostaju kod prijedloga radi
saslušanja predloženih svjedoka koji su upravo neposredno upoznati s činjenicom
kako razloga tijeka isplate za spornu nekretninu, tako i gradnje spornog parkinga.
Ponovno ističu da su isplatili spomenutim kupoprodajnim ugovorom i tabularnom
izjavom, kao i potvrdom isplate samo sestru tužene M. Č.. Ostali
predmnijevani suvlasnici čekaju okončanje postupka na utvrđenje prava vlasništva.
Tužiteljica u podnesku od 15. rujna 2022. god., navodi da se ne protivi
stručnom nalazu i mišljenju angažiranih sudskih vještaka geodetske i građevinske
struke, te je istim podneskom precizirala tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na
uspostavu prijašnjeg stanja na predmetnoj nekretnini, i to na način pobliže opisan u
toč. I izreke presude.
Stranke su zatražile parnični trošak.
Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao Predugovor o
kupoprodaji nekretnine od 13. travnja 2007. god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog
suda, zemljišnoknjižni odjel O.-neslužbena kopija sa stanjem na dan 27.07.2016.
god., Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 13. prosinca 2011. god., Dopis tuženika
pod 1 i pod 2 od 01. srpnja 2016. god., sa potvrdom o primitku od 01. srpnja 2016.
god., Dopis tuženika od 13. kolovoza 2014. god., sa potvrdom o primitku od 13.
kolovoza 2014. god., 5 fotografija, Prijavu bespravnog izvođenja građevinskih radova
od 26. ožujka 2015. god., sa potvrdom o primitku od 27. ožujka 2015. god., i
povratnicom-od 30. ožujka 2015. god., Prijavu bespravnog izvođenja građevinskih
radova od 13. travnja 2015. god., Rješenje ovog suda posl.br. Z-14590/2019 od 23.
listopada 2019. god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda, zemljišnoknjižni odjel
O.-neslužbena kopija sa stanjem na dan 12.11.2019. god., Rješenje o
nasljeđivanju ovog suda po javnom bilježniku R. V. iz O. posl.br. O-
1817/19, UPP/OS-123/19 od 20. kolovoza 2019. god., 8 fotografija, Nalaz i mišljenje
stalnog sudskog vještaka A. B. ing.geod., od 18 siječnja 2020. god, Nalaz i
mišljenje stalnog sudskog vještaka J. M. dipl.ing.građ. od 27. travnja
2021. god., Dopunu Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka J. M.
dipl.ing.građ. od 20. lipnja 2022. god., Odluku o organizaciji, načinu naplate i kontrole
parkiranja u Gradu O. (pročišćeni tekst Službeni glasnik Grada O. br. 4/04,
7/04, 2/08,4/09 i 8/09), Organizaciju, naplatu i kontrolu parkiranja-Grad O.,
Službene stranice od 01. rujna 2022. god., Račun br. 2332/Parkis/1 od 04.03.2022.
godine i br. 2333/Parkis/1 od 04.03.2022. god., Ugovor o namjenskom kreditu od
08.2.2008. god., te izveo dokaz očevidom na licu mjesta dana 09. listopada 2020.
god., uz sudjelovanje stalnih sudskih vještaka A. B. ing.geod. i J.
M. dipl.ing.građevine.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99,
22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u
daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbama čl. 30 st. 1 i st. 2, da je pravo vlasništva
stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i
koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to
nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (st. 1). U granicama iz stavka
1. ovoga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i
raspolaganja svojom stvari (st. 2).
U odredbi Glava 2 (suvlasništvo) čl. 36 st. 1. ZV-a, propisano je da ako više
osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava
vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve
su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su
suvlasnički dijelovi, a u odredbi čl. 42 st. 1, propisano je da svim suvlasnicima
pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti
posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.
U odredbama čl. 37 ZV-a, propisano je da kad postoji suvlasništvo neke stvari,
uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne
dijelove), kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova (st. 1.). Idealni
dio stvari je neodvojiv od suvlasničkog dijela koji ga određuje (st. 2.). U pravnom se
prometu uzima da je idealni dio stvari samostalna stvar, sve što je određeno za stvari
vrijedi i za idealne dijelove, ako nije što posebno propisano (st. 3.). Svaki suvlasnik je
vlasnik onoga idealnoga dijela stvari koji odgovora njegovu suvlasničkom dijelu, pa
glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s
obzirom na narav idealnoga dijela (st. 4.). Svaki suvlasnik ima pravo glede svoga
idealnoga dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva (čl. 6.).
Nadalje je u odredbama čl. 39 st. 1 i st. 2 ZV-a, propisano je da svaki
suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u
suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima. Kada je neki
suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih,
primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga.
O poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju
suvlasnici većinom glasova (čl. 40 st. 1 ZV-a).
Za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito
promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje,
otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine,
osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog,
osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj
stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika. U sumnji se smatra da posao
premašuje okvir redovitoga upravljanja (čl. 41 st. 1 i st. 2 ZV-a).
Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u
daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 1121, da se obavljanju tuđeg posla bez
naloga ili ovlaštenja može pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji
šteta ili propuštanje očite koristi.
U odredbama čl. 1128 ZOO-a, propisano je da tko obavlja tuđi posao u
namjeri da za sebe zadrži postignute koristi iako zna da je posao tuđi, dužan je na
zahtjev gospodara posla položiti račun kao poslovođe bez naloga i predati mu sve
postignute koristi (st. 1). Gospodar posla može zahtijevati i vraćanje stvari u prijašnje
stanje, te naknadu štete (st. 2).
Slijedom navedenog, valja primijetiti da tuženici u odgovoru na tužbu, između
ostaloga navode da su sa ostalim suvlasnicima predmetne nekretnine, osim ovdje
tužiteljicom i njenom sestrom T. G., dana 13. prosinca 2011. god., zaključili
Ugovor o kupoprodaji nekretnine, a kojim ugovorom su u čl. 3 i 4 Ugovora, preostali
stvarni suvlasnici i suposjednici tuženike uveli u miran, zakonit suposjed sporne
nekretnine, te da je upravo ponašanje tužiteljice u parnici na utvrđenje pod posl.br.
5374/17 (ranijih oznaka P-1169/12) kao i P-4995/10 i P-1705/09, (u svrhu sređivanja
zamljišnoknjižnog stanja predmetne nekretnine) tada Općinskog suda u S., Stalna
služba u O., koje su povučene radi postupanja tužiteljice, razlog što se konačni
Ugovor o kupoprodaji nije izvršio.
Tuženici potom u podnesku od 08. rujna 2022. god., između ostalog navode i
to da su uz suglasnost stvarnih suvlasnika, osim tužiteljice, tijekom 2015 godine
doista počeli graditi ovaj sporni parking, te su uredili spornu nekretninu radi zaštite
sigurnosti svoje kuće (i ukućana).
Prema tome, među parničnim strankama nije niti sporno da je predmetna
nekretnina označena kao čest. zem. 4903/1, Z.U. 1944, K.O. R., pa tako i
njen materijalni dio na kojem su tuženici izgradili predmetno parkiralište, u
suvlasništvu tužiteljice i tuženika pod 1 i pod 2, te da su tuženici na predmetnoj
nekretnini sagradili sporno parkiralište bez suglasnosti tužiteljice kao suvlasnika predmetne nekretnine.
Na očevidu dana 09.listopada 2020. god., kao i pregledom priloženih
fotografija spornog parkirališta, utvrđeno je da iznad tri parkirna mjesta spornog
parkirališta, i to iznad parkirnih mjesta br. 1, br. 2 i br. 3, stoji natpis "…" na
obojanom dijelu betonskog ogradnog zida pravokutnog oblika plave boje.
Ovaj sud stoga ne dvoji da su tuženici požurili sa izgradnjom predmetnog
parkirališta kako bi tijekom turističke sezone svojim gostima u svojim apartmanima
… na adresi u P., …, omogućili da parkiraju svoja vozila u blizini
njihove …, pa dakle, razlog izgradnje predmetnog parkirališta bez suglasnosti
tužiteljice kao suvlasnika predmetne nekretnine od strane tuženika pod 1 i pod 2, nije
bila šteta koju su trpjeli otplatom kredita kojega su podigli temeljem priloženog
Ugovora o namjenskom kreditu od 08.02.2008. god., niti zaštita sigurnosti svoje kuće
(i ukućana) od postojećih borova, a niti ponašanje tužiteljice u parničnom postupku
pred ovim sudom koji se vodi u svrhu sređivanja zemljišnoknjižnog stanja na
predmetnoj nekretnine, već je razlog izgradnje predmetnog parkirališta bez
suglasnosti tužiteljice kao suvlasnika predmetne nekretnine, vlastita korist tuženika
pod 1 i pod 2 od iznajmljivanja gostima apartmana u njihovoj … tijekom
turističke sezone.
Radi navedenog, u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi
na uspostavu prijašnjeg stanja na predmetnoj nekretnini, a temeljem citirane odredbe
čl. 1128 st. 2 ZOO-a, te je donijeta odluka kao u toč. I izreke presude.
Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju br. Revd-2214/2020-2 od 13.
listopada 2020. god., tuženiku u tom sporu je dopustio podnošenje revizije protiv
odluke drugostupanjskog suda u odnosu na pitanja:
1. Da li u situaciji kada je određena stvar u nepromijenjenom obliku (očuvanog
identiteta) u posjedu nevlasnika, valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1.
i 2. Zakona o vlasništvu i drugih stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96,
68/98 i 137/99 – dalje: ZVDSP) ili valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o
obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08)?,
2.Da li vlasnik stvari može zahtijevati naknadu iz čl. 165. st. 1. ZVDSP, a bez da zahtjeva predaju stvari?
U obrazloženju rješenja revizijski sud, između ostalog navodi kako je ocijenio
da su u izreci ovog rješenja naznačena pravna pitanja važna za osiguranje
jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj
prava kroz sudsku praksu.
Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-1509/2017-2 od
10. studenog 2020. god., koja je donijeta u istom predmetu povodom podnesene
revizije, prihvaćena je revizija tuženika glede pitanja: “može li suvlasnik a
neposjednik nekretnine sa uspjehom od posjednika i ujedno drugog suvlasnika te
nekretnine potraživati naknadu za korištenje njegovog suvlasničkog dijela nekretnine,
ako kao tužitelj uz zahtjev za isplatu postignute koristi, nije postavio i tužbeni zahtjev
na predaju nekretnine u posjed ili suposjed?”, te je preinačena drugostupanjska
odluka, prihvaćena žalba tuženika i preinačena odluka prvostupanjskog suda, na
način da je u cijelosti odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice na
obvezivanje tuženika isplatiti joj utuženi iznos naknade za korištenje njezinog
suvlasničkog dijela sa zatraženim zateznim kamatama i naknadom parničnog troška.
U obrazloženju presude revizijski sud, između ostalog navodi da je predmetom
spora zahtjev tužiteljice na obvezivanje tuženika isplatiti joj 78.666,47 kn s
pripadajućim kamatama, sve obzirom da je (kako tužiteljica drži) koristio njezinih 2/3
suvlasničkih dijelova nekretnine u razdoblju od siječnja 2009. do studenoga 2013.
Tužiteljica zahtjev temelji na odredbi čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima
("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO-a), prema kojoj:
„Kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno
od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao
od uporabe.“
U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:
- da su stranke suvlasnici obiteljske kuće u S. izgrađene „u nivou podruma
i prizemlja“ sa okućnicom: tužiteljica u 2/3 dijela, a tuženik u 1/3 dijela,
- da tu nekretninu u cijelosti koristi samo tuženik,
- da je „u tijeku postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice“, a koji se vodi povodom zahtjeva tuženika postavljenog 2006.,
- da cijena najma za obiteljsku kuću na području S., opremljenu sa
„čitavom infrastrukturom“, a „koja se sastoji od podruma, prizemlja i garaže te
okućnice“, iznosi „minimalno 2.000,00 kn mjesečno“,
- da tuženik koristi predmetnu nekretninu „bez ikakve namjere“ da je „tužiteljici prepusti u suposjed“, a „protivi se i prodaji nekretnine, te njezinoj civilnoj diobi“.
Na temelju tih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zahtjev tužiteljice ocijenili
osnovanim i prihvatili uz osnovno i odlučno shvaćanje:
- da se u „konkretnom slučaju ne radi o naknadi štete“: tužiteljica opravdano
zahtjev temelji na institutu stjecanja bez osnove - osnovom kojeg joj kao suvlasnici
nekretnine pripada ono što potražuje,
- da onaj „koji se bez naknade koristi suvlasničkim dijelom nekretnine drugog
suvlasnika neosnovano se obogatio za visinu najamnine koju bi inače morao plaćati,
pa je to korist koju je obvezan naknaditi“ drugom suvlasniku - i to u nominalnom
iznosu najamnine kako bi dospijevala za naplatu,
- da je, tako gledano (obzirom da je tuženik u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a
„nesavjesni stjecatelj“ prijeporne koristi), tuženik na temelju navedene odredbe čl.
1120. ZOO-a sada u obvezi isplatiti „tužiteljici upravo iznos od 2/3 najamnine koja bi
bila ostvarena za predmetnu nekretninu“.
Pritom nižestupanjski sudovi nisu niti našli spornim da tužiteljica ni u jednome
trenutku nije tražila da joj se bar sudskim putem (zahtjevom u parnici) prijeporna
nekretnina preda u suposjed.
Tuženik je reviziju podnio na temelju odredaba čl. 382. st. 2. ZPP-a i uz navod
da je podnosi jer odluka u sporu ovisi o rješenju pitanja važnih za osiguranje
jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je u reviziji
postavio pitanja:
- prvo: „da li iskaz vještaka dan na raspravnom ročištu bez vještačkog nalaza i
mišljenja i bez konkretizacije podataka sadržanih u nalazu i time objektivne kontrole
usmeno danog mišljenja može predstavljati „vještački nalaz i mišljenje“ temeljem
kojeg sud može odlučivati?“,
- drugo: „da li su vještaci građevinarstva koji nisu i sudski procijenitelji
ovlašteni temeljem odredbi Zakona o procijeni vrijednosti nekretnina („Narodne
novine“ broj 78/15) vještačiti visinu iznosa najamnine odnosno zakupnine?“
- i treće, koje se suštinski svodi na pitanje: “može li suvlasnik a neposjednik
nekretnine sa uspjehom od posjednika i ujedno drugog suvlasnika te nekretnine
potraživati naknadu za korištenje njegovog suvlasničkog dijela nekretnine ako kao
tužitelj uz zahtjev za isplatu postignute koristi, nije postavio i tužbeni zahtjev na
predaju nekretnine u posjed ili suposjed?”.
Prema shvaćanju revizijskog suda, to treće pitanje važno je za odluku o
predmetu spora te osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u
njegovoj primjeni - zbog različite i nesigurne sudske prakse u odgovoru na njega.
Prije svega, predmet spora u odnosu na upotrebu dijela prijeporne nekretnine
u suvlasništvu tužiteljice - bez osnove koja bi tuženiku davala pravo da posjeduje taj
dio i bez plaćanja naknade za njegovo korištenje, sve i ako se prihvati utvrđenje
(najpovoljnije za tužiteljicu) da je tuženik u svom utuženom razdoblju bio nepošteni
posjednik toga suvlasničkog dijela, u svijetlu takvog pitanja valja razriješiti prema:
- odredbama čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne
novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,
38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP-a), kojima je uređen „pravni položaj
nepoštenoga posjednika“, a kojima je propisano: (stavak 1.) „Nepošteni posjednik
tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje
su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one
koje bi stvar dala da ih nije zanemario.“ i (stavak 6.) „Od časa kad je pošteni
posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima
postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što
je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je
vjerovao da mu pripada.“, sve u svezi s
- odredbom čl. 18. st. 3. ZVDSP-a, prema kojoj: „Posjed je pošten ako
posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno
razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim
posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.“,
a ne primjenom odredbe čl. 1120. ZOO-a kojom je uređen pravni institut
„stjecanja bez osnove“ - korištenje tuđe stvari (kojom je određeno da imatelj stvari
može zahtijevati, neovisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, korist koju je
imao korisnik od upotrebe stvari).
To sve obzirom:
- na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda
Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja
odredbe čl. 1120. ZOO-a, te pitanje primjene i tumačenja odredaba čl. 164. st. 1. i čl.
165. st. 1. ZV-a: „Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku
(očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl.
165. st. 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan
naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način
da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano
vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema
kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi
korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.“,
- da ovdje nije utvrđeno da je prijeporna nekretnina uporabljena na način da je
promijenila identitet i da zbog toga ne bi bilo moguće ili nije gospodarski opravdano
vraćanje te nekretnine tužiteljici, odnosno da nije moguća predaja nekretnine njoj u
posjed ili suposjed.
Međutim, neovisno da li već i samo ta pogrešna primjena materijalnog prava
tužiteljicu može dovesti u nepovoljniju poziciju, odlučnim za odluku o predmetu spora
valja uzeti nešto drugo:
- da je odredbom čl. 38. st. 1. ZVDSP-a propisano: „Nije li što drugo određeno,
svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj
dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava
ostalih suvlasnika.“, a odredbom čl. 42. st. 1. ZVDSP-a: „Svim suvlasnicima pripada
pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed
stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.“,
- da u smislu tih odredaba ZVDSP-a, do podjele nekretnine i utvrđenja koji
njezin realni dio pripada svakom suvlasniku (moguće i do uspostave etažnog
vlasništva, ako bi takva uspostava bila moguća), svi suvlasnici nekretnine imaju
pravo koristiti cijelu nekretninu („izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti“),
- da se obzirom na navedeno: da je do podjele nekretnine (ili do eventualno
moguće uspostave etažnog vlasništva na toj nekretnini) i utvrđenja koji njezin realni
dio ima koristiti svaki suvlasnik, svaki suvlasnik ovlašten glede cijele nekretnine
izvršavati suposjed - u okolnostima konkretnog slučaja ne može prihvatiti da je
tuženik (obzirom da je i on suvlasnik sa pravom na suposjed nekretnine) već i samo
korištenjem prijeporne nekretnine u njezinoj cjelini koristio tuđu nekretninu ili tuđi
suvlasnički dio te nekretnine bez ovlasti da je(ga) koristi, pogotovo ne kao nepošteni
posjednik - već od trenutka kada je saznao za suvlasništvo tužiteljice, sve u
izostanku zahtjeva da joj omogući (preda) suposjed nekretnine,
- da bi, po tome - konkretno, tužiteljica naknadu koristi o kojoj je riječ u odredbi
čl. 165. st. 1. ZVDSP-a sa uspjehom mogla zahtijevati (to proizlazi iz smisla te
odredbe) samo da je prema tuženiku postavila i zahtjev na predaju suposjeda te
nekretnine ili njezinog dijela,
- da, budući da takav zahtjev nije postavila (to ne proizlazi iz utvrđenja „da
tuženik koristi predmetnu nekretninu „bez ikakve namjere“ da je „tužiteljici prepusti u
suposjed“), nema osnove sa uspjehom zahtijevati od tuženika isplatu utuženog
iznosa.
To sve čak i neovisno od činjenice što nejasnim ostaje koja bi se korist
ostvarila korištenjem samo suvlasničkog (fizički, realno neodređenog) dijela takve
nekretnine - i da li bi se taj dio uopće i mogao davati u najam, pogotovo što posao
davanja nekretnine u najam predstavlja posao izvanredne uprave, takav - da se za
njega traži suglasnost svih suvlasnika (članak 41. stavak 1. ZVDSP-a).
Shvaćanje na kojemu su nižestupanjski sudovi temeljili osporenu presudu - suprotno je prethodno izraženom shvaćanju revizijskog suda i takvo nije pravilno.
Revizijski sud pritom samo primjećuje da je isto shvaćanje izrazio i u svojim
ranijim odlukama, primjerice u odlukama posl. br. Rev 3299/2014-2 od 21. studenoga
2018. i Rev 1981/2017-3 od 15. svibnja 2019., pa postupanje po takvome već
izraženom shvaćanju predstavlja suđenje u skladu s stabilnom, ustaljenom
(dugogodišnjom) i dosljednom sudskom praksom - koju bi upravo stoga što je takva
bilo i ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te
jednakosti svih pred zakonom) mijenjati.
Slijedom toga, dakle - jer je drugostupanjski sud na pravilno i u potpunosti
utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je, povodom
navedenog (trećeg) pitanja iz revizije tuženika, prihvatiti reviziju i preinačiti osporenu
presudu te odlučiti kao u izreci ove odluke, u presudi (na temelju odredbe čl. 395. st.
1. ZPP-a).
Ovaj sud u potpunosti prihvaća pravno stajalište sadržano u obrazloženju
presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1509/2017-2 od 10.
studenog 2020. god., kao i njegovim odlukama na koje se Vrhovni sud RH poziva u
obrazloženju iste presude (posl. br. Rev 3299/2014-2 od 21. studenoga 2018. god., i
posl. br. Rev 1981/2017-3 od 15. svibnja 2019.godine), a koje pravno stajalište valja
primijeniti i u konkretnom slučaju, i to neovisno o tome što je predmet spora vođenog
pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske pod posl. br. Rev-1509/2017, bila
obiteljska kuća, dok je u konkretnom slučaju predmet spora parkiralište.
Prema tome, tužiteljica u predmetnom sporu može s uspjehom zahtijevati
naknadu koristi ostvarene upotrebom predmetnog parkirališta od strane tuženika pod
1 i pod 2, isključivo u slučaju da je prema tuženicima postavila i tužbeni zahtjev na
predaju u suposjed predmetnog parkirališta ili njegovog dijela, a budući da takav
tužbeni zahtjev tužiteljica prema tuženicima nije postavila, već je postavila tužbeni
zahtjev radi uspostave prijašnjeg stanja rušenjem predmetnog parkirališta, u
konkretnom slučaju tužiteljica nema osnove sa uspjehom zahtijevati od tuženika pod
1 i pod 2 isplatu utuženog iznosa.
Radi navedenog, u cijelosti je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu
koji se odnosi na isplatu iz osnova naknade koristi ostvarene upotrebom predmetnog
parkirališta od strane tuženika pod 1 i pod 2, te je donijeta odluka kao u toč. II izreke
presude.
Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 2 i 155 Zakona o
parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Pregledom spisa predmeta je
utvrđeno da su parnične stranke imale približno iste parnične troškove tj. izdatke
učinjene u tijeku i u povodu postupka, i to zatražene izdatke za sudske pristojbe, i
zastupanje po punomoćnicima sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika. Obzirom da su parnične stranke imale približno iste
parnične troškove tj. izdatke učinjene u tijeku i u povodu postupka, te obzirom na
podjednak ne/uspjeh stranaka u parnici, valjalo je donijeti odluku da svaka stranka
snosi svoje parnične troškove.
U Splitu, 17. studenog 2022. godine
S U D A C
Živomir Topić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo
izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi
Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i
protivnu stranu.
DNA: - pun. tužitelja
- pun. tuženika pod 1 i pod 2