- 1 -              Rev 1142/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1142/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. K., OIB ... iz V., zastupanog po punomoćnici J. Č.-D., odvjetnici u O., protiv tuženika P. d.d. iz O., OIB ... , zastupanog po punomoćniku I. J., odvjetniku u N. G., radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-274/2019-7 od 14. lipnja 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-192/2017-9 od 30. studenoga 2017., u sjednici održanoj 17. studenoga 2022.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

              "I/              Utvrđuje se da Izvanredni otkaz Ugovora o radu broj: 114/96 koji je dan tužitelju F. K. iz V., OIB: ... , Odlukom tuženika P. d.d. O., OIB: ... od 26. siječnja 2015.g., koja je potvrđena Odlukom tuženika od 12. veljače 2015. g., nije dopušten.

 

              II/              Ugovor o radu broj: 114/96 zaključen između stranaka 26. ožujka 1996.g. sudski se raskida s danom 30. siječnja 2015. godine.

 

              III/              Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade plaće za period od 21. lipnja 2013. godine, pa do 30. siječnja 2015. godine iznos od ukupno 40.851,33 kn bruto (četrdesettisućaosamstopedesetjednukunutridesettrilipe), sa zateznom kamatom po stopi od 12 % godišnje od dospijeća, pa do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razbolje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na iznose kako slijede:

 

-              na iznos od   704,33 kn od 15.07.2013.g.,

-              na iznos od 2.113,00 kn od 15.08.2013.g.,

-              na iznos od 2.113,00 kn od 15.09.2013.g.,

-              na iznos od 2.113,00 kn od 15.10.2013.g.,

-              na iznos od 2.113,00 kn od 15.11.2013.g.,

-              na iznos od 2.113,00 kn od 15.01.2014.g.,

-              na iznos od 2.113,00 kn od 15.02.2014.g.,

-              na iznos od 2.113,00 kn od 15.03.2014.g.,

-              na iznos od 2.113,00 kn od 15.04.2014.g.,

-              na iznos od 2.113,00 kn od 15.05.2014.g.,

-              na iznos od 2.113,00 kn od 15.06.2014.g.,

-              na iznos od 2.113,00 kn od 15.07.2014.g.,

-              na iznos od 2.113,00 kn od 15.08.2014.g.,

-              na iznos od 2.113,00 kn od 15.09.2014.g.,

-              na iznos od 2.113,00 kn od 15.10.2014.g.,

-              na iznos od 2.113,00 kn od 15.11.2014.g.,

-              na iznos od 2.113,00 kn od 15.12.2014.g.,

-              na iznos od 2.113,00 kn od 15.01.2015.g.,

-              na iznos od 2.113,00 kn od 15.02.2015.g.,

 

              sve to u roku 8 dana.

 

              IV/              Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iznos od 33.808,00 kn bruto (tridesettitisućeosamstoosamkuna) sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razbolje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od presuđenja, pa d o isplate, sve u roku 8 dana.

 

              V/              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razbolje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od presuđenja, pa d o isplate, sve u roku 8 dana.".

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

              "I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-192/2017-9 od 30. studenog 2017. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tako da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

              "I/ Utvrđuje se da Izvanredni otkaz Ugovora o radu broj: 114/96 koji je dan tužitelju F. K. iz V., ... , OIB: ... , Odlukom tuženika P. d.d. O., ... , OIB: ... , od 26. siječnja 2015.g., koja je potvrđena Odlukom tuženika od 12. veljače 2015. g., nije dopušten.

              II/ Ugovor o radu broj: 114/96 zaključen između stranaka 26. ožujka 1996.g. sudski se raskida s danom 30. siječnja 2015. godine.

              III/ Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade plaće za period od 21. lipnja 2013. godine, pa do 30. siječnja 2015. godine iznos od ukupno 40.851,33 kn bruto (četrdesettisućaosamstopedesetjednukunutridesettrilipe), sa zateznom kamatom po stopi od 12 % godišnje od dospijeća, pa do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razbolje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na iznose kako slijede:

- na iznos od 704,33 kn od 15.07.2013.g.,

- na iznos od 2.113,00 kn od 15.08.2013.g.,

- na iznos od 2.113,00 kn od 15.09.2013.g.,

- na iznos od 2.113,00 kn od 15.10.2013.g.,

- na iznos od 2.113,00 kn od 15.11.2013.g.,

- na iznos od 2.113,00 kn od 15.01.2014.g.,

- na iznos od 2.113,00 kn od 15.02.2014.g.,

- na iznos od 2.113,00 kn od 15.03.2014.g.,

- na iznos od 2.113,00 kn od 15.04.2014.g.,

- na iznos od 2.113,00 kn od 15.05.2014.g.,

- na iznos od 2.113,00 kn od 15.06.2014.g.,

- na iznos od 2.113,00 kn od 15.07.2014.g.,

- na iznos od 2.113,00 kn od 15.08.2014.g.,

- na iznos od 2.113,00 kn od 15.09.2014.g.,

- na iznos od 2.113,00 kn od 15.10.2014.g.,

- na iznos od 2.113,00 kn od 15.11.2014.g.,

- na iznos od 2.113,00 kn od 15.12.2014.g.,

- na iznos od 2.113,00 kn od 15.01.2015.g.,

- na iznos od 2.113,00 kn od 15.02.2015.g.,

sve to u roku 8 dana.

              IV/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iznos od 33.808,00 kn bruto (tridesettitisućeosamstoosamkuna) sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razbolje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od presuđenja, pa d o isplate, sve u roku 8 dana.

              V/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razbolje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od presuđenja, pa d o isplate, sve u roku 8 dana."

              II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 21.743,00 kn u roku od 15 dana.

              III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove žalbe u iznosu od 3.755,50 kn u roku od 15 dana.".

 

3. Protiv drugostupanjske tužitelj je podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

3.1. Tuženik u odgovoru na reviziju tužitelja osporava osnovanost te revizije.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382.a toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Suprotno revizijskim navodima tužitelja u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, zbog čega se pravilnost pobijane presude može ispitati.

 

7. Prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

7.1. Kako je drugostupanjski sud upravo postupajući u smislu citirane odredbe ocjenom izvedenih dokaza te na temelju ukupnih rezultata ovog spora ocijenio dokazanim činjenice odlučne za ovaj spor, to nema niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP.

 

7.2. Vezano uz ovaj revizijski prigovor tužitelja, treba reći da njime faktično pokušava dovesti u pitanje pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja preocjenjujući izvedene dokaze, a što međutim u revizijskom postupku nije dopušteno.

 

8. Kako je pak drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tužitelja odgovorio na sve odlučne žalbene navode, to nema niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP.

 

9. Suština predmeta spora je dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od 26. siječnja 2015.

 

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

              - da je tužitelj bio radnik tuženika zaposlen na radnom mjestu vozača autobusa na temelju ugovora o radu sklopljenog između stranaka 26. ožujka 1996.,

              - da kontrolom provedenom 4. travnja 2013. od strane Komisije za izvanredni popis voznih karata i kontrolu uređaja za prodaju karata u vozilima u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 28. veljače 2013., utvrđeno da tužitelj nije predavao obračune za prodaju karata sa uređaja namijenjenih za njihovu prodaju te da ukupni iznos naplaćenog, a nepredanog novca iznosi 1.663,00 kn,

              - da je u postupku iznošenja svoje obrane tužitelj potpisao zapisnik od 8. travnja 2013., u kojem je navedeno da on nije predao obračune prodanih karata i naplaćeni utržak, nakon čega

              - da je odlukom od 26. siječnja 2015. tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju ocijenivši takvo njegovo postupanje osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa i razlogom za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

11. Prema odredbi čl. 108. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

12. U okolnostima konkretno slučaja, a kada je utvrđeno da tužitelj u kontroliranom razdoblju dva mjeseca nije uredno predavao obračun za prodaju karata u autobusu, nije predao utržak od ostvarenje prodaje u iznosu od 1.663,00 kn, za prihvatiti je da takvo postupanje tužitelja ima značaj osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a vezano uz koje postupanje tužitelja je tuženik izgubio povjerenje u njega kao radnika, što znači da su se ostvarile pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu. Navod tužitelja da je on uredno predavao utržak tuženiku ostavljanjem ga na stolu, ne tražeći potvrdu o predanom novcu, nije prihvatljiv. Naime, kada je ustaljeno postupanje, a vezano za razduživanje vozača kod tuženika bilo da ovlašteni službenik tuženika izda potvrdu vozačima na ime predanih obračuna o prodaji karata i naplaćenog novca, onda je i tužitelj bio dužan preuzeti takve potvrde kao znak izvršenog razduživanja glede naplaćenih karata, a što on međutim nije učinio, a niti na drugi način dokazao da je doista predao tuženiku naplaćeni utržak od prodanih karata.

 

13. Pravilna je i odluka drugostupanjskog suda o naknadi parničnog troška. Kada je tužitelj u konačnici u cijelosti izgubio parnicu, to je on onda u obvezi tuženiku naknaditi cjelokupni potreban parnični trošak (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP). Pri tome, a kod utvrđivanja potrebnog troška zastupanja tuženika po odvjetniku, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: OT) jer je u konkretnom slučaju riječ o procjenjivom predmetu spora. Ovo stoga što je tužitelj između ostalog postavio i novčane tužbene zahtjeve (zahtjev za isplatu naknade plaće i zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu).

 

14. Kako ne postoje razlozi radi kojih je podnesena predmetna revizija, to je istu valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP.

 

Zagreb, 17. studenoga 2022.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            dr. sc. Jadranko Jug, v.r.