- 1 -              I Kž 111/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 111/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić, Ileane Vinja, Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. pok. d. J. B., povodom revizije protiv presude bivšeg Okružnog suda u Splitu broj K-73/48 od 13. svibnja 1948., odlučujući o žalbi S. M., M. Č., H. M. i N. H., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 22. veljače 2021. broj Kv I-7/20, u sjednici održanoj 17. studenoga 2022.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se žalba podnositelja revizije S. M., M. Č., H. M. i N. H. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom, na temelju čl. 570.d st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. -  dalje: ZKP/08.) odbijena je kao neosnovana revizija „protiv presuda Okružnog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-73/48 od 13. svibnja 1948. godine i Vrhovnog suda Narodne Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Kž-899/48 od 06. srpnja 1948. godine u predmetu protiv d. J. B. zbog kaznenog djela iz članka 8. toč. 2. i članka 12. st. 2. Zakona o zaštiti opće narodne imovine i članka 1. toč. 9. Zakona o nedopuštene trgovine, špekulacije i privredne sabotaže“

 

2. Protiv te presude žale se podnositelji revizije, zakonski nasljednici osuđenika, S. M., M. Č., H. M. i N. H. putem opunomoćenika A. K., odvjetnika iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede „materijalnih odredbi zakona“ te  pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači opovrgavanu presudu na način da poništi u cijelosti pobijane odluke o kaznenoj odgovornosti d. J. B..“

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Spis je sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Premda su žalitelji uvodno naznačili da prvostupanjsku presudu pobijaju zbog bitne povrede  odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona iz sadržaja žalbe proizlazi da izražavaju nezadovoljstvo razlozima zbog kojih je revizija odbijena što je u suštini prigovor činjenične naravi, a ni ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude nije našao da su počinjene povrede procesnog ili materijalnog  zakona na koje pazi po službenoj dužnosti prema čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 88/22. -  dalje: ZKP/08.-22).

 

7. Naime, žalitelji ne prihvaćaju pravilnim zaključak prvostupanjskog suda kako u predmetnoj presudi „nisu prekršena bilo kakva međunarodno priznata načela pravne države, jer da se očigledno radi o klasičnim gospodarskim djelima ... te da iz tako provedenog postupka i utvrđenja ne nalazi da bi u postupku koji je prethodio ..., ostvarena zlouporaba političke moći.“

 

7.1. Polazeći od izreke presude kojom je pok. d. J. B. osuđen  zbog počinjenja kaznenog djela u svojstvu člana uprave navedenih privrednih poduzeća, žalitelji tvrde da u postupku koji je prethodio „spornim presudama, nije utvrđeno, a niti je utvrđivano da bi d. J. B. ... bio član uprave  odnosno odgovorna osoba društva H. k. d.o.o. u S. i S. t. d. d.o.o.“ Budući da se taj status trebao i mogao utvrditi uvidom u odgovarajući registar pravnih osoba, a što su sudovi „ignorirali u potpunosti te su o statusu okrivljenika kao odgovorne osobe zaključili proizvoljno“ to je, po mišljenju žalitelja, „isključivi motiv prilikom donošenja ovih presuda bio politički progon crkve i njenih pripadnika te konfiskacija imovine“. Dodaju da su presude kojim se osuđivalo pojedince za gospodarski kriminal bile najčešći oblik difamiranja osoba koje nisu bile politički podobne i osnova za konfiskaciju imovine pa se činjenični supstrat iskrivljivao i prilagođavao potrebama postupka u kojem je ishod unaprijed odlučen. Shodno tome žalbeni je prigovor da se prvostupanjski sud „uopće nije upustio u motive donošenja presude i način sudjelovanja u postupku koji je prethodio predmetnom, a niti da je ... postupio po reviziji podnositeljica“ čime da je ostvarena povreda iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. Slijedi zamjerka da sud „nije uopće uzeo u obzir i trajanje postupka ... što je samo po sebi indikativno ... da su presude ... politički motivirane  te da je došlo do kršenja međunarodno priznatih načela pravne države i demokratskih društva“. Pored toga prigovara se da je prvostupanjski sud manjkava utvrđenja u predmetnim presudama o oštećenju općenarodne imovine „za iznos koji se nije točno mogao ustanoviti“ propustio dovesti u korelaciju s vremenskim okvirom donošenja predmetnih presuda što također upućuje na netransparentnost i politički motivirano suđenje.

 

8. Protivno ovim prigovorima žalitelja, nakon što je prvostupanjski sud utvrdio da postoje zakonski uvjeti na strani podnositelja revizije za odlučivanje o istoj, ispravno je ocijenio da opisana djelatnost iz izreke presude za koju je pok. d. J. B. proglašen krivim odgovara kaznenim djelima iz područja gospodarskog kriminaliteta koja „poznaju sva demokratska društva“, dakle, propisana su i zakonodavstvom Republike Hrvatske. Shodno tome, u pravu je sud prvog stupnja da osuda u svojoj izreci ne krši međunarodno priznata načela pravne države i demokratskog društva i ne proturječi javnom poretku Republike Hrvatske.

 

9. Naime, prema izreci presude pod toč. I. pok. d. J. B. je kao član uprave zajedno sa još dvojicom (K. dr. U. i P. d. I.) članova uprave privrednih poduzeća, u kojima je 60% poslovnih udjela, nakon konfiskacije imovine bivšeg „družinara“- G. š., pripadalo državi, raspolagali imovinom protivno društvenim ugovorima prethodno sastavljenim pred bivšim javnim bilježnikom na način da  „prisvojenu imovinu nisu privodili društvenoj svrsi niti su razmjerno dio dobiti osigurali ... slijedniku – državi ... naprotiv, oni su upotrebljavali imovinu u druge svrhe: razvlačili su je, krali, omogućavali krađu utaju, neovlašteno se njome koristili, uvijek sa ciljem da sebe i druge okoriste na štetu općenarodne imovine ... osnovali su crni fond u koji je ulazila sva čista dobit poduzeća, koju nisu knjižili kroz poslovne knjige ... oštetili općenarodnu imovinu, za iznos koji se nije mogao točno ustanoviti, a u svakom slučaju iznos više od stotina hiljada dinara …" uz konkretne opise pojedinih radnji  (npr. neosnovane isplate otpremnina, dnevnica, isplata iz crnog fonda za privatne svrhe d. J. B. 45.000. dinara itd.). Uz ovu inkriminaciju osuda se odnosi i na djelatnost (toč. II) kojom je pok. d. J. B. (zajedno sa K. dr.U., P. don I., Ž. M. i B. I.) omogućio vođenje lažnog knjigovodstva te propustio voditi poslovne knjige  „... u cilju da čistu dobit društva upotrebljavaju za svrhe navedene u ovom dispozitivu pod I ....“ dok se radnje opisane pod toč III. izreke odnose na nabavku zlata i zlatnog novca društvenim novcem iz crnog fonda protivno važećim propisima.

 

9.1. Pravilno je stoga zaključiti da se radi o kaznenim djelima kojima se štiti pravilnost i sigurnost gospodarskog poslovanja te da stoga kažnjavanje protupravnog postupanja nije proturječno priznatim načelima pravne države i demokratskog društva odnosno javnom poretku Republike Hrvatske.

 

10. Nadalje, postupak povodom revizije ne dopušta ocjenu pravilnosti utvrđenih činjenica  i moguće drugačije vrednovanje dokaza koji su izvedeni u postupku koji je prethodio donošenju presude. Stoga pravilnost zaključka suda prvog stupnja o neosnovanosti revizije nije dovedena u sumnju žalbenim navodima koji problematiziraju dokazanost osuđenikova svojstva odgovorne osobe-člana uprave trgovačkih društva. Valja reći kako je iz obrazloženja presude razvidno da je spomenuta činjenica osporavana tijekom prvostupanjskog postupka kao i u žalbi koju je pok. d. J. B. podnio putem branitelja. Prvostupanjski sud određeno i jasno obrazlaže da d. J. B. nije registriran „u trgovačkom registru kao takav ali je van dvojbe da je on takvim smatran“ pozivajući se na iskaz suokrivljenika d. I. P. koji je „po pitanju ovih društava održavao ... sastanke baš sa opt. K. i opt. B.“ odnosno da se „za mnoge stvari u poslovanju novcem društava savjetovao“ sa spomenutom dvojicom suokrivljenika, a što pravilnim prihvaća i sud drugog stupnja. Također valja primijetiti da se i prema aktualnom zakonodavstvu Republike Hrvatske i uvriježenoj sudskoj praksi pitanje kaznenopravne odgovornosti osobe koja nije formalno upisana u registru trgovačkog suda kao odgovorna osoba može utvrđivati kroz faktično obavljanje poslova uprave društva.

 

11. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da ni postupak koji je prethodio osudi ne ukazuje na zlouporabu političke moći. Naime, treba ponoviti da je raspravi pred sudom prethodila istraga u kojoj je pribavljena odgovarajuća dokumentacija, ispitani su okrivljenici i svjedoci te provedeno knjigovodstveno vještačenje. Potom je  podignuta optužnica protiv šestorice okrivljenika od kojih su trojica bili svećenici a ostali građanske osobe („bankovni činovnik“, „priv. namještenik“, „državni službenik“), na javno provedenoj raspravi okrivljenici su imali stručnu pomoć branitelja (za pok. d. J. B. „Dr. J. B.“), omogućeno im je iznošenje obrane i predlaganje dokaza (prihvaćena medicinska dokumentacija o zdravstvenom stanju pok. d. J. B.) te podnošenje žalbe protiv prvostupanjske presude. Žalbeni sud je djelomično prihvatio žalbu pok. d. J. B. (te još četvorice okrivljenika) i prvostupanjsku presudu preinačio u odluci o kazni izricanjem blaže kazne, dijelom je prvostupanjsku presudu ukinuo (i predmet u tom dijelu vratio na ponovno suđenje), a dijelom preinačio izricanjem oslobađajuće presude (u odnosu na jedno kazneno djelo).

 

11.1. Prema tome, kada se razmotri postupak koji je prethodio osudi te argumentacija prvostupanjske i drugostupanjske odluke iz kojih je razvidno na kojim je dokazima utemeljena odluka o krivnji, čime je zadovoljen i pravni standard da sudske presude moraju biti obrazložene, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako predmetna presuda u svojoj izreci niti u postupku koji joj je prethodio nije donesena zlouporabom političke moći, dakle da nema uvjeta za njeno poništenje.

 

12. Konačno, razlozima prvostupanjskog suda valja dodati kako je prema čl. 570.d st. 3. ZKP/08. propisano da će sud odbiti reviziju kao neosnovanu ako utvrdi da je podnositelj osuđen za kazneno djelo kojim je za sebe ili drugoga stekao protupravnu imovinsku korist, što jasno proizlazi iz predmetne presude.

 

13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 482. u vezi s čl. 570.e ZKP/08.-22, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 17. studenoga 2022.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.