- 1 -              I Kž 191/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 191/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. B., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 15. travnja 2019. broj K-27/2016-41, u sjednici održanoj 17. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o je:

 

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu, optuženi M. B. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ11. činjenično i pravno opisano u izreci te presude. Na temelju članka 158. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine‟ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.), oštećena stečajna masa iza društva Lj. b. d.o.o. u stečaju sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućena je u parnicu. Na temelju članka 560. stavka 3. ZKP/08 odbijen je prijedlog državnog odvjetnika za oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom od optuženog M. B. u iznosu od 387.000,00 kn i trgovačkog društva N. T. d.o.o. u iznosu od 2.138.000,00 kn. Ujedno je odlučeno da, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Prije održavanja sjednice vijeća, spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine‟ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08-I), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je u roku vratilo.

 

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

6. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je optuženi M. B. imao namjeru vratiti pozajmice TD N. T. d.o.o. i osobne pozajmice, neovisno o tome što su one bile transparentno prikazane. Samim time smatra da su takve pozajmice fiktivne. Pojašnjava da optuženik nije odlučio isplatiti dobit TD Lj. b. d.o.o. za 2011. u visini od 1,1 milijuna kn u korist TD N. T. d.o.o., jer bi tom isplatom ugrozio poslovanje TD Lj. b. d.o.o. Osim toga, nije donesena nikakva formalna odluka o isplati dobiti, a sama mogućnost prijeboja međusobnih potraživanja tih društava bi dovela do još većih problema u poslovanju. Dodaje da iz financijsko knjigovodstvenog vještačenja proizlazi kako su pozajmljena sredstva potrošena za poslovanje TD N. T. d.o.o., otplatu kredita, kartično poslovanje i isplate na bankomatima, a sam optuženik je imao dostatna vlastita sredstva za podmirenje tih obveza. Zaključno, smatra da je takvim preusmjeravanjem sredstava unutar međusobno povezanih društva cilj bio osujetiti namirenje dobavljača i ostalih vjerovnika TD Lj. b. d.o.o., što dodatno potkrepljuje činjenica da dio tih sredstava nije dokumentiran.

 

7. Nasuprot tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je prvostupanjski sud, u zakonito provedenom dokaznom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano zaključio da nema sigurnih dokaza o tome da bi optuženi M. B. počinio predmetno kazneno djelo, na način kako ga tereti optužnica.

 

8. U ovom kaznenom postupku kao suštinsko, ali i sporno, trebalo je razjasniti pitanje je li optuženik u inkriminiranom razdoblju prenošenjem iznosa od 2.138.000,00 kn na TD N. T. d.o.o., a potom ugovaranjem sa TD N. T. d.o.o. i isplatom osobnih pozajmica, postupao s namjerom da te pozajmice ne vrati i na taj način ošteti TD Lj. b. d.o.o., a istovremeno ostvari protupravnu imovinsku korist TD N. T. d.o.o., sebi i supruzi R. B..

 

9. U tom kontekstu, prvostupanjski je sud pravilno analizirao međusobnu povezanost TD Lj. b. d.o.o. i TD N. T. d.o.o., kroz njihove međusobne financijske odnose, a osobito niz uzajamnih kreditno-dužničkih odnosa, vodeći računa pri tome o značaju i važnosti izvanrednog poslovnog događaja tijekom 2011. koji je utjecao na poslovanje TD Lj. b. d.o.o., kao i radnjama koje je optuženik poduzimao kako bi pokušao održati i nastaviti poslovanje tog društva, a koje sve okolnosti su u ovom konkretnom slučaju odlučne za ocjenu je li ispunjen subjektivni element na strani optuženika.

 

10. Naime, iz rezultata financijsko knjigovodstvenog vještačenja provedenog po vještaku Ž. B., koje ne osporava niti žalitelj, proizlazi da je na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu od 3. travnja 2006. između TD N. T. d.o.o. i E.&S. b. d.d. kao i Ugovora o asignaciji od 7. travnja 2006. TD N. T. d.o.o. isplatilo na ime kredita na račun T. H. d. d.o.o. iznos od 2.300.000,00 kn na ime dugova TD Lj. b. d.d. prema tom društvu. Time je TD Lj. b. d.o.o. postalo dužnik TD N. T. d.o.o., a ispunilo sve obveze prema TD H. d. d.o.o. Ujedno je TD N. T. d.o.o. uzelo dodatni kredit u visini od 2.600.000,00 kn za otkup poslovnog udjela TD Lj. b. d.o.o. od tadašnjeg osnivača TD H. d. d.o.o., a za koji kredit je TD Lj. b. d.o.o. bilo solidarni jamac, a optuženik mjenični dužnik. Time je TD N. T. d.o.o. postalo 100% vlasnik TD Lj. b. d.o.o. Prvi kredit u visini od 2.300.000,00 kn TD Lj. b. d.o.o. je uredno vratilo, dok je ostao nepodmireni iznos kredita TD N. T. d.o.o. prema E.&S. b. d.d. na ime kupnje poslovnog udjela u visini od 2.600.000,00 kn.

 

11. U tom smislu, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio razloge sklapanja Ugovora o dugoročnom kreditu od 18. siječnja 2009., sa Aneksom, kao i njegovu svrhu, što dodatno potvrđuje i financijsko knjigovodstveno vještačenje. Naime, temeljem tog ugovora je TD Lj. b. d.o.o. u više navrata prenijelo na TD N. T. d.o.o. inkriminirani iznos od 2.138.000,00 kn. Međutim, kako je to financijsko knjigovodstveni vještak pojasnio, od tog ukupno prenesenog iznosa, TD N. T. d.o.o. utrošilo je dio za plaćanje ranije uzetog kredita kod E.&S. b. d.d. i to u visini kreditne rate od 1.110.860,60 kn, a 572.053,15 kn na ime kamata za kredit, time da vještak nije isključio mogućnost prijeboja njihovih međusobnih potraživanja (odnosno duga TD N. T. d.o.o. na ime otkupa poslovnog udjela). Točno je da je TD N. T. d.o.o. potom od dijela prenesenog iznosa dalo i osobnu pozajmicu optuženiku u visini od 329.400,00 kn, a optuženikovoj supruzi R. B. u visini od 30.000,00 kn. Financijsko knjigovodstveni vještak je naveo je da su sve te pozajmice uredno ugovorene s određenim rokom vraćanja i obračunatim kamatama, dokumentirane te proknjižene kroz knjigovodstvene knjige TD N. T. d.o.o. Analizirajući promet tekućih računa, kako optuženika, tako i njegove supruge R. B., vještak je utvrdio kako su tim pozajmicama, u stvari, plaćani različiti krediti (ukupno 100.000,00 kn), a ostatak je utrošen na isplate preko bankomata, kartičnog poslovanja te plaćanje knjigovodstva. S tim u vezi  vještak je naveo kako ne može sa sigurnošću tvrditi da dio tog novca, iako je podignut na bankomatu ili korišten za kartično poslovanje, nije doista korišten i za poslovanje TD Lj. b. d.o.o.. Stoga okolnost što su neke od tih isplata nedokumentirane nisu od presudnog značaja, kako to tvrdi državni odvjetnik, posebno imajući na umu da je dio tih sredstava utrošen na plaćanje kredita.

 

12. S tim u vezi, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da su navedene pozajmice bile fiktivne, a da optuženik nije imao namjeru vraćanja TD N. T. d.o.o., sve kako bi oštetio TD Lj. b. d.o.o. U prilog tome govori činjenica, a kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, da su navedene pozajmice uzimane u razdoblju od 2009. do rujna 2011. tijekom kojeg je TD Lj. b. d.o.o. poslovalo na granici profitabilnosti, a sve obveze prema dobavljačima i porezne obveze su uredno podmirivane, što znači da je društvo bilo likvidno. Vještak je potvrdio obranu optuženika da je dio pozajmica optuženik mogao podmiriti isplatom dobiti, odnosno prijebojem međusobnih potraživanja, budući je TD N. T. d.o.o. imalo potraživanje prema TD Lj. b. d.o.o. po osnovi ostvarene dobiti od 2008. do 2011. u rasponu od 4.170.000,00 kn do 4.800.000,00 kn, a koja je krajem 2011. iznosila 1.102.370,00 kn, time da se isplata te dobiti prema redovnom tijeku stvari mogla očekivati. Međutim, odluka o neisplati te dobiti rezultat je poslovne odluke optuženika, koja je bila uvjetovana otkazivanjem niza ugovora dobavljača TD Lj. b. d.o.o. u svibnju 2011. Ono što žalitelj očito zanemaruje, a prvostupanjski sud pravilno utvrđuje odlučnim za daljnje postupanje optuženika, je upravo slom poslovanja TD Lj. b. d.o.o., koji je uzrokovao taj izvanredni događaj. Naime, radilo se o promjeni regulative koja propisuje dopuštenu količinu nikotina u kamilici, koja je predstavlja 80% poslovanja tog društva, uslijed čega TD Lj. b. d.o.o. više nije moglo podmirivati svoje dobavljače. Obranu optuženika u tom dijelu dodatno su potvrdili svjedoci T. S., šef proizvodnje tog društva, te njegova supruga R. B., jednako kao i rezultati financijsko knjigovodstvenog vještačenja.

 

13. Osim toga, tijekom inkriminiranog razdoblja povećavane su i obveze Lj. b. d.o.o. uzimanjem različitih kredita kod E.&S. b. d.d., R. b. d.d., Z. b. d.d. te S. b. d.d., a za koje kredite su jamčili TD N. T. d.o.o., optuženik, njegova punica i supruga kroz različite oblike sudužništva i jamstva. Nije sporno, a kako je naveo vještak, da su ti krediti u tom razdoblju bili i uredno vraćani, sve do izvanrednog poslovnog događaja koji je imao značajan utjecaj, kako na poslovanje društva, tako i na samu likvidnost društva u vidu povrata preuzetih obveza. Upravo u tom razdoblju (listopad 2011.) zbog takve izvanredne situacije aktivirane su zadužnice E.&S. b. d.d., R. b. d.d., Z. b. d.d. te S. b. d.d., jer TD Lj. b. d.o.o. više nije moglo otplaćivati svoje obveze, a istovremeno su pokrenute ovrhe za koje su osobno jamčili optuženik i njegova obitelj, odnosno bili hipotekarni dužnici.

 

14. Protivno daljnjim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik, kao direktor tog društva, poduzeo niz radnji kako bi nastavio poslovanje, u pokušaju da podmiri sve dužne obveze TD Lj. b. d.o.o. Financijsko knjigovodstveni vještak je naveo da prema e-mailovima koji prileže spisu proizlazi da je optuženik tada pregovarao s različitim potencijalnim kupcima (talijanski B., F. i P.), a svi ti pokušaji prodaje su propali zbog povećane koncentracije nikotina u kamilici. Osim toga, optuženik je pokušao podići kredit u S. b. d.d. kako bi podmirio dužne obveze, a niti taj kredit nije realiziran. Osim toga, već je rečeno, kako je optuženik očekivao i isplatu dobiti tijekom 2011., ali do toga više nije moglo doći jer bi se time ugrozilo financijsko poslovanje TD Lj. b. d.o.o., a samim time i njegova likvidnost, koja se krajem 2011. zbog nepredviđenih otkaza niza poslovnih ugovora počela pogoršavati. Kraj takvog stanja stvari, okolnost što je optuženik tijekom inkriminiranog razdoblja raspolagao mjesečnim iznosom vlastitih sredstava (oko 14 tisuća kn), nema takav značaj koji mu žalitelj pridaje, niti samo po sebi ukazuje na namjeru optuženika da ne vrati osobno primljene pozajmice.

 

15. Stoga, a protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju nije radilo o postupanju optuženika koje je imalo za cilj oštetiti TD Lj. b. d.o.o. Upravo činjenica međusobne povezanosti TD N. T. d.o.o. i TD Lj. b. d.o.o., kao i okolnost da je dio prenesenih sredstava na TD N. T. d.o.o. otplaćen za financijsko poslovanje (otplatu kredita prema E.&S. b. d.d., za što je postojala mogućnost prijeboja), pa i putem dijela osobnih pozajmica (od kojih je određen dio također utrošen za plaćanje kredita), danih u vrijeme kada je društvo bilo likvidno, dovedeni u vezu sa izvanrednim poslovnim poteškoćama, koje su posljedično i dovelo do stečaja tog društva, ali i niza ovrha na imovini obitelji optuženika, upućuju da optuženik nije imao namjeru oštetiti TD Lj. b. d.o.o. , nevraćanjem danih pozajmica od strane TD N. T. d.o.o.

 

16. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nema sigurnih dokaza o tome da bi se u konkretnom slučaju radilo o preusmjeravanju novčanih sredstava sa TD Lj. b. d.o.o. na TD N. T. d.o.o.,  zbog kojeg bi nastupila šteta za prvo društvo, već se radilo o pravnom poslu kreditiranja poduzetom u vrijeme kada nije bilo poslovnih poteškoća tih društava, dok je glavnina sredstava utrošena za podmirenje kredita, za koje su odgovarali TD N. T. d.o.o. kao i optuženik i njegova obitelj.

 

17. Nastavno tome, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, da je oslobađajuća presuda utemeljena na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, zbog čega je žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu trebalo odbiti.

 

18. Budući da ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine‟ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08-II), pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem članka 482. ZKP/08-II, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb,17. studenog 2022.