Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: UsI-2181/2021-8

 

 

                        

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

Poslovni broj: UsI-2181/2021-8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. Ć. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u Z., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Z., OIB: …, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, 17. studenoga 2022.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-224-02/20-01/986, URBROJ: 511-01-203-21-4 od 13. svibnja 2021. i primanje tužitelja u hrvatsko državljanstvo te nalaganje upisa u Matičnu knjigu državljana u Republici Hrvatskoj.

              II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-224-02/20-01/986, URBROJ: 511-01-203-21-4 od 13. svibnja 2021., odbijen je zahtjev tužitelja, rođenog ..., mjesto rođenja B. L., BiH, državljanstvo S., za primitak u hrvatsko državljanstvo.

2.              Tužitelj u tužbi navodi da je trebao biti upisan u knjigu hrvatskih državljana još prilikom rođenja, s obzirom da mu je majka Hrvatica, a tužitelj svakako nije odlučio da bude upisan kao državljanin S. Ističe da je tuženik neosnovano ograničio dokaznu građu tijekom postupka utvrđivanja pretpostavki za njegov primitak u hrvatsko državljanstvo samo na pisanu građu odnosno isprave. Smatra da je arbitrarno stajalište tuženika prema kojem je odlučan dokaz izostanak navođenja hrvatske narodnosti u pojedinim tužiteljevim ispravama, odnosno točnije da se dostavljene isprave izdane neposredno prije podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva ne mogu smatrati dokazom pripadnosti hrvatskom narodu. Napominje da je, između ostaloga, dostavio izvadak iz matične knjige rođenih izdan dana 24.10.2019. godine u kojemu je u rubrici nacionalnost upisan podatak o hrvatskoj narodnosti. Imajući u vidu odredbe čl. 2. i 9. Zakona o državnim maticama, tvrdi da dostavljeni izvadak iz matične knjige rođenih jest dokaz pripadnosti hrvatskom narodu, budući da je u njegovoj rubrici nacionalnost upisan podatak o hrvatskoj narodnosti, a podatak o nacionalnosti jest temeljni upis odnosno tužitelju je trenutkom upisa rođenja određena hrvatska narodnost. Tvrdi kako je time ispunjena pretpostavka koju je tuženo tijelo samo navelo u pobijanom rješenju, a to je da je izražavao pripadnost hrvatskom narodu jasno u tijeku svog života, pri čemu smatra da je datum izdavanja takve isprave u potpunosti irelevantan da bi se ona smatrala dokazom ili ne.

2.1.              Tužitelj osporava navod tuženika da njegovo članstvo u Demokratskom savezu Hrvata u Vojvodini i Zajednici Hrvata Beograda Knjižnice i čitaonice "Tin Ujević" ne predstavlja dokaz aktivnog sudjelovanja i promicanja interesa hrvatskog naroda, već da se radi o osobnom interesu tužitelja, imajući u vidu da je Demokratski savez Hrvata u Vojvodini manjinska stranka koja nastoji kroz svoje aktivnosti i politička djelovanja zaštiti prava pripadnika hrvatske zajednice u Srbiji, kao što su pravo na obrazovanje i službenu uporabu materinskog jezika. S obzirom da u Srbiji ne postoji institut zajamčenih mandata koji bi omogućavao Hrvatima kao manjini sudjelovati u procesima donošenja odluka, DSHV aktivno djeluje u smjeru realiziranja ostvarivanja prava Hrvata i uključivanja hrvatske manjine u političke procese države. Također je priložio uz zahtjev i preporuku T. Ž., jedinog predstavnika Hrvata u Skupštini Srbije, ali i predstavnika Hrvata u Srbiji, osobe koja se svojim političkim angažmanom bori za ravnopravni i dostojni status Hrvata u Vojvodini, ali navedeni dokaz tuženo tijelo nije cijenilo. Također ističe, u odnosu na njegovo članstvo u Zajednici Hrvata Beograda "Tin Ujević", da se radi o prvoj legalnoj i legitimnoj zajednici Hrvata Beograda s primarnom zadaćom da promovira i njeguje kulturne tradicije i običaje Hrvata u Srbiji, i to kroz razne tribine, književne večeri, priredbe, susrete i slično, čije aktivnosti kao organizaciju hrvatske nacionalne manjine financijski podupiru institucije Republike Hrvatske. Također, kao dokaz hrvatske pripadnosti tužitelj je priložio rješenje o upisu u poseban popis birača hrvatske nacionalne manjine u Srbiji, iz čega je razvidno da ima ostvareno aktivno i pasivno biračko pravo na demokratskim izborima u Republici Hrvatskoj, a čije pravo ostvaruju birači iz reda pripadnika nacionalnih manjina i birači iz reda pripadnika hrvatskog naroda, za što je potrebno također dostaviti podatak o nacionalnoj pripadnosti.

2.2.              Nadalje navodi da je uz zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo priložio domovnicu svoje majke i izvadak iz matične knjige rođenih, iz čega je razvidno da je majka hrvatska državljanka hrvatske nacionalnosti. Također napominje da je i njegova sestra hrvatska državljanka hrvatske nacionalnosti. Smatra kako okolnosti konkretnog slučaja (osobito činjenica da su njegove majka i sestra hrvatske državljanke hrvatske nacionalnosti), kao i činjenica da je u Republici Hrvatskoj obitelj proglašena ustavnopravnim subjektom osobite državne zaštite, opravdavaju zaključak da je pri rješavanju zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo, trebalo voditi računa o zaštiti jedinstva konkretne obitelji. Tvrdi kako tuženik pogrešno obrazlaže neosnovanost njegovog zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo na osnovi utvrđenog hrvatskog državljanstva njegove majke, jer da je za stjecanje hrvatskog državljanstva temeljem članka 16. Zakona potrebno dokazati osobnu pripadnost hrvatskom narodu, pri čemu pogrešno primjenjuje odredbe Zakona o hrvatskom državljanstvu. Naime, odredbom članka 16. stavka 3. Zakona propisano je da dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čije je roditelje nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu. S obzirom da je tužiteljeva majka hrvatska državljanka s upisanom hrvatskom nacionalnosti, tvrdi kako je osnovan njegov zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo, i to bez provođenja dokaza o pripadnosti hrvatskom narodu. Predlaže poništiti osporeno rješenje, primiti ga u hrvatsko državljanstvo te naložiti upis u Matičnu knjigu državljana u Republici Hrvatskoj, uz nadoknadu troškova spora.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo odbijen, jer je u provedenom postupku ocjenom svih izvedenih dokaza utvrđeno da nije dokazao svoju osobnu pripadnost upravo hrvatskom narodu, već naprotiv pripadnost drugom narodu. Na temelju dokumentacije priložene spisu predmeta utvrđeno je da je tužitelj imao mogućnost nacionalnog izjašnjavanja kao punoljetna osoba prilikom rođenja djece i to: 1986. godine kada se izjasnio kao Jugoslaven i 1993. godine kada se izjasnio kao Srbin. Navedeni podaci koji ukazuju na drugačije izjašnjavanje stranke, kontradiktorni su pripadnosti hrvatskom narodu, kao pretpostavci stjecanja hrvatskog državljanstva po pravnoj osnovi članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

3.1.              Tuženik obrazlaže kako je tužitelj priložio izvadak iz matične knjige rođenih izdan 24.10.2019. godine u B. L., u kojem je u rubrici nacionalnost upisan podatak hrvatska. Radi se o ispravi izdanoj neposredno prije podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva, u kojoj je podatak o narodnosti upisan radi mogućeg pribavljanja isprave kao dokaza u postupku stjecanja hrvatskog državljanstva prirođenjem temeljem članka 16. Zakona. Tuženiku je iz prakse postupanja poznato da se stranka u nadležnom matičnom uredu mogla i ranije izjasniti o svojoj nacionalnoj pripadnosti, sukladno odredbama Uputstva o vođenju matičnih knjiga (Službeni glasnik RS broj 21/99). Iz prakse postupanja tuženika u postupcima stjecanja hrvatskog državljanstva proizlazi da stranke redovito traže naknadno upisivanje podataka o hrvatskoj nacionalnosti u rubriku nacionalnost prilikom izdavanja izvadaka iz matične knjige rođenih, baš s ciljem pribavljanja dokaza u svrhu stjecanja hrvatskog državljanstva po privilegiranim uvjetima iz članka 16. Zakona. Zaključuje kako je netočan navod tužitelja da navedena isprava nije cijenjena.

3.2.              Tuženik cijeni činjenicu da je tužitelj član Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i Zajednice Hrvata Beograda Knjižnice i čitaonice „Tin Ujević“, međutim ističe da samo učlanjenje u navedena društva ne može predstavljati aktivno sudjelovanje i promicanje interesa hrvatskog naroda koje ima u vidu odredba članka 16. stavka 2. Zakona, budući da tužitelj nije priložio dokaze kada je i u kojim prilikama aktivno sudjelovao u navedenim društvima te na koji je način promicao interese hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Navodi kako upis u poseban popis birača hrvatske nacionalne manjine u Srbiji također ne može biti osnova za primitak u hrvatsko državljanstvo, budući da je člankom 47. stavkom 2. Zakona o nacionalnim savjetima nacionalnih manjina (Službeni glasnik RS broj 72/09) propisano da se pripadnici nacionalnih manjina upisuju u poseban birački popis dobrovoljno, a tuženiku je iz prakse postupanja u postupcima stjecanja hrvatskog državljanstva poznato da prilikom podnošenja zahtjeva za upis u poseban popis birača hrvatske nacionalne manjine od stranaka nisu tražene nikakve isprave temeljem kojih bi ih nadležni organ upisao u navedeni popis.

3.3.              Nadalje ističe kako okolnost što su majka i sestra tužitelja primljene u hrvatsko državljanstvo temeljem članka 16. Zakona, nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, jer je za stjecanje hrvatskog državljanstva temeljem članka 16. Zakona potrebno dokazati osobnu pripadnost hrvatskom narodu. Dodaje kako je pogrešno tužiteljevo tumačenje članka 16. stavka 3. Zakona, budući da iz spisa predmeta proizlazi, a što je i sama stranka potvrdila, da je njegov otac po nacionalnosti Srbin te se navedena zakonska odredba na tužitelja ne bi mogla primijeniti. Ujedno ističe kako je neosnovan navod da tuženik nije cijenio preporuku T. Ž., predstavnika Hrvata u Skupštini Srbije, budući da navedenu preporuku tuženik nije niti zaprimio. Predlaže da se tužba odbije iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja te dokaza koji proizlaze iz spisa i odgovora na tužbu.

4.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.              Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.

6.              Tužitelj u podnesku zaprimljenom 13. rujna 2021. navodi kako tuženik neopravdano tvrdi da tužitelj nije sudjelovao aktivno sudjelovao u promicanju interesa hrvatskog naroda u inozemstvu, to jest u Republici Srbiji. Tuženik uz to tvrdi da tužitelj nije dostavio dokaz preporuci T. Ž., predstavnika Hrvata u Skupštini Srbije, jer istu nije zaprimio. Tužitelj je poslao dokaz o aktivnom sudjelovanju u promicanju interesa hrvatskog naroda i dokaz o preporuci T. Ž. Kako tuženik tvrdi da nije dostavio navedene dokaze, dostavlja ih ovim putem. Obrazlaže kako potvrda Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, broj 315-2019 od 12.11.2019. navodi kako je tužitelj aktivno sudjelovao u prikupljanju potpisa za elektorske izbore za nacionalno vijeće te da je redovit sudionik kulturnih događanja koja se organiziraju u okviru hrvatske zajednice. Zajednica Hrvata Beograda, Knjižnica i čitaonica Tin Ujević, uvjerenjem od 28.9.2019. navodi da je tužitelj redovit i aktivan član Zajednica Hrvata Beograda Tin Ujević te da sudjeluje u realiziranju projekata i programa za očuvanje manjinskih prava i hrvatskog identiteta u Republici Hrvatskoj. Zaključuje kako posjeduje konkretne dokaze o aktivnom promicanju interesa hrvatskog naroda u Republici Hrvatskoj i preporuku T. Ž., predstavnika Hrvata u Skupštini Srbije.

7.              Iz spisa predmeta je razvidno da je tužitelj podnio zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo putem Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu na temelju članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Tijekom postupka izvijestio je tuženika da živi i radi u Republici Hrvatskoj.

8.              Prema članku 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine br. 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 4/94, 130/11, 110/15, 102/19) pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona (st. 1.).

Pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu (st. 2.).

Iznimno od stavka 2. ovoga članka, dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čije je roditelje nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu (st. 3.).

9.              Tužitelj u zahtjevu navodi da je rođen u B. L. od oca V. Ć., srpske nacionalnosti i majke A. Ć. djev. B., hrvatske nacionalnosti. Dodaje da je odgajan u duhu hrvatskog naroda unatoč okruženju u kojem je živio u S. Zahtjevu prilaže popunjeni upitnik, životopis, izvadak iz matične knjige rođenih izdan u kojem je u rubrici nacionalnost upisan podatak hrvatska, uvjerenje o državljanstvu Republike Srbije, uvjerenje o nekažnjavanju Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srbije, uvjerenje Zajednice Hrvata Beograda Knjižnice i čitaonice „Tin Ujević“, potvrdu Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, rješenje o upisu u poseban popis birača hrvatske nacionalne manjine u Srbiji od 04.11.2019. godine, preslike izvatka iz matične knjige vjenčanih, vojne knjižice bez rubrike narodnost, majčinog izvatka iz matične knjige rođenih u kojem je u rubrici nacionalnost upisan podatak hrvatska te majčine domovnice.

10.              U provedenom postupku od tužitelja je zatraženo da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima relevantnim za donošenje rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo, a osobito o pretpostavkama iz članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu na kojima temelji zahtjev te da detaljno obrazloži što za njega znači pripadnost hrvatskom narodu i na koji objektivni način je iskazuje. Također, tužitelj je pozvan da dostavi propisno ovjerene preslike zapisnika prijave namjere sklapanja braka i prijave činjenice rođenja djece, iz kojih će biti vidljivo izjašnjavanje nacionalne pripadnosti u pravnom prometu.

11.              Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Beogradu dostavilo je preslike zapisnika prijave rođenja kćeri iz ... godine, u kojem je u rubrici narodnost za tužitelja upisan podatak srpska; zapisnika prijave rođenja sina iz ... godine, u kojem je u rubrici narodnost za tužitelja upisan podatak jugoslavenska i zapisnika prijave namjere sklapanja braka bez rubrike narodnost. Tužitelj je u životopisu naveo da mu je otac Srbin, a majka Hrvatica te da se osjeća pripadnikom hrvatskog naroda. Međutim, nije dostavio dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da se u pravnom prometu kontinuirano i dosljedno osobno izjašnjavao kao pripadnik hrvatskog naroda. Naime, u provedenom postupku je utvrđeno da se tužitelj prilikom rođenja kćeri ... godine izjasnio kao Srbin te prilikom rođenja sina ... godine kao Jugoslaven. Navedeni podaci koji ukazuju na drugačije izjašnjavanje stranke kontradiktorni su pripadnosti hrvatskom narodu, kao pretpostavci stjecanja hrvatskog državljanstva po pravnoj osnovi članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Priloženi izvadak iz matične knjige rođenih izdan 24. listopada 2019. u kojem je u rubrici nacionalnost za tužitelja upisan podatak o hrvatskoj narodnosti te rješenje o upisu u poseban popis birača hrvatske nacionalne manjine u Srbiji od 4. studenoga 2019., ne mogu se smatrati dostatnim dokazom pripadnosti hrvatskom narodu, jer se radi o ispravama izdanim neposredno prije podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva ishodovanim radi mogućeg pribavljanja isprava kao dokaza u postupku stjecanja hrvatskog državljanstva prirođenjem temeljem članka 16. Zakona. Stoga navedene isprave nisu cijenjene kao istinski dokazi kojima bi se potvrdila stvarna pripadnost hrvatskom narodu, već kao dokazi pribavljeni u svrhu stjecanja hrvatskog državljanstva po privilegiranim uvjetima iz članka 16. Zakona, a imajući u vidu da je prethodni zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo odbijen rješenjem broj: 511-01-203-UP/I-1/5263/5-04 od 13. rujna 2008., jer tužitelj nije bio dostavio niti jedan dokaz iz kojeg je vidljivo da se tijekom života izjašnjavao kao pripadnik hrvatskog naroda.

12.              Prema pravnom shvaćanju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženom u nizu presuda (Us-1387/09, Us-13005/2009, Us-9015/09), pripadnost hrvatskom narodu je subjektivna kategorija koju je potrebno potkrijepiti dokazima, ispravama u kojima će biti jasno označena i vidljiva opredijeljenost za pripadnost hrvatskom narodu tijekom života, dakle potrebno je da se svijest o nacionalnoj pripadnosti objektivizira i iskazuje određenim ponašanjem osobe koja se deklarira kao pripadnik hrvatskog naroda u pravnom prometu, osobito navođenjem hrvatske narodnosti u pojedinim ispravama.

13.              Budući da članak 16. stavak 1. Zakona omogućuje pripadniku hrvatskog naroda stjecanje hrvatskog državljanstva pod povoljnijim uvjetima, izjašnjavanje tužitelja o njegovoj nacionalnoj pripadnosti mora biti kontinuirano, isključivo i jasno, odnosno ne smije biti dvojbeno kao što u konkretnom slučaju upućuju isprave kojima tužitelj dokazuje svoju pripadnost hrvatskom narodu. Sud je uzeo u obzir da tužitelj tijekom svog života nacionalnu pripadnost hrvatskom narodu nije izrazio u pruženim prilikama kao što je prilikom rođenja svoje djece, gdje se izjasnio kao Jugoslaven i kao Srbin. Međutim, kod osoba koje hrvatsko državljanstvo traže temeljem pripadnosti hrvatskom narodu, osnovano je za očekivati da tu pripadnost u tijeku svog života kontinuirano izražavaju u svim pruženim prilikama, što kod tužitelja nije slučaj.

14.              U pogledu činjenica da je tužitelj član Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i Zajednice Hrvata Beograda Knjižnice i čitaonice „Tin Ujević“, tuženik pravilno ističe da učlanjenje u navedena društva ne predstavlja aktivno sudjelovanje i promicanje interesa hrvatskog naroda koje ima u vidu odredba članka 16. stavka 2. Zakona, već predstavlja osobni interes stranke u svrhu stjecanja hrvatskog državljanstva po privilegiranoj osnovi. Naime, pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se na temelju aktivnog sudjelovanja u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu, što ne podrazumijeva samo članstvo u takvoj udruzi. Pojam „aktivno sudjelovanje“ treba tumačiti u kontekstu stjecanja državljanstva, odnosno da javnopravno tijelo na temelju te činjenice može utvrditi pripadnost hrvatskom narodu. Stoga „aktivno sudjelovanje“ ne podrazumijeva bilo kakav angažman u udruzi (npr. sudjelovanje u kulturnim događanjima u okviru hrvatske zajednice i prikupljanju potpisa za elektorske izbore za nacionalno vijeće), već pokretački, organizacijski, voditeljski, upravljački i sličan angažman u hrvatskoj udruzi u inozemstvu iz kojeg se može utvrditi promicanje hrvatske tradicije, kulture i jezika. Uvjerenje javnopravnog tijela o pripadnosti hrvatskom narodu mora biti takvo da isključuje svaku sumnju u njegovu istinitost kako bi se onemogućilo stjecanje državljanstva pod povoljnijim uvjetima na temelju nevjerodostojnog nacionalnog izjašnjavanja.

15.              Okolnost što je majka tužitelja primljena u hrvatsko državljanstvo na temelju članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu ne utječe na pozitivno rješavanje ove upravne stvari, jer je za stjecanje hrvatskog državljanstva temeljem članka 16. Zakona potrebno dokazati osobnu pripadnost hrvatskom narodu, što tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao. Također nema osnove za primjenu članka 16. stavka 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu, prema kojoj odredbi dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čije je roditelje nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu, budući da je otac tužitelja po nacionalnosti Srbin te se navedena zakonska odredba na tužitelja ne može primijeniti.

16.              Slijedom navedenog, osporeno rješenje tuženika kojim je odbijen zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo, ocjenjuje se zakonitim. Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS) u točki I. izreke ove presude odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17.              Odluka o trošku upravnog spora u točki II. izreke temelji se na čl. 79. st. 4. ZUS-a.

 

U Zagrebu 17. studenoga 2022.

 

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu