- 1 -              Rev 618/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 618/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. D. iz O., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u O. društvu M.-L.-B.-T. iz Z., protiv tuženice Financijske agencije iz Z., (OIB: …), uz sudjelovanje u postupku Republike Hrvatske (OIB: …) kao umješača na strani tuženice, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o dopuštenoj reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne Službe u Požegi posl. br. Gž-142/2018-3 od 28. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3683/2016-17 od 17. studenoga 2017., u sjednici održanoj 17. studenoga 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je:

 

- u stavku I. izreke, odbijen tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženice isplatiti tužitelju „s naslova naknade imovinske štete“ 85.741,97 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2013. pa sve do isplate - i naknadom parničnog troška,

 

- u stavku II. izreke, tužitelju naloženo nadoknaditi umješaču na strani tuženice troškove postupka od 2.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 17. studenoga 2017. pa do isplate.

 

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd 1031/2021-2 od 3. ožujka 2021., donesenim u postupku odlučivanja o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, prihvaćen je prijedlog tužitelja i dopušteno mu je da podnese reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

 

„Ukoliko je pravomoćnom presudom naloženo tuženiku platiti tužitelju plaću u bruto iznosu s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na taj bruto iznos, je li Financijska agencija u postupku provedbe ovrhe radi izravne naplate, ovlaštena ustegnuti tužitelju naplatu dijela zateznih kamata na u postupku ovrhe utvrđene iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (kao dijela bruto plaće), koje teku od dana označenog ovršnom ispravom pa do njihove isplate ovlaštenicima, obzirom da tako glasi presuda?“.

 

3. To sve po ocijeni da je to pravno pitanje važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: konkretno, da je osporena presuda temeljena na shvaćanju o kojem „Vrhovni sud Republike Hrvatske još nije zauzeo shvaćanje, a radi se o pravnom pitanju koje je važno za veći broj predmeta u radu pred nižestupanjskim sudovima“.

 

4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio (dopuštenu) reviziju sa navedenim pitanjem. Predlaže osporenu presudu preinačiti tako da se usvoji njegov zahtjev.

 

5. Tuženica je odgovorila na reviziju i predložila da se ova odbije kao neosnovana.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Predmetom ovoga postupka zahtjev je tužitelja na obvezivanje tuženice isplatiti mu 85.741,97 kn „a koji iznos predstavlja obračunate zatezne kamate na iznos poreza i prireza“ od dospijeća tužiteljeve bruto plaće do dana isplate plaće na temelju presude prvostupanjskog suda posl. br. Pr-4543/08 od 29. svibnja 2009.

 

8. Drugostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) odbio. To sve po utvrđenju:

 

- da je presudom prvostupanjskog suda posl. br. Pr-4543/2008 od 29. svibnja 2009., koja je postala pravomoćnom 4. travnja 2013., „tužitelju u postupku protiv Republike Hrvatske dosuđena razlika bruto plaće u iznosu od 185.990,24 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike plaće pa do isplate“,

 

- da je tužitelj od Porezne uprave dobio obračun obveza iz plaće i popis iznosa uplata po toj presudi, a po kojem porez i prirez na dohodak čini iznos od 51.260,97 kn,

 

- da je tužitelj 23. kolovoza 2013. podnio tuženici zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju iste presude, a tuženica je izvršila naplatu potraživanja po predmetnoj presudi 24. listopada 2013., pri čemu je naplatila iznos od 137.002,94 kn, „a koji iznos predstavlja zbroj iznosa od 51.260,97 kn, te iznos od 85.741,97 kn na ime zateznih kamata na porez i prirez na dohodak“.

 

9. Drugostupanjski sud je temeljem takvog činjeničnog utvrđenja, a odlučujući o spornom pitanju „ima li tužitelj pravo na isplatu zateznih kamata na iznos predujma poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada“, svoju odluku obrazložio (prihvaćanjem shvaćanja iz prvostupanjske presude):

 

- ovdje „valja poći od odredbe čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15, u daljnjem tekstu: ZPD) kojom je propisano da predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz odredbe čl. 14. istog Zakona i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate.

 

Nadalje, u odredbi čl. 61. st. 1. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14., 137/15., u daljnjem tekstu: Pravilnik) je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava od tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz odredbe čl. 14. ZPD odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. istoga Zakona (porezna osnovica).

 

Dakle, obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika).

 

S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće pa tako i isplate zaostale plaće po sudskoj presudi nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju.

 

Uvidom u potvrdu i obračun Porezne uprave (list 35-41 spisa) utvrđeno je da u svom obračunu Porezna uprava te zatezne kamate nije obračunala niti naplatila. Ovdje valja reći kako sve da je zahtjev za isplatu zateznih kamata i dospio, tužbeni zahtjev tužitelja bi bio neosnovan jer bi se radilo o potraživanju Porezne uprave, a ne tužitelja i u tom slučaju prilikom izravne naplate tuženica te dospjele iznose ne bi uplatila na račun tužitelja. Kako Porezna uprava nije zatražila naplatu zateznih kamata (jer nisu ni dospjele pa na njih nema pravo) to joj ih tuženica nije ni uplatila, te se ne može izvesti zaključak da ukoliko Porezna uprava nema pravo na naplatu nedospjelih zateznih kamata da bi tada ti iznosi pripali tužitelju.

 

Tužitelju stoga ne pripada iznos nedospjelih zateznih kamata pa isti nije aktivno legitimiran u ovom postupku. Isto tako valja reći kako se imajući u vidu gore navedeno nisu ostvarile pretpostavke za naknadu štete propisane u odredbi čl. 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. - u daljnjem tekstu: ZOO).

 

Slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan...“

 

10. Izloženo shvaćanje drugostupanjskog suda je pravilno.

 

11. Naime, iako su se povodom pitanja kakvo je ovdje postavljeno izražavala različita ili međusobno neujednačena shvaćanja - sudska praksa se u njemu ujednačila, postala je sigurna - jer je revizijski sud u više svojih odluka (po izvanrednoj reviziji ili po reviziji po dopuštenju) izrazio jasno shvaćanje u svezi sadržajno istog pitanja, prihvaćeno u suđenju već i sa značajem suđenja u skladu sa stabilnom, ustaljenom i dosljednom sudskom praksom, pa tako primjerice:

 

11.1. u odluci posl. br. Rev 805/2021-2 od 29. ožujka 2022., prema kojoj:

 

„...3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1851/20 od 20. siječnja 2021. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

 

"1. Pripada li stranci u postupku ostvarivanja tražbine na isplatu neosnovano ustegnute (neisplaćene) joj plaće po osnovi radnog odnosa, a dosuđene joj ovršnom sudskom presudom u bruto iznosu, sa uspjehom zahtijevati da joj se isplate (pored kamata na neto plaću tekućih od nespornog dospijeća plaće do isplate) i kamate računate na iznose poreza i prireza sadržane u istoj bruto plaći?

 

2. Je li financijska agencija, obzirom na ovršnu ispravu koja glasi na isplatu bruto plaće, ovlaštena u postupku u smislu odredbe članka 217. stavak 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13 i 93/14) kamate računate na porez i prirez uključen u toj bruto plaći isplatiti na isti račun (poreznoj upravi) na koji je (sukladno potvrdi porezne uprave) isplatila iznose poreza i prireza?''

 

(...)6. Revizija tuženika je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa 60.102,55 kn s pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos tužitelj potražuje s osnova naknade štete za koju tvrdi da ju je pretrpio jer da mu tuženik nije u cijelosti isplatio iznos dosuđen pravomoćnom sudskom presudom na ime razlike bruto plaće.

 

8. Argumentirajući važnost naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tuženik i umješač na strani tuženika su se pozvali na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-354/18 od 5. studenog 2019., Revr-717/16-2 od 6. rujna 2017., odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj GžR-2319/15-2 od 8. prosinca 2015., a u kojima su glede postavljenih pitanja izražena različita pravna shvaćanja.

 

9. Ovaj sud prihvaća da je riječ o pravnim pitanjima važnima za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

10. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je predniku tužiteljice pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4544/08 od 30. studenoga 2008. dosuđena razlika bruto plaće u iznosu 273.625,51 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate,

 

- da je tužiteljica po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu broj O-881/06 zajedno sa A.-M. K. proglašena zakonskom nasljednicom pok. I. K., svaka u 1/2 dijela;

 

- da su tužiteljica i njezina sunasljednica od Porezne uprave zatražile i pribavile obračun poreza i doprinosa iz bruto plaće pok. I. K. i potom Fini tj. tuženiku svaka zasebno postavile zahtjeve za izravnu naplatu po 1/2 dijela navedene tražbine, pri čemu je tužiteljica zahtjevu priložila obračun poreza i doprinosa iz plaće Ministarstva … Republike Hrvatske, … uprave,

 

- da je tuženik s osnove predujma poreza i prireza u korist Porezne uprave izvršio prijenos novčanih sredstava u iznosu od 193.040,33 kune (koji osim predujma poreza i prireza uključuje i obračunatu zateznu kamatu na iznos poreza i prireza od dospijeća svakog pojedinog iznosa bruto plaće do naplate), a umjesto prijenosa novčanog iznosa od 72.835,22 kune, zbog čega tužiteljica u ovom postupku potražuje polovinu razlike iznosa od 120.205,11 kuna, dakle iznos od 60.102,55 kuna.

 

11. Prvostupanjski sud je, polazeći od odredbi čl. 45. st. 1. i st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15) te čl. 61. st. 1. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15) ocijenio da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju isplatom plaće - radi čega do trenutka isplate plaće nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Nadalje prvostupanjski sud zaključuje da sve i u slučaju da je zahtjev za isplatu zateznih kamata dospio, radilo bi se o potraživanju Porezne uprave a ne o potraživanju tužitelja.

 

12. Drugostupanjski sud je ocijenio da tuženik prilikom izravne naplate novčane tražbine tužitelja po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u bruto iznosu nije postupio sukladno mjerodavnoj odredbi čl. 217. st. 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 - dalje: OZ), a u vezi sa odredbama čl. 209., 205. i 206. OZ-a. Drugostupanjski sud je zaključio da je tuženik bio dužan postupiti na način da po primitku zahtjeva naloži prijenos iznosa iz ovršne isprave prema podacima iz potvrde o obračunu porezne uprave, a budući da je tužitelju dosuđena zatezna kamata na cjelokupni iznos bruto plaće od 123.464,67 kn (dakle i na onaj dio koji predstavlja predujam poreza i prireza od 30.825,78 kn) da je tuženik, postupajući po ovršnoj ispravi, prijenos novčanih sredstava u iznosu (tužbenim zahtjevom zatraženih) 51.619,73 kn trebao izvršiti na račun tužitelja kao ovrhovoditelja, obzirom da iz priloženog obračuna Porezne uprave ne proizlazi da je taj iznos trebalo uplatiti u korist Porezne uprave.

 

13. U odluci ovog suda poslovni broj Revr-717/16 od 6. rujna 2017., a na koju se u reviziji poziva tuženik, izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:

 

„Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku (što podrazumijeva i dodatak na plaću) obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a uz to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate.

 

Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela.

 

Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze, sve u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela.

 

U situaciji kao što je konkretna, kada dakle obveza tuženika kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na plaću tužiteljici dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužiteljici ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužiteljice, a kako je to pravilno i ocijenjeno u pobijanoj presudi, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

 

Stoga odgovor na pitanje postavljeno u reviziji tuženika glasi: tužiteljici ne pripada potraživati zateznu kamatu na dio dosuđene bruto plaće a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak.“

 

13.1. Slijedom navedenog, tužiteljica u konkretnom slučaju nema pravo na isplatu utuženog iznosa, a koji predstavlja zatezne kamate na iznos predujma poreza i prireza na dohodak, obračunatih od dospijeća tužiteljičine bruto plaće do dana isplate.

 

14. Odredbom čl. 217. st. 6. OZ-a propisano je da po primitku zahtjeva za izravnu naplatu iz st. 5. istog članka Agencija će naložiti prijenos iznosa iz ovršne isprave prema podacima iz potvrde o obračunu.

 

15. Odredba čl. 217. st. 2. OZ-a pak propisuje da će Porezna uprava na zahtjev ovrhovoditelja, sukladno čl. 18. tog Zakona, izdati potvrdu o obračunu poreza, prireza i doprinosa, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju iz ukupno utvrđenog iznosa, u skladu s važećim propisima koji uređuju obračunavanje i plaćanje doprinosa iz plaće i poreza na dohodak, uz naznaku propisanih računa na koje će uplatiti porez, prirez i doprinose, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju.

 

16. Iz dostavljene potvrde o obračunu je razvidno da Porezna uprava nije obračunala zatezne kamate na porez i prirez porezu na dohodak niti je zatražila naplatu istih.

 

17. Budući da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 217. st. 6. OZ-a na način da je tužitelju isplaćen neto iznos plaće zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos, a imajući pritom na umu da iznos predujma poreza i prireza na dohodak nije potraživanje koje bi pripadalo tužitelju već Poreznoj upravi te da isto dospijeva tek trenutkom isplate plaće, ocjena ovog suda je da nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu štete podnesen u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

 

18. S obzirom na pogrešan pravni pristup suda drugog stupnja valjalo je slijedom navedenog prihvatiti reviziju tuženika i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci presude...“.

 

11.2. u odluci posl. br. Rev 354/2018-2 od 5. studenoga 2019., prema kojoj:

 

„..Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 51.619,73 kn s pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos tužitelj potražuje s osnova naknade štete za koju tvrdi da ju je pretrpio jer da mu tuženik nije u cijelosti isplatio iznos dosuđen pravomoćnom sudskom presudom na ime razlike bruto plaće.

 

U reviziji je tuženik naznačio sljedeća pravna pitanja:

 

„Uključuje li pojam kamata na bruto plaću po ovršnoj ispravi i kamate na porez i prirez? Ako uključuje, je li Fina u obvezi, a provodeći ovršni postupak, postupiti u skladu s ovršnom ispravom na način da ukupno ovršnom ispravom dosuđeni iznos (bruto) isplati tužitelju, uključujući i nepostojeće kamate na porez i prirez?,

 

Slijedom navedenoga, ako potvrda porezne uprave ne sadržava kamate znači li to da kamate, i one nepostojeće (kamate na porez i prirez), Fina u ovršnom postupku isplaćuje u korist tužitelja?“

 

Argumentirajući važnost naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tuženik se je pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-717/16-2 od 6. rujna 2017., odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj GžR-2319/15-2 od 8. prosinca 2015., odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-105/2012 od 6. ožujka 2017., U-I-885/2013 od 11. srpnja 2014. te U-III-4227/13 od 30. ožujka 2016., kao i odluke prvostupanjskih sudova, a u kojima su glede postavljenih pitanja izražena različita pravna shvaćanja.

 

Ovaj sud prihvaća da je riječ o pravnim pitanjima važnima za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

U povodu revizije iz čl. 382. stavka 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st.2. ZPP-a).

 

Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelju pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4543/08 od 29. svibnja 2009. dosuđena razlika bruto plaće u iznosu 123.464,67 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate,

 

- da je tužitelj podnio tuženiku 12. prosinca 2013. zahtjev za izravnu naplatu navedene tražbine,

 

- da je tužitelj zahtjevu priložio obračun poreza i doprinosa iz plaće Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave od 14. listopada 2013. iz kojeg proizlazi da je Porezna uprava obračunala predujam poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada u iznosu 30.825,78 kn (list 35-40 spisa),

 

- da je tužitelju isplaćen neto iznos plaće sa zateznim kamatama koje su obračunate na neto iznos (list 48-49 spisa),

 

- da je Financijska agencija obračunala i naplatila predujam poreza i prireza porezu na dohodak te ujedno obračunala i naplatila zatezne kamate na te svote u sveukupnom iznosu 82.445,51 kn (list 46-47 spisa).

 

Prvostupanjski sud je, polazeći od odredbi čl. 45. st. 1. i st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15) te čl. 61. st. 1. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15) ocijenio da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju isplatom plaće - radi čega do trenutka isplate plaće nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Nadalje prvostupanjski sud zaključuje da sve i u slučaju da je zahtjev za isplatu zateznih kamata dospio, radilo bi se o potraživanju Porezne uprave a ne o potraživanju tužitelja.

 

Drugostupanjski sud je ocijenio da tuženik prilikom izravne naplate novčane tražbine tužitelja po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u bruto iznosu nije postupio sukladno mjerodavnoj odredbi čl. 217. st. 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 - dalje: OZ), a u vezi sa odredbama čl. 209., 205. i 206. OZ-a. Drugostupanjski sud je zaključio da je tuženik bio dužan postupiti na način da po primitku zahtjeva naloži prijenos iznosa iz ovršne isprave prema podacima iz potvrde o obračunu porezne uprave, a budući da je tužitelju dosuđena zatezna kamata na cjelokupni iznos bruto plaće od 123.464,67 kn (dakle i na onaj dio koji predstavlja predujam poreza i prireza od 30.825,78 kn) da je tuženik, postupajući po ovršnoj ispravi, prijenos novčanih sredstava u iznosu (tužbenim zahtjevom zatraženih) 51.619,73 kn trebao izvršiti na račun tužitelja kao ovrhovoditelja, obzirom da iz priloženog obračuna Porezne uprave ne proizlazi da je taj iznos trebalo uplatiti u korist Porezne uprave.

 

U odluci ovog suda poslovni broj Revr-717/16 od 6. rujna 2017., a na koju se u reviziji poziva tuženik, izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:

 

„Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku (što podrazumijeva i dodatak na plaću) obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a uz to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate.

 

Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela.

 

Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze, sve u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela.

 

U situaciji kao što je konkretna, kada dakle obveza tuženika kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na dodatak na plaću tužiteljici dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužiteljici ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužiteljice, a kako je to pravilno i ocijenjeno u pobijanoj presudi, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

 

Stoga odgovor na pitanje postavljeno u reviziji tuženika glasi: tužiteljici ne pripada potraživati zateznu kamatu na dio dosuđene bruto plaće a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak.“

 

Slijedom navedenog, tužitelj u konkretnom slučaju nema pravo na isplatu utuženog iznosa, a koji predstavlja zatezne kamate na iznos predujma poreza i prireza na dohodak, obračunatih od dospijeća tužiteljeve bruto plaće do dana isplate.

 

Odredbom čl. 217. st. 6. OZ-a propisano je da po primitku zahtjeva za izravnu naplatu iz st. 5. istog članka Agencija će naložiti prijenos iznosa iz ovršne isprave prema podacima iz potvrde o obračunu.

 

Odredba čl. 217. st. 2. OZ-a pak propisuje da će Porezna uprava na zahtjev ovrhovoditelja, sukladno čl. 18. tog Zakona, izdati potvrdu o obračunu poreza, prireza i doprinosa, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju iz ukupno utvrđenog iznosa, u skladu s važećim propisima koji uređuju obračunavanje i plaćanje doprinosa iz plaće i poreza na dohodak, uz naznaku propisanih računa na koje će uplatiti porez, prirez i doprinose, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju.

 

Iz dostavljene potvrde o obračunu je razvidno da Porezna uprava nije obračunala zatezne kamate na porez i prirez porezu na dohodak niti je zatražila naplatu istih.

 

Budući da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 217. st. 6. OZ-a na način da je tužitelju isplaćen neto iznos plaće zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos, a imajući pritom na umu da iznos predujma poreza i prireza na dohodak nije potraživanje koje bi pripadalo tužitelju već Poreznoj upravi te da isto dospijeva tek trenutkom isplate plaće, ocjena ovog suda je da nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu štete podnesen u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

 

S obzirom na pogrešan pravni pristup suda drugog stupnja valjalo je slijedom navedenog prihvatiti reviziju tuženika i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci presude...“

 

12. U tome je sadržan i nedvosmisleni odgovor na pitanje postavljeno po tužitelju u ovome predmetu.

 

13. Kako je drugostupanjski sud utemeljio osporenu presudu na takvome, pravilnom i ustaljenom shvaćanju (odgovoru) revizijskog suda, jedino je za zaključiti:

 

13.1. da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda na osporenu drugostupanjsku presudu (ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena),

 

13.2. da zbog toga valja odbiti reviziju tužitelja

 

te odlučiti kao u izreci ove odluke (na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 17. studenoga 2022.