Baza je ažurirana 29.05.2026. zaključno sa NN 32/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

Poslovni broj: 10 UsI-1813/2022-5

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu,
te Nataši Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice A. G.-P.,
S., D. ..1, OIB: ……., zastupana po opunomoćeniku J.
C., odvjetniku u S., I. .., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih
branitelja Republike Hrvatske, Uprave za pravne i stambene poslove, Zagreb, Trg
Nevenke Topalušić 1, zastupano po opunomoćeniku Županijskom državnom
odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a, radi stambenog zbrinjavanja dodjelom
stambenog kredita za kupnju stana ili kuće, bez održavanja rasprave, 17. studenog

2022.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika
Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Uprave za pravne i stambene
poslove, Klasa: UP/I-371-06/02-01/3747, Urbroj: 522-4/2-1-22-33 od 29. srpnja 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za nakanadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-371-06/02-01/3747, Urbroj: 522-
4/2-1-22-33 od 29. srpnja 2022. odbijen je zahtjev tužiteljice, HRVI 20% - X grupe, za
stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog kredita za kupnju stana ili kuće.

2. Tužiteljica u tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika u
bitnom navodi da je njezin zahtjev odbijen uz obrazloženje da je tužiteljica nesporno
vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. 673 k.o. V. koje su nesporno uvjetne za
stanovanje što dokazuje i činjenica da ih koristi za pružanje turističkih usluga. Nadalje,
navodi da se u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem UsImio-
/.. presudom od 17. ožujka 2017. poništeno ranije rješenje tuženika kojim je
odbijen predmetni zahtjev tužiteljice, a u kojoj je u bitnom istaknuto da se za sada
činjenično stanje ne može prihvatiti kao poptuno i pravilno zbog čega se ne može
utvrditi da postoje zapreke za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje. Osporeno
rješenje tuženika da nije zakonito, da tužiteljica i dalje ima stambeni kredit koji je
podigla radi uređenja nekretnine u iznosu od 76.000,00 CHF u kojem iznosu joj je
nekretnina opterećenja hipotekom, te da tužiteljica i dalje muku muči s otplatom rate





2 Poslovni broj: 10 UsI-1813/2022-5

kredita jer joj rata prelazi preko polovine iznosa mjesečne mirovine. Nadalje, da
tužiteljica uistinu preko ljeta iznajmljuje turistima kuću koja je koncipirana kao
dvoetažni apartman, a to čini kako bi uspjela podmirivati rate kredita, jer bi u protivnom
došla u situaciju da ne može vraćati rate stambenog kredita. U osporenom rješenju da
se pogrešno navodi da tužiteljica pruža ugostiteljske usluge, te da iako je u vlasničkom
listu navedeno da se radi o dvije kuće s dvorom u naravi nekretnina oznake čest. zgr.
670 opisana kao kuća stojna-dvor je ostava i nije uvjetna za stanovanje. Predmetne
nekretnine da je tužiteljica stekla prije 30. svibnja 1990., temeljem ugovora o
doživotnom uzdržavanju zaključenog s bakom A. I. Slijedom navedenog,
predlaže donošenje presude kojom se uvažava tužbeni zahtjev, te poništava osporeno
rješenje tuženika i nalaže tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljice troškove
postupka.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani,
da je u provedenom postupku tuženik pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje,
sukladno uputi i smjernicama iz Presude Upravnog suda u S., poslovni broj Uslmio-
/15 od dana 17. 03. 2017. kojom je poništeno rješenje Ministarstva branitelja
KLASA-UP/I-371-06/02-0001/3747, URBROJ: 522-04/2-2-15-22 od 25. rujna 2015. te
predmet vraćen na ponovni postupak.Tuženik da je u ponovljenom postupku nesporno
utvrdio činjenično stanje, odnosno, nesporno je utvrđeno vlasništvo nekretnina
izgrađenih na zk.č. 670 ZGR, 672/ZGR i 6624 upisanih u ZK ul br. 673 ko. V. pri
Zemljišnoknjižnom odjelu S. u korist tužiteljice, gospođe A. G. P. u
vlasničkom djelu 1/1. Nadalje, sukladno uputi iz presude broj Uslmio-/15 na
naprijed navedenim nekretninama napravljen je očevid stručne komisije Ministarstva
hrvatskih branitelja u prisustvu tužiteljice. Stručna komisija sačinila je Zapisnik o
pregledu kuće od dana 30. lipnja 2022. iz kojeg je razvidno da se na zk.č. 672/ZGR
k.o. V. nalaze dvije zasebne stambene jedinice na adresi K. ., V., i to u
prizemlju studio apartman netto korisne površine 29.20 m², te na prvoj i drugoj etaži
apartman netto korisne površine 57,62 m, a koji su uvjetni za stanovanje (utvrđeno
odstupanje od etalona iznosi 5.40%). Nadalje, na zk.č. 670 ZGR k.o. V. smješteno je
vanjsko spremište, a na zk.č. 6624 k.o. V. smještena je otvorena terasa (roštilj) sa
pokrovom. Uvidom u gore navedeni Zapisnik o pregledu kuće stručne komisije od dana

30. lipnja 2022. utvrđena je ukupna površina stambenog objekta na adresi K.
., V., izgrađenog na zk. č. 672/ZGR k.o. V. koja iznosi 86,82 m, pri čemu je utvrđeno
odstupanje od etalona u iznosu od 5,40% odnosno, da se radi o stambenom objektu
koji je uvjetan za stanovanje, sukladno odredbama Pravilnika o dodjeli stambenog
kredita i financijske potpore (NN 64/18). Nadalje, člankom 11. Uredbe o stambenom
zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalih i nestalih hrvatskih branitelja te hrvatskih
ratnih vojnih invalida i dragovoljaca iz Domovinskog rata (Narodne novine broj 57/18 i
147/20) propisano je da se članovima uže obitelji smatraju bračni i izvanbračni drug i
djeca (bračna, izvanbračna, pastorčad i posvojena) koja u trenutku podnošenja sa
podnositeljem žive u zajedničkom kućanstvu do punoljetnosti odnosno do završetka
redovnog školovanja, kao i djeca koja su proglašena nesposobnom za privređivanje,
neovisno o godinama života, te kako u rješavanju ovog zahtjeva priznajemo jednog (1)
člana , odnosno, članicu, jer živi u samačkom kućanstvu, a u skladu s odredbom članka

90. citiranog Zakona stambeni kredit i druga prava vezana za stambeno zbrinjavanje
ostvaruju se za odgovarajuću stambenu površinu i određuju se prema broju članova
uže obitelji pri čemu je propisano da samačkom kućanstvu pripada površina od 35 m²,
uz mogućnost odstupanja za +/-10 m2, a kako kupna površina stambenog objekta na
adresi K. ., V. iznosi 86.82 m2 i to studio apartmana prizemlju netto korisne
površine 29.20 m², te apartmana na prvoj i drugoj etaži netto korisne površine 57,62



3 Poslovni broj: 10 UsI-1813/2022-5

m², koji su uvjetni za stanovanje, pri čemu tuženik opreza radi ističe da navedene
stambene jedinice i zasebno predstavljaju odgovarajuću površinu za jednog (1) člana
kućanstva, iz čega je nesporno da tužiteljica raspolaže sa odgovarajućom stambenom
površinom. U skladu sa primjedbama iz Presude Upravnog suda u S., poslovni broj
Uslmio-/15 tuženik napominje kako u izvatku koji odgovara stanju u trenutku
odbijanja zahtjeva tužiteljice u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela S. na
nekretninama izgrađenim na z.k. čest. 670 ZGR. 672/ZGR i 6624 upisanim u ZK ul.br.
673 k.o. V. razvidno je da ne postoji zabilježba spora niti upis aktivne plombe koja bi
ograničavala ili utjecala na pravo vlasništva tužiteljice odnosno, tuženik opetovano
ističe kako je tužiteljica vlasnica 1/1 nekretnina izgrađenih na zk.č. 670 ZGR, 672/ZGR
i 6624 upisanih u ZK ul.br. 673 k.o. V. s kojima može slobodno raspolagati. Također,
tuženik ističe sukladno primjedbi iz Presude Upravnog suda u S., poslovni broj
Uslmio-/15 da tužiteljica na navedenom objektu na adresi K. ., V. pruža
ugostiteljske usluge te iznajmljuje navedenu kuću u turističke svrhe pri čemu navedena
renta dohodak doprinosi izravno pri poboljšanju budžeta tužiteljice, a time i pri samoj
otplati kredita po ugovoru br. 9011015758 od 13. veljače 2006. na temelju kojeg je
uknjiženo založno pravo nu predmetnoj nekretnini. Tuženik ističe kako su navodi
tužiteljice u tužbi većinom paušalni, bez pravnog uporišta i odnose se isključivo na
namjeru da se utječe na Sud kako bi tužiteljica ostvarila veću materijalnu korist.
Nadalje, tuženik se poziva na odredbu članka 30. Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00,
114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) te navodi da sama
tužiteljica u generalnoj punomoći kojom opunomoćuje K. G., a koja je
ovjerena kod javnog bilježnika pod brojem OV-./14 od 10.12.2014., navela
mogućnost pružanja turističkih i ugostiteljskih usluga na nekretnini na adresi V.,
K. ., što nesporno predstavlja da je vlasnica uvjetnog objekta i da je slobodna
u raspolaganju s njim u turističke svrhe, odnosno, tuženik ističe da je bit odbijanja ovog
zahtjeva za stambeno zbrinjavanje isključivo vlasništvo nad uvjetnom i odgovarajućom
nekretninom, a samim korištenjem i mogućnošću raspolaganja te posjedovanjem
takve nekretnine nesporno predstavlja zapreku za stambeno zbrinjavanje tužiteljice,
kao što je taksativno navedeno u članku 84. stavka 1. točka a. Zakona o hrvatskim
braniteljima iz Domovinskog rata i clanovima njihovih obitelji (Narodne novine broj
121/17, 98/19 i 84/21). Također, tužiteljica u tužbi nesporno navodi kako je "predmetne
nekretnine stekla prije 30. svibnja 1990. temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju"
što također nesporno predstavlja da je vlasnica predmetne nekretnine. Opreza radi,
tuženik ističe kako je tužiteljica svjesno temeljem Ugovora o kreditu br. 9011015758
od 13. veljače 2006. ostvarila kredit u iznosu od 76.600,00 CHF, no tužiteljica ničim
nije dokazala da je navedeni kredit u cijelosti utrošen na adaptaciju nekretnine na
adresi V., K. .. Tuženik ujedno ističe kako tužiteljica u niti jednom periodu
nema prijavljeno prebivalište na adresi V., K. ., što ujedno potvrđuje
tuženikove navode da nekretnina na Visu se koristi isključivo za turističke usluge, a
samo potraživanje stambenog zbrinjavanja od strane Ministarstva hrvatskih branitelja
sa namjerom kupnje stana ili kuće radi svog stambenog zbrinjavanja bi ujedno
predstavljalo ostvarivanje materijalne koristi protivno odredbama Zakona o hrvatskim
braniteljima Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Naime, tuženik ističe kako
nije bila intencija zakonodavca, hrvatskoj braniteljici, koja nema riješeno stambeno
pitanje, uskratiti pravo na stambeno zbrinjavanje iz razloga jer je putem životnih
okolnosti već stekla odgovarajući stambeni objekt. Imajući na umu hijerarhiju pravnih
propisa i možebitno stavljanje u nepovoljniji položaj hrvatskih branitelja, koji su u
vlastitom aranžmanu stekli odgovarajuće nekretnine, ističemo da je namjera



4 Poslovni broj: 10 UsI-1813/2022-5

zakonodavca prilikom donošenja pore navedenog Zakona bila omogućiti stambeno
zbrinjavanje po povoljnijim uvjetima osobama utvrdenim citiranim Zakonom ako
nemaju riješeno stambeno pitanje dok bi zanemarivanje navedene zakonske zapreke
za stambeno zbrinjavanje iz članka 84. Zakona dovelo do zlouporabe samog Zakona
i postupka stambenog zbrinjavanja hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, pri čemu
bi se tužiteljica našla u prednosti naspram ostalih hrvatskih branitelja koji nemaju
riješeno stambeno pitanje. Ujedno, tuženik ističe kako je tužiteljica dostavila tuženiku
izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika, pod brojem OV-../15 od dana 09.04.2015.,
danu pod materijalnom kaznenom odgovornošću o neimanju u vlasništvu ili
suvlasništvu obiteljsku kuću ili stan čime je dovela tuženika u zabludu u samom
upravnom postupku utvrđivanja činjenica koje su relevantne za ostvarenje materijalnog
prava kao što je kredit za kupnju stana ili kuće. Podredno i opreza radi, tuženik se
poziva na presudu Općinskog kaznenog suda u Z. posl. br. 1KO-/13 od 17.
lipnja 2014. u kojoj je hrvatski branitelj koji je ostvario sebi protupravnu imovinsku korist
time što je ostvario pravo na stambeni kredit po pravima o stambenom zbrinjavanju
hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata iako je imao u vlasništvu odgovarajuću
nekretninu čime je počinio kazneno djelo protiv imovine, pravomoćno osuđen na kaznu
zatvora u trajanju od dvije (2) godine. Slijedom navedenog, na utvrđeno činjenično
stanje sukladno Rješenju tuženika pravilno je primijenjeno materijalno pravo, pa
tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. U podnesku tuženika od 26. rujna 2022. podnesenom po generalnom
opunomoćeniku tuženika Županijskom državnom odvjetništvu u S., tuženik u
bitnom navodi kako je osporeno rješenje koje se pobija tužbom u cijelosti pravilno i
zakonito, te donijeto u skladu s odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz
Domovinskog rata članovima njihovih obitelji („Narodne novine", br. 121/17, 98/19 i
84/21- u daljnjem tekstu Zakona) kao i sukladno Uredbi o stambenom zbrinjavanju
članova obitelji smrtno stradalih nestalih hrvatskih branitelja te hrvatskih ratnih vojnih
invalida i dragovoljaca iz Domovinskog rata (Narodne novine br. 57/18 147/20-u
daljnjem tekstu Uredbe). Naime, iz dokaza provedenih u tijeku upravnog postupka
nesporno je utvrđeno da je tužiteljica vlasnica za cijelo nekretnina oznake čest. zgr.
670, čest, zgr. 672 čest.zem. 6624, sve upisane u z.u.br. 673, k.o. V.. Također, iz
Zapisnika o pregledu kuće kojeg je sačinila stručna komisija Ministarstva hrvatskih
branitelja tijekom očevida na licu mjesta uz prisustvo tužiteljice 30. lipnja 2022. proizlazi
da se na čest zgr. 672 nalaze dvije zasebne stambene jedinice na adresi K. .,
V., i to u prizemlju studio apartman neto korisne površine 29,20 m2 te na prvoj i drugoj
etaži apartman neto korisne površine 57.62 m2, da ukupna površina stambenog
objekta iznosi 86,82 m2 pri čemu je utvrđeno odstupanje od etalona u iznosu 5,40 %,
odnosno da se radi o stambenom objektu koji je uvjetan za stanovanje sukladno
odredbama Pravilnika o dodjeli stambenog kredita i financijske potpore (Narodne
novine, broj 64/18). Nadalje, odredbom čl. 84., st.1., a) Zakona propisano je da se
pravo na stambeno zbrinjavanje ne ostvaruje ako osoba ima u knjižnom ili
izvanknjižnom vlasništvu odgovarajući stan ili kuću bez obzira na to gdje se nekretnina
nalazi. Nesporno je da tužiteljica ima u vlasništvu odgovarajuću kuću i ne samo da je
ranije opisana kuća nedvojbeno pogodna za stanovanje, već se u kući nalaze dvije
zasebne stambene jedinice te je čak i zasebna stambena jedinica te kuće
odgovarajuća i uvjetna za stanovanje. U odnosu na navode tužiteljice da ista opisanu
kuću iznajmljuje turistima, a da u pobijanom rješenju pogrešno stoji da ista pruža
ugostiteljske usluge, ukazuje se tužiteljici da ugostiteljska djelatnost podrazumijeva
pružanje usluge smještaja, a kako definira Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne
novine, broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 126/21) odredbom čl. 4.



5 Poslovni broj: 10 UsI-1813/2022-5

st. 1. tog Zakona. Slijedom navedenog, a budući je osporeno rješenje tuženika pravilno
i zakonito, predlaže se sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U tijeku ovog upravnog spora je dostavom podnesaka svakoj stranci u smislu
odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10,
143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21 dalje: ZUS) dana mogućnost izjašnjavanja o
zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja
su predmet ovog upravnog spora.

6. U smislu odredbe članka 36. stavka 4. ZUS-a sud je odlučio bez održavanja
rasprave, na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja (članak 55. stavak

3. ZUS-a) i utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti
osporenog rješenja tuženika.

8. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito osporenim rješenjem
tuženika odbijen zahtjev tužiteljice za stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog
kredita za kupnju stana ili kuće.

9. Odredbom članka 84. stavka 1. točke a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz
Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17, 98/19 i
84/21; dalje: Zakona) propisano je da se pravo na stambeno zbrinjavanje ne ostvaruje
ako osoba ima u knjižnom ili izvnaknjižnom vlasništvu odgovarajući stan ili kuću bez
obzira na to gdje se nekretnina nalazi.

10. Prema odredbi članka 90. Zakona stambeni kredit i druga prava vezana za
stambeno zbrinjavanje ostvaruju se za odgovarajuću stambenu površinu i određuju se
prema broju članova uže obitelji pri čemu je propisano da samačkom kućanstvu
pripada površina od 35 m², uz mogućnost odstupanja za +/-10 m2.

11. Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je predmetni upravni postupak
pokrenut u povodu zahtjeva tužiteljice za dodjelom stambenog kredita za kupnju stana
ili kuće; da se radi o samačkom kućanstvu; da je osporeno rješenje tuženika doneseno
u ponovljenom postupku po presudi ovog suda poslovni broj UsImio-/15-10 od 17.
ožujka 2017.

12. Ozbirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu gore citirane zakonske
odredbe, prema ocjeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika je pravilno i zakonito,
dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne
upravne stvari.

13. Naime, kako je iz podataka spisa predmeta (izvadak iz zemljišne knjige zk.
ul. 673 k.o. Vis) razvidno da je tužiteljica vlasnica za cijelo nekretnina oznake čest. zgr.
670, čest. zgr. 672 i čest. zem. 6624, sve upisane u zk. ul. 673 k.o. V., a koju činjenica
tužiteljica niti ne spori, štoviše navodi da je iste stekla temeljem ugovora o doživotnom
uzdržavanju sa babom A. I., i da kuću preko ljeta iznajmljuje turistima, te da je
iz spisu priležećeg zapisnika o pregledu kuće kojeg je sačinila stručna komisija
tuženika tijekom očevida na licu mjesta uz prisustvo tužiteljice 30. lipnja 2022. proizlazi
da se na čest zgr. 672 nalaze dvije zasebne stambene jedinice na adresi K. .,
V., i to u prizemlju studio apartman neto korisne površine 29,20 m2 te na prvoj i drugoj
etaži apartman neto korisne površine 57.62 m2, da ukupna površina stambenog
objekta iznosi 86,82 m2 pri čemu je utvrđeno odstupanje od etalona u iznosu 5,40 %,
odnosno da se radi o stambenom objektu koji je uvjetan za stanovanje sukladno
odredbama Pravilnika o dodjeli stambenog kredita i financijske potpore (Narodne
novine, broj 64/18), to je prema ocjeni ovog suda pravilno i zakonito osporenim
rješenjem tuženika odbijen predmetni zahtjev tužiteljice.

14. Ovo stoga, jer dakle, iz podataka spisa predmeta nedvojbenim proizlazi da tužiteljica ima u vlasništvu odgovarajuću kuću, štoviše ne samo da je predmetna kuća



6 Poslovni broj: 10 UsI-1813/2022-5

pogodna za stanovanje, već se u kući nalaze dvije zasebne stambene jednice te je čak
i svaka zasebna stambena jedinica te kuće odgovarajuća i uvjetna za stanovanje, a
što predstavlja zapreku za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje u skladu s
gore citiranom odredbom članka 84. stavka 1. točke a) Zakona.

15. Kraj navedenog, bez utjecaja su tužbeni navodi o postojanju stambenog
kredita tužiteljice u iznosu od 76.600 CHF u kojem iznosu je nekretnina opterećena
hipotekom, a koji je tužiteljica podignula radi uređenja nekretnine, te da predmetnu
nekretninu iznajmljuje turistima preko ljeta upravo radi otplate navedenog kredita.
16. Naposljetku, glede prigovora tužiteljice da se u osporenom rješenju
pogrešno navodi da tužiteljica pruža ugostiteljske usluge za navesti je da isti nije
osnovan. Ovo stoga, jer ugostiteljska djelatnost podrazumijeva pružanje usluge
smještaja, a kako je to definirano odredbom članka 4. stavka 1. Zakon o ugostiteljskoj
djelatnosti (Narodne novine, broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20
126/21).

17. U svemu izloženom, po ocijeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika je
zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu
povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari,
činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni
propis, pri čemu nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128.
stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21),
na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

18. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti
tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke.
19. Obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, valjalo je pozivom na
odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a odbiti zahtjev tužiteljice za naknadom troškova
upravnog spora, kao neosnovan, a kako je i odlučeno pod točkom II. izreke.

U Splitu 17. studenog 2022.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba
se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u
sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70.
ZUS-a).

DNA:

- tužiteljici, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti - u spis.

RJ./

1. Spis u kalendar 30 dana.




 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu