Poslovni broj: 10 UsI-1466/22-4

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu,
te Nataši Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Z. P., T.,
B…., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne
službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja
Petra Krešimira IV br. 1., radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog
rata, bez održavanja rasprave, 17. studenog 2022.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika
Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski
upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/22-01/122, Urbroj: 512-2501-
22-2 od 25. svibnja 2022. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 560-01/22-01/122, Urbroj: 512-
2501-22-2 od 25. svibnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja
Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima,
Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane S., Klasa: UP/I 560-
01/22-01/141, Urbroj: 512M2-6510-22-4 od 1. travnja 2022. (dalje: prvostupanjsko
rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem
statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti ONZ MZ
B.-T. u razdoblju od 10. listopada 1990. do 6. listopada 1991.

3. Tužitelj u tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika u bitnom
nakon iznošenja sadržaj obrazloženja osporenog rješenja, citirajući i pozivajući se na
odredbu članka 3. stavka 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata
i članovima njihovih obitelji (NN br.121/17;dalje: ZHBDR) navodi da je u konkretnom
slučaju tužitelj u bitnom izjavio da je pristupio dragovoljačkom odredbu NZ MZ B.-
T. 10.10.1990., te je u istome ostao do 06.10.1991., obavljajući aktivnosti koje su
pobliže opisane u njegovoj izjavi danoj na zapisnik kod prvostupanjskog tijela. Zatim
citira odredbu članka 5. st. 2. i članka 3. st. 1. b) ZHBDR-a i odredbu članka 98. stavka

5. Zakona o općem upravnom postupku, te navodi da je u konkretnom slučaju tužitelj
dokazao da je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske prilažući

2 Poslovni broj: 10 UsI-1466/22-4

odgovarajuće dokaze, međutim, ti dokazi, odnosno činjenice u obrazloženju pobijanog
rješenja uopće nisu odgovarajuće tretirane, odnosno nisu dovoljno uzete u obzir, te se
tuženo tijelo u cijelosti poziva na razloge iznesene u prvostupanjskom rješenju, a iz
obrazloženja pobijanog rješenja osim navođenja izjave tužitelja date na zapisnik nije
vidljivo da su izvedeni ikakvi drugi dokazi, bilo saslušanjem konkretnih svjedoka, ili pak
uvidom u drugu dokaznu dokumentaciju, što navodi na zaključak da je povrijeđena
odredba članka 98. st. 5 ZUP-a, a samim time pobijano rješenje tuženika nije pravilno
i na zakonu osnovano. Tužitelj da je bio pripadnik naoružanih odreda narodne zaštite
u pripremi i izvođenju radnji za borbeno djelovanje u borbenom sektoru, dakle,
naoružan puškom i pripravan za borbeno djelovanje. Izvršio je pripremu i obuku za
bojevo gađanje. Cijelo to vrijeme je bio pod oružjem sa bojevnim streljivom na
stražarskoj dužnosti u cilju kontrole i zaprječavanja prolaska agresora na prometnim
punktovima. Dakle, obavljao je poslove pripreme i izvođenja borbenog djelovanja.
Uostalom, također da valja istaći i da je obavljanje zadaća u smjenama i kroz dežurstvo
predstavlja borbeno djelovanje u smislu odredbe članka 3. st.2. ZHBDR (odnosno
odredbe članka 2.st.2.(starog) ZOPHBDR), te nije potreban kontinuirani otpor
agresoru, a koje shvaćanje je izraženo i u presudi Visokog upravnog suda Republike
Hrvatske, br.UsI-2350/127-2 od 24. kolovoza 2017. Nadalje, ukazuje i na presudu
Upravnog suda u Splitu, br. 8 Uslmio-109/19-7 od 16. rujna 2019. kojom presudom je
poništeno rješenje MORH-a i predmet vraćen tuženiku na novi postupak. U
obrazloženju citirane presude, između ostalog, da stoji da je prvostupanjsko tijelo
trebalo kod uzimanja izjava kod tužitelja i svjedoka, utvrditi sve bitne činjenice vezano
za tužiteljevo sudjelovanje u Domovinskom ratu u navedenom razdoblju, temeljem
kojih bi se jasno utvrdilo na kakav je način tužitelj sudjelovao, na kojim lokacijama i s
kojim zadacima i ciljevima, u kojem vremenu, da li se radilo o organiziranom
sudjelovanju, kako je tužitelj bio naoružan i da li je i na koji način sudjelovao u borbenim
aktivnostima. U tom smislu službena osoba je treba se brinuti da izjave koje tužitelj
daje ne bude na štetu prava koja bi mogao ostvariti, te u tom smislu je bilo potrebno
da se tužitelj u svezi njegove angažiranosti u obrani suvereniteta, teritorijalne
cjelovitosti odnosno suvereniteta RH postavljaju jasna i precizna pitanja po kojim bi
tužitelj i svjedoci mogli dati konkretan odgovore o načinu angažiranosti tužitelja u
Domovinskom ratu. Ujedno ukazuje i na presudu ovog suda poslovni broj UsImio-
404/19-7 od 12. ožujka 2020. kojom je poništeno ranije rješenje MORH-a od 19.
studenoga 2019. i predmet vraćen tuženiku na novi postupak, a u obrazloženju koje,
između ostalog, stoji da u konkretnom slučaju Sud ocjenjuje da se obnašanje
stražarske dužnosti pod naoružanjem načelno može smatrati boravkom na borbenom
položaju u smislu djelovanja u ravnoj vezi sa otporom agresoru (čl.2.st. 2 ZPHBDR),
te je za utvrđenje ove činjenice u konkretnom slučaju bilo potrebno sagledati cjelinu
bitnih okolnosti (npr.je li stražarska dužnost obavljana na prvoj crti bojišnice tj.
neposredno prema neprijatelju, koje su bile neposredne zadaće, i dr.). Slijedom
navedenog predlaže da su donese presudu kojom se tužba uvažava i poništava
osporeno rješenje tuženika, te se predmet vraća na ponovni postupak.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo da je prvostupanjskim
rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz
Domovinskog rata temeljem pripadnosti ONZ MZ B.-T. u razdoblju od 10.
listopada 1990. do 6. listopada 1991., a protiv kojeg rješenja tužitelj je podnio žalbu,
koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika. Suprotno navodima iz tužbe, a koje
tuženik drži neutemeljenim, da je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično
stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo i nisu učinjene povrede procesnog
prava. Tuženik citira i poziva se na odredbu članka 3. i članka 179. stavka 1. točke a)

3 Poslovni broj: 10 UsI-1466/22-4

Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji
(Narodne novine, broj 121/17, 98/19 i 84/21), te navodi da je uvidom u spis predmeta
razvidno da je pred prvostupanjskim tijelom zaprimljen zahtjev tužitelja za
utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti
ONZ MZ B.-T., te da je prvostupanjsko tijelo izvršilo uvid u bazu hrvatskih
branitelja iz Domovinskog rata "IS-PU" te je utvrđeno da tužitelj nema utvrđen status
hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za bilo koje razdoblje iz Domovinskog rata i
s bilo koje osnove. U provedenom postupku da je izvršen uvid u ovjereni popis
pripadnika Narodne zaštite MZ B.-T. te je utvrđeno da je tužitelj evidentiran,
pod rednim brojem 19, zaključno s danom 06. listopada 1991. Uvidom u spis predmeta
razvidno je kako je tužitelj već podnio zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog
branitelja iz Domovinskog rata s iste osnove i za isto razdoblje, te da je navedeni
zahtjev odbijen pravomoćnim rješenjem Područnog odjela za poslove obrane S.
Ministarstva obrane KLASA: UP1 561-01/18-01/688, URBROJ: 512M2-6510-19-4 od

25. lipnja 2019. Prvostupanjsko tijelo da je izvršilo uvid i u izjavu tužitelja koji navodi
da je dežurao u naseljima B.-V., osmatrao je prometnice djelovanje
neprijatelja, blokirao prometnice T.-I., te je osmatrao vozila, prelete aviona te
helikoptera bivše JNA. Obavljajući se aktivnosti, da je bio naoružan lovačkom puškom
te spreman da u svako doba oružano djeluje. Nadalje, spisu predmeta da prileže i
ovjerene pisane izjave predloženih svjedoka B. I. te D. P., koji
u bitnome potvrđuju navode tužitelja vezano za razdoblje i aktivnosti djelovanja kao
pripadnika dragovoljačkih postrojbi ONZ MZ Budimiri. Suprotno navodima iz tužbe
tuženik smatra da je prvostupanjsko tijelo, ocjenjujući zahtjev tužitelja pravilno utvrdilo
da isti ne ispunjava oba kumulativna zakonska uvjeta za utvrđenjem statusa hrvatskog
branitelja iz Domovinskog rata u spornom razdoblju. Naime, citirane odredbe članka 3.
stavka 1. i 2. ZHBDR-a, na nedvosmislen način propisuju uvjete za stjecanje statusa
hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Na temelju izjava tužitelja i svjedoka
razvidno je kako tužitelj u razdoblju u kojem je bio pripadnikom ONZ MZ B.nije
sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu
agresoru ili u svezi s tim otporom, te stoga ne ispunjava uvjet postavljen u članku 3.
stavku 2. ZHBDR-a. Naime, aktivnosti poput stražarenja, dežuranja u naseljima
Budimiri-Vinine, osmatranja prometnica i djelovanja neprijatelja, blokiranja prometnica
Trilj-Imotski, te je osmatranja vozila, preleta aviona te helikoptera bivše JNA ne mogu
se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim
otporom. Tužitelj da i sam u žalbi navodi kako na području C. k., do
kolovoza 1991. nije bilo ratnih zbivanja. Naposljetku da je bitno istaknuti kako u dijelu
zahtjevom obuhvaćenog razdoblja, odnosno u razdoblju od 10. listopada 1990. do 29.
srpnja 1991. ZHBDR ne poznaje mogućnost priznavanja statusa hrvatskog branitelja
iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite. U
preostalom razdoblju, odnosno od 30. srpnja 1991. do 06. listopada 1991. godine,
tužitelj ne ispunjava ni drugi zakonski postavljeni uvjet od najmanje 100 dana
pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, budući da je u tom razdoblju bio
pripadnikom ONZ MZ B. T. 69 dana. Tužitelj da ni u tužbi nije ponudio pravno
relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drugačije riješena, pa slijedom
navedenog predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.
5. Dostavljanjem navedenih podnesaka, strankama je omogućeno izjašnjavanje
o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja
su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne
novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje: ZUS-a). Potom je u

4 Poslovni broj: 10 UsI-1466/22-4

ovome sporu, presuđeno bez rasprave, jer su se, s obzirom na navode stranaka u tužbi
i odgovoru na tužbu, za to ispunile pretpostavke iz članka 36. točke 4. ZUS-a.
6. Pritom je ovaj sud uzeo u obzir dokaze odnosno isprave u spisu ovoga spora
i u spisu predmetnoga upravnog postupka dostavljenom uz odgovor na tužbu.
7. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja
sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a po ocijeni ovog suda tužbeni zahtjev nije
osnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog
branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti ONZ MZ B.-T. u razdoblju
od 10. listopada 1990. do 6. listopada 1991.

9. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz
Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19 i
84/21; dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba
koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno
suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske
(Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policicje,
ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b)
pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao
pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31.
prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu
sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je
bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju
od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne
zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom
umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih
odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora,
a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f)
pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite kjoi je bio izravno angažiran kao
pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru
ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
10. Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani
neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme
neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana
suvereniteta Repbulike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se
oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu,
na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od

05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

11. Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je status
hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu
odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon
provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima
vodi evidenciju.

12. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je tužitelj predmetnim zahtjevom
tražio utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem
pripadnosti ONZ MZ B.-T. u razdoblju od 10. listopada 1990. do 6. listopada

1991.

13. Spisu predmeta prileži javnoovjerovljena izjave B. I. i D.
P. od 25. ožujka 2022., u kojoj navode da je tužitelj bio pripadnik dragovoljačkih
postrojbi ONZ MZ B. od 10. listopada 1990. do 6. listopada 1991., te da se
nalazio na popisu dragovoljaca ovjerenog od bivšeg Sekretarijata za narodu obranu

5 Poslovni broj: 10 UsI-1466/22-4

Općine Sinj, da su naveli da je tužitelj obavljao dužnosti vršenja 24-satnih dežurstava
u naseljima Budimiri-Vinine, osmatrao je prometnice, vršio osmatranje djelovanje
neprijatelja, vršio blokadu prometnice T.-I., blokadu sporednih cesta, obilazio
je sa stražama cijelo područje naselja B., vršio je osmatranje kako vozila tako i
preleta aviona i helikoptera bivše JNA. Nadalje, da je sudjelovao u zaprječavanju cesta
minsko-eskplozivnim sredstvima na području G. B. u svrhu sprječavanja
prolaska tenkova bivše JNA iz Hercegovine, te da je kao član Kriznog štaba B.
sudjelovao u pribavljanju razne pomoći iz inozemstva. Navode da je tužitelj bio
naoružan lovačkom puškom te spreman da u svako doba oružano djeluje, a da se
cijelo vrijeme nalazio u situaciji neposredne ratne opasnosti i životne ugroze jer je
uvijek postojala mogućnost provokacija odnosno oružanog djelovanja bivše JNA.
14. Iz spisu priležećeg ovjerenog popisa pripadnika Narodne zaštite MZ
B.-T. je razvidno da je tužitelj evidentiran, pod rednim brojem 19. zaključno s
danom 6. listopada 1991.

15. Nadalje, iz podataka spisa predmeta je razvidno da tužitelj nije evidentiran
u bazi IS-VE kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata (za bilo koje razdoblje i s bilo
koje osnove).

16. Iz podataka spisa predmeta je također razvidno kako je tužitelj već ranije
podnio zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s iste
osnove i za isto razdoblje, te da je navedeni zahtjev odbijen pravomoćnim rješenjem
Područnog odjela za poslove obrane S., Ministarstva obrane, KLASA: UP/I 561-
01/18-01/688, URBROJ: 512M2-6510-19-4 od 25. lipnja 2019.

17. Obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane
zakonske odredbe po ocjeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika je pravilno i
zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje
predmetne upravne stvari.

18. Naime, citiranim odredbama ZHBDR-a propisano je i taksativno navedeno
kojim kategorijama osoba se omogućuje utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz
Domovinskog rata, te stoga da bi osoba stekla status hrvatskog branitelja iz
Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite treba
kumulativno ispuniti sljedeće zakonske pretpostavke: pripadnost ONZ, izravna
angažiranost kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30.

07. 1991. do 31. 12. 1991., te pružanje oružanog otpora agresoru i djelovanje u
izravnoj svezi s tim otporom.

19. Polazeći od citiranih odredbi ZHBDR-a te svih prednjih utvrđenja, a posebno
od izjava svjedoka B. I. i D. P., iz koje proizlazi da je tužitelj u
Domovinskom ratu sudjelovao kao pripadnik ONZ MZ B.-T. da je tužitelj
obavljao dužnosti vršenja 24-satnih dežurstava u naseljima B.-V., osmatrao
je prometnice, vršio osmatranje djelovanje neprijatelja, vršio blokadu prometnice T.-
I., blokadu sporednih cesta, obilazio je sa stražama cijelo područje naselja
B., vršio je osmatranje kako vozila tako i preleta aviona i helikoptera bivše JNA.
Nadalje, da je sudjelovao u zaprječavanju cesta minsko-eskplozivnim sredstvima na
području G. B. u svrhu sprječavanja prolaska tenkova bivše JNA iz
Hercegovine, te da je kao član Kriznog štaba B. sudjelovao u pribavljanju razne
pomoći iz inozemstva. Navode da je tužitelj bio naoružan lovačkom puškom te
spreman da u svako doba oružano djeluje, a da se cijelo vrijeme nalazio u situaciji
neposredne ratne opasnosti i životne ugroze jer je uvijek postojala mogućnost
provokacija odnosno oružanog djelovanja bivše JNA, a koje zadaće i sam tužitelj
navodi da je obavljao (tako i u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja), to je
prema ocjeni ovog suda, pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je odbilo

6 Poslovni broj: 10 UsI-1466/22-4

predmetni zahtjev odnosno tuženik kada je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

20. Naime, pravilno je utvrđenje tuženika i prvostupanjskog tijela da tužitelj ne
ispunjava (kumulativne) zakonske uvjete za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja
iz Domovinskog rata propisane gore citiranom odredbom članka 3. stavka 1. u svezi
stavka 2. ZHBDR-a. Naime, pravilno tuženik utvrđuje da se gore navedene aktivnosti
koje sam tužitelj i svjedoci u svojim izjavama navode da je tužitelj obavljao, ne mogu
smatrati pružanjem otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom u
smislu naprijed citirane odredbe članka 3. stavka 2. ZHBDR-a.

21. Također, pravilno tuženik u obrazloženju osporenog rješenja navodi kako u
dijelu zahtjevom zahvaćenog razdoblja, odnosno u razdoblju od 10. listopada 1990. do

29. srpnja 1991. ZHBDR ne poznaje mogućnost priznavanja statusa hrvatskog
branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne
zaštite. U preostalom razdoblju odnosno od 30. srpnja 1991. do 6. listopada 1991.,
tužitelj ne ispunjava ni drugi zakonski postavljeni uvjet od najmanje 100 dana
pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, budući da je u tom razdoblju bio
pripadnikom ONZ MZ B. T. 69 dana.

22. Naposljetku, vezano uz tužbene navode glede primjene odredbe članka 5.
ZHBDR-a za navesti je da je tužitelj predmetnim zahtjevom tražio utvrđivanje statusa
hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima
Narodne zaštite, te se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba članka 3. ZHBDR-
a, a kojom je propisano tko je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, odnosno uvjeti
koje osoba treba ispuniti da bi joj bio priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog
rata, a što svojim zahtjevom tužitelj i traži.

23. U izloženom, po ocjeni ovog suda, tuženik je na pravilno i potpuno utvrđeno
činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, upravo suprotno tužbenim
prigovorima, te pri tome u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila
postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, dok tužbeni prigovori,
imajući u vidu prethodno navedeno, nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije
rješavanje predmetne upravne stvari.

24. Stoga, a budući je osporeno rješenje tuženika zakonito, te nisu ostvareni
razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem
upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), na koje ovaj sud pazi po
službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti
tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

U Splitu 17. studenog 2022.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u

7 Poslovni broj: 10 UsI-1466/22-4

sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti
- u spis.

RJ./

I. Tužitelj ne plaća sudsku pristojbi (pravno shvaćanje sjednice Visokog
upravnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2012.).
II. Spis u kalendar 40 dana.