1

Poslovni broj: 32 UsI-1085/2022-6

 

 

 

 

                       

 

    Republika Hrvatska

    Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja A. K., OIB…., iz P., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, OIB…., Z., radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 17. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o   j e 

 

                            Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, klasa: UP/II 560-01/22-01/14, ur. broj: 512-01-149-22-1 od 7. ožujka 2022.

 

Obrazloženje 

 

1.               Osporavanim rješenjem tuženika UP/II 560-01/22-01/14, ur. broj: 512-01-149-22-1 od 7. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke broj 511-10-05-01-30/361-21 od 19. studenog 2021., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 11. studenog 1992. do 30. lipnja 1996.

 

2.               Tužitelj je u pravodobno podnesenoj tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika uz argumentaciju da je taj status priznat nizu trećih osoba, njezinim (imenom i prezimenom ponaosob pobrojanim) kolegicama, koje su u istom razdoblju obavljale iste ili slične poslove kao i ona. Obrazložila je da je radila u Policijskoj upravi K. kao upravni referent, u više policijskih postaja kao daktilograf te da je uz to obavljala i ostale poslove upravnog referenta. Istaknula je da su status hrvatskog branitelja iz DR stekle njezine kolegice koje su radile kao daktilografi, kuharice, spremačice, tajnice, upravni referenti u policijskim postajama i policijskoj upravi K. Smatra da pogreškom nije zabilježeno gdje je radila za vrijeme dok je bila u „otkomandi“, smatra da je traženi status trebala steći automatizmom kao i sve njezine druge kolegice. Smatra da je sudjelovala u oružanom otporu agresoru time što je radila u otežanim uvjetima, za vrijeme uzbuna i zračnih napada, da je nesigurnim putem putovala na radno mjesto (G.). Smatra da su javnopravna tijela morala saslušati predložene svjedoke te utvrditi pod kojim su uvjetima sve navedene treće osobe stekle status hrvatskog branitelja iz DR. Zahtijeva poništavanje rješenja tuženika.

 

3.               Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev. 

 

4.               Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje ZUS).

 

5.               Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika.

 

6.               Tužbeni zahtjev je neosnovan. 

 

7.               Odredba članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji  (Narodne novine broj 121/17., 98/19., 84/21., dalje ZHBDR) propisuje da je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

 

Odredba članka 3. stavka 2. ZHBDR-a propisuje da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

 

8.               Iz obrazloženja osporavanih rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je tijekom upravnog postupka utvrđeno da je tužiteljica bila zaposlenica MUP-a od 11. studenog 1992., da je raspoređena u tadašnju PU K. na radno mjesto upravni referent. U vremenu od 11. ožujka 1993. do 30. lipnja 1993. bila je raspoređena na radno mjesto administrativni referent - daktilograf, a u vremenu od 1. siječnja 1996. na radno mjesto daktilograf u smjeni. Utvrđeno je da je obavljala administrativne poslove te da nije obavljala poslove u vezi s obranom suvereniteta RH.

 

9.               Prema stavu ovog suda, javnopravna tijela pravilno nisu provela saslušanje predloženih svjedoka, jer nije bilo sporno između stranaka da tužiteljica nije sudjelovala u oružanom otporu agresoru niti je djelovala u izravnoj vezi s tim otporom. Naime, tužiteljica i sama tijekom cijelog postupka navodi da je obavljala isključivo administrativne poslove koji ulaze u opis poslova njezinog radnog mjesta, radi čega provođenje drugih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari.

 

10.          Iz istog razloga nije odlučna činjenica niti ta da nije utvrđivano u koje je policijske postaje tužiteljica bila upućena za vrijeme kada je bila u „otkomandi“.

 

11.          Naime, sama činjenica da je tužiteljica obavljala administrativne poslove na svojim radnim mjestima za vrijeme ratnog stanja ne znači ujedno i da je sudjelovala u obrani suvereniteta RH na način kako to propisuje i definira odredba članka 3. stavka 2. ZHBDR-a. Jasno je obrazloženo da se aktivnosti tužitelja ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru niti djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom.

 

Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja odbijen, jer je utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 3. ZHBDR-a.

 

12.          Prema stavu ovog suda, pravilno je utvrđeno da tužitelj nije sudjelovao u borbenim aktivnostima i oružanom otporu agresoru te sud utvrđuje da iz dokaza priloženih uz tužbu ne proizlazi drugačije činjenično stanje. Naime, navodi tužitelja da je trećim osobama priznat navedeni status za isto razdoblje nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari, jer se odluka donosi na temelju utvrđenog činjeničnog stanja u svakom pojedinom slučaju te na temelju materijalnih zakonskih odredbi koje se primjenjuju u svakom pojedinom slučaju.

 

Posljedično navedenom, sud je utvrdio da su javnopravna tijela pravilno provela upravni postupak, da su pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje te ispravno primijenila materijalno pravo, radi čega je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

 

U Zagrebu, 17. studenog 2022.

 

              Sudac:

Janja Topol, v.r.

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).