Poslovni broj: P Ob-36/2022-27.

 

 

 

 

 

 

              REPUBLIKA HRVATSKA

         OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U GRUBIŠNOM POLJU

            Grubišno Polje, Kolodvorska 2

 

Poslovni broj: P Ob-36/2022-27.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u  Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju,  po sucu toga suda Milki Katić kao sucu pojedincu, u  pravnoj stvari I-tužitelja J. H., P., OIB: …, i II-tužiteljice A. H., P., OIB: … oboje zastupani po punomoćnici I. B. A., odvjetnici iz G., protiv tužene D. H., G. P., a sada u M. B., R. Č., OIB: …,  zastupane po punomoćnici M. L., odvjetnici iz D., radi  razvoda braka i uzdržavanja, a tijekom postupka radi  sporazumnog zahtjeva za razvod braka,  na ročištu za glavnu i nejavnu raspravu, dana 6. listopada 2022. godine u prisutnosti I i II-tužitelja osobno uz punomoćnicu i punomoćnika tužene, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, temeljem članka  335. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP-a),  17. studenog 2022. godine,

 

p r e s u d i o     j e

 

I              Razvodi se brak tužitelja J. H., P., OIB … i tužene D. H., G. P., sada u M. B., R. Č., OIB … koji je sklopljen dana 05. svibnja 2001. u G. P. i upisan u maticu vjenčanih matičnog područja G. P. pod rednim brojem … za 2001. godinu.

 

II              Tužena D. H. dužna je na ime doprinosa za uzdržavanje tada mldb. A. H., P., OIB: …, platiti novčani iznos od 3.196,41 kunu / 424,24 eura1,  na račun I-tužitelja J. H., računajući od dana podnošenja tužbe pa do 9. srpnja 2022. godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom    po stopi koja se određuje uvećanjem  prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

 

- za veljaču 2022. godine iznos od  196,41 kuna / 26,07 eura, računajući od 5. veljače 2022. godine pa do isplate,

- za ožujak 2022. godine iznos od  1.000,00 kuna / 132,72 eura,    računajući od 5. ožujka 2022. godine pa do isplate,

- za travanj 2022. godine iznos od  1.000,00 kuna / 132,72  eura, računajući od 5. travnja 2022. godine pa do isplate,

- za svibanj 2022. godine iznos od  500,00 kuna / 66,36 eura, računajući od 5. svibnja 2022. godine pa do isplate,

- za lipanj 2022. godine iznos od  500,00 kuna / 66,36 eura, računajući od 5. lipnja 2022. godine pa do isplate.

 

III              Tužena D. H. dužna je na ime doprinosa za uzdržavanje   A. H., P., OIB: …, platiti novčani iznos od 1.000,09 kuna / 132,73 eura na račun II-tužiteljice A. H., računajući od 10. srpnja 2022. godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom    po stopi koja se određuje uvećanjem  prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- za srpanj 2022. godine iznos od  500,09 kuna / 66,37 eura, računajući od 10. srpnja 2022. godine pa do isplate,

- za kolovoz 2022. godine iznos od   500,00 kuna / 66,36 eura, računajući od 5. kolovoza 2022. godine pa do isplate,

i nadalje 1.500,00 kuna / 199,08 eura, pa sve dok za to budu postojali zakonski razlozi i to do svakog 5-og u mjesecu za tekući mjesec, pa sve do isplate.

 

IV              Odbija se tužbeni zahtjev mldb. A. H., P., OIB: …, preko dosuđenog 3.196,41 kunu / 424,24 eura, a zatraženog  7.131,92 kune / 946,57 eura, tj. za iznos od 3.935,51 kunu / 522,33 eura, kao neosnovan.

 

V              Odbija se tužbeni zahtjev II-tužiteljice A. H., P., OIB: …, preko dosuđenog 1.000,09 kuna / 132,73 eura, a zatraženog  2.564,58 kuna / 340,38 eura, tj. za iznos od 1.564,49 kuna / 207,64 eura, kao neosnovan.   

 

VI              Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj J. H. podnio je ovome sudu tužbu protiv tužene D. H. radi razvoda braka s mldb. djetetom i uzdržavanja.

U tužbi navodi da su stranke su sklopile brak dana 05. svibnja 2001. u G. P.. Brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja G. P. u 2001 godini pod rednim brojem …. Posljednje zajedničko prebivalište stranaka bilo je u P..

U braku je dana …. godine rođeno jedno zajedničko dijete mljt. A. H..

Stranke su provele postupak obaveznog savjetovanja pri čemu je postignut dogovor da će mljt. A. H. i nadalje stanovati s tužiteljem, ali stranke nisu postigle dogovor oko plaćanja uzdržavanja. Tužitelj je podnio zahtjev za pokretanje obiteljske medijacije koja je obustavljena zbog neodazivanja tužene.

Slijedom svega iznesenog tužitelj podnosi tužbu i predlaže da sud donese presudu kojom će razvesti brak tužitelja i tužene, kao i da donese odluku da mldb. dijete stranaka A. H. živi s ocem J. H., te da naloži tuženoj da doprinosi za uzdržavanje mldb. A. H. iznos od 1.500,00 kuna mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe koji će uplaćivati do svakog 5-og u mjesecu zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate, te da donese odluku o načinu ostvarivanja osobnih odnosa mldb. A. H. sa majkom, uz nadoknadu troškova postupka koje potražuje u iznosu od 2.900,00 kuna.

 

2.              Tužena je dala dogovor na tužbu u pismenom podnesku od 4. svibnja 2022. godine, u kojem navodi da je točno  da su bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni, te je bračna zajednica faktično prekinuta u jesen 2019. godine, slijedom čega je tužena suglasna s razvodom braka, te predlaže postupak nastaviti kao u povodu sporazumnog zahtjeva za razvod braka. Točno je nadalje da od prekida bračne zajednice zajedničko dijete stranaka živi s ocem, a sve kako majka živi i radi u R. Č..

Točno je da su stranke provele postupak obveznog savjetovanja sukladno odredbama Obiteljskog zakona, time da je tužena opravdala izostanak s prvog sastanka obiteljske medijacije, radi nemogućnosti dolaska u R. H..

Tužena ističe da je suglasna da mllj. zajedničko dijete stranaka i nadalje živi s ocem, time da ističe da kćerka A. za dva mjeseca navršava 18. godina života (….) slijedom čega je tužena zahtijevala da iznos zakonsko uzdržavanja uplaćuje na račun djeteta, a sa čim tužitelj nije bio suglasan, kao i da doprinosi uzdržavanju djeteta u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno, time da sada uplaćuje na račun djeteta mjesečno iznos od 500,00 kn.

Nadalje, s obzirom na činjenicu da tužena ne živi u R. H. i predloženi osobni odnosi, koji su određeni na način da se predlaže dvije subote u mjesecu nisu prihvatljivi niti sukladni odredbama Obiteljskog zakona, te su prije svega određeni u premalom opsegu, bez navođenja osobnih odnosa u dužem trajanju od više dana neprekidno tijekom ljeta i zime, odnosno tijekom školskih praznika ,te tijekom praznika i blagdana, a kada je tužena u mogućnosti boraviti u R. H. duži vremenski period.

S obzirom na navedeno tužena smatra da je u svakom slučaju nužno pribaviti Mišljenje i prijedlog nadležnog Centra za socijalnu skrb.

Slijedom svega naprijed navedenoga, tužena po svom punomoćniku predlaže da sud razvede brak stranaka, dok će se o ostalim sadržajima roditeljske skrbi tužena detaljnije očitovati nakon pribave Mišljenja i prijedloga nadležnog Centra za socijalnu skrb D..

 

              3.              Na prijedlog suda, Centar G., je mldb. A. H. imenovao posebnog skrbnika u osobi T. B. U. iz Centra, koja se očitovala na tužbu u kojem je navela da je u najboljem interesu djeteta da roditelju postignu sporazum o roditeljskoj skrbi, te da isti bude vođen interesom djeteta. 

 

4.              Kako se tužena u odgovoru na tužbu suglasila s navodima iz tužbe, odnosno nije osporila opravdanost tužbenog zahtjeva o razvodu braka, to je onda sud  zaključio da  su stranke podnijele sporazumni zahtjev za razvod braka u smislu članak  369. st. 3. Obiteljskog zakona.

 

5.              Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izvršio  uvid  u cjelokupni spis ovog suda pod  poslovnim brojem P Ob-36/2022, tj. u vjenčani list (list 5), u rodni list (list 6), u izvješće o obveznom savjetovanju (list 7-8), u izvješće o obustavi obiteljske medijacije (list 9), u  mišljenje i prijedlog te socijalnu anamnezu Centra G. (list 28-31),  u promet po računu A. H. otvoren kod E. & S. B. d.d. R. (list 51-63).

Izveo dokaz saslušanjem stranaka-tužitelja (list 73-74).

 

6.              Izvedene dokaze sud je cijenio u smislu članka  8. ZPP-a.

 

7.              Tužitelj se obratio Centru G. radi provođenja postupka obveznog savjetovanja, koji postupak je proveden te su stranke upoznate s mogućnošću bračnog savjetovanja radi uklanjanja uzroka koji su doveli do narušenosti njihovog odnosa, no nisu pokazali želju za ponovno uspostavljanje bračne zajednice i jedino rješenje narušenosti njihovih odnosa vide u vidu razvoda braka. Prilikom raskida zajednice postigli su dogovor s kojim će roditeljem dijete stanovati, ali nisu postigli dogovor oko uzdržavanja. Isto tako, tijekom postupka savjetovanja postigli su i dogovor oko održavanja susreta i druženja djeteta sa majkom dok nije postignut dogovor oko uzdržavanja budući da majka ne želi iznos uzdržavanja isplaćivati na račun oca, pa onda stranke nisu postigle sporazum niti zaključile plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te su upućeni da isto mogu pokušati u obiteljskoj medijaciji i da daljnji postupak nastave na sudu.

Isto tako, tijekom provođenja obveznog savjetovanja stranke su upoznate sa pravima i psihosocijalnim posljedicama sudskog postupka te o pravnim posljedicama u slučaju sporazumne izreke plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te su upućeni na dužnost postupanja u interesu i u skladu s dobrobiti djeteta pri uređivanju spornih obiteljskih odnosa.

 

8.              Iz Izvješća Centra B. proizlazi da je obustavljen postupak obiteljske medijacije s obzirom da se na poziv Centra nije odazivala D. H., iako je poziv primila.

 

              9.              Člankom 50. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne Novine" 103/2015) propisano je da će sud razvesti brak ako oba bračna druga sporazumno zahtijevaju razvod braka.

              Stoga, kako za donošenje odluke o razvodu braka po sporazumnom zahtjevu za razvod braka nije bitno da li su ispunjeni uvjeti iz članka 51. st. 2. i 3.  Obiteljskog zakona tj. da li su bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni ili da li je od prestanka bračne zajednice proteklo godinu dana, već je bitno da li su bračni drugovi podnijeli sporazumni zahtjev za razvod braka, a kako je u postupku utvrđeno da stranke sporazumno zahtijevaju razvod braka, budući da se tužena u odgovoru na tužbu suglasila s razvodom braka, to je onda sud sukladno čl. 369. st. 3. Obiteljskog zakona, a temeljem odredbe čl. 51. st. 1. toč. 1. Obiteljskog zakona brak stranaka razveo i odlučio kao u izreci pod točkom I.

 

10.              Budući da su stranke imale zajedničko maloljetno dijete to je onda sud svojom odlukom trebao odlučiti i o ostalim sadržajima roditeljske skrbi u smislu čl. 92. Obiteljskog zakona.

Međutim, tijekom postupka i to do zaključenja glavne nejavne rasprave dana 6. listopada 2022. godine i nakon pribavljanja mišljenja Centra G. s kojim roditeljem da živi mldb. dijete i o načinu održavanja kontakata mldb. djeteta s roditeljem s kojim ne živi, mldb. A. H. je postala punoljetna s obzirom da je ista rođena …. godine, pa onda u odnosu na tužbeni zahtjev koji se tiče sadržaja roditeljske skrbi s kojim roditeljem da živi dijete stranaka A. H. i o načinu održavanja kontakata djeteta s roditeljem s kojim ne živi se ukazuje da je isti bespredmetan i da o istom nije nužno odlučivati.

 

11.              Međutim, sud nalazi da se u ovom postupku treba odlučiti o zahtjevu za uzdržavanje i to o zahtjevu od dana podnošenja tužbe za vrijeme dok je dijete stranaka bila maloljetna, pa do punoljetnosti tj. od 15. veljače 2022. godine pa do 9. srpnja 2022. godine, kao i o zahtjevu za uzdržavanje koji je A. H. podnijela kao punoljetna osoba.

Naime, čl. 281. Obiteljskog zakona je  propisano da je uzdržavanje i pravo roditelja i djece.

Isto tako čl. 288. st. 1. Obiteljskog zakona je propisano da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje mldb. dijete i da radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja mldb. djeteta.

 

12.              Tužitelj je svojim tužbenim zahtjevom potraživao na ime uzdržavanja iznos od 1.500,00 kuna mjesečno, i to počev od dana podnošenja tužbe pa do dana kada je dijete stranaka A. H. postala punoljetna, tj. do 9. srpnja 2022. godine.

U smislu čl. 311. Obiteljskog zakona, a radi donošenja odluke o doprinosu za uzdržavanje roditelja koji ne živi s djetetom, sud je u postupku bio dužan utvrditi ukupne materijalne potrebe djeteta koji se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta. Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. 

Isto tako u smislu čl. 313. Obiteljskog zakona sud utvrđuje ukupne mogućnosti roditelja kao obveznika uzdržavanja, a što se odnosi na ukupne prihode i imovinsko stanje roditelja u vrijeme kada se uzdržavanje određuje.

 

13.              Radi donošenja odluke o visini obveze uzdržavanja roditelja koji ne živi sa mldb. djetetom, tj. tužene sud je  zatražio od Centra  G. da dostave socijalnu anamnezu za roditelje, kao i proveo dokaz saslušanjem stranaka na okolnosti imovinskih prilika roditelja.

Iz socijalne anamneze Centra G. od 25. svibnja 2022. godine, proizlazi da tužitelj stanuje u kući sa svojom djecom A. H.1, mldb. A. H.2 i svojom majkom koja je trenutno u A.. Sin A. rođen je …. godine kao prvo od dvoje djece u bračnoj zajednici sa D.. Po zvanju je kuhar i zaposlen je u ugostiteljskom objektu "D". u G., a kćerka A. je rođena …. godine kao drugo dijete u bračnoj zajednici sa D. i trenutno je učenica 3. razreda srednje škole u G. – smjer grafički tehničar. Obitelj stanuje u obiteljskoj kući tipa visoka prizemnica koja je vlasništvo J. majke, u primjerenim stambenim uvjetima i svi članovi obitelji su nenarušenog zdravlja. D. H. bog zaposlenja većinu vremena stanuje u Č. sa sadašnjim partnerom. Urednog je zdravlja, a kada dođe u Hrvatsku uglavnom boravi kod svojih roditelja u G. P., a posjećuje i oca D. partnera koji živi u G. B..

Bračnu zajednicu su zasnovali 5. svibnja 2001. godine, u braku je rođeno dvoje djece a zajednica je faktično prekinuta u mjesecu rujnu 2019. godine na način da je D. odselila iz zajedničkog kućanstva i nakon odlaska zaposlila se u Č.. Prilikom odlaska D. je objasnila djeci da ide raditi i da sa njihovim ocem više ne može živjeti jer da je za vrijeme trajanja zajednice najviše ona privređivala, a kćerki je objasnila da će imati susrete s njom kada dođe.

I-tužitelj je pri Centru podnio zahtjev za provođenje postupka obveznog savjetovanja prije razvoda braka, te u tom postupku nije zaključen plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi jer majka nije željela iznos uzdržavanja uplaćivati na račun supruga, već je htjela uplaćivati na račun mldb. kćerke, a majka se nije odazivala kasnije na obiteljsku medijaciju, te je otac podnio tužbu.

 

14.              Iz iskaza I-tužitelja J. H. proizlazi da je kćerka A. u vrijeme podnošenja tužbe bila mldb. dijete, išla je u treći razred, grafičke tehničke škole u G., putuje iz P. autobusom, plaća školski autobus 230,00 kuna mjesečno. Osim troškova za prijevoz do škole trošak su knjige, školske potrepštine, odjeća, obuća, higijenske potrepštine, ishrana i cijeni ukupne potrebe od 1.500,00 do 2.000,00 kuna, nije korisnik dječjeg doplatka. Dijete nema svoje imovine, a inače trenutno je nezaposlen ali ostvari povremenim poslovima tako da podmiruje trošak za dijete i da može platiti trošak režija, a sin inače isto živi s njim i radio je na sezonskim poslovima, a sada se vratio kući. Ne bavi se poljoprivredom i nema drugih prihoda, za svoje potrebe drži životinje – svinje, ovce. Inače početkom ove godine tužena a majka kćerke A. je počela uplaćivati nešto po 500,00 kuna na račun kćerke, a kada je imala rođendan uplatila joj je 1.000,00 kuna. Nije u kontaktu sa tuženom ali pretpostavlja da radi i da može doprinositi za uzdržavanje kćerke. Ne zna da li ima druge djece osim njihove zajedničke. Ne zna da li radi, pretpostavlja samo da radi, ali njemu bivša supruga nije davala novce  za uzdržavanje kćerke A..

 

15.              Iz iskaza II-tužiteljice A. H. proizlazi da je postala punoljetna 9. srpnja 2022. godine i da je inače polaznica četvrtog razreda srednje škole grafički tehničar u G.. U školu dolazi autobusom iz mjesta prebivališta P. i plaća se mjesečno oko 230,00 kuna. Kada je krenula u školu u četvrti razred, otac je dao oko 1.500,00 kuna za knjige, opremu, odjeću i sve druge potrebe podmiruje otac za odjeću, obuću i sve što je potrebno. S majkom nije u kontaktu ali ima otvoren račun i majka joj uplaćuje 500,00 kuna, i to kad je otvorila račun a to je bilo krajem prošle, početkom ove godine i onda je uplaćivala 500,00 kuna mjesečno, a za rođendan i nešto prije rođendana je uplatila 1.000,00 kuna, i taj novac je koristila za svoje osobne potrebe, kao što je džeparac a koji je korišten za kozmetiku i higijenske potrepštine. Od tih novaca  nekada je kupila nešto odjeće ali većinom tata daje novac za odjeću. Svojih vlastitih prihoda nema, niti imovine. Nije korisnik dječjeg doplatka a niti stipendije. Potražuje da joj majka plati 1.500,00-2.000,00 kuna koliko je potrebno za njezino uzdržavanje.     Izraz "pusa"  na njezinom računu znači da je  to poruka tužene a njezine majke svaki puta kad je uplatila a ništa od tog novca otac nije tražio. Majka ju je   zvala da ide s njom u banku da otvori račun i da će joj ona uplaćivati kad bude mogla i onda je išla i otvorila taj račun. Od trenutka podnošenja tužbe s majkom se vidjela zadnji put u petom ili šestom mjesecu ove godine i tada joj nije dala ništa   novaca.

 

16.              Cijeneći izvedene dokaze kao i ukupnu mogućnost roditelja tj. tužene kao obveznika uzdržavanja kao i ukupne materijalne potrebe djeteta, sud  je odlučio da je tužena dužna doprinositi mjesečno iznos od 1.500,00 kuna.

Isto tako sud je pri donošenju odluke utvrdio i ukupne materijalne potrebe djeteta, tako što je utvrdio da je ukupne potreba djeteta 2.000,00 kuna, u koje potrebe se uračunava   trošak hrane, odjeće, obuće, higijene, troškovi prijevoza do škole, tako da sud smatra da će se od iznosa koji je dužna plaćati majka u iznosu od 1.500,00 kuna  podmiriti većim dijelom ukupne potrebe djeteta, s tim da će do ukupnih potreba doprinositi otac.

Naime u smislu čl. 310. Obiteljskog zakona propisano je da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a koji ne stanuje sa djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Iznimno ako roditelji na temelju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi provode podjednako vremena sa djetetom i podjednako svakodnevno skrbe o djetetu novčano uzdržavanje za dijete može se urediti sporazumno u skladu sa obiteljskim okolnostima.

Pri određivanju iznosa koji je dužna davati tužena za uzdržavanje svog mldb. djeteta sud je imao i u vidu odredbe čl. 314. Obiteljskog zakona. Naime, čl. 314. st. 1. i 2.  Obiteljskog zakona propisano je da će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom jednom godišnje, a najkasnije do 01. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje mldb. djeteta u Republici Hrvatskoj koji je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom. Minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu i to za dijete od 13 do 18 godina 22% prosječne plaće, a što iznosi 1.487,86 kuna.

U postupku je utvrđeno da tužena nema drugih osoba koje bi bila dužna uzdržavati, da je mlada, zdrava i sposobna raditi, iako tužena se nije odazvala na poziv suda radi saslušanja a niti je dostavila visinu svojih primanja, pa je onda sud o tim činjenicama utvrdio na temelju dokaza koje su dostavili tužitelji, odnosno iz njihovog iskaza kao i socijalne anamneze sačinjene po Centru za G., a osim toga iz odgovora na tužbu tužena je iskazivala da radi u R. Č..

Uvidom u Odluku od 19. ožujka 2021. godine o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta donesenu od strane Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, utvrđeno je da roditelj koji ne stanuje sa djetetom je dužan platiti za uzdržavanje mldb. djeteta i to za dijete od 13 do 18 godina 22% prosječne plaće tj. 1.487,86 kuna, a isto tako uvidom u Odluku od 11. ožujka 2022. godine o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta donesenu od strane Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, utvrđeno je da roditelj koji ne stanuje sa djetetom je dužan platiti za uzdržavanje mldb. djeteta i to za dijete od 13 do 18 godina 22% prosječne plaće tj. 1.568,38 kuna.

Primjenom citiranih odredbi Obiteljskog zakona se može zaključiti da bi tužena bila dužna plaćati minimalni novčani iznos za uzdržavanje djeteta i to od dana podnošenja tužbe od 15. veljače 2022. godine pa do 1. travnja 2022. godine iznos od 1.487,86 kuna a od 1. travnja 2022. godine pa nadalje iznos od 1.568,38 kuna.

Iz izvedenih dokaza se utvrđuje, a posebno iz iskaza tužitelja sud smatra da tužena može doprinositi iznos koji potražuju tužitelji u ovom postupku za uzdržavanje, a koji je približno isti iznosu koliko je propisalo Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, obitelji, socijalne politike, da je dužan plaćati roditelj za uzdržavanje mldb. djeteta koji ne stanuje s djetetom, to je onda sud odlučio da je tužena dužna doprinositi za uzdržavanje mldb. kćerke nešto veći iznos od minimalnog novčanog iznosa i to u periodu od podnošenja tužbe pa do 1. travnja 2022. godine, a dalje od 1. travnja 2022. godine pa nadalje nešto manje od minimalnog novčanog iznosa, s obzirom da je sud odlučio da je tužena dužna doprinositi mjesečno  iznos od 1.500,00 kuna, s tim da će  do ukupnih potreba mldb. djeteta doprinositi otac, s tim da se ocu kod kojeg dijete živi njegova svakodnevna skrb o mldb. djetetu izjednačava sa novčanim uzdržavanjem.

 

17.              U postupku je utvrđeno uvidom u izvod prometa po računima, da je tužena kao majka doprinosila za uzdržavanje svoga mldb. djeteta i to uplatom iznosa na njezin račun koji je imala otvoren kod E. & S. B. d.d. R., međutim iznos koji je doprinosila nije bio dostatan za uzdržavanje djeteta, pa je onda sud odlučio da je tužena dužna platiti razliku na ime uzdržavanja.

Naime, iz izvoda prometa po računima od 4. ožujka 2022. godine E. & S. B. d.d. R., utvrđuje se da je tužena dana 7. veljače 2022. godine uplatila na račun A. H. 500,00 kuna, dana 8. ožujka 2022. godine 500,00 kuna, dana 8. travnja 2022. godine 500,00 kuna, dana 9. svibnja 2022. godine 1.000,00 kuna, dana 8. lipnja 2022. godine 1.000,00 kuna, dana 15. srpnja 2022. godine 1.000,00 kuna, pa se onda može utvrditi da je tužena za razdoblje od 15. veljače 2022. godine do 9. srpnja 2022. godine uplatila na ime uzdržavanja mldb. II-tužiteljice A. H. iznos od 3.935,51 kunu, a s obzirom da je sud utvrdio da bi tužena bila dužna mjesečno doprinositi za uzdržavanje mldb. II-tužiteljice 1.500,00 kuna, onda je za period od 15. veljače 2022. godine pa do dana kada je II-tužiteljica postala punoljetna, 9. srpnja 2022. godine, trebala uplatiti iznos od 7.131,92 kune, a kako je tužena plaćala za uzdržavanje uplatom iznosa na račun mldb. II-tužiteljice tako što je uplatila ukupno 3.935,51 kuna, onda se utvrđuje da je tužena dužna platiti I-tužitelju za uzdržavanje mldb. kćerke iznos od 3.196,41 kunu zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako je to navedeno u izreci pod točkom II. 

 

              18.              Kako je A. H. tijekom postupka postala punoljetna osoba, to je ona sukladno odredbi čl. 290. Obiteljskog zakona potraživala i dalje doprinos uzdržavanja od tužene a svoje majke i dalje u iznosu od 1.500,00 kuna, s obzirom da se i dalje školuje u srednjoj školi.

              Naime čl. 290. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito ispunjava svoje obveze a najdulje do 26. godine života djeteta. 

 

              19.              U postupku je utvrđeno da A. H. živi i dalje sa ocem i da otac doprinosi za njezino uzdržavanje, te da je ista redovna polaznica škole G., jer je u školsku godinu 2022/2023. upisana kao redovita učenica 4. razreda, to onda je tužena dužna kao majka doprinositi za uzdržavanje svog punoljetnog djeteta u smislu navedene odredbe Obiteljskog zakona.

              Isto tako, u postupku je utvrđeno, uvidom u izvod prometa po računima II-tužiteljice,  da je majka doprinosila za uzdržavanje sada punoljetnog djeteta A. H. na način da je na njezin račun uplaćivala i to   15. srpnja 2022. godine  1.000,00 kuna, te da  10. kolovoza  1.000,00 kuna, a kako je A. H. postala punoljetna 9. srpnja 2022. godine, to onda preostali iznos koji je uplatila tužiteljica za uzdržavanje na račun kćerke, se smatra i uplatom doprinosa za uzdržavanje sada punoljetne kćerke A. H..

              Kako je sud ocijenio da je za uzdržavanje kćerke potreban iznos od 1.500,00 kuna koliko i potražuje II-tužiteljica sada kao punoljetna osoba, to je onda naložio tuženoj da plati razliku računajući od 10. srpnja 2022. godine iznos od 500,09 kuna, za kolovoz 500,00 kuna s obzirom da je uplaćeno 1.000,00 kuna, te nadalje 1.500,00 kuna sve do 5-og u mjesecu u tekućem mjesecu sve dok budu postojali zakonski razlozi za to.

 

              20.              Tužena je isticala prigovor da se u ovom postupku nakon što je A. H. postala punoljetna, ne treba odlučivati o zahtjevu za uzdržavanje, već da se o tom zahtjevu treba odlučiti u posebnom postupku, međutim, po mišljenju ovoga suda nema zapreke da se u ovom postupku odluči i o zahtjevu za uzdržavanje kako zahtjevu dok je dijete A. H. bila maloljetna a s obzirom da je otac u tom periodu doprinosio za uzdržavanje djeteta onda svakako treba se odlučiti i o zahtjevu za taj period od podnošenja tužbe pa do punoljetnosti.

              Isto tako, sud smatra da se u ovom postupku i nakon što je dijete postalo punoljetno sada može odlučiti i o zahtjevu za uzdržavanje punoljetnog djeteta posebno vodeći računa o ekonomičnosti postupka i da je to u interesu djeteta da se odluči u ovom postupku a ne da dijete kao punoljetna osoba mora pokretati novi postupak i izlagati se dodatnim troškovima.

 

21.              Stoga je sud cijeneći sve navedeno odlučio kao u izreci pod točkom II i III, dok je odbio tužitelje sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva s obzirom da je u postupku utvrđeno da je tužena djelomično doprinosila za uzdržavanje prvo mldb. djeteta, a kasnije i punoljetnog djeteta, pa je odlučio kao u izreci pod točkama IV i V.

Naime, sud je prihvatio da su uplate koje je vršila tužena na račun II-tužiteljice A. H. upravo radi doprinosa za njezino uzdržavanje a ne da bi ta uplata imala neku drugu svrhu, jer i iz iskaza same II-tužiteljice proizlazi da je taj novac trošila za svoje osobne potrebe – kozmetiku i higijenske potrepštine. 

 

              22.              O troškovima postupka sud je odlučio sukladno članku 154. st. 4. ZPP-a, pa budući da su stranke uspjele u približno jednakim dijelovima, a u svezi članka 366. st. 1. Obiteljskog zakona vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodima postupka, odlučeno je da će svaka stranka snositi svoje troškove.

 

U Grubišnom Polju, 17. studenog 2022. godine

 

S u t k i n j a 

Milka Katić, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude  dopuštena je  žalba, u roku do 15 dana računajući od dana ročišta za objavu presude tj. od  17. studenog 2022. godine. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovog suda. O žalbi odlučuje nadležan sud drugog stupnja.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

______________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450