1               Poslovni broj: 6 Us I-554/2022-7

                                                                                                                Poslovni broj: 6 Us I-554/2022-7

             

U I M E  R E PU B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja M. d.d., R., kojeg zastupa opunomoćenica M. B., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Z., kojeg zastupa službena osoba A. K., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u P., P., radi donošenja rješenja o obuhvatu kampa, 17. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev radi radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/I-940-01/21-06/145, URBROJ: 531-09-02-01/01-22-4 od 10. ožujka 2022.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

III.              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

             

1.              Rješenjem tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/I-940-01/21-06/145, URBROJ: 531-09-02-01/01-22-4 od 10. ožujka 2022. prekinut je upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja za donošenjem rješenja o obuhvatu kampa, procijenjenim i neprocijenjenim dijelovima kampa i vlasništvu nad nekretninama u kampu V. u k.o. R., do pravomoćnosti rješenja o utvrđenju granice pomorskog dobra za područje kampa I. u k.o. R. za područje kampa V.

 

2.              Osporavajući zakonitosti navedenog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora ističe da mu u postupku nije pružena mogućnost očitovanja o dopisu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 10. veljače 2022., budući da mu isti nije dostavljen sve do donošenja pobijanog rješenja. Smatra da navedeno Ministarstvo nije ovlašteno davati mišljenje glede toga što predstavlja prethodno pitanje u odnosu na predmetni postupak. Ističe da je izreka pobijanog rješenja nejasna, budući da iz iste nije razvidno koje će od ovlaštenih predlagatelja iz čl. 4. st. 8. Uredbe o postupku utvrđivanja granica pokrenuti postupak za utvrđivanje granice pomorskog dobra. Ukazuje da su pojedine nekretnine na lokaciji u neposrednoj blizini kampa V. već upisane kao pomorsko dobro (k.č.br. …, k.č.br. …, k.č.br. …, sve k.o. R.), temeljem pravomoćnih odluka donijetih po zahtjevu Republike Hrvatske radi utvrđenja prava vlasništva odnosno upisa pomorskog dobra, pa se stoga granica pomorskog dobra ne može utvrditi na drugim česticama. Zaključno navodi da nije bilo razlogom za prekidanje predmetnog postupka, budući da nema zapreke da se predmetni postupak i postupak utvrđivanja granice pomorskog dobra vode istovremeno.

 

3.              Tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže da sud poništi pobijano rješenje tuženika, te da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora tužitelju.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je u postupku uvidom u dokumentaciju dostavljenu od tužitelja, a osobito u Nagodbu sklopljenu između Republike Hrvatske i tužitelja broj N-DO-43/2014 od 27. kolovoza 2014. utvrđeno da se predmetni kamp svojim položajem nalazi u neposrednoj blizini mora. Uvidom u katastarski operat za k.o. R. i u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli utvrđeno je da na predmetnom području u k.o. R. utvrđeno je da su na predmetnom području k.č.br. …, … i … sve k.o. R. upisane kao pomorsko dobro, te je stoga od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture zatraženo očitovanje o tome je li uredbom ili pravomoćnim rješenjem utvrđena granica pomorskog dobra na predmetnom području, te odgovara li površina k.č.br. …, … i … sve k.o. R. utvrđenom pomorskog dobro, odnosno je li u tijeku postupak radi utvrđenja granice pomorskog dobra. O navedenom se predmetno Ministarstvo očitovalo dopisom od 10. veljače 2022., u kojem je navedeno da na području na kojem se nalazi kamp V. granica pomorskog dobra nije utvrđena, niti je u tom smislu pokrenut odgovarajući postupak. Stoga okolnost da su k.č.br. …, … i … sve k.o. R. upisane kao pomorsko dobro temeljem pravomoćne presude, ne isključuje mogućnost da su i druge čestice na području kampa, odnosno dijelovi istih, pomorsko dobro. Stoga s obzirom na prednje nesporne činjenice, bilo kakvo očitovanje tužitelja ne bi imalo utjecaja na pobijano rješenje. Ističe da sukladno čl. 20. st. 2. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj 50/20, dalje: ZNGZ), utvrđivanje granice pomorskog dobra na području kampa predstavlja prethodno pitanje u postupku radi donošenja rješenja o utvrđenju prava vlasništva u kampu, i to takvo prethodno pitanje koje tuženik nije ovlašten sam riješiti, već je dužan prekinuti postupak do donošenja odluke nadležnog tijela. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog, te obvezivanje tužitelja na naknadu troškova upravnog spora tuženiku.

 

5.              Županijsko državno odvjetništvo u P., koje u ovome sporu ima status zainteresirane osobe, nije dostavilo odgovor na tužbu niti se na drugi način uključilo u ovaj spor.

 

6.              U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 10. studenog 2022., u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenice tuženika, a na temelju čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: ZUS), u odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe, koja svoj izostanak nije opravdala, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

 

7.              Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika, sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te uvidom u dokumentaciju koja prileži dostavljenom spisu upravnog postupka. Također je izvršen uvid u presudu Trgovačkog suda u Pazinu posl.br. P-1618/15-18 od 15. rujna 2017., pravomoćna 26. rujna 2017., a kojom je po tužbi Republike Hrvatske utvrđeno da su k.č.br. … i … k.o. R. pomorsko dobro.

 

8.              Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9.              Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da je tužitelj je dana 30. travnja 2021. tuženiku podnio zahtjev za izdavanje potvrde o usklađenosti geodetskog elaborata prema čl. 18. st. 4. ZPNZ-a i zahtjev za donošenje rješenja o obuhvatu kampa, procijenjenim i neprocijenjenim dijelovima kampa i vlasnicima u kampu V. k.o. R., sukladno čl. 17. i čl. 20. ZPNZ-a.

 

10.              Uvidom u zahtjev podnositelja i priložene isprave, a osobito Nagodbu sklopljenu između Republike Hrvatske i tužitelja broj N-DO-43/2014 od 27. kolovoza 2014., tuženik je utvrdio da se predmetni kamp svojim položajem nalazi u neposrednoj blizini mora.

 

11.              Nastavno, uvidom u katastarski operat za k.o. R. i u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli tuženik je utvrdio da su na predmetnom području k.č.br… ., … i … sve k.o. R. upisane kao pomorsko dobro, te o navedenoj okolnosti zatražilo očitovanje od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, koje je dopisom od 10. veljače 2022. odgovorilo da da na području na kojem se nalazi kamp V. granica pomorskog dobra nije utvrđena, niti je u tom smislu pokrenut odgovarajući postupak.

 

12.              Tužitelj ne osporava da se kamp V. svojim položajem nalazi u neposrednoj blizini mora, kao ni da na tom području granica pomorskog dobra nije utvrđena.

 

13.              Međutim, tužitelj smatra da pitanje utvrđivanja granice pomorskog dobra za predmetni postupak ne predstavlja prethodno pitanje do rješavanja kojeg je trebalo prekinuti predmetni postupak, te također smatra da mu u postupku nije dana mogućnost očitovanja o navedenoj relevantnoj činjenici. Također, tužitelj smatra relevantnom okolnost što su k.č.br. …, … i … sve k.o. R. upisane kao pomorsko dobro.

 

14.              Sukladno čl. 5. st. 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19, dalje: ZPDML) na pomorskom dobru ne može se stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi, a sukladno čl.14. st. 1. istog Zakona, granicu pomorskog dobra utvrđuje Povjerenstvo za granice ministarstva nadležnog za poslove pomorstva, na prijedlog županijskog povjerenstva za granice.

15.              Odredbom čl. 20. st. 1. ZNGZ-a propisano je da se rješenjem iz čl. 17. ovoga Zakona (rješenjem o obuhvatu kampa, procijenjenim i neprocijenjenim dijelovima kampa i vlasnicima u kampu) utvrđuju katastarske čestice koje su formirane na procijenjenim dijelovima kampa kao predmet prava vlasništva trgovačkog društva, katastarske čestice koje su formirane na neprocijenjenim dijelovima kampa kao predmet prava vlasništva Republike Hrvatske, potvrđuje se da su trgovačko društvo i Republika Hrvatska stvarni vlasnici tih katastarskih čestica i daje nalog općinskom sudu nadležnom za postupanje u zemljišnoknjižnim predmetima za provedbu rješenja u zemljišnoj knjizi.

 

16.              Odredbom čl. 20. st. 2. ZNGZ-a propisano je da ministarstvo kod donošenja rješenja o obuhvatu kampa, procijenjenim i neprocijenjenim dijelovima kampa i vlasnicima u kampu rješava i sva prethodna pravna pitanja bez čijeg rješavanja nije moguće riješiti predmetnu stvar, osim utvrđivanja granice pomorskog dobra.

 

17.              Slijedom navedenog utvrđenog činjeničnog stanja i citiranog mjerodavnog prava, ovaj sud ocjenjuje zakonitim postupanje tuženika kada je u konkretnom slučaju odredio prekid postupka ocijenivši da o prethodnom pitanju utvrđivanja granice pomorskog dobra, sukladno izričitoj zakonskoj odredbi, nije ovlašten odlučivati.

 

18.              Naime, odredbom čl. 55. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje ZUP) propisano je da će se u postupku rješavanja upravne stvari postupak prekinuti kad se prethodno pitanje odnosi na postojanje kaznenog djela, postojanje braka, utvrđivanje očinstva ili majčinstva te u drugom slučaju propisanom zakonom.

 

19.              U konkretnom slučaju upravo je odredbom čl. 20. st. 2. ZNGZ-a propisan takav slučaj u kojem tuženik nije ovlašten rješavati o prethodnom pitanju nego je dužan prekinuti postupak dok nadležno tijelo, ovdje Povjerenstvo za granice ministarstva nadležnog za poslove pomorstva, ne donese pravomoćno rješenje o utvrđivanju granice pomorskog dobra.

 

20.              Stoga, budući da donošenje rješenja u smislu čl. 17. i čl. 20. ZNGZ-a te potvrđivanje geodetskog elaborata u smislu čl. 18. st. 4. ZNGZ-u obuhvaća i nužnost odlučivanja o vlasništvu nad pojedinim česticama, a da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva, proizlazi da pitanje utvrđivanja granice pomorskog dobra predstavlja prethodno pitanje za predmetni upravni postupak pred tuženikom, a o kojem pitanju tuženik sukladno izričitoj zakonskoj odredbi nije ovlašten sam odlučivati.

 

21.              Stoga je tuženik pobijanim rješenjem pravilno i zakonito prekinuo predmetni upravni postupak do pravomoćnosti rješenja o utvrđenju granice pomorskog dobra za područje kampa, pri čemu za nastavak predmetnog postupka nije relevantno tko će i kada pokrenuti postupak utvrđivanja granice pomorskog dobra.

 

22.              Pritom na zakonitost pobijanog rješenja nije od utjecaja okolnost što su pojedine nekretnine na tom području upisane kao pomorsko dobro. Naime, do upisa tih nekretnina u zemljišne knjige kao pomorskog dobra nije došlo na temelju provedenog postupka utvrđivanja granice pomorskog dobra, već na temelju pravomoćne presude parničnog suda (presude Trgovačkog suda u Pazinu posl.br. P-1618/15-18 od 15. rujna 2017.), a kojom je po tužbi Republike Hrvatske utvrđeno da su k.č.br. … i … k.o. R. pomorsko dobro. Međutim, u tom postupku nije utvrđivana granica pomorskog dobra, naime čine li nekretnine susjedne navedenima također (u cijelosti ili djelomično) pomorsko dobro, a niti je granica pomorskog dobra na tome području utvrđena Uredbom ili odlukom Povjerenstva za granice pomorskog dobra. Dakle, okolnost što neke nekretnine u blizini kampa predstavljaju pomorsko dobro, ne isključuje mogućnost da druge nekretnine na području kampa– u cijelosti ili djelomično- također predstavljaju pomorsko dobro, a koja će se činjenica moći utvrditi tek u postupku pred nadležnim tijelom.

 

23.              Zaključno, na zakonitost pobijanog rješenja tuženika ne utječe ni okolnost što tužitelju prije donošenja rješenja nije dostavljen radi očitovanja citirani dopis Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, budući da je tužitelju mogućnost očitovanja o sadržaju tog dopisa pružena u ovome sporu, a tužitelj i ne tvrdi da bi činjenično stanje bilo drukčije od onoga utvrđenog od tuženika, naime da je na predmetnog području utvrđena granica pomorskog dobra.

24.              S obzirom na navedeno, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.

 

25.              Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor nema pravo na naknadu troškova upravnog spora. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

26.              Tuženik bi po redovnom tijeku stvari imao pravo na naknadu putnog troška na ime pristupa na ročište za raspravu, budući je uspio u sporu. Međutim, budući da je taj trošak tuženiku već priznat presudom posl.br. UsI-553/2022 od 17. studenog 2022., a rasprave u oba spora održane su istoga dana (u predmetu UsI-553/2022 u 11,00h, a u ovome sporu u 11,15h), te je pristupila ista opunomoćenica, to tuženik nema pravo na dvostruku naknadu istog putnog troška. Stoga je zahtjev tuženika odbijen.

 

U Rijeci 17. studenog 2022.

                                                                                                                    Sutkinja

                                                                                           Daria Pugel, v.r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.