Pristupanje sadržaju
Poslovni broj: P-357/2021-22.
|
Republika Hrvatska Općinski sud u Kutini Hrvatskih branitelja 1 44320 Kutina |
Poslovni broj: P-357/2021-22.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
RJEŠENJE
Općinski sud u Kutini po sucu tog suda Lovorki Grahek, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz K., V. , OIB: kojeg zastupa punomoćnica Antonija Bošnjak Duk, odvjetnica iz Kutine, protiv tuženika R. A. d.d., Z., M. cesta 69, OIB:, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Glamuzina&Grošeta d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 8. studenog 2022. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 17. studenog 2022.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF Ugovora o kreditu broj 151-50-4334409 sklopljenog dana 27.08.2007. godine u Kutini između tužitelja D. B. kao korisnika kredita i tuženika R. A. d.d. kao kreditora, sadržane u članku 7. Ugovora, a u dijelu u kojem je ugovorena primjena valutne klauzule vezane za CHF odnosno kojima je ugovoreno da se kredit otplaćuje "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća".
II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. isplatiti tužitelju D. B. novčani iznos od 31.467,45 kn /4.176,45 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
1. na iznos od 8,66 kn od dana 01.02.2008. do isplate
2. na iznos od 23,86 kn od dana 01.03.2008. do isplate
3. na iznos od 49,91 kn od dana 01.04.2008. do isplate
4. na iznos od 10,76 kn od dana 01.05.2008. do isplate
5. na iznos od 14,35 kn od dana 01.07.2008. do isplate
6. na iznos od 4,34 kn od dana 01.10.2008. do isplate
7. na iznos od 130,03 kn od dana 01.11.2008. do isplate
8. na iznos od 45,82 kn od dana 01.12.2008. do isplate
9. na iznos od 152,86 kn od dana 01.01.2009. do isplate
10. na iznos od 169,31 kn od dana 01.02.2009. do isplate
11. na iznos od 176,75 kn od dana 01.03.2009. do isplate
12. na iznos od 156,27 kn od dana 01.04.2009. do isplate
13. na iznos od 160,18 kn od dana 01.05.2009. do isplate
14. na iznos od 128,84 kn od dana 01.06.2009. do isplate
15. na iznos od 105,77 kn od dana 01.07.2009. do isplate
16. na iznos od 111,91 kn od dana 01.08.2009. do isplate
17. na iznos od 124,07 kn od dana 01.09.2009. do isplate
18. na iznos od 123,01 kn od dana 01.10.2009. do isplate
19. na iznos od 110,72 kn od dana 01.11.2009. do isplate
20. na iznos od 133,78 kn od dana 01.12.2009. do isplate
21. na iznos od 152,28 kn od dana 01.01.2010. do isplate
22. na iznos od 178,59 kn od dana 01.02.2010. do isplate
23. na iznos od 172,56 kn od dana 01.03.2010. do isplate
24. na iznos od 208,26 kn od dana 01.04.2010. do isplate
25. na iznos od 201,49 kn od dana 01.05.2010. do isplate
26. na iznos od 214,69 kn od dana 01.06.2010. do isplate
27. na iznos od 328,96 kn od dana 01.07.2010. do isplate
28. na iznos od 305,44 kn od dana 01.08.2010. do isplate
29. na iznos od 377,30 kn od dana 01.09.2010. do isplate
30. na iznos od 352,47 kn od dana 01.10.2010. do isplate
31. na iznos od 312,53 kn od dana 01.11.2010. do isplate
32. na iznos od 396,80 kn od dana 01.12.2010. do isplate
33. na iznos od 504,00 kn od dana 01.01.2011. do isplate
34. na iznos od 428,09 kn od dana 01.02.2011. do isplate
35. na iznos od 454,71 kn od dana 01.03.2011. do isplate
36. na iznos od 420,86 kn od dana 01.04.2011. do isplate
37. na iznos od 426,94 kn od dana 01.05.2011. do isplate
38. na iznos od 570,65 kn od dana 01.06.2011. do isplate
39. na iznos od 584,65 kn od dana 01.07.2011. do isplate
40. na iznos od 704,71 kn od dana 01.08.2011. do isplate
41. na iznos od 643,04 kn od dana 01.09.2011. do isplate
42. na iznos od 575,52 kn od dana 01.10.2011. do isplate
43. na iznos od 568,28 kn od dana 01.11.2011. do isplate
44. na iznos od 563,08 kn od dana 01.12.2011. do isplate
45. na iznos od 595,28 kn od dana 01.01.2012. do isplate
46. na iznos od 623,36 kn od dana 01.02.2012. do isplate
47. na iznos od 627,12 kn od dana 01.03.2012. do isplate
48. na iznos od 607,70 kn od dana 01.04.2012. do isplate
49. na iznos od 620,81 kn od dana 01.05.2012. do isplate
50. na iznos od 629,78 kn od dana 01.06.2012. do isplate
51. na iznos od 614,69 kn od dana 01.07.2012. do isplate
52. na iznos od 618,66 kn od dana 01.08.2012. do isplate
53. na iznos od 607,34 kn od dana 01.09.2012. do isplate
54. na iznos od 582,89 kn od dana 01.10.2012. do isplate
55. na iznos od 608,95 kn od dana 01.11.2012. do isplate
56. na iznos od 621,47 kn od dana 01.12.2012. do isplate
57. na iznos od 612,70 kn od dana 01.01.2013. do isplate
58. na iznos od 563,52 kn od dana 01.02.2013. do isplate
59. na iznos od 605,30 kn od dana 01.03.2013. do isplate
60. na iznos od 608,95 kn od dana 01.04.2013. do isplate
61. na iznos od 592,57 kn od dana 01.05.2013. do isplate
62. na iznos od 541,65 kn od dana 01.06.2013. do isplate
63. na iznos od 540,35 kn od dana 01.07.2013. do isplate
64. na iznos od 552,86 kn od dana 01.08.2013. do isplate
65. na iznos od 572,91 kn od dana 01.09.2013. do isplate
66. na iznos od 600,69 kn od dana 01.10.2013. do isplate
67. na iznos od 586,36 kn od dana 01.11.2013. do isplate
68. na iznos od 596,51 kn od dana 01.12.2013. do isplate
69. na iznos od 608,01 kn od dana 01.01.2014. do isplate
70. na iznos od 615,16 kn od dana 01.02.2014. do isplate
71. na iznos od 630,28 kn od dana 01.03.2014. do isplate
72. na iznos od 625,33 kn od dana 01.04.2014. do isplate
73. na iznos od 608,60 kn od dana 01.05.2014. do isplate
74. na iznos od 603,23 kn od dana 01.06.2014. do isplate
75. na iznos od 605,66 kn od dana 01.07.2014. do isplate
76. na iznos od 624,65 kn od dana 01.08.2014. do isplate
77. na iznos od 627,01 kn od dana 15.08.2014. do isplate
računajući istu u razdoblju od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u razdoblju od 01.08.2015. godine pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. isplatiti tužitelju D. B. trošak parničnog postupka u iznosu od 15.017,50 kn / 1.993,16 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi je naveo da je Ugovorom o kreditu broj 151-50-4334409 sklopljenim dana 27.08.2007. godine u Kutini između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora tužitelju odobren kredit za kupnju vozila u iznosu koji odgovara kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.991,17 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita s rokom otplate od 7 godina u 84 jednaka mjesečna anuiteta. Naveo je da je člankom 7. citiranog ugovora o kreditu određeno je kako se isti otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati te da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti. Smatra da je ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta - švicarski franak uz koju je vezana glavnica ništetna jer je tuženik kao trgovac, prije i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03). Pozvao se na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, donesenu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koja presuda je u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine. Pozvao se i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-2221/2018-11. Pozivajući se na odredbu članka 502. c Zakona o parničnom postupku smatra da pravomoćna sudska odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kojom je utvrđena povreda propisa o zaštiti potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, temeljem čega tužitelj traži od tuženika vraćanje onoga što je primio na osnovi ništetnih ugovornih odredbi kojima je otplatu glavnice kredita vezao uz švicarski franak. Naveo je da je plaćao veći iznos anuiteta od onog koji bi plaćao da nije ugovorena valutna klauzula, odnosno valuta – švicarski franak uz koju je vezana glavnica i tako je izvršio pretplatu. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 4. listopada 2022. postavio konačan zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 31.467,45 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućom na svaki pojedini iznos pa do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda pozivajući se na odredbu članka 12. Ugovora o kreditu kojim su stranke ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta kreditora, tj. tuženika, pa je u konkretnom slučaju mjesno nadležan sud u Zagrebu obzirom da je sjedište tuženika u Zagrebu, a koji je nadležan i prema pravilima o opće mjesnoj nadležnosti. Naveo je da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Naveo je da je presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj PŽ-6632/2017 od 14. lipnja 2018. donesena u postupku zašite kolektivnih interesa potrošača u kojem postupku se pravna zaštita na općenitoj tj. apstraktnoj razini i da u tom sporu sudovi nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Smatra da se odluke na koje se poziva tužitelj čak ni posredno ne mogu primijeniti na autokredite, obzirom da je tužitelj predmetni ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila, a ne radi rješavanja stambenog pitanja. Nadalje, smatra da tužitelj mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredaba, a na koju okolnost nije predložio nikakve dokaze. Za valutnu klauzulu tuženik je naveo da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik je prigovorio visini tužbenog zahtjeva i istaknuo prigovor zastare. Istaknuo je i da je predmetni ugovor o kreditu otplaćen u cijelosti, a da povrede na koje tužitelj ukazuje predstavljaju eventualno zabrane manjeg značaja zbog čega se, sukladno članku 326. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ne može isticati. Smatra neosnovanim zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta jer sve i da je predmetni ugovor djelomično ništetan, što osporava, tuženik se ne može smatrati nesavjesnim stjecateljem u smislu članka 1115. Zakona o obveznim odnosima s obzirom da je tijekom otplate kredita u cijelosti postupao sukladno propisima koje reguliraju njegovo poslovanje i u skladu s regulativom Hrvatske narodne banke. Predložio je tužbene zahtjeve odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.
3. Sud je u postupku izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 151-50-4334409 od 27. kolovoza 2007. (str. 9-13 spisa), otplatnu tablicu od 27. kolovoza 2007. (str. 14-16 spisa), otplatni plan od 29. kolovoza 2007. (str. 17-21 spisa), otplatni plan od 19. studenog 2021. (str. 22-30), prijepis knjigovodstvene kartice (str. 31-36 spisa) promotivne uvjete (str. 64-65 spisa) i zahtjev za kredit od 23. kolovoza 2007. (str. 66 spisa) te je proveo vještačenje po sudskom vještaku za ekonomiju, financije i računovodstvo mr.sc. Jasmini Fijačko (str. 115-119 spisa).
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sadržanoj u Ugovoru o kreditu broj 151-50-4334409 od 27. kolovoza 2007. te zahtjev za isplatom iznosa od 31.467,45 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos za razdoblje od veljače 2008. do kolovoza 2014.
6. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 151-50-4334409 od 27. kolovoza 2007. i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je njime ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 23.991,17 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (članak 1. ugovora), s rokom otplate 84 mjeseca (članak 4. ugovora), s namjenom kredita za kupnju novih vozila OPEL (članak 6. ugovora) te je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita te da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. (članak 7. ugovora).
7. Među strankama je sporno da li je odredba predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena vezanost za valutu CHF ništetna, a posljedično da li je i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnoj odredbi ugovora primio, kao i da li je nastupila zastara takvog potraživanja tužitelja.
8. Na pravni odnos stranaka koji je proizašao iz predmetnog ugovora o kreditu primjenjuje se odredba članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 79/07., 125/07., 75/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., dalje: ZZP/07) koja je u osnovi identična odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP/14) kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom članka 102. stavak 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
9. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih, i ovdje tuženik u razdoblju od 01.04.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03) u razdoblju od 01.04.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
10. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
11. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Obzirom da je u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava utvrđeno da je nepoštena ugovorna odredba o valutnoj klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, iz čega proizlazi da je ta odredba ništetna, u smislu odredbe članka 102. stavak 1. ZZP/07, valjalo je navedena pravna utvrđenja primijeniti i u ovoj parnici.
12. Stoga je sud odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja, svjedoka zaposlenika tuženika i javnog bilježnika, sve predložene na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu i informiranju o rizicima, kao nepotreban za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, koji obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2233/19 od 10. lipnja 2020.).
13. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 151-50-4334409 od 27. kolovoza 2007. utvrđeno je da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe članka 7. predmetnog Ugovora, s obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom da je njime korištena ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je predmetna ugovorna odredba, sadržana u Ugovoru o kreditu u članku 7. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, ništetna.
14. Odredbama članka 323. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, pa je u postupku valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF.
15. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Jasmini Fijačko koja je u svom nalazu i mišljenju od 8. rujna 2022. navela da je razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno platio i iznosa koji bi platio da je plaćao anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita u odnosu na početni otplatni plan u cjelokupnom periodu otplate iznosi 31.349,57 kuna, a u utuženom periodu iznosi 31.436,82 kuna, pri čemu se iznos od 31.467,45 kuna odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita, a iznos od 30,63 kuna se odnosi na pad tečaja u odnosu na dan korištenja kredita (29.8.2007.).
16. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka, već su prigovori isključivo pravne naravi. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje navedene vještakinje kao stručan i obrazložen pri čemu ujedno valja reći je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio isplatu pozitivne razlike po utuženoj osnovi dok tuženik nije istakao prigovor radi prebijanja niti je postavio protutužbeni zahtjev zbog čega je bespredmetan prigovor tuženika da tužitelj pri preciziranju tužbenog zahtjeva nije uzeo u obzir i negativne tečajne razlike.
17. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao i prigovor zastare potraživanja tužitelja.
18. Odredbom članka 225. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. S obzirom da u ovom slučaju nije propisan posebni rok zastare primjenjuje se navedeni opći zastarni rok. Pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare sukladno članku 241. stavak 1. istog zakona (navedeni stav zauzet je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.) te je zastarni rok ponovno počeo teći od pravomoćnosti odluke koja je donesena u tom postupku što znači od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12. od 4. srpnja 2013. Navedena presuda postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. pa zastara nastupa tek 15. lipnja 2023. Predmeta tužba podnesena je 30. prosinca 2021., dakle prije isteka zastarnog roka.
19. Primjenom odredbe članka 1111. ZOO tužitelju je dosuđena utužena razlika po osnovi valutne klauzule (između iznosa koje je tužitelj stvarno plaćao i iznosa koje bi plaćao da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita u dijelu u kojem je došlo do rasta tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita) u iznosu od ukupno 31.467,45 kn, po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka Jasmine Fijačko, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe članka 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.
20. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda valja reći da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed formuliranom obrascu o kojem se nije pregovaralo te tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj, pa tako niti na sadržaj klauzule o nadležnosti. Budući je prebivalište tužitelja u Kutini, a sud čija je mjesna nadležnost određena ugovorom nalazi se u Zagrebu (prema sjedištu kreditora), dolaskom na sud u Zagrebu tužitelj bi zbog udaljenosti imao visoke troškove, a čime dolazi do znatne procesne neravnoteže ugovornih strana.
21. Također, odredbom članka 19. stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15. i 52/16.) propisano je da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.
22. Stoga prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda nije osnovan.
23. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, a isti se odnosi na trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1.), za sastav podnesaka od 17. svibnja 2022., 29. lipnja 2022. i 3. listopada 2022. 100 bodova za svaki (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima održanim 7. srpnja 2022. i 8. studenog 2022. 100 bodova za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za pristup na ročište za objavu 17. studenog 2022. 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), odnosno ukupno 650 bodova, odnosno 9.750,00 kn, koji iznos uvećan za PDV od 25% ukupno iznosi 12.187,50. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 665,00 kn te pristojbe na presudu u iznosu od 665,00 kn, odnosno u konačnici ukupan trošak u iznosu od 15.017,50 kn zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužitelju priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP.
U Kutini 17. studenog 2022.
S u d a c:
Lovorka Grahek v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
DNA:
- Tužitelj po punomoćniku
- Tuženik po punomoćniku
__________________________________
1Fiksni tečaj konverzije 7,53450