Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U SAMOBORU
Obrtnička 2 44 SSS Povrv-159/2022 - 57
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu Ines
Golešić – Plašić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. O.
d.o.o., P., OIB: … , zastupanog po punomoćniku
J. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika D. V. iz Z., K. Š.
OIB: … , radi isplate, nakon održane usmene, glavne i javne
rasprave, zaključene dana 04. listopada 2022. godine, u prisutnosti zamjenika
punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 17. studenog
2022.
p r e s u d i o j e
Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave kojeg je donio javni bilježnik A. P., M.,
poslovni broj Ovrv-… od 12. listopada 2015. godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku, temeljem vjerodostojne
isprave, odnosno izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, sa stanjem na dan 28. rujna
2015., za isplatu ukupnog iznosa od 3.026,25 kn na ime neplaćenih računa za uslugu
odvoza komunalnog otpada, koja tražbina tužitelja je dospjela, a tuženik je nije
podmirio, kao i na isplatu iznosa od 237,50 kn na ime troška ovršnog postupka i
predvidivih troškova postupka u iznosu od 75,00 kn. Tražbina se odnosi na neplaćene
račune za pružene usluge odvoza komunalnog otpada za razdoblje od mjeseca srpnja
do rujna 2012. u iznosu od po 167,50 kn za svaki navedeni mjesec, s dospijećem 15.
kolovoza 2012., 15. rujna 2012., 15. listopada 2012., za mjesec lipanj 2013. u iznosu
od 251,25 kn s dospijećem 15. srpnja 2013., za mjesec srpanj 2013. u iznosu od
251,25 kn s dospijećem 15. kolovoza 2013., za mjesec kolovoz 2013. u iznosu od
11,25 kn s dospijećem 15. rujna 2013., za mjesec rujan 2013. u iznosu od 251,25 kn
s dospijećem 15. listopada 2013., za mjesec lipanj 2014. u iznosu od 251,25 kn s
dospijećem 15. srpnja 2014., za mjesec srpanj 2014. u iznosu od 251,25 kn s
dospijećem 15. kolovoza 2014., za mjesec kolovoz 2014. u iznosu od 251,25 kn s
dospijećem 15. rujna 2014., za mjesec rujan 2014. u iznosu od 251,25 kn s dospijećem
15. listopada 2014., za mjesec lipanj 2015. u iznosu od 251,25 kn s dospijećem 15.
srpnja 2015., za mjesec srpanj 2015. u iznosu od 251,25 kn s dospijećem 16.
kolovoza 2015. i za mjesec kolovoz 2015. u iznosu od 251,25 kn s dospijećem 15. rujna 2015. ili sveukupno 3.026,25 kn.
2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-… od
12. listopada 2015. godine, javni bilježnik A. P., M.,je odredio predloženu ovrhu, te naložio platež utužene tražbine tuženiku, kao
ovršeniku, te su troškovi ovršnog postupka određeni u iznosu od 237,50 kn, a
predvidivi troškovi postupka u iznosu od 75,00 kn.
3. Na takovo rješenje o ovrsi, tuženik je uložio pravovremeno prigovor, pa je ovaj
sud, Rješenjem posl. br. Povrv-… od 04. prosinca 2015. navedeno rješenje o
ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage u dijelu u kojem se određuje ovrha, te je
odredio da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga,
sukladno čl. 58, stavak 2 Ovršnog zakona.
4. U prigovoru, koji se sada ima smatrati odgovorom na tužbu, tuženik navodi da u
svom vlasništvu nema nekretninu na području B., , s kojeg
osnova bi mu se mogla obračunavati bilo kakva komunalna naknada, time da u vrijeme
ljetne sezone boravi na mjesec dana ili nešto više, ali nikada više od dva mjeseca na
navedenoj adresi. Obično da boravi 5-8 tjedana u obiteljskoj kući svojih pok. roditelja,
upravo na adresi B., s jednim do maksimalno pet članova obitelji, u
vrijeme njihovih godišnjih odmora, u pojedinačnom ili obiteljskom trajanju od
maksimalno dva-tri tjedna. S tog osnova da bi mogla nastati neka obaveza plaćanja
komunalne naknade, ali zasigurno ne u utuženom iznosu, pa predlaže da tužitelj svoje
obračune svede u okvire normalnog, kako bi građani bez negodovanja i prigovora
mogli promtno i pravovremeno podmirivati svoje obveze u obimu primljenih usluga.
Nadalje, da se ne bavi turizmom, a komforom njihova kuća da ne udovoljava
minimumu zahtjeva današnjih turista. Izmjere kuće za koju ga se tereti komunalnom
naknadom da nisu zakonom osnovane i da se ne može raditi o površini od 134 m2,
već da se površina kreće od oko 90 m2, i to nikad dovršenog i uređenog prostora
(građevinski, kulturološki i civilizacijski), već da se radi o gotovo sirovoj zidini, kao i da
se u zemljišnim knjigama i uredu za katastar, nekretnina vodi na ime J. V.,
pokojnog P.. Stoga drži da nije dužan platiti iznos za koji ga se tereti, te drži da
nije nikome ništa dužan. S navedenim da je upoznao zaposlenike tužitelja u usmenom
kontaktu 01. kolovoza 2011., a nešto poslije toga i zaposlenike O. G.. i to
komunalnog referenta L. Š., koji je izašao na teren, ali nije uvažio istaknute
primjedbe. Stoga je predložio uvažiti njegov prigovor, koji se sada ima smatrati
odgovorom na tužbu.
5. Tijekom postupka provođenja dokaza, sud je izvršio uvid u izvod iz
ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja odnosno otvorene stavke na dan 28. rujna
2015., u Ugovor o koncesiji za obavljanje komunalnih djelatnosti skupljanja, odvoza i
odlaganja komunalnog otpada s područja O. G.. od 20. ožujka 2013. (u
daljnjem tekstu: Ugovor o koncesiji), u Zaključak o davanju prethodne suglasnosti na
Odluku o visini cijena komunalnih usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog
otpada s područja O. G. od 20. ožujka 2013. (u daljnjem tekstu: Zaključak),
u Aneks o koncesiji za obavljanje komunalnih djelatnosti skupljanja, odvoza i
odlaganja komunalnog otpada s područja O. G. od 21. ožujka 2016. (u
daljnjem tekstu: Aneks), u Odluku o visini cijena komunalnih usluga skupljanja, odvoza
i odlaganja komunalnog otpada s područja O. G. s Cjenikom odvoza
komunalnog otpada od 01. ožujka 2013. (u daljnjem tekstu: Cjenik), u rješenje o
O. G. o visini komunalne naknade od 12. veljače 2016., u Rješenje O.
G. o razrezu poreza na kuće za odmor na području O. G. od 18.
kolovoza 2015., u račune I. P.., javna ustanova za komunalne djelatnosti i
račune V. i O. Z. d.o.o. s obračunima potrošnje (list 24-28 i
36-38 spisa), u utužene račune tužitelja (list 39-41 spisa), u račune Z. d.o.o.
(list 42-44 spisa), u preslike autobusnih karata (list 30 i 34-35 spisa), u naloge za
plaćanja od 26. kolovoza 2014. i 06. siječnja 2016. (list 45 spisa), saslušao je svjedoka
D. M., proveo je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Z.
R., te je izvršio uvid u njegov nalaz i mišljenje.
6. Tuženik ne osporava da boravi u obiteljskoj kući u B., B. , a tijekom
postupka priznaje i da je istu kuću uređivao i uređuje, obzirom da se radi o naslijeđenoj
kući njegovih pok. roditelja, da u istoj boravi tijekom ljetnih mjeseci, da je vršio plaćanja
na ime odvoza komunalnog otpada prema vlastitom obračunu s uplatama dana 26.
kolovoza 2014. i 07. siječnja 2016., kao i da je zaprimio sve utužene račune tužitelja
za utuženo razdoblje, odnosno da mu je tužitelj doista ispostavio račune u utuženim
iznosima.
7. Konačno, osporava površinu predmetne kuće, navodeći da se ne radi o površini
od 134 m2, već da se površina kreće od oko 90 m2, da bi na ročištu održanom dana
13. travnja 2021. (list 148 spisa), nakon provedenog financijskog vještačenja, istaknuo
da nije "registrirani" vlasnik kuće, da koristi samo 45 m2 iste, naglašavajući da je
korisnik, a ne vlasnik iste, te da istu koristi po osnovu nasljeđivanja iza pok. roditelja
i da je istu u cijelosti naslijedio, no da rješenje o nasljeđivanju nije provedeno u
zemljišnim knjigama. Drži da se radi o površini od oko 90-100 m2.
8. Sporni su osnov i visina tužiteljevog potraživanja.
9. Sporno je i je li tužiteljevo potraživanje u zastari.
10. Sporna je površina predmetne kuće, na temelju koje se obračunava naknada za skupljanje, odvoz i odlaganje komunalnog otpada.
11. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, utvrđeno je da
ukupno dugovanje tuženika iznosi 3.026,25 kn po pojedinim dokumentima, pobliže
navedenim u istom izvatku sa stanjem na dan 28. rujna 2015. i to po pojedinim
mjesečnim iznosima i s dospijećem svakog pojedinog mjesečnog iznosa, kako je to
pobliže uvodno gore i navedeno, time da je isti izvadak iz ovjerovljenih poslovnih
knjiga tužitelja naslovljen na tuženika na adresi B., gdje se
neprijeporno nalazi obiteljska kuća u kojoj tuženik, prema vlastitom priznanju, boravi
tijekom ljeta, time da isti neprijeporno ima prebivalište u Z., kako je to i utvrđeno tijekom postupka, time da je iz utuženih računa
tužitelja priležećih spisu 39-41, vidljivo da su potraživanja po svakom pojedinom
računu podudarna potraživanjima navedenim u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih
knjiga tužitelja, a odnose se na odvoz i deponiranje komunalnog otpada za sezonske
objekte u utuženom razdoblju i to za površinu objekta od 134 m2, koji računi su izdani
na ime tuženika.
12. Uvidom u naloge za plaćanja, koji u preslici prileže na listu 29 spisa, utvrđeno
je da je tuženik uplatio tužitelju dana 26. kolovoza 2014. iznos od 240,00 kn na ime
usluge odvoza otpada (za dva člana domaćinstva) i to za mjesec srpanj i kolovoz
2012. (za oko 40 dana), za mjesec srpanj i kolovoz 2013. (za oko 40 dana) i za
mjesec srpanj i kolovoz 2014. (za oko 40 dana) iznos od po 80,00 kn za svako
navedeno razdoblje, dakle, ukupno 240,00 kn, prema vlastitom obračunu, kako je to i
naveo tijekom trajanja ovog parničnog postupka.
13. Uvidom u nalog za plaćanje, koji također u preslici prileži na listu 29 spisa,
utvrđeno je da je dana 07. siječnja 2016. tužitelj uplatio tuženiku također na ime usluge
odvoza otpada za dva člana domaćinstva za mjesec srpanj i kolovoz 2015. (za oko
40 dana) i za mjesec srpanj i kolovoz 2016. (za oko 40 dana) iznos od po 80,00 kn,
također prema vlastitom obračunu, kako to navodi tijekom postupka, time da usluga
tužitelja za odvoz komunalnog otpada za mjesec srpanj i kolovoz 2016. nije utužena
u ovoj pravnoj stvari.
14. Uvidom u rješenje O. G. o visini komunalne naknade od 12. veljače
2016., utvrđeno je da se vlasniku, odnosno korisniku, ovdje tuženiku, visina komunalne
naknade za 2016. godinu za prostor na adresi B., ukupne površine 122
m2, utvrđuje u mjesečnom iznosu od 12,20 kn, a koji iznos da je tuženik dužan plaćati
na ime komunalne naknade, najkasnije do 15. u mjesecu za protekli mjesec, od 01.
siječnja 2016., sa svrhom doznake: "za komunalnu naknadu", uz obrazloženje da je u
provedenom postupku utvrđeno da je tuženik vlasnik, odnosno korisnik objekta na
adresi B., da se isti objekt nalazi u zoni 1, za koju se, slijedom navoda
Odluke o komunalnoj naknadi primjenjuje koeficijent 1,00. Visina komunalne naknade
za stambeni prostor koja je dobivena množenjem koeficijenta zone, koeficijenta
namjene 1,00 i vrijednosti boda 0,10 iznosi 0,10 kn /m2, što za površinu od 122 m2
iznosi 12,20 kn, a ukupna godišnja obveza za komunalnu naknadu iznosi 146,40 kn.
15. Uvidom u rješenje O. G. od 18. kolovoza 2015. o razrezu poreza na
kuće za odmor na području O. G., utvrđeno je da se obvezniku oreza, ovdje
tuženiku, utvrđuje općinski porez na kuću za odmor na području O. G., na
adresi B., za 2015. godinu u iznosu od 610,00 kn, da je, prema
raspoloživim podacima, obveznik plaćanja poreza upravo tuženik, koji je vlasnik kuće
za odmor na navedenoj adresi u ukupno površini od 122 m2.
16. Iz iskaza svjedoka D. M., zaposlenika tužitelja na radnom mjestu
voditelja komercijalnih poslova, utvrđeno je da je tuženik došao u njegov ured, time da
svaki razgovor sa strankom unese u svoje računalo, tako da ima i precizne podatke.
Dana 01. kolovoza2011. da je tuženik pristupio prvi puta, izjavio da će platiti onoliko
koliko on smatra da treba platiti, dok je drugi puta pristupio dana 12. kolovoza 2013. i
rekao da će platiti 80,00 kn mjesečno tužitelju, a ostalo neka tužitelj potražuje na sudu.
S tuženikom da postoji problem oko sustava naplate usluga tužitelja i visine mjesečnog
obroka, što da je sve regulirano koncesijskim ugovorom i što je htio objasniti tuženiku,
međutim, isti da nije imao strpljenja saslušati ga, i to oba puta kada je došao u njegov
ured. Protiv tuženika da su već ranije bile podnašane tužbe, a tužba u ovoj pravnoj
stvari da je treća u nizu.
17. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Z. R., kojeg ovaj sud u cijelosti
prihvaća, budući je dan stručno, okolnosno i bez protuslovlja, na kojeg tužitelj nije
imao primjedaba, dok tuženik i nadalje drži da je u obvezi plaćati uslugu tužitelja u
iznosima dobivenim prema vlastitom obračunu, utvrđeno je da je vještak, prilikom
izrade nalaza i mišljenja, uzeo u obzir činjenicu da je tuženik po osnovi predmetnih
usluga tužitelju platio ukupno 320,00 kn, kako je to vidljivo iz priloženih preslika
uplatnica tuženika (list 29 spisa), koju uplatu tužitelj niti ne spori, a obzirom da je
prvotno utužen iznos od 2.973,75 kn, nakon navedene uplate od 320,00 kn da
preostaje neplaćeni iznos obveze od ukupno 2.653,75 kn, prema specifikaciji iz tabele
koju je izradio (list 91 spisa).
18. Iz navedene tabele imenovanog vještaka (list 91 spisa), utvrđeno je da je
dospijeće iznosa od 152,50 kn dana 15. kolovoza 2012., da je evidentirana tuženikova
uplata od 40,00 kn, tako da novo dugovanje iznosi 112,50 kn, da je dospijeće iznosa
od 152,50 kn dana 15. rujna 2012., da je evidentirana tuženikova uplata od 40,00 kn,
tako da dugovanje za mjesec kolovoz 2012. iznosi 112,50 kn da je dospijeće iznosa
od 152,50 kn dana 15. listopada 2012., koji iznos predstavlja dugovanje za mjesec
rujan 2012., da je dospijeće iznosa od 228,75 kn dana 15. srpnja 2013. i da toliko iznosi
dugovanje za mjesec lipanj 2013., da je dospijeće iznosa od 228,75 kn dana 15.
kolovoza 2013., da je evidentirana tuženikova uplata od 40,00 kn, tako da dugovanje
za mjesec srpanj 2013. iznosi 188,75 kn, da je dospijeće iznosa od 228,75 kn dana
15. rujna 2013., da je evidentirana tuženikova uplata iznosa od 40,00 kn, tako da
dugovanje tuženika za mjesec kolovoz 2013. iznosi 188,75 kn, da je dospijeće iznosa
od 228,75 kn dana 15. listopada 2013., koliko i iznosi dugovanje tuženika za mjesec
rujan 2013., da je dospijeće iznosa od 228,75 kn dana 15. srpnja 2014., koliko iznosi
dugovanje za mjesec lipanj 2014., da je dospijeće iznos od 228,75 kn dana 15.
kolovoza 2014., kao i da je evidentirana tuženikova uplata od 40,00 kn, tako da
tuženikovo dugovanje za mjesec srpanj iznosi 188,75 kn, da je dospijeće iznosa od
228,75 kn dana 15. rujna 2014., kao i da je evidentirana tuženikova uplata od 40,00
kn, tako da dugovanje tuženika za mjesec kolovoz 2014. iznosi 188,75 kn, da je
dospijeće iznosa od 228,75 kn dana 15. listopada 2014., koliko iznosi dugovanje
tuženika za mjesec rujan 2014., da je dospijeće iznosa od 228,75 kn dana 15. srpnja
2015., koliko i iznosi dugovanje tuženika za mjesec lipanj 2015., da je dospijeće iznosa
od 228,75 kn dana 15. kolovoza 2015., da je evidentirana tuženikova uplata od 40,00
kn, tako da tuženikovo dugovanje za mjesec srpanj 2015. iznosi 188,75 kn, i da je
dospijeće iznosa od 228,75 kn dana 15. rujna 2015., da je evidentirana tuženikova
uplata od 40,00 kn, tako da tuženikovo dugovanje za mjesec kolovoz 2015. iznosi
188,75 kn, a kako je to pobliže sve i navedeno pod točkom II izreke ove presude.
19. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti, prilikom izrade nalaza
i mišljenja imao u vidu tuženikovu uplatu od 06. siječnja 2016. odnosno 07. siječnja
2016., prema uplatnici priležećoj na listu 29 spisa, a prema kojoj je tuženik izvršio
uplatu i za mjesec srpanj i kolovoz 2016., međutim, navedeno razdoblje da nije
predmet ovog spora, kao i da se ta uplata u ovom smislu ne uzima u obzir od strane
vještaka, budući je doista, uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja,
utvrđeno da tužitelj ne potražuje uslugu za mjesec srpanj i kolovoz 2016., već se
posljednja utužena tražbina odnosi na mjesec kolovoz 2015. Ujedno vještak
napominje kako se navedena specifikacija (iskazana u tabeli 2 na listu 91 spisa),
razlikuje od specifikacije tužitelja kao u podnesku od 16. svibnja 2017. (list 79-80
spisa), jer je tužitelj uplate (osim uplata za mjesec srpanj i kolovoz 2015., koje su
povezane s dugovanjem za isto razdoblje) zatvarane po starosti obveza, te stoga
zatvaranje nije provedeno istovjetno. Spisu da također prileže i kopije uplata od 25.
kolovoza 2015., 11. svibnja 2015. i 17. lipnja 2016. u iznosima od po 146,40 kn, koje
se odnose na komunalnu naknadu prema O. G., a ne na uslugu koju je pružio
tužitelj, te iste nisu predmet ovog spora.
20. Nadalje, iz nalaza vještaka vidljivo je da je isti imao u vidu rješenje O.
G. o visini komunalne naknade od 12. veljače 2016. (list 22 spisa) iz kojeg
proizlazi kako se radi o nekretnini ukupne površine 122 m2, a ne 134 m2, kako je to
prethodno naznačeno od strane tužitelja, pa da je tako visinu obveze tuženika iskazao
prema konačno utvrđenoj površini prostora (122 m2), s time da je koristio cijenu
predmetne usluge od 1,00 kn/m2 za 2012. godinu, odnosno 1,50 kn/m2 za 2013.
godinu i kasnije godine (Odluka od 01.03.2013.), pa da se radilo o tuženikovoj obvezi
u utuženom razdoblju u iznosu od 2.973,75 kn, koliko je tužitelj i potraživao u svom
podnesku od 06. prosinca 2016. (list 52-53 spisa), pri čemu je tužitelj to potraživanje
temeljio po pojedinim mjesečnim iznosima, izračunatima na bazi veličine nekretnine
tuženika od 134 m2.
21. Dakle, kako je prema konačno utvrđenoj površini nekretnine od 122 m2,
utuženo potraživanje iznosilo 2.973,75 kn, a tuženik je priložio uplatnice iz kojih je
vidljivo da je plaćen iznos od ukupno 320,00 kn i da je tim uplatama specificirao
razdoblje na koje se dugovanje odnosi (mjesec srpanj i kolovoz svake godine od 2012.
do 2015.), to da su tim uplatama, u skladu s odredbom čl. 171, stavak 1 Zakona o
obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), zatvarane upravo obveze za te
mjesece.
22. Kako je tuženik u navedenim uplatnicama specificirao da se iznos od 240,00
kn uplaćen dana 26. kolovoza 2014. odnosi na mjesec srpanj i kolovoz 2012. u iznosu
od 80,00 kn, za mjesec srpanj i kolovoz 2013. u iznosu od 80,00 kn i za mjesec srpanj
i kolovoz 2014. u iznosu od 80,00 kn, to je vještak te uplate i evidentirao u iznosu od
po 40,00 kn za mjesec srpanj 2012. i za mjesec kolovoz 2012., za mjesec srpanj 2013.
i za mjesec kolovoz 2013., za mjesec srpanj 2014. i za mjesec kolovoz 2014., kao
i za mjesec srpanj 2015. i za mjesec kolovoz 2015., za svaki od navedenih mjeseci
iznos od 40,00 kn, obzirom da je tuženik dana 07. siječnja 2016. izvršio i uplatu iznosa
od 80,00 kn za mjesec srpanj i kolovoz 2015., a da su te uplate doista i uzete u obzir
prilikom izrade nalaza i mišljenja od strane vještaka, nedvojbeno proizlazi iz tabele 2,
priležeće listu 91 spisa.
23. Iz nalaza i mišljenja imenovanog vještaka proizlazi da je u skladu s utvrđenjima
i izračunima iz nalaza, nakon pregleda cjelokupne relevantne dokumentacije priležeće
spisu, vještak mišljenja da preostalo potraživanje tužitelja prema tuženiku, nakon
uračunavanja obavljenih uplata, iznosi ukupno 2.653,75 kn, a pojedini mjesečni iznosi
potraživanja, kao i datuma dospijeća istih da su dani u tabeli 2 iz nalaza, u skladu s
kojim nalazom je tužitelj i precizirao svoju tražbinu (list 79-80 spisa).
24. Međutim, tijekom postupka tuženik navodi da osporava račune u iznosu od
preko 40,00 kn, pa se tuženikova uplata u iznosu od ukupno 320,00 kn ne može
smatrati priznanjem cijelog duga odnosno ista uplata nije jasna i nije nedvosmislena u
pogledu priznanja osnove i visine duga, pa se tako ne može raditi o priznanju duga u
smislu odredbe čl. 240, stavak 1 i 2 ZOO, kojom odredbom je propisano da se zastara
prekida kada dužnik prizna dug, a priznanje se može učiniti i na način kao što je
davanje otplate. Dakle, da bi se radilo o priznanju duga, u smislu navedene odluke,
isto mora biti jasno i nedvosmisleno, kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine.
25. Slijedom navedenog, ne može se na nedvojben način utvrditi što je tuženik priznao navedenom uplatom.
26. Obzirom da je sporna površina tuženikove kuće na temelju koje se obračunava
naknada za skupljanje, odvoz i odlaganje komunalnog otpada, rješenjem od 07. lipnja
2022. određeno je provođenje građevinskog vještačenja na okolnost površine objekta
u vlasništvu tuženika na adresi B., i to zamolbenim putem od strane
Općinskog suda u Makarskoj, koji je bio pozvan imenovati ovlaštenog sudskog
vještaka građevinske struke, a tužitelja na platež predujma za provođenje vještačenja,
obzirom da je upravo tužitelj predloži provođenje istog.
27. Međutim, dopisom Općinskog suda u Makarskoj od 08. rujna 2022., isti
obavještava ovaj sud da je tužitelj dopisom od 15. srpnja 2022. pozvan putem
punomoćnika uplatiti iznos od 3.500,00 kn na ime predujma za provođenje
građevinskog vještačenja, ujedno upozoren da ukoliko ne predujmi traženi iznos za
vještačenje, taj dokaz da neće biti izveden i zamolnici da neće moći biti udovoljeno, a
kako do 08. rujna 2022. nije zaprimljen dokaz o uplati traženog iznosa predujma za
vještačenje, niti je tužitelj izvijestio sud o razlozima nepostupanja po nalogu ili
eventualnoj odgodi, to građevinsko vještačenje nije provedeno. Na ročištu održanom
dana 04. listopada 2022. tužitelj odustaje od dokaznog prijedloga za provođenjem
građevinskog vještačenja, obzirom bi trošak istog premašio vrijednost predmeta spora
u ovoj pravnoj stvari, ujedno se pozivajući na iskaz tuženika na ročištu od 13. travnja
2021. iz kojeg da je vidljivo kako površina kuće iznosi oko 100 m2, dakle, da se radi o
priznanju tuženika da je kuća površine najmanje 100 m2, a iz javne isprave O.
G. proizlazi da je površina iste 122 m2, pa stoga nije stavio daljnje dokazne
prijedloge.
28. Kako je sporna površina predmetne kuće, a obzirom se tijekom postupka, u više
navrata i na različitim mjestima navodi i različita površina kuće (u prigovoru tuženik
navodi da se radi o površini od oko 90 m2, dok tužitelj tvrdi da se radi o površini od
134 m2, iz rješenja o razrezu poreza na kuće za odmor na području O. G. od
18. kolovoza 2015. navodi se ukupna površina od 122 m2, na ročištu od 13. travnja
2021. tuženik navodi da koristi samo 45 m2 koju površinu koristi po osnovi
nasljeđivanja iza pok. roditelja, a konačno drži da se radi o površini od oko 90-100 m2),
te kako je tužitelj odustao od provođenja dokaza građevinskim vještačenjem upravo
na okolnost utvrđenja površine predmetne kuće, a na tužitelju je teret dokaza, to sud
nije na pouzdan način mogao utvrditi površinu stambenog objekta tuženika, pa tako
niti visinu tužiteljeve tražbine odnosno pravilnost obračuna iste, a koju tuženik
osporava, obzirom na površinu predmetne nekretnine. Stoga sud drži da tužitelj nije
dokazao površinu iste (čl. 221a Zakona o parničnom postupku-dalje u tekstu: ZPP).
29. Temeljem odredbe čl. 30, stavak 2 Zakona o održivom gospodarenju otpadom,
(u daljnjem tekstu: ZOVO) javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i
dio razgradivog komunalnog otpada smatra se uslugom od općeg interesa, dok se
korisnikom navedene usluge na temelju odredbe čl. 30, stavak 5 tog Zakona, smatra
vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine
odnosno posebnog dijela nekretnine kad je vlasnik nekretnine odnosno posebnog
dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome
obavijestio davatelja usluge, dok je temeljem Ugovora o koncesiji od 20. ožujka 2013.
utvrđeno da je tužitelj koncesionar za obavljanje djelatnosti skupljanja, odvoza i
odlaganja komunalnog otpada s područja O. G., između ostaloga, i za
naselje B. u razdoblju u kojem su nastale obveze tuženika plaćanja usluga odvoza
otpada u utuženom razdoblju. Kako je sporna površina kuće na temelju koje se
obračunava naknada za odvoz komunalnog otpada na adresi B., a koju
ili dio koje tuženik koristi sezonski, to sud nije mogao na pouzdan način utvrditi
površinu iste, obzirom da je tužitelj odustao od provođenja dokaza građevinskim
vještačenjem upravo na okolnost utvrđenja površine iste, a na tužitelju je teret dokaza.
Naime, upravo je navedena činjenica od odlučnog značaja, jer iz Odluke o visini cijena
komunalnih usluga sakupljanja, odvoza i odlaganja otpada tužitelja, za koju postoji
suglasnost O. G. od 20. ožujka 2013., proizlazi da vlasnici sezonskih
objekata s privremenim ili povremenim (sezonskim) boravkom (koji nemaju registriranu
uslugu smještaja), plaćaju 1,50 kn / m2 za mjesec lipanj, srpanj, kolovoz i rujan tekuće
godine, a kako je sporna površina kuće tuženika na temelju koje se obračunava
naknada za skupljanje, odvoz i odlaganje komunalnog otpada, to je i sporna tužiteljeva
tražbina, obzirom da se ista, konačno, temelji na nalazu i mišljenju vještaka financijske
struke, koji nalaz i mišljenje je izradio rukovodeći se površinom od 122 m2, a tužitelj
konačno drži da se radi o površini kuće od oko 100 m2, kako to ističe na ročištu od 04.
listopada 2022., dok tuženik tvrdi da se radi o površini od 45 m2 ili od oko 90-100 m2.
30. Pri tome je sud imao u vidu i stav Suda Europske unije u Presudi C … od
30. ožujka 2017. (VG Č. d.o.o. protiv Đ. V. i L. V., koji je na
prethodno pitanje odgovorio: "Članak 14 i članak 15, stavak 1 Direktive 2008 /1998 /EZ
Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage
određenih direktiva treba tumačiti na način da im se u trenutačnom stanju prava Unije
ne protivi nacionalni propis poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, koji u
svrhe financiranja usluge gospodarenja komunalnim otpadom i njegova zbrinjavanja
predviđa cijenu koja se izračunava na temelju procjene volumena otpada što su ga
proizveli korisnici te usluge, a na temelju količine otpada koji je stvarno proizveden i
predan radi skupljanja, kao i dodatnu naknadu koju korisnici plaćaju u svojstvu
posjednika otpada, a čiji je prihod namijenjen financiranju potrebnih kapitalnih
ulaganja u obradu otpada, uključujući njegovo recikliranje. Međutim, sud koji je uputio
zahtjev dužan je na temelju činjeničnih i pravnih elemenata koji su mu podneseni
provjeriti dovodi li to do toga da se određenim "posjednicima" nameću očito
neproporcionalni troškovi u odnosu na volumen ili svojstvo otpada koji oni mogu
proizvesti. U tu svrhu nacionalni sud može, među ostalim, uzeti u obzir kriterije koji su
povezani s vrstom nekretnine u kojoj se korisnici nalaze, njezinom površinom i
namjenom, sposobnošću "posjednika" da proizvode otpad, volumen spremnika koji se
korisnicima stavljaju na raspolaganje i učestalošću skupljanja, jer ti parametri izravno
utječu na iznos troškova gospodarenja otpadom". Upravo valja i naglasiti da iz
prigovora tuženika proizlazi kako isti smatra da mu je obračunata cijena prevelika
odnosno nesrazmjerna količini otpada kojeg on može proizvesti. Obzirom da iz Odluke
o visini cijene komunalnih usluga skupljanja, odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada
s područja O. G. proizlazi da vlasnici sezonskih objekata s privremenim ili
povremenim (sezonskim ) boravkom plaćaju 1,50 kn / m2 tijekom 4 mjeseca godišnje,
dok domaćinstva sa stalnim boravkom na području O. G. mjesečno plaćaju
iznos od 21,00 kn / članu, može se zaključiti da dvočlano domaćinstvo sa stalnim
boravkom plaća znatno niži iznos za cijelu godinu, za razliku od tuženika s povremenim
boravkom za razdoblje od 4 mjeseca, a iz čega bi slijedilo da se tuženiku, obzirom na
količinu otpada koji može proizvesti, nameću prekomjerni troškovi naplatom u iznosu
od 1,50 kn / m2. Pri tome valja ponovno naglasiti da je tužitelj predlagao provođenje
građevinskog vještačenja na okolnost površine predmetne kuće, obzirom da je tužitelj
isticao kako ne koristi površinu koju navodi tužitelj, a koju je i sam tužitelj tijekom
postupka različito iskazivao, te konačno, nije uplatio predujam za provođenje
građevinskog vještačenja, pravdajući to visinom troška u odnosu na vrijednost
predmeta spora, proizlazi da površina kuće nije na nedvojben način utvrđena, tako i
sud ne može provjeriti pravilnost obračuna tužiteljeve tražbine, kao niti nameću li se
tuženiku neproporcionalni troškovi, obzirom na otpad koji može proizvesti, a vodeći pri
tome računa o kriterijima navedenim u citiranoj Presudi Suda Europske unije.
31. Dakle, kako nije provedeno građevinsko vještačenje, a teret dokaza je na tužitelju,
to nije moguće ne nedvojben način utvrditi visinu tužiteljeve tražbine, niti provjeriti
nameću li se tuženiku očito neproporcionalni troškovi obzirom na otpad koji može
proizvesti, vodeći pri tom računa o kriterijima navedenim u gore cit. Presudi Suda
Europske unije, na koju odluku ukazuje i Županijski sud u Osijeku, u Rješenju posl.
br. Gž-… od 20. listopada 2020.
32. Slijedom svega gore izloženog, kako tužitelj na nedvojben način nije dokazao
površinu predmetne kuće, slijedom čega sud ne može na nedvojben način utvrditi
visinu tužiteljeve tražbine, imajući u vidu tužiteljevu Odluku o visini cijene komunalnih
usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada s područja O. G.,
a na tužitelju je teret dokaza, to je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.
33. Obzirom da sud drži kako tužitelj nije dokazao površinu kuće tuženika, pa tako
niti pravilnost obračuna tražbine, iz kojeg razloga je donio odluku kao u izreci ove
presude, to se nije upuštao u ocjenu tuženikovog prigovora zastare potraživanja.
34. O trošku parničnog postupka sud nije odlučivao, budući tuženik nije tražio naknadu istog.
U Samoboru 17. studenog 2022.
Sudac:
Ines Golešić-Plašić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem
ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana
objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno
je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog
dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije
bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15
dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.
Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne
povrede odredaba parničnog postupka iz. čl. 354 st. 2 t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., i
11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 st. 1 ZPP-a).
DNA:
1. J. M., odvj.
2. D. V.